Vijesti
„S margine političkoga spektra“ – Ubojstvo zdravog ploda SDP i lijeve stranke ističu kao svoju civilizacijsku razinu
SDP je s 30 potpisa oporbenih saborskih zastupnika ugurao svoj prijedlog, na 11 sjednici Hrvatskog sabora, tzv. zakona o pobačaju kojim bi se prag s deset dignuo na 12 tjedana trudnoće, bio bi na teret HZZO-a, a već 16-godišnjakinje bi mogle pobaciti bez suglasnosti roditelja!
SDP traži da se ovaj zakon donese po hitnom postupku. Prema aktualnom zakonu iz 70-ih godina prošlog stoljeća, pobačaj je moguće obaviti do 10. tjedna gestacijske dobi nerođenog djeteta, a lijeva oporba želi tu granicu pomaknuti na 12. tjedana. Traže i da troškove pobačaja i sterilizacije u potpunosti pokriva HZZO!
Što zastupnici SDP-a i bratija traže? Traže da se ubije zdravo nerođeno dijete po želji trudne žene. To oni traže. Još traže da to bude na teret svih građana RH. Dalje, potiču maloljetnice na neodgovorno ponašanje, vršenje abortusa, a poslije na vanmaterničnu oplodnju zbog posljedica. To je civilizacijska razina SDP-a i drugih ljevičarskih stranaka i udruga.
Pobačaj zdravog nerođenog djeteta nije medicinski zahvat za očuvanje zdravlja pa ga ne treba raditi. Zdravstveni sustav nije dužan osigurati, izvesti zahvat pobačaja zdravog nerođenog djeteta jer to nije medicinski postupak koji je u interesu zdravlja žene, a tim činom se ubija nerođeno dijete. Anomalija je pravne struke da negira 9 mjeseci života novorođenog djeteta i da ne štiti plod u utrobi majke.
Kada se radi o poremećaju razvoja djeteta u utrobi majke svaki slučaj se mora stručno-medicinski razmotriti i dogovorno s majkom i ocem djeteta dogovoriti daljnji postupak. Zdravstveni radnici moraju dati točnu i iscrpnu obavijest o plodu, a majka (obitelj) će odlučiti da li će napraviti pobačaj ili ne.
Zdravstveni radnici mogu se pozvati na institut priziva savjesti i odbiti izvršiti pobačaj kada se radi o nemedicinski indiciranom pobačaju. Troškove nemedicinski indiciranog pobačaja ne treba plaćati HZZO jer se ne radi o liječenju.
Sramotno je da zastupnici i drugi traže ukidanje instituta priziva savjesti, instituta koje je priznat nizom međunarodnim dokumentima, Ustavom RH i zakonima RH. Tražiti od liječnika da budu ubojice zdravog ploda je pokazatelj ozbiljnog poremećaja tih ljudi koji su nažalost zastupnici i koji predobro žive na grbači naroda.
Drugarica iz SDP-a pojašnjavajući inicijativu oko abortusa trabunja da je ubojstvo zdravog ploda njihova civilizacijska razina. Jadno je to društvo u kojem se ubojstvo zdravog ploda u utrobi majke smatra civilizacijskom razinom. Daljnja „civilizacijska razina“ SDP-a i lijevih stranaka i udruga je ukidanje instituta priziva savjesti. Traže da liječnici ubijaju neželjeni zdravi plod i da to ubojstvo ide na teret HZZO-a! To oni zovu civilizacijskom razinom!
Maloljetnice na pobačaj bez suglasnosti roditelja
Oporba traži i da maloljetnice koje su navršile 16 godina pobačaj mogu napraviti bez suglasnosti roditelja! Uveli bi i odredbu koja se odnosi na osobe s invaliditetom, tj. lišene poslovne sposobnosti i “njihovo pravo odlučivanja o prekidu trudnoće”, a traže i besplatnu kontracepciju.
Traže, promiču promiskuitetno ponašanje, neodgovornost, nemoral i ubojstvo nerođenog sve to na teret poreznih obveznika. Tako oni zamišljaju uređenu državu.
Drugovi iz SDP-a i drugih komunističko-liberalnih stranaka i udruga koriste slučaj trudnice koja ima nesreću da plod ima tumor mozga. Zloupotrebljavaju taj slučaj za promociju svoje kulture smrti. Ne poštuju medicinsku struku, ne poštuju privatnost osobe već je zloupotrebljavaju za promoviranje svoje ideologije. Nije bio prosvjed podrške trudnici već organizirani politički skup rušenja vlasti.
Po pitanju Odluke Ustavnoga suda o donošenju zakona o pobačaju imamo sramotnu odluku da novi zakon mora biti liberalniji od komunističkog zakona iz 1978. godine. Ispada da je zakon iz 1978. godine bio dobar i da ga treba poboljšati novim pravima na nemoralno i neodgovorno ponašanja. Zašto Ustavni sud izričito traži da novi zakon bude liberalniji, da ne smije biti restriktivniji? Očito se radi o komunističkoj svijesti članova toga suda jer jedan loš zakon hoće učiniti još lošijim.
Slučaj nesretne trudnice komunističko-liberalne stranke i udruge opet koriste za napad na institut priziva savjesti iako slučaj trudnice i njenog ploda nema nikakve veze s prizivom savjesti već je specifično stručno-medicinsko pitanje.
„Pravo na priziv savjesti priznato i proizlazi iz slobode savjesti zajamčenoj Ustavom RH kao i Općom deklaracijom o ljudskim pravima UN te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i drugim međunarodnim dokumentima.
Pravo na priziv savjesti predstavlja legitimno pravo pojedinca da ne postupi po nekoj pravnoj normi, ako ona propisuje ponašanje protivno njegovoj savjesti, stoji, uz ostalo, u priopćenju Hrvatske udruga za medicinsko pravo (HUMP).
Podsjeća kako se to pravo odnosi i na liječnike te sukladno Zakonu o liječništvu, liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati se na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta.
Pravo na priziv savjesti u medicini je utvrdila i Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom 1763 iz 2010. gdje stoji da niti jedna pravna ili fizička osoba neće biti podvrgnuta prisili, držati se odgovornom niti će se na bilo koji način diskriminirati ako odbije izvršiti pobačaj ili eutanaziju.“
Institut priziva savjesti je važan institut kojim se štiti struka od nametanja ideoloških pogleda na svijet. Da bi se istaknula važnost priziva savjesti proglašen je „Međunarodni dan priziva savjesti“ koji se obilježava 15. svibnja.
Hrvatska liječnička komora (HLK) se također oglasila priopćenjem: Priziv savjesti zajamčen je međunarodnim pravnim dokumentima i hrvatskim propisima.
HLK je izrazila žaljenje što se slučaj nesretne majke zlorabi za napad na institut priziva savjesti u medicini jer se u spomenutom slučaju ne radi o prizivu savjesti. Napadi na institut priziva savjesti su negiranje međunarodnog prava, negiranje Ustava RH, negiranje Zakona o liječništvu i Kodeksa medicinske etike.
Kada su majka i plod zdravi pa se ne želi izvršiti abortus (ubojstvo ploda) ne ugrožava se zdravlje majke niti je uskraćena zdravstvena zaštita kako trabunjaju komunističko – liberalne stranke i udruge. Naprotiv, abortus ugrožava zdravlje majke: moguća neplodnost poslije abortusa, psihički problemi i drugo). Kada se radi o nemedicinski indiciranom pobačaju liječnik ima pravo pozvati se na institut priziva savjesti i nitko ga nema pravo prozivati.
Mainstream mediji o prizivu savjesti govore i pišu tendenciozno i krivo. Jedan od primjera je i HRT-ova emisija U mreži prvoga. Udruga u ime obitelji reagirala je na HRT-ovu emisiju U mreži prvog, poslala je dopis kojeg donosimo u cijelosti:.
Poštovani,
javljamo Vam se vezano uz Vašu emisiju U Mreži Prvog emitiranu danas 12.05.2022. na temu slučaja trudnice Mirele Čavajde, te o prizivu savjesti i kako se primjenjuje u hrvatskim javnozdravstvenim ustanovama u kojoj su gostovale Anita Blagojević, profesorica s Katedre ustavnog i europskog prava s osječkog Pravnog fakulteta te Marina Škrabalo iz Zaklade Solidarna, a uredila ju je i vodila Mirjana Grahovac.
Ovim putem želimo istaknuti da smatramo neprihvatljivim da se u programu javne radiotelevizije koja je financirana javnim novcem i za koju su svi hrvatski građani obavezni plaćati mjesečnu pretplatu, nije dopustilo čuti i drugo legitimno mišljenje na ovu temu.
Podsjećamo da u Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji stoji da je ista obavezna poštivati najviša stručna i etička mjerila te poštivati standarde neovisnog novinarstva (čl.7).
Ovaj neprofesionalni, nepotpuni i pristrani pristup dodatno je istaknut izjavom gošće u studiju gđe Škrabalo koja je zahvalila urednici što nije pozvala drugu stranu u emisiju.
Napominjemo da navedeni slučaj predstavlja i grubo kršenje Etičkog kodeksa za novinare i kreativno osoblje HRT-a, napose čl. 8. koji kaže da “program HRT-a mora biti uravnotežen te se mora poštovati pravilo «druge strane». Moraju se ravnopravno i ravnomjerno predstaviti suprotstavljena stajališta i mišljenja te njihovi nositelji.”
Stoga, uzevši u obzir sve gore navedene činjenice, smatramo kako je postupanjem urednice emisije U Mreži Prvog učinjena zlouporaba javnog medijskog servisa, kojeg financiraju hrvatski građani, kao sredstva zagovaranja zabrane priziva savjesti te očekujemo da se već u toku ovog tjedna omogući predstavnicima udruga civilnog društva poput udruge U ime obitelji te niza drugih da dobiju priliku iznijeti svoje stavove”, zaključuje u dopisu U ime obitelji – u iščekivanju poziva s HRT-a.
Danas je Međunarodni dan priziva savjesti!
Dr. Marko Jukić
Vijesti
RAZOTKRIVENE SRBSKE LAŽI – Enciklopedia Holocausta u New Yorku: Mapa glavnih nacističkih logora, u Hrvatskoj ih nema
Diljem Europe pod njemačkom okupacijom Nijemci su uhićivali one koji su se opirali njihovoj dominaciji i one koje su smatrali rasno inferiornima ili politički neprihvatljivima – piše na Enciklopediji Memorijalnog muzeja holocausta u New Yorku.
Osobe uhićene zbog otpora njemačkoj vlasti uglavnom su slane na prisilni rad ili u koncentracijske logore.
Pogledajte na karti hrvatsku državu – bez ozbiljnih logora, a u Srbiji…
Nijemci su Židove iz cijele okupirane Europe deportirali u logore istrebljenja u Poljskoj, gdje su ih sustavno ubijali, a također i u koncentracijske logore, gdje su korišteni za prisilni rad. Tranzitni logori poput Westerborka, Gursa, Mechelena i Drancyja u zapadnoj Europi te koncentracijski logori poput Bolzana i Fossoli di Carpija u Italiji korišteni su kao sabirni centri za Židove, koji su zatim željeznicom deportirani u logore za istrebljenje. Prema izvješćima SS-a, u koncentracijskim je logorima u siječnju 1945. bilo registrirano više od 700.000 zatvorenika.
Sustav nacističkih logora brzo se proširio nakon početka Drugog svjetskog rata u rujnu 1939., jer je prisilni rad postao važan u ratnoj proizvodnji. Nedostatak radne snage u njemačkom ratnom gospodarstvu postao je kritičan nakon njemačkog poraza u bitci za Staljingrad 1942.-1943. To je dovelo do povećane upotrebe zatvorenika koncentracijskih logora kao prisilnog rada u njemačkoj industriji oružja. Osobito 1943. i 1944. stotine podlogora osnovane su u ili u blizini industrijskih pogona. Podlogori su uglavnom bili manji logori kojima su upravljali glavni logori, koji su ih opskrbljivali potrebnim brojem zatvorenika. Logori kao što su Auschwitz u Poljskoj, Buchenwald u središnjoj Njemačkoj, Gross-Rosen u istočnoj Njemačkoj, Natzweiler-Struthof u istočnoj Francuskoj, Ravensbrueck u blizini Berlina i Stutthof u blizini Danziga (Gdanjska) na obali Baltika postali su administrativna središta golemih mreža pomoćnih logora za prisilni rad.
Vijesti
“VUČIĆ OČAJAN, uh što nam rade!”
“Od jutros je dilema, najveća tajna koja je držana podalje od javnosti, sada se može i otkriti, pošto su već neki mediji dali do znanja…” – kaže Marić na svojoj Hepi TV.
Srbi ‘pronašli razlog’, zašto su loše prošli na EP-u… o tome već bruji ‘vasceli region’
Čak je Milomir Marić pozvao Brnabić predsjednika/cu Skupštine da komentira ovu ‘užasnu situaciju’.
Naime, srbijanska repka je otputovala na EP u hrvatskom avionu, s hrvatskom zastavom, čak ih je i Vučić došao pozdraviti… kakve su bile njegove reakcije?
— exclusive sport (@exclusivespor10) June 27, 2024
Vijesti
Ratzinger, te kako je misa ad orientem – oživjela cijelu župu
Listajući udžbenik za katolički vjeronauk šestog razreda osnovne škole, (piše u Quovadisecclesia) zapazio sam pod naslovom Euharistija ovaj tekst:
“U razdoblju od 6. do 9. stoljeća obred i molitve postaju još jasnije i preciznije određene. Euharistija se slavila na latinskom jeziku, koji jednostavniji vjernici nisu razumjeli. Obred euharistijskog slavlja tako se sve više udaljavao od naroda, koji više nije mogao aktivno sudjelovati u njemu. Vjernici su se sve manje pričešćivali, a misa je često bila doživljavana više kao obveza nego kao radostan susret s Gospodinom. Jedan od znakova toga udaljavanja bio je i položaj svećenika, koji je tijekom cijele mise bio vjernicima okrenut leđima. Tako je bilo tijekom mnogih stoljeća, sve do velike liturgijske obnove koja se dogodila na Drugom vatikanskom koncilu.” (85. str.)
Hmm… Budući da je udžbenik pisan za vrijeme pontifikata Benedikta XVI.-a pošao sam provjeriti što je Sveti Otac imao za reći o ‘problematici’ svećenika koji je okrenut leđima. Pa sam naišao na ovo:
“Okretanje svećenika prema narodu pretvorilo je zajednicu u samodostatan zatvoren krug. U svom vanjskom obliku, to nas više ne otvara prema onome što je pred nama i gore, nego je zaključano u sebi. Zajedničko okretanje prema istoku nije bilo “slavljenje prema zidu”, to ne znači da je svećenik “bio leđima okrenut narodu”: i sam svećenik nije bio smatran toliko važnim. Jer baš kao što je zajednica u sinagogi gledala zajedno prema Jeruzalemu, tako su u kršćanskoj liturgiji vjernici gledali zajedno “prema Gospodinu”. (Duh liturgije, ch. 3)
Isto tako sam prije nekoliko dana pročitao jedno svjedočanstvo američkog župnika koji se odlučio na jedan hrabar potez (budimo realni) kada je uveo ad orientem slavlje za sve mise u svojoj župi. Sumnjam da je i jednom župniku (oprostite mi ako griješim) u Hrvatskoj ovo ikada palo na pamet, ali kako bilo, rezultati u ovoj župi su impresivni pa sam odlučio pismo prevesti.
Dragi Oče,
Htio sam vam pisati kako bih vas informirao o nevjerojatnoj stvari koju Bog čini ovdje …
Godinu dana je prošla a rezultati su pristigli.
Prošlo je nešto više od godinu dana od kada smo uklonili samostojeći oltar i odlučili slaviti sve naše mise ad orientem. Bez sumnje, bio je to veliki skok vjere, jer sam jednostavno vjerovao u Božju providnost.
Početne reakcije nekih starijih vjernika su mi pomalo kidale živce. U biti, nekolicina njih odlučila je više ne dolaziti ovamo pa su sada raspršeni po drugim župama.
Osim toga, uopće ne znam kako bih počeo nabrajati sve plodove ovog poteza.
Prvo, duhovne prednosti su ogromne. Naša župa ima osjećaj da doista štujemo Boga, a taj se osjećaj jednostavno čini pravilnim. To se jasno vidi u mnogim stvarima, kao npr. u ministrantima koji su pobožniji i precizniji. Ljudi su počeli ranije dolaziti na misu moliti krunicu, a mnogi ostaju u crkvi i nakon mise u molitvi zahvalnosti. Svatko čini “prave” geste (klanjanje i dr.) u odgovarajuće vrijeme. Gotovo svatko se počeo, uglavnom samo posljednjih godinu dana, fino odijevati za misu. Čini se kako se svake nedjelje još po jedna žena odluči nositi veo – i to na Novus Ordo! A upravo smo imali preko 300 ljudi koji su prošli kroz 33 dana pripreme radi posvete Isusu po Mariji!
Naš zbor se udvostručio tijekom protekle godine, a oni su počeli pjevati polifoniju tako lijepo da mislim kako bi trebali napraviti CD. Čak se i naš muški zbor povećao od 7 članova na gotovo 20 samo protekle godine. A ti ljudi su postali kao “Združena Braća”, pa se okupljamo kod mene jednom mjesečno uz “pivo i cigare”… Gotovo svi od njih su mladi, obrazovani ljudi pa razgovaramo o pitanjima vezanim uz Crkvu i pokušavamo riješiti sve problema svijeta.
Nisam pogledao statistike, ali čini mi se kako je u razdoblju od samo ove jedne godine, prosječna starost naših župljana pala sa 65 na 35, jer otkriva nas veliki broj mladih obitelji i dolazi u našu župu. Kako je divno čuti šuškanje i gugutanje malenih vjernika tijekom mise! Tajnica mi je komentirala kako joj se čini da se po jedna nova mlada obitelj pojavljuje svaki tjedan.
Prošle godine, naše financijsko vijeće je preporučilo da počnemo s posebnom kampanjom darivanja jer smo počeli osjetno osjećati posljedice ekonomske krize u zadnjih pet godina. Zamolio sam ih da pričekaju godinu dana, kako bi vidjeli hoće li biti učinka nakon uvođenja misnog slavlja ad orientem. Oni su nevoljko pristali. Godinu dana kasnije, nedavno smo imali sastanak financijskog vijeća i – vjerovali ili ne – doprinosi su se povećali za 45 % u jednoj godini.
Ne mogu reći da će se ovo dogoditi u svakoj župi koja odluči preuzeti rizik i krenuti u ovom smjeru, ali ja sam htio, da ovo bude priča o jednoj župi koja je predala sve svoje povjerenje Bogu, i svjedočio sam kako je Bog blagoslovio ovaj potez u kojem mu dajemo veće poštovanje na misi, osobito slaveći ga ad orientem.
Ad Majorem Dei Gloriam !
-
Vijesti4 dana ago
ONI NAM SE RUGAJU I PRIJETE!? Izvršni direktor Pfizera kaže da je COVID bio samo test, “proba”!
-
Vijesti6 dana ago
ŠTO DANAS SLAVIMO? NAJSLAVNIJU POBJEDU HRVATA NAD TURCIMA 22.06.1593. – kod Siska
-
Vijesti2 tjedna ago
IZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica
-
Vijesti1 dan ago
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA – ČINJENICAMA PROTIV KRIVOTVORINA – pismo ubijenog patrijarha Germogena
-
Vijesti3 tjedna ago
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Istaknuto4 dana ago
Prekrasna, emotivna propovijed biskupa u miru Ivana Milovana, cenzurirana od medija
-
Vijesti1 tjedan ago
NE SAMO ZABORAVILI ZLOČINE… Poruke Svesrpskoga sabora – “Srbija nikad tako radikalna i šovinistička”
-
Vijesti3 dana ago
JOŠ O COUDENHOVE-KALERGI Imigrantsko pitanje i pozicija biskupa