Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Protunarodna politika EU

Published

on

Birokrati EU nameću protunarodnu politiku, nameću jednoumlje, diktaturu, liberalni fašizam. Sve članice EU moraju misliti kao Ursula i njene odabranice i odabranici. Svi moraju promicati protuprirodno ponašanje, protupravno nametanje jednoumlja. Mediji javljaju da je EK pokrenula postupak protiv Mađarske i Poljske zbog navodne diskriminacije LGBTIQ, zbog navodnog kršenja prava LGBTIQ osoba. Odmah treba postaviti pitanje što je s našim pravima, s pravima većine koja je normalna. Tko štiti naša prava? Tko štiti veliku većinu stanovnika EU-a?   

Postupak protiv Mađarske pokreće se zbog nedavno usvojenog zakona kojim se zabranjuje „prikazivanje i promicanje rodnog identiteta različitog od spola po rođenju, promjene spola i homoseksualnosti” mlađima od 18 godina u školama, na televiziji te prilikom oglašavanja. Isto tako, postupak se pokreće i zbog zakona usvojenog početkom ove godine kojim se izdavači knjiga za djecu u kojima se prikazuju LGBTIQ osobe obvezuju da stave izjavu o odricanju odgovornosti da je riječ o obliku „ponašanja koje odstupa od tradicionalnih rodnih uloga“.

“Zaštita maloljetnika legitimni je javni interes koji i EU zastupa. Međutim, u ovom slučaju Mađarska je propustila objasniti zašto bi izlaganje djece LGBTIQ sadržaja bilo štetno za njihovu dobrobit ili u neskladu s najboljim interesima djeteta”, navodi Komisija.

Dakle, Mađarska pokušava zaštiti mlađe od 18 godina od bolesnog i protuprirodnog pristupa životu. Mađarska pokušava zaštiti djecu od nasrtaja bolesnih pedofila i pripadnika LGBTIQ zajednice i njihove propagande i to EK osuđuje. Sramotno!

Nametanje EU jednoumlja

Poljska vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) optužuju EU da se upliće u poljsko pravo da donosi vlastite zakone osporavanjem pravosudne reforme za koju kažu da je potrebna kako bi sudovi bili učinkovitiji i kako bi se uklonili ostatci komunističkog utjecaja.

“Uz najbolju volju za tumačenje ustava, u njemu je nemoguće pronaći ovlasti Suda EU-a da suspendira poljske zakone koji se tiču sustava poljskih sudova”, rekao je sudac Ustavnog suda Bartlomiej Sochanski.

EU nama pravo članicama nametati zakone koji promiču pedofiliju i homoseksualnost!

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošli je tjedan u Europskom parlamentu izjavila da “Europa nikad neće dopustiti da dijelovi našeg društva budu stigmatizirani zbog toga što vole koga vole, zbog svoje dobi, etničke pripadnosti, političkog mišljenja i vjerskih uvjerenja”. (Hina)

Nažalost, normalni su u EU stigmatizirani jer ne smiju reći da su muško ili žensko, antikomunisti su stigmatizirani jer ih se proglašava homofobima, domoljubi su stigmatizirani proglašava ih se fašistima (u Hrvatskoj i ustašama). EU podržava neokomunističke snage u Sloveniji, Hrvatskoj, Poljskoj, Mađarskoj i drugdje. Rezolucije EU o komunisrtičkoj diktaturi i komunističkim zločinima su mrtvo slovo na papiru, nije provedena lustracija komunističkih kadrova i njihovih nasljednika u članicama EU. Komunistički zločinci nisu kažnjeni, a komunistička ideologija se tolerira. Katolici su u EU dikriminirani pa je žalosno da EK i EP pričaju o poštivanju prava, o slobodi, demokraciji i toleranciji. Današnja politika EU vodi u destrukciju ljudskog roda i propast.

Treba dati punu podršku Poljskoj i Mađarskoj jer sutra će biti kasno. Sve diktature, jednoumlja, započela su s malim skupinama pojedinaca koji su zbog nečinjena većine uspjeli nametnuti svoje jednoumlja. Ako „padnu“ Poljska i Mađarska nastupa vrijeme liberalnog fašizma, jednoumlja koje će u konačnici završiti tragično.  

btr

Europska birokracija krši prava Hrvata u BiH

Po pitanju Hrvata u Bosni i Hercegovini Europska komisija i Europski parlament krše prava Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH. Krše Daytonski sporazum te omogućavaju da Hrvatima drugi biraju njihove predstavnike. Takvo ponašanje EK i EP nema veze s pravom, s demokracijom već ima veze s jednoumljem. Drug Superman, premijer RH, i njegov loši ministar spoljnih poslova su više puta upozorili EU birokraciju o kršenju prava Hrvata u BiH ali EK i EP nisu ništa napravili da to isprave već su njihovi predstavnici (visoki predstavnici) diskriminirali i progonili Hrvate u BiH (npr. slučaj uništenja hrvatske Hercegovačke banke u Mostaru). Budući da su EK i EP podržali diskriminaciju i progon Hrvata premijer i njegov ministar spoljih poslova su se povukli u mišju rupu i zašutjeli. EU je ponovno dopustila izborne manipulacije, kršenje prava Hrvata i negiranje Daytona, pa Komšić ponovno protupravno predstavlja Hrvate u BiH. Slučaj Komšić pokazuje koliko je EU jadna, nedemokratska i kako ne poštuje pravo naroda da bira svoje predstavnike. Također, slučaj Komšić je pokazatelj koliko EU „cijeni“ Hrvatsku, punopravnu članicu EU, druga Supermana i njegova izgubljenog ministra spoljnih poslova. Umjesto borbe da se poštuje Dayton, da se poštuje konstitutivnost hrvatskoga naroda u BiH oni su podvili rep, zavukli se u mišju rupu i zašutjeli.

Pitanje za druga Supermana: Je li Hrvatska ravnopravna članica EU ili nije? Ako jest kako je moguće takvo ponašanje prema Hrvatima u BiH (Hrvatska je potpisnica Daytona). Kako je moguće da EU vrši takvu diskriminaciju Hrvata, da ih omalovažava i ponižava, a u isto vrijeme govori o pravu i pravnim stečevinama?

Drug predsjednik posjetio je BiH i poručio da će “doći kraj” preglasavanju Hrvata na izborima za kolektivno predsjedništvo i parlament. Hrvatski predsjednik je među ostalim rekao da je najveći problem preglasavanje Hrvata, odnosno nametanje Željka Komšića za hrvatskog člana tročlanog predsjedništva glasovima Bošnjaka i pokušaji da se to isto učini u gornjem, nacionalno koncipiranome Domu naroda.

Na mjesta rezervirana za Hrvate u Domu naroda dolaze ljudi koji očito nisu Hrvati i lažu da su Hrvati, a bira ih druga etnička skupina. Dakle, isti obrazac kao u predsjedništvu. Ista priča. Tome će doći kraj, rekao je drug predsjednik. Bravo! Svaka čast!

Nakon izjave predsjednika javlja se anemični premijer koji umjesto podrške predsjedniku priča o svojim višegodišnjim neuspjesima po pitanju rješavanja statusa Hrvata u BiH..  

Nakon izjave predsjednika uzbudili su se bosanski fundamentalisti pa izjavljuju: “HRVATI ĆE TRPJETI ŠTETU ZBOG MILANOVIĆA, Komšić je njihov legitimni predstavnik”!

Drug Superman i njegov ministar spoljnih poslova RH ne reagira na prijetnju bosanskih fundamentaliste, zar to nije sramotno?

Bošnjački član kolektivnog državnog vrha Šefik Džaferović ocijenio je u ponedjeljak da se Milanović, koji je bio u trodnevnom posjetu BiH, ponaša poput “nepristojnog gosta u tuđoj kući” i da se upliće u unutarnja pitanja susjedne države.

Milanović je bio u svojoj kući, u stoljetnoj domovini Hrvata  koji su zaslužni da BiH uopće postoji. Da Hrvati 1992. nisu izišli na referendum i podržali neovisnu BiH nikada je ne bi bilo! To su fundamentalisti iz Sarajeva zaboravili!

Treba kazati da se pitanje položaja Hrvata i njihova dikriminacija u BiH mora rješavati u centrima moći (Washingtonu, Briselu, Berlinu, Parizu i Moskvi). Onima koji vode međunarodnu politiku treba pojasniti što se tijekom povijesti događalo i što se danas događa u BiH jer ti političari najčešće pojma nemaju  o povijesti Bosne i Hercegovine i ne mogu razumjeti današnje stanje niti odnose između tri konstitutivna naroda. 

Održano je 81. zajedanje Biskupska konferencija (BK) Bosne i Hercegovine na kojem je  nadbiskup metropolita vrhbosanski, kardinala Vinka Puljića kazao (IKA, dio govora) :

“Osvrćući se na razdoblje od proljetnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH u ožujku ove godine u Mostaru do danas, osjećam potrebu reći da naša krajevna Crkva nastoji i dalje plivati protiv struje ovog javnog mnijenja i krize nastale Covidom-19 kao i domaćim i svjetskim igrama oko politike jednakopravnosti. Hvala Bogu, još nismo klonuli duhom iako „čudni vjetrovi“ pušu. Ne razumijem domaće političare da uporno izbjegavaju konstruktivni dogovor oko jednakih prava na ovim prostorima. Ne razumijem zašto su Hrvati i drugi katolici, ali ne samo oni, u najvećem dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine godinama prepušteni sami sebi pa se za njih ne zauzimaju ni oni koji su to dužni činiti kao ni oni koji tvrde da su njihovi predstavnici.

Ne razumijem uporno ignoriranje provedbe Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice i Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Ne shvaćam maćehinski odnos prema oduzetoj imovini koja još uvijek nije vraćena nego se preprodaje i uništava. Ne razumijem donošenje pojedinih zakona čijom se provedbom nerijetko otima ljudima, a tako i Crkvi, njihova imovina i dovršava „etničko čišćenje“. Ne razumijem čudne zahvate međunarodne zajednice koja uporno negira naš opstanak i naš identitet. U ime navodne slobode nam žele ograničiti slobodu naučavanja kršćanskog nauka pa nam čak prigovaraju da nismo demokrati jer propovijedamo evanđelje.

Ne možemo ostati nijemi pred čudnim načinom zapošljavanja kojim se uporno sprječava prokreacija. Žalosno je da postoje oni koji ne žele primiti u radni odnos ženu koja želi rađati i odgajati veći broj djece. Ne razumijem da tolikim ljudima u državnim poduzećima ne uvezuju radni odnos. Unutarnja i vanjska politika nas zamara jer dolazi do čestih „prepucavanja“ na štetu malobrojnijeg i nemoćnijeg. Mnogima je prestiž glavni cilj u svim crtama njihova djelovanja.

Međunarodna politika kao da se pomalo igra s našom situacijom. Dobiva se dojam da neki i ne žele da se ovo stanje riješi i da im odgovara ova politička igra na račun malog čovjeka, taj kontrolirani kaos.

Nejednakopravnost je prisutna i na političkom gospodarskom i administrativnom planu. Kada se pogleda struktura zaposlenih u državnoj administraciji, diplomaciji, itd., jasno se uočava manji broj zaposlenih Hrvata u odnosu na druga dva naroda u BiH. Naši političari u vlasti samo ponavljaju da su nemoćni, ali nisam primijetio njihovo uporno zauzimanje za sve Hrvate na svim prostorima Bosne i Hercegovine kao i za sve one za koje su dužni zauzimati se po svojoj službi. Posebno je nejednakost kod raspodjela sredstava iz proračuna za infrastrukturu ili za program povratnika. Ne smijemo zaobići ni činjenicu da nas je i na unutar-crkvenom planu politika dobrano podijelila, ali i da su neke stvari baštinjene kroz povijest….”

U Hrvatskoj ništa novoga

U Hrvatskoj ništa novoga, nastavlja se s izdajom nacionalnih interesa (npr. najnoviji Zakon o civilnim žrtvama rata), blate se branitelji, USKOK je aktivan ali u konačnici malo koristi će biti od toga jer sjašio je Murta, a uzjašio Kurta. Nova vlast je već pokazala nepotizam, sukob interesa, želju za apsolutnom diktaturom, LGBTQ sklonosti i drugo. Najavljena je antidemografska mjera, ukidanje mjere roditelja odgojitelja.

U Saboru je izglasan  Zakon o civilnim žrtvama rata pa će oni koji su rušili Hrvatsku, ubijali i proganjali Hrvate biti nagrađeni za učinjeno. Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić o Zakonu je rekao: “Ovo je prevara svih prevara, jasno za koga se donosi ovaj zakon, a to je za SDSS”.

Predstava ”Bitka za Vukovar” opet nije dobila potporu

‘Bitka za Vukovar’ je glazbeno-scensko-filmski uradak kojemu je cilj mlađim generacijama približiti žrtvu branitelja i Domovinski rat, dosad je prikazana u mnogim gradovima i mjestima diljem Hrvatske i dijaspore, a dobila je i preporuku i suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za znanost i obrazovanje. Predstava objedinjava projekcije filmova, glumu, ples i pjesmu, a ujedno promovira Domovinski rat i hrvatsku kulturnu i narodnu baštinu. Ulaz na predstavu uvijek je slobodan, a autori nikada ne naplaćuju svoj angažman.

Svake godine Ministarstvo odobravalo ukupno oko 10 milijuna kuna za potpore, ali za jedinu braniteljsku predstavu i jedini program o Domovinskom ratu nije bilo novca ni 2021. godine.

Od uspostave Plenkovićeve vlade, tj. od dolaska ministarke Obuljen-Koržinek na čelo ministarstva kulture, predstava je odbijena na ovim natječajima:

  1. 2017. Glazbeno scenska predstava “Bitka za Vukovar“ (za gostovanje na: Novom Zelandu i u Kanadi)
  2. 2018. Glazbeno scenska predstava “Bitka za Vukovar“ (za gostovanje u SAD)
  3. 2019. Glazbeno scenska predstava “Bitka za Vukovar“ (edukativni program prilagođen za 7. i 8. razred osnovne škole) za projekt Ministarstva “Ruksak (pun) kulture – umjetnost i kultura u vrtiću i školi”
  4. 2020. Glazbeno scenska predstava “Plamen Vukovarskog svjetla“ (za gostovanje u Južnoj Americi i Švedskoj)
  5. 2021. Program “Poticanje čitanja putem edukativne glazbeno scenske predstave “ BITKA ZA VUKOVAR“ na natječaju: “Poziva za dodjelu potpora programima koji potiču čitanje i razvoj čitateljske publike u kulturi u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu“

Sramotno i žalosno! Hrvateki “mudro” šute i paze da se ne zamjere izdajničkoj vlasti!

Svjetla točka u neokomunisičkoj Hrvatskoj je Marin Čilić sa svojom zakladom. Bravo Marine!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved