Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Pomirba (izdaja) nema alternativu
„Mislim da pomirba nema alternative“, te kako „proces odnosa Hrvata i Srba u Hrvatskoj mora biti sustavno unapređivan“. rekao je premijer za N1 televiziju, hodajući u koloni sjećanja na žrtve Vukovara. Kako, kada nas Srbija naziva ustašama?
Četiri godine drug Plenković priča o pomirbi koje nema. S kim/čim se drug Plenković miri? Na pruženu ruku pomirbe dobio je jasan odgovor da je „ustaša“ i da je na čelu „ustaške vlade“. Srbija i SDSS i dalje provode politiku „srpskog sveta“ u Hrvatskoj uz svekoliku pomoć druga Plenkovića. S čim se Hrvati moraju pomiriti? Hrvati se moraju pomiriti s činjenicom da hrvatska država ne će procesuirati srpske ubojice i silovatelje ta da će oni i dalje slobodno šetati Vukovarom (i diljem Hrvatske) i provocirati svoje žrtve, primati hrvatsku mirovinu ili raditi u državnim institucijama.
Da nema ništa od pomirbe svjedoče žrtve srpske agresije:
“Vidjela sam svog mučitelja, on živi i radi u Vukovaru. Sledio se kad me vidio. Silovao je mene i tukao mog sina. Zamislite, mog sina nema, a on već 12 godina radi u vukovarskom poglavarstvu, zove se Vezmar Vladimir”, hrabro iznosi žrtva silovanja“.
„Ratni zločin silovanja Vukovarki – stravičan je“. O silovanjima Vukovarki napisana je knjiga „Sunčica“ i snimljen je dokumentarni film. Silovane žene su ponižene, osramoćene, oboljele, nepriznate i obespravljene u Plenkovićevoj Hrvatskoj.
Jedna žrtva silovanja, kazala je:
– “Oni” još uvijek žive u Vukovaru i primaju naše mirovine. Za ono što su učinili još nitko nije odgovarao. Smiju nam se u lice kada se 14.08. okupljamo na Dan logoraša. Ponižavaju nas, a mi im ništa ne možemo! To su pravi četnici – iznosi u filmu nevjerojatnu konstataciju svjedokinja pod brojem 3. Dodala je i sljedeće:
„Silovali su me svaku noć. Ali, nisu to bili srpski dragovoljci iz Srbije i četnici, nego Srbi iz Vukovara s kojima sam dijelila i dobro i zlo – s mučninom kazuje silovana žena.“
Milka Pančić traži svoju kćer već 31 godinu: Odvedena je iz Borova, a postoji arhiva JNA koju nitko neće otvoriti.
“Liježem i ustajem s mislima o Jeleni. Gotovo da i ne spavam i tako živim 31 godinu. Za mene je 1991. godina još uvijek u glavi i tako će biti sve dok ne pronađem svoju kćer. Oprostiti mogu ako netko zatraži oprost, ali zaboraviti ne mogu nikada”, ispričala je Milka Pančić za Večernji.
“Jelena je 9. studenoga napunila 19 godina. I taj dan je bila na prvoj crti bojišnice. Znam da je iz Commerca odvedena 18. studenoga. Zadnje što znam da je bila u Borovu selu. Neke informacije govore i da je odvedena poslije u Dalj. Čula sam i da je odvedena sa još četiri žene od kojih nikada niti jedna nije pronađena. Nadam se da će je pronaći, ali ja imam već 75 godina i strahujem da to neću doživjeti. Toga me najviše strah”, kazala je zabrinula majka.
Išla je i u Beograd na suđenja za ratne zločine. Imala je nadu da će i razgovori s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji je obećao pomoći, dati rezultata, ali objasnila je kako je ubrzo uvidjela da od toga nema ništa.
“Postoje te arhive JNA, ali nitko ih ne otvara niti ima namjeru da otvori”, istaknula je Pančić. O kakvoj pomirbi priča drug Plenković?
Bešćutni Plenović je u Škabrnju došao s Anjom Šimpragom koja u Hrvatskoj provodi politiku „srpskog sveta“. U Škabrnji su joj okrenuli leđa i viknuli „Sramite se“!
Nakon polaganja vijenaca na groblju sv. Luke, novinarima se uime mještana koji su prosvjedovali obratio Ante Dražina (nezavisni), predsjednik Općinskog vijeća Škabrnje.
Rekao je da su mještani nekoliko puta pisali u Vladu i molili da u izaslanstvu ne bude Anja Šimpraga, niti bilo tko drugi iz SDSS-a.
“Obećali su nam da neće biti nitko iz te stranke, zadnji put u ponedjeljak. Anja Šimpraga je nepoželjna u Škabrnji! Ne samo ona nego cijeli SDSS i to će tako biti vječno”, rekao je Dražina .
Ocijenio je da je to jedna zločinačka stranka koju u Škabrnji nikada nisu, i neće prihvatiti. Čekali smo u nadi da ona neće doći, ali lagali su nam. Žalost i sramota!, ustvrdio je Dražina.
Pokolj u ravnokotarskome mjestu Škabrnji počinjen je istog dana kad je slomljena herojska obrana Vukovara. Mučki su ubijena 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. U Domovinskom ratu u Škabrnji je ubijeno 56 civila, a poginulo je i 25 branitelja iz toga mjesta. Nakon rata još je šestero mještana poginulo od minsko-eksplozivnih sredstava. Za zločine u Škabrnji osuđena je samo negdašnja medicinska sestra Zorana Banić.
Županijski sud u Splitu je 15. srpnja 2022. potvrdio optužnice protiv Zorana Tadića, 63-godišnjeg državljanina Srbije i Australije, koji se smatra odgovornim za smrt 30 mještana i 13 branitelja u Ambaru. Početak suđenja najavljen je za 4. srpnja 2023. na Županijskome sudu u Splitu. Sudit će mu u odsutnosti! Kada je otkriven Tadić je pobjegao iz Australije u Srbiju. Srbija ne priznaje Plenkovićevu pomirbu pa ga ne će izručiti Hrvatskoj!
Plenkovićeva pomirba znači zaborav i poniženje žrtve. Ako Škabrnjani ne žele igrokaz s osobom iz SDSS-a koja je promotor „srpskog sveta“ zašto se nije poštovala njihova opravdana želja?
U Vukovaru je bio Pupovčev igrokaz, bacanje vijenca sa srpskom trobojnicom u Dunav. Vijenac je bačen za poginule srpske ubojice i silovatelje. U sklopu igrokaza bačen je i jedan vijenac za ubijene Hrvate koje su Srbi ubili i bacili u Dunav. Igrokaz su platili hrvatski porezni obveznici kao i sve dosadašnje igrokaze SDSS-a.
Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje prvi program HRT-a (prijenos iz Vukovara) objavio je nekoliko razgovora sa žrtvama srbijanske agresije. Prije nego što drug Plenković počme pričati da pomirba nema alternative bilo bi dobro da posluša svjedočanstva žrtava: Zdenka Štefančića, Tomislava Baumgartnera, Fanike Janko, Hrvoja Mađarevića. Kate Lozančić i tisuća drugih diljem Hrvatske.
Zna li drug Plenković kakva je bila sudbina malodobne Martine Štefančić?
Zna li drug Plenković gdje su posmrtni ostatci roditelja Marka Babića?
Drug Plenković zna da ubojice i silovatelji slobodno šeću Hrvatskom ali ne želi ništa poduzeti za procesuiranje zločinaca. U listopadu 2018. godine organiziran je prosvjedni skup u Vukovaru zbog neprocesuiranja zločinaca. Prosvjedom se željelo upozoriti da zločinci slobodno šeću, da neki rade u policiji i državnim institucijama. Nakon prosvjeda otvoreno je samo nekoliko istraga i nepravomoćno je osuđeno nekoliko zločinaca. To je sve što je napravilo Plenkovićevo pravosuđe. Drug Plenković nije napravio ništa. Umjesto procesuiranja zločinaca, ubojica Hrvata, drug Plenković se okomio na pripadnike HOS-a koji su branili Hrvatsku kada je bilo najteže (Dubrovnik, Vukovar, Gospić).
Pupovčevo bacanja vijenaca u Dunav (17. studenoga) komentirao je saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić:
„Bacati vijenac, a ne reći imena onih zbog kojih ga bacate potvrđuje da se tu radi o laži. – Goran Kitić Kitara je Srbin koji je živio s nama, Vukovarac koji se borio s nama na Sajmištu, a koji je ubijen u siječnju 1992. Zavezali su ga za špagu na ušću Vuke u Dunav i ostavili ga danima tako. Misli li gospodin Pupovac na Gorana Kitića Kitaru kad baca vijenac u Dunav? Borio sam se do zadnjeg dana u Vukovaru, a na ovom mjestu, u ovo vrijeme nitko nije ubijen osim Hrvata. Prema tome, pitam se kakve to performanse radi Pupovac? Zašto to radi i zašto provocira?, upitao se Mlinarić te poručio kako je ta priča s performansima završena priča. – Što ih ne pitate imena i prezimena ubijenih ljudi? Ja ću vam reći imena i prezimena 262 ranjenika koja su ubijena na Ovčari, reći ću vam 2717 imena ljudi ubijenih u Vukovaru, rekao je Mlinarić novinarima.
Branitelji i gradonačelnik Vukovara apelirali su na premijera da se spriječe aktivnosti (17. studenoga) na obali Dunava “spriječi bilo kakve aktivnosti koje narušavaju dignitet i istinu o Domovinskom ratu, a motivirane su isključivo politički”.
„Posljednjih nekoliko godina upravo se jedna takva aktivnost odvija na obali Dunava u Vukovaru, kada visoki politički dužnosnici, pa čak i predstavnici Vlade RH na dan 17. studenog polažu vijenac za nevine srpske žrtve, čime se i službeno daje legitimitet ovom činu, što posebno boli i vrijeđa sve nas Vukovarce, napisao je Penava i ustvrdio da “toleriranje takvih organiziranih provokacija u očima Vukovaraca nije ništa drugo nego izdaja”.
Penava: Ono što je Pupovac napravio je bila provokacija…
“Tko nije u ovoj državi vidio tenkove kako idu ulicama Beograda prema Vukovaru, tko nije gledao avione kako nadlijeću i artiljeriju kako tuče iz okruženja Vukovara”, upitao je Penava u izjavi novinarima te ustvrdio da su svi građani to vidjeli, da se zna tko su bili zapovjednici – jedino to hrvatsko pravosuđe i institucije ne znaju.
Sve aktivnosti SDSS-a plaćene su iz državnog proračuna!
Premijer im je odgovorio da pomirba (čitaj izdaja) nema alternative! Da je pomirba u Vukovaru, 31. godinu nakon tragičnih događaja, „uspješna“ vidljivo je iz činjenice da postoje hrvatske i srpske škole i da djeca ne uče hrvatsku povijest!
Vukovarci i Škabrnjani (kao i svi domoljubni Hrvati) znaju da se na radi o pomirbi već o izdaji!
Dr. Marko Jukić
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA
KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA
KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti6 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti5 dana ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja