Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – „Ruski i srpski svet“ najavili nove ratove!?

Published

on

„Ruski svet“ i „srpski svet“ najavili su novi rat s nesagledivim posljedicama. Izgleda da hrvatski političari nisu shvatili poruku iz Moskve i Beograda jer nije bilo odgovarajuće reakcije na najavu novog sukoba i mijenjanja granica. 

Ruski predsjednik Putin nedavno se obratio naciji te najavio djelomičnu mobilizaciju, referendum na okupiranim područjima Ukrajine te uporabu svih sredstava za obranu Rusije i okupiranih područja Ukrajine. Putin je Donbas proglasio ruskim teritorijem i da će se napad na Donbas smatrati agresijom na Rusiju te da će ga braniti svim sredstvima (i nuklearnim?). Putin organizira referendum na okupiranim područjima Ukrajine i najavljuje obranu tih područja kao da su sastavni dio Rusije. Najavio je da će za obranu koristiti sva raspoloživa sredstva, oružje za masovno uništenje.

“Ako teritorijalna cjelovitost naše zemlje bude ugrožena, koristit ćemo se svim raspoloživim sredstvima da zaštitimo naše ljude – to nije blef”, rekao je Putin u televizijskom obraćanju naciji.

Analitičari, političari i običan svijet pitaju se: Blefira li luđak iz Moskve? Luđak misli ozbiljno i blefira istovremeno. U nezgodnom trenutku luđak može upotrijebiti nuklearno oružje da bi izbjegao poraz. Okružen je poltronima pa je van kontrole.

Nedavno su Putina posjetili Vučić i Dodik koji podržavaju „ruski svet“ i promiču „srpski svet“. Nakon posjeta Putinu Vučić  je dao izjavu o “nadolazećem svjetskom sukobu kakav svijet nije vidio od 1945. godine“.

“Pretpostavljam da se iz faze specijalne vojne operacije približavamo velikom ratnom sukobu i sad je pitanje gdje su granice i hoćemo li ići poslije izvjesnog vremena u veliki svjetski sukob kakav nismo imali od Drugog svjetskog rata“, rekao je Vučić za RTS.

Vučić podržava Putina i prenosi njegovu prijeteću poruku, a EU šuti.

Hina javlja: Dodik podupire proruske referendume u Ukrajini: “Spreman sam poslati i svoje promatrače”. Dodik otvoreno podržao rusku agresiju na Ukrajinu: “Zapad krši norme diljem svijeta”.

Drugovi Andrej i Zoran su bez ozbiljnog komentara na izjave Vučića i Dodika!?

„Srpski svet“

Ruski saveznici Vučić, Dodik i Porfirije najavili su novi rat i promjenu granica (slično Miloševiću 1989. na Gazimestanu). Reakcije hrvatskih političara su slabe, smušene ili ih nema. Saborsku oporbu to ne zanima što znači da podržavaju „srpski svet“. Milanovićev prijatelj Dodik promiče „srpski svet“ na Banovini skupa s Pupovcem i Porfirijem!?

Vijest: Helikopterom u polje posred Banovine. Tako je u Hrvatsku stigao Milorad Dodik. Dolazak je najavljen policiji, ali ne i široj javnosti. Čekale su ga njegove limuzine kojima stiže u Luščane do prve kuće obnovljene novcem Republike Srpske. S vrata, odmah na rakiju.

Tamo su se „slučajno“ našli Milorad Pupovac (koalicijski partner druga Plenkovića) te patrijarh Porfirije. Lupetalo se kako su Srbi dali 3 milijuna eura za obnovu srpskih kuća na Banovini. Naravno radi se o još jednoj srpskoj laži. Plenković i njegovi poltroni su oduševljeni ponašanjem srpskih političara, ponašanjem patrijarha i koalicijskog partnera koji promiču SANU Memorandum II. te „srpski svet“ u Hrvatskoj. Hrvatske sigurnosne agencije šute pa je za zaključiti da je sve to OK. NIJE OK!

Plenković i njegovi poltroni čude se kada im kažu da se izdajnici/veleizdajnici. Oni koji dopuštaju da Dodik, Porfirije i Pupovac promiču „srpski svet“ u Hrvatskoj, koji Hrvatsku smatraju srpskom zemljom jesu veleizdajnici!

Porfirije

Porfirije je istaknuo da su granice promjenljiva kategorija. “Svi znamo da su se kroz povijest granice država i mjesta obitavanja našeg naroda mijenjale, a nismo sigurni se da u povijesti u kojoj je sve relativno neće mijenjati i ubuduće”, rekao je vladika.

„Gdje god da živi naš narod, postoji zlatna nit koja ga povezuje i koja ga čini jednim, jedinstvenim i neponovljivim, a to je Srpska pravoslavna crkva!“

Porfirije govori o „srpskom svetu“, a Andrej to financira novcem Hrvata!

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, obnovitelj četništva u Srbiji, kmečao je u New Yorku o hibridnom ratu protiv Srbije te izjavio:

“Srbija nikad nije kročila na tuđi teritorij, baš nikada, niti je ugrozila teritorijalni integritet neke suverene države tako da bi netko mogao intervenirati ili izvršiti agresiju na nju kao što je to napravljeno protiv Srbije 1999. godine”, rekao je Vučić zapitavši se u čemu je razlika teritorijalnog integriteta Ukrajine i Srbije, u kontekstu Kosova. 

Hrvatska diplomacija, drug Plenković i drug Milanović se u potpunosti slažu s četnikom Vučićem jer nisu reagirali na gore navedenu izjavu. Četnik Vučić smatra da je agresija na Hrvatsku unutarnja stvar Velike Srbije, da to nije agresija na suverenu državu Hrvatsku.

Hrvatski premijer Andrej Plenković održao je govor na 77. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Drug Andrej nije Općoj skupštini OUN-a pojasnio tko je napao Hrvatsku prije 30 godina (velika većina u toj skupštini ne zna tko je napao Hrvatsku). Govorio je o ratu u Ukrajini, klimatskim promjenama, cijeni plina umjesto da skupštini pojasni što se događa na Balkanu, da pojasni da između „ruskog sveta“ i „srpskog sveta“ nema razlike.

Drug Andrej se usputno sjetio Hrvata u Bosni i Hercegovini Osvrnuo se i na situacija s Hrvatima u susjednoj BiH. Pozvao je visokog predstavnika Christiana Schmidta da djeluje kako bi se osigurala jednakost sva tri naroda te održali legitimni i legalni izbori.“

Drug Andrej je na Općoj skupštini OUN-a trebao govoriti o situaciji na Balkanu (mogućem ratnom žarištu), o situaciji u BiH, položaju Hrvata i nepoštivanju Daytonskog sporazuma, kršenju ustava, izbornom  zakonu. Drug Andrej je trebao pojasniti tko je 1991. godine bio agresor na Hrvatsku, tko ugrožava mir na Balkanu, pojasniti da nema razlike između “ruskog i srpskog sveta“. Vučić je Općoj skupštini pojasnio da Srbije nikada nije nikoga napala, a Andrej nije na to odgovorio pa se postavlja pitanje zašto.

Po pitanju OUN-a treba pripomenuti da je to organizacija koja terorizira male države, a Putinu i Rusiji ne može ništa. Opća skupština je jedna brbljaonica koja ne će zaustaviti agresiju na Ukrajinu. Sve osude ruske agresije neučinkovite su jer Rusija ima pravo veta.

Saborski cirkusanti

U Saboru ništa novoga, „ujedinjena“ oporba hoće voditi istrage, suditi, smjenjivati mimo pravosuđa i zakona. Nakaradno shvaćanje demokracije i pravne države. Nije se „ujedinjena“ oporba sjetila da je pravosuđe rak rana društva pa ne traže žurnu reformu pravosuđa, odgovornost sudaca i njihov reizbor svako 4 godine. Dobra reforme pravosuđa i promjena idiotskih zakona (koje su donijeli saborski uhljebi) je ključ razvoja Hrvatske kao demokratske i pravne države.   

U Saboru je veoma živo, pljušte optužbe, vrijeđanja i prijetnje. Pljušte opomene, oduzimanja riječi i izbacivanja sa sjednica. Nažalost, dobro je davno rekao jedan zastupnik da Sabor sliči na kokošinjac. Saborska oporba je ushićena slučajem INA te najnovijim uhićenjem jer će sada mjesecima moći lupetati, prozivati, lagati, krivo tumačiti zakon i ugovore itd. Moto je: Što gore to za oporbu bolje.

Smrt kraljice

Objave na portalima otkrile su mnogobrojnu „rodbinu“ kraljice Elizabeta II. Izražavam sućut mnogobrojnoj „rodbini“ kraljice u Hrvatskoj.  Hrvateki su opet pomiješali lončiće te pokazali da nisu ništa naučili iz povijesti i da ne drže do sebe. Zaboravili Hrvateki tko je izručio vojsku NDH i civile zločincu Titu, zaboravili Hrvateki tko je bio protiv samostalnosti Hrvatske, tko nam je mjesecima prijetio nakon akcije Maslenica, tko je pokušao spriječiti „Oluju“ (iskrcavanje britanskih snaga u BiH i pokušaj zaštite „Krajine“), tko nam je preko Slovenije blokirao ulaz u EU…Bila je to Velika Britanija pod vodstvom kraljice Elizabete II! Zaboravili Hrvateki da je Velika Britanija dovela australsku pravosudnu ekipu na Haški sud koja je imala zadatak da Hrvatsku proglasi zločinačkom državom. Ta ekipa je od suda pravde napravila politički sud koji je svim sredstvima nastojao osuditi Tuđmana i Republiku Hrvatsku. Ta ekipa je napravila mnogo štete Hrvatskoj…

Predsjednik Hrvatske bio je na sprovodu kraljice i tamo je vidio kako imperij drži do svoje tradicije, nacionalnih simbola i zajedništva unutar imperija. Je li predsjednik Milanović nešto naučio o poštivanju nacionalne tradicije, zajedništvu, vidjet ćemo ali sumnjam da jest. Ako je nešto naučio vratit će biste, koje je on uklonio, u predsjednički ured! Znamo da ne će!

Možemo (Nemožemo) pokazuje svoje pravo lice

 U Zagrebu ništa  novog, Možemo siluje Zagrebčane ali oni to još nisu shvatili.

Glavne aktivnosti Tomaševića i njegove ekipe usmjerena je protiv demografske obnove, protiv obitelji te promicanje prekid života nerođenih beba.

> Tomaševićeva ravnateljica i uprava KB Sveti Duh dovela ginekologa Vidakovića da bi izvodio pobačaje?

>Tomašević priznao: Dr. Matijević dolazi na Sv. Duh da bi se tamo izvodili pobačaji

>Grad Zagreb troši 64 tisuće kuna na peglanje imidža bolnice Sv. Duh; evo koja je agencija dobila taj posao

Mediji javljaju: Situacija u Holdingu nije se bitno poboljšala, a gradonačelnik je Zagreb zadužio za dodatnih 240 milijun eura kako bi “rekonstruirao” zagrebačku tvrtku. Ni problemi s glomaznim otpadom nisu riješeni u proteklih godinu dana, pa je tako odgovor na pitanje kuda idu divlje svinje, u šali dobio novi odgovor – u Zagreb.

Nažalost, ima mnogo divljih svinja u Hrvatskoj politici.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved