Osmero hrvatskih državljana zbog sumnje u trgovinu djecom pritvoreno je u Zambiji. Među zatvorenima su: zaposlenica Ustavnog suda, gitarist Hladnog piva, vijećnik iz stranke Možemo!
Četiri para otišla su po četvero djece u Demokratsku Republiku Kongo za koje su imali sve potrebne hrvatske dokumente. Na sporan i ključan detalj upućuje misionar franjevac Ilija Barišiću: “Znam samo da po zakonu Demokratske republike Kongo djeca se ne mogu posvajati izvan zemlje”, „To znači da nitko iz Hrvatske ne može doći i zakonito posvojiti dijete iz Demokratske republike Kongo.“
Dva od četiri para nisu upisana u registar posvojitelja. Bez toga ne bi smjeli dobiti nikakve papire za djecu. Očito je da su hrvatske institucije napravile propust i na temelju lažnih papira dali djeci OIB, državljanstvo, putovnice? Hoće li netko odgovarati?
Ministar vanjskih i europskih poslova izjavio je da Ministarstvo nema nikakve veze s izdavanjem dokumenata i da nije sudjelovalo u toj kriminalnoj raboti, a ministar unutarnjih poslova je potvrdio da su četiri hrvatska para u Hrvatskoj dobila potrebne dokumente kako bi djeca iz DR Konga dobila nova imena, putovnice i hrvatsko državljanstvo!?
Ministar nije pojasnio tko im je izdao te dokumente i je li to u skladu sa zakonom!?
Vesna Vučemilović kao predsjednica Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora reagirala je na slučaj uhićenih parova iz Hrvatske u Zambiji:
„Slučaj četiri bračna para iz Hrvatske koja su u Zambiji u pritvoru zbog sumnje na trgovinu djecom nakon izjave ministra Božinovića dobio je potpuno novu dimenziju. Naime, ministar je izjavio da su djeca iz Konga imala hrvatske dokumente izdane na temelju odgovarajućih rješenja institucija Republike Hrvatske, što otvara niz pitanja na koja se mora odgovoriti imenom i prezimenom odgovornih osoba u institucijama koje su izdale rješenja.
Kao predsjednica Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora postavljam stoga ministru Božinoviću, ministru Grliću Radmanu te čelnicima svih nadležnih tijela i institucija sljedeća pitanja:
Kako je moguće izdati rješenje vezano uz posvajanje ako dva para nisu uopće prošla proces koji mora proći svaki par u Hrvatskoj koji želi posvojiti dijete?
Kako je moguće da djeca koja nikada nogom nisu kročila na tlo Republike Hrvatske niti ih je hrvatski sustav ikada evidentirao mogu na neviđeno dobiti hrvatske dokumente?
Tko je i po čijem nalogu u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova odobrio i proveo izdavanje dokumenata?
Tko je i po čijem nalogu u nadležnim institucijama u Hrvatskoj izdao odgovarajuća rješenja?
Provodi li se istraga koja bi utvrdila radi li se o trgovini hrvatskim državljanstvom ili korupciji u diplomatsko-konzularnoj mreži?
Što nadležna tijela čine kako bi se krijumčarenje djecom iz trećih zemalja u Republiku Hrvatsku osujetilo? Ovaj slučaj navodi na zaključak da institucije RH u takvoj duboko kriminalnoj praksi ne vide problem i da hrvatska javnost o ovome ništa ne bi znala da zambijske institucije nisu reagirale.
U svojstvu predsjednice Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora inicirat ću tematsku sjednicu Odbora na kojoj će se raspravljati i o ovom konkretnom slučaju, ali i o cijeloj toj praksi „kupovine“ djece iz trećih zemalja koja je nedvojbeno i zakonski i moralno upitna“
> Afera Zambija: MUP izdaje putovnice za djecu iz DR Konga, a Ministarstvo obitelji ne zna da su ta djeca posvojena
>Iz DR Kongo u Hrvatsku je posvojeno 180 djece, a Ministarstvo o njima ništa ne zna
Četiri hrvatska para u Hrvatskoj dobila su, kako je potvrdio ministar Božinović, potrebne dokumente kako bi djeca iz DR Konga dobila nova imena, putovnice i hrvatsko državljanstvo.
Da bi se dobilo državljanstvo za djecu u RH potrebno je dobiti rješenje o posvajanju sa suda u inozemstvu koje se potom predaje sudskom tumaču u RH. Nakon toga se zakazuje ročište na sudu države u koju se djeca posvajaju, a kada se sudska odluka prizna ona se nosi u matični ured. U matičnom uredu se dobiva rodni list i domovnica, a zatim se na MUP-u prijavljuje prebivalište i vadi putovnica. Tek tada je moguće ići po posvojeno dijete.
DR Kongo ne dopušta posvajanje djece homoseksualnim ili transrodnim parovima
Ali, DR Kongo, uz suspenziju izdavanja dozvola za legalan izlazak djece radi posvajanja, ne dopušta posvajanje djece homoseksualnim ili transrodnim parovima. Dakle, postavlja se pitanje kako je homoseksualno/transrodni par Pintarić/Kraljević dobio od nadležnog Centra za socijalnu skrb potvrdu da su kvalificirani za posvajanje djeteta (u RH ili bilo gdje drugdje), a onda kako im je MUP izdao putovnicu za posvajanje djeteta iz države koja ne dopušta posvajanje djece homoseksualnim i transrodnim parovima?
Kako je onda moguće da su dvije žene, LGBTIQ i ‘transpolna’ aktivistica Noah Kraljević koja se nekoć zvala Dalija Pintarić i njezina partnerica uspjele u Hrvatskoj dobiti sve papire za posvajanje djeteta iz Konga?
>Kako je akterica afere Zambija izigrala zakone: ‘Transrodna’ osoba ne smije posvojiti dijete niti u Hrvatskoj niti u Kongu
Je li točno da je iz DR Kongo u Hrvatsku posvojeno 180 djece, a da Ministarstvo obitelji o njima ništa ne zna? Možemo pročitati:
„Parovi koji su već posvojili djecu iz DR Kongo tvrde da ih je u Hrvatskoj oko 180. I da su sva djeca posvojena na temelju iste procedure koja uključuje sudove. I u Kongu i u Hrvatskoj. Iako DR Kongo od 2016. ima na snazi suspenziju međunarodnog posvajanja djece, kako to u svom Godišnjem izvješću o međunarodnom posvajanju navodi američko Ministarstvo vanjskih poslova. Naime, DR Kongo je promjenom Obiteljskog zakona 15. srpnja 2016. suspendirao izdavanje dozvola za izlazak djece iz države radi međunarodnog posvajanja te je time, kako se navodi Izvješću, onemogućio zakonito posvajanje djece iz Konga. U Izvješću se također navodi da su predstavnici SAD-a imali sastanak s predstavnicima kongoanskog Ministarstva pravosuđa te da su ih zatražili objašnjenja oko rješenja o posvajanju koja, unatoč ovakvoj promjeni Obiteljskog zakona, donose kongoanski sudovi.“
Posvojiteljima bi odvjetnici iz Konga koji su posredovali u posvajanju objasnili da se djecu preuzima u Zambiji, zbog nesigurne situacije u Kongu. Dakle, već godinama, djeca iz DR Konga preko Zambije ulaze sa svojim posvojiteljima u Hrvatsku pomoću hrvatskih dokumenata, a da Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi o njima ništa ne zna. Putovnice bi u zračnoj luci Ndoli ili nekoj drugoj zambijskoj luci, prekontrolirali carinici te bi djecu i roditelje, s hrvatskim državljanstvom i urednim dokumentima, pustili da putuju iz Zambije u Hrvatsku.
O kriminalnim aktivnostima vjećnice Možemo mainstream mediji ne pišu i tako pokazuju svoju „profesionalnost“ te brigu za djecu.
>Zašto mediji šute da je u Zambiji zbog sumnje na trgovinu ljudima uhićena Noah Kraljević, vijećnica Možemo?
Čudno je da u Plenkovićevoj „pravnoj državi“ nema evidencije o posvojenju niti nadzora države o posvojenoj djeci, a imamo toliko uhljeba na državnim jaslama.
U MUP-u se pozivaju na tajnost izvida u priči koja poprima sve šire razmjere i samo poručuju: “… kako je hrvatska policija u suradnji s državnim odvjetništvom započela s provođenjem izvida te putem međunarodnih policijskih komunikacijskih kanala već zatražila određene provjere, a u istraživanje su uključene sve relevantne institucije.”
https://static.jutarnji.hr/images/slike/2023/01/03/pb_27454115_640.jpg?2023-01-03-20-08-50
Najnovija nevjerojatna izjava ministra Grlića Radmana:“Naša su očekivanja da te ljude puste i da se brane sa slobode. Ti ljudi nisu sigurno krivi, ali treba utvrditi tko je drugi kriv”. Nakon ove izjave drug Grlić Radman bi trebao odstupiti ili bi ga trebalo smijeniti. Jasno je da se radi o kriminalnoj raboti pa treba postaviti pitanje tko drugu Grliću Radmanu daje pravo da kaže da glavni akteri afere nisu krivi? Nakon svega što je do danas otkriveno jasno je da su krivi i da trebaju odgovarati kao i oni koji su im u toj kriminalnoj raboti pomagali. Istraga bi trebala pojasniti ulogu sudova u Zlataru i Varaždinu koji su “nostrificirali” te sumnjive dokumente iz Konga, na temelju čega su dobili hrvatske dokumente u MUP-u.
Prema dostupnim informacijama, koje su običnim smrtnicima dostupne, jasno je da se radi o kriminalnoj raboti, velikom skandalu kojega Plenkovićevi mainstream mediji nastoje zataškati.
Ovaj skandal pokazuje još jedan primjer da državne institucije u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj ne funkcioniraju i da Republika Hrvatska nije pravna država. Da je RH pravna država ovaj skandal se ne bi mogao dogoditi. Hoće li neki ministar podnijeti ostavku, biti smijenjen?
Ne, neće nitko odgovarati pa će i to biti potvrda da nismo pravna država.
„Veliki“ Hrvateki nisu se oglasili, kao i obično, da se nekome ne zamjere.
Dr. Marko Jukić