Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Vraćali (vratio se?) se verbalni delikt u kazneni zakon Hrvatske?
Otkrivaju se razno razne afere koje nikada ne će biti okončane jer je pravni sustav RH jadan, neučinkovit i protiv zdravog razuma. INA je u nedavnoj aferi oštećena za najmanje milijardu kuna zbog nezakonite preprodaje plina. Osumnjičeni su plin kupovali po cijeni od 19,5 eura, a prodavali ga po čak 210 eura. Kažu osumnjičeni da je sve po zakonu!? Mediji javljaju da su se pojedini članovi HERA-e i HROTE-a rugali saborskim zastupnicima. Sustav je tako postavljen da oni ne trebaju kontrolirati što se i kako se radi. Njima to ne piše u opisu poslova pa je sve u „redu“! Tako se to radi u Hrvatskoj.
Drug Andrej kaže da se u Hrvatskoj formiraju terorističke skupine ali ne pruža nikakve dokaze. Sigurnosne agencije, kojima je to posao, nisu kazale ništa, nisu pružili nikakve dokaze o terorističkim skupinama pa je očito da drug Andrej lupeta. Drug Andrej nije mislio na eventualne terorističke skupine aboliranih četnika u Vukovarsko-srijemskoj županiji niti na skupine aboliranih četnika na Banovini. On je vjerojatno mislio na „terorističke skupine“ unutar MOST-a i Demokratskog pokreta. Radi se o kritikama, često neprimjerenim, izdajničke politike, a ne o terorizmu. Do sada nismo dobili dokaze da je teroristički čin pojedinca na Markovu trgu, čin organizirane skupine.
Također nismo dobili dokaze da je uhićeni i zatočeni Marko Frančišković terorist iako su neki njegovi postupci upitni. Ne znam tko je Marko Frančišković, ne znam njegove aktivnosti osim onoga što se može pročitati u medijima ali budući da nam mediji lažu i podmeću ne mogu znati što je istina. Oni koji su trebali pokazati dokaze o terorističkoj aktivnosti do danas nam ih nisu pokazali pa se pitam/o vraća li se verbalni delikt u kazneni zakon Republike Hrvatske. Navodno je izjavio: „Nemojmo se ubijati između sebe, naši neprijatelji su u Banskim dvorima“. Zar je to terorizam?
Da naši neprijatelji su svi oni koji vode izdajničku politiku, koji potiču i omogućavaju korupciju, svi oni koji (na bilo koji način) uništavaju Hrvatsku. Naši neprijatelji su oni koji nas prikazuju kao genocidan narod, oni koji su ubijali, pljačkali i silovali tijekom Domovinskog rata, a danas slobodno šeću Hrvatskom. Naši neprijatelji su oni koji financiraju „srpski svet“ u Republici Hrvatskoj.
> Hodak za Narod.hr: ‘Velika je haranga protiv Franciškovića, to mi govori samo jednu stvar – da ga se boje’
> Podignuta optužnica protiv Marka Franciškovića: Tereti ga se za poticanje na terorizam
Franciškovićev odvjetnik Zvonimir Hodak rekao je nakon ročišta:
“Optužnica je potvrđena već dugo, odluka o pritvoru ostaje ista. Produžava se pritvor. Sve u svemu jedan pravosudni perpetuum mobile. Već godinu dana dolazimo na ova optužna vijeća i godinu dana ne možemo uvjeriti nikoga da moj branjenik s nekakvom grupom terorista nema veze. Nema nikakvih činjenica, dokaza, ništa, nije prezentiran niti jedan najmanji incident”, rekao je Hodak dodavši da je u petak predao u spis izvode Franciškovićevih govora u Zagrebu i Zadru na kojima on apelira da ne bude incidenata.
“Kao da govoriš zidovima. Jedan jedini pravno relevantni dokaz ne postoji u spisu. Postoji njegova izjava u jednom trenutku u kojoj je rekao ‘Nemojmo se ubijati između sebe, naši neprijatelji su u Banskim dvorima’. I to je lajtmotiv priče da je on terorist. Pa to je metafora. Treba kupiti latinski riječnik i vidjeti što je metafora, i ništa više. Uporno ga drže u pritvoru, uporno od njega rade narodnog neprijatelja. Uporno tvrde da je ovaj maloljetnik koji je nađen sa svim tim Molotovljevim koktelima njegov nekakav učenik ili sljedbenik. Možda je, a možda i nije, treba dokazati. Teret dokaza je na tužiteljstvu, ne na obrani”, rekao je odvjetnik Zvonimir Hodak.
Drug Bačić(HDZ) je kazao da su Most i Domovinski pokret objavama na društvenim mrežama huškali, poticali na mržnju protiv HDZ-a, njihovih dužnosnika i Vlade. Točno je da su pozivali na prosvjed i huškali građane ali ne radi se o terorizmu. Prozivati ih zbog ponašanja jednog mladića nije opravdano jer to nema veze s njima. Oni se bore za vlast i za sada koriste sva sredstva dopuštena u demokratskim državama. Drug Bačić je stao u obranu loših i neprofesionalnih novinara koje su prosvjednici kritizirali, a protuhrvatski novinari su kritiku prosvjednika proglasili napadom na novinare i struku!? Sramotno je i bolesno pričati o napadu na hrvatske svete krave – novinare.
Dakle, u Hrvatskoj ne smiješ kritizirati novinare koji lažu, podmeću, provaljuju u tuđe domove, koji provode cenzuru, koji teroriziraju branitelje i domoljube. Bravo Branko!
>>Plenković: Paramilitarne opcije žele srušiti vlast. Organizirani su, naoružavaju se
Drug Andrej, kao ni sigurnosne službe, nisu pokazali dokaze za iznesenu tvrdnju. U demokratskim državama premijeri se slobodno šeću, voze bicikl, koriste javni prijevoz dok se politička kasta u neokomunističkoj Hrvatskoj skriva u blindiranim vozilima na teret poreznih obveznika.
Patrijarh Porfirije, Vučić i Dodik su najavili daljnju borbu, za prekrajanje granica, za ujedinjenje „srpskoga sveta“. Porfirije je poručio: “Svi znamo da su se kroz povijest granice država mjesta obitavanja našeg naroda mijenjale, a nismo sigurni da u povijesti u kojoj je sve relativno, neće se mijenjati i ubuduće”, “Gdje god da živi naš narod, postoji zlatna nit koja ga povezuje i koja ga čini jednim, jedinstvenim i neponovljivim, a to je Srpska pravoslavna crkva!”
SPC je najavila novi rat i promjenu granica na Balkanu!
Poznato je da Plenkovićeva vlada financira SPC i „srpski svet“ u Hrvatskoj pa se postavljaju pitanja: Radi li se o izdaji hrvatskih nacionalnih interesa od strane Plenkovićeve vlade? Je li opravdana kritika Plenkovića i njegove vlade terorizam i govor mržnje ili čin domoljublja?
Antun Gustav Matoš: Stara pjesma (napisana 1909.)
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema”
Dr. Marko Jukić
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA
KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA
KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
-
Vijesti2 tjedna ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 tjedna ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti2 tjedna ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna ago
DUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti2 dana ago
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana