Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Vučićev „srpski svet“

Published

on

Komentatori se pitaju Što je Vučić hteo svojom posjetom Jasenovcu i Pakracu?

Hteo je posetiti „srpski“ Jasenovac i „srpski“ Pakrac u srpskoj zemlji koja se trenutno zove Hrvatska! On je želio pokazati da je Hrvatska deo „srpskog sveta“ odnosno deo Velike Srbije. Hrvateki, komentatori, analitičari ne shvaćaju poruku četnika Vučića, a oni koji shvaćaju boje se javno kazati da se radi o provođenju srbijanske imperijalističke politike (Memorandum SANU) „Svi Srbi u jednoj državi“.  

Vučić smatra da se ne mora nikome javljati kada posjećuje srpske zemlje. Službena politika Srbije priča o „srpskom svetu“ u koji je uključena i Hrvatska. Vučić se javio Pupovcu, srpskom „veleposlaniku“ u Hrvatskoj, pozvavši ga da mu pravi društvo pri obilasku „srpskog“ Jasenovca i „srpskog“ Pakraca. Radi se o srpskom igrokazu, gruboj provokaciji kojom se testira i ponižava vlast u Hrvatskoj.

Međutim, nešto je pošlo krivo pa su drugovi iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH javili da ne dolazi jer nisu pripremili crveni tepih. Nakon toga započela je kanonada najgorih uvreda na račun Hrvata i Hrvatske. Nije Srbima jasno kako je moguće da im netko ograniči posjet „koloniji“ u kojoj su Srbi građani prvog reda, koloniji koja je njihov kulturni prostor, koloniji u kojoj se govori srpskim jezikom (hrvatski je zapadna varijanta srpskog) itd.

Čude se Hrvateki (političari, komentatori i drugi) ponašanju četničke Srbije ne shvaćaju da se radi o kontinuitetu srpske politike od Načertanije 1844. godine do danas. Srbija nikada nije odustala od ideje „Svi Srbi u jednoj državi“, nije odustala od Velike Srbije. Danas to zovu „srpski svet“! Srbija na svim poljima provodi politiku  stvaranja Velike Srbije: Srpsko svojatanje Dubrovnik, svojatanje Dalmacije, hrvatske književnosti i znanosti (sve pod okriljem SANU), najnovije su „Povelja o srpskom kulturnom prostoru“ iz 2019. godine koja navodi na svim tim područjima treba voditi ʺjedinstvena kulturna i obrazovna politikaʺ , zatim  „Deklaraciji o granicama srpskoga jezika“ 2022. godine kojom se negira hrvatski jezik.  

Srbi kažu da je isusovac Ruđer Bošković ʺSrbin katoličke vjereʺ, da je Dubrovnik ʺpovijesni srpski prostorʺ  kao i drugi krajevi Hrvatska. Danas se to uči u srpskim školama!

Na tu srpsku politiku reagiraju pojedinci, a Plenkovićeva vlast uglavnom šuti. Plenkovićeva vlast hvali četničku Srbiju i kaže da je napravila pomak prema europskim integracijama, vrijednostima. To je sramotno i veleizdajnički.

Objavljene su naslovnice srpskim novina koja pokazuju silinu mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj. Nezahvalni Srbi su Andreja Plenkovića nazvali ustašom. Andrej je jako razočaran takvim ponašanjem, razočaran nezahvalnošću da je ustaša nakon što je dopustio politiku „srpskog sveta“ u Hrvatskoj, nakon što svake godine daje milijunska sredstva (Novosti, SPC) za srpske laži i srpske igrokaze.

Andreja je jako pogodilo da su ga koalicijski partneri nazvali ustašom. Andrej je loš učenik koji nije naučio niti shvatio da je svaki Hrvat katolik ustaša, a najbolji Hrvat je mrtav Hrvat!

Srpske vlasti su žestoko reagirale na odbijanje privatne posjete Vučića Jasenovcu i Pakracu.

Premijerka Ana Brnabić nazvala je to “najvećim skandalom u modernoj povijesti Hrvatske i Srbije”, a ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin je rekao da će odsad “svi dužnosnici hrvatske države, svi nosioci službenih ili diplomatskih putovnica, morati posebno najaviti i obrazložiti svoj posjet ili prolazak kroz Srbiju i bit će stavljeni na poseban režim kontrole”.

Srpska prosvjedna nota

“Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije je šokirano protupravnom, anti-europskom i anti-civilizacijskom odlukom Ministarstva za vanjske i europske poslove Republike Hrvatske kojom se, na osnovu arbitrarno iskazane volje hrvatskih vlasti i grubo kršeći princip slobode kretanja, zabranjuje dolazak predsjedniku Republike Srbije u Jasenovac, na mesto stradanja više stotina hiljada nevinih žrtava srpske, jevrejske, romske i drugih nacionalnosti. Namera predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića bila je samo da položi cvijeće i zapali svijeću na svetom mjestu na kome su tijekom Drugog svjetskog rata ubijene stotine tisuća Srba….“

Na uvrede i najave srpske strane nije bilo adekvatnog odgovora s hrvatske strane (Vlade, Premijera, Predsjednika RH). Službena srpska politika navodi da je u Jasenovcu stradalo više stotina hiljada nevinih žrtava srpske, jevrejske, romske i drugih nacionalnosti. Umjesto da se jasno kaže da oni koji šire tu srpsku propagandu o više stotina hiljada žrtava nemaju što tražiti u Jasenovcu i da nisu dobro došli hrvatski političari šute. To je čin veleizdaje! Dosta nam je srpskih laži, dosta nam je njihovih vrijeđanja da smo nacisti, fašisti i ustaše. 

Srpski mediji napali su vladu druga Plenkovića (“Ustaše Vučiću zabranile da ode u Jasenovac”; „Ustaški režim Andreja Plenkovića udario na srpskog šefa države“) te ga proglasili ustašom.  Andrej Plenković jako je razočaran da su ga nazvali ustašom s obzirom koliko je mnogo napravio za srpsku stvar u Republici Hrvatskoj.

Plenković Vučiću: ‘Govore nam da smo ustaška vlada, meni je to smiješno’. Druže Plenkoviću nije nimalo smješno već je tragično!

Plenković sporo uči pa kaže: “Danas sam prvi put vidio u srpskim medijima da smo mi ustaška vlada… Mislio sam da smo u optikama nekih hrvatskih medija, komunisti orjunaši, udbaši. I to na službenoj web stranici Ministarstva unutarnjih poslova Srbije. Ovakva reakcije ukazuje na histeričnu reakciju Beograda.“

“Gledajte, važno je da se u međusobnim odnosima tretiramo s poštovanjem i da vodimo računa da smo država…“

Drug Plenković još ne shvaća da Vučić smatra da je Hrvatska srpska kolonija, a ne država!

Plenkovića je pogodilo da ga srbijanska četnička vlast proglašava ustašom s obzirom koliko je on uradio za srpsku stvar u Republici Hrvatskoj (unatoč silnim milijunima koje daje srpskoj zajednici, Srpskoj pravoslavnoj crkvu u Hrvatskoj, neprocesuiranju ratnih zločinaca, ne traženju nestalih…). Andreja je ta nezahvalnost Srba strašno pogodila. Andrej je proglašen ustašom unatoč koaliciji s Pupovcem, unatoč dijeljenju državnih funkcijama Srbima koji Oluju smatraju zločinačkom operacijom, unatoč davanju milijuna kuna za promociju srpskih laži o Jasenovcu, NDH i današnjoj Hrvatskoj.

Koalicijski partner druga Plenkovića žurno je održao konferenciju za medije i izjavio: Nije se smjelo dogoditi da Vučić ne može doći u posjet Jasenovcu“ .

Pupovac nije kritizirao ponašanje Vučića već ga je podržao. Jasno je kazao da se nije smjelo dogoditi da Vučić ne može doći u posjet Jasenovcu i tamo govoriti o nekoliko stotina hiljada srpskih žrtava.

Pupovac: “Jasenovac je mjesto za iskazivanje pijeteta prema strašnom zločinu i jednako strašnom broju žrtava. Jasenovac je mjesto gdje se potvrđuje i pokazuje priznavanje tih žrtava. I Jasenovac je mjesto gdje se gradi pomirenje, naročito između Hrvata i Srba. To je naš stav. Ovo što se dogodilo ovih dana nosi u sebi elementi nedovoljne svijesti što je Jasenovac i što bi trebao biti i nedovoljnog slušanja nas koji smo tome posvećeni”.

Drug Pupovac koalicijski partner druga Plenkovića nam nije kazao koliki je to broj žrtava (600.000 ili milijun)!? Ne može se graditi pomirenje na srpskim lažima, na preuveličavanju zločina, na izmišljanju zločina!

>Pupovac se pohvalio kako on i Plenković uređuju na HRT-u i kako su ugurali u program Klasićevu seriju ‘NDH’

>Pupovac o pilotima: ‘Hrvatska nije u situaciji da se junači oko ove stvari’

Drug Plenković stalno brani neprihvatljivo ponašanje „veleposlanika“ Pupovca pa na taj način promovira „srpski svet“ . Ponašanje Pupovca, njegove izjave o Oluji, ratnim zločinima, nestalima, pokazuju antihrvatsku stavove koji su uvredljivi. Drug Plenković brani, podržava i financira Pupovca i srpski svet u Hrvatskoj pa ga domoljubi Hrvatske opravdano smatraju izdajnikom i veleizdajnikom. Kako drugačije nazvati financiranje četničkog derneka u Srbu koji slavi genocid nad Hrvatima, kako drugačije nazvati srpske laži o Jasenovcu, Jadovnom, Šaranovoj jami itd.

Hrvatska vlada, ministri , drug Plenković umjesto da drugu Vučiću kažu da je dosta „srpskog sveta“, da mu kažu da oni koji govore da je u Jasenovcu umoreno nekoliko stotina tisuća Srba više ne će moći doći u Jasenovac oni se pravdaju zašto četniku nisu dopustili da posjeti hrvatski Jasenovac i hrvatski Pakrac!

Optuživati današnju Hrvatsku da je ista što i NDH suludo je ali to pokazuje nastavak srpske politike stvaranja Velike Srbije, samo drugim sredstvima. Ni ratna opcija nije isključena, Srbija se naoružava i hvali što je sve nabavila.

Velikosrpska memorandumska politika u svojoj srži stoji na samo jednom temelju, a to je Stvaranje Velike Srbije-svi Srbi u jednoj državi. Kako se Srbi trebaju ponašati: „Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve Hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnost i dogodi pa Hrvatska dobije državu dužnost im je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države“! (Vasa Čubrilović, 1939.).

Vučićeva provokacija jasno je pokazala da Srbija nije odustala od stvaranje Velike Srbije. Nažalost Andrej Plenković ne vidi ili ne želi vidjeti da se u Hrvatskoj provodi srpska imperijalistička politika „srpski svet“ odnosno da se provodi Memorandum SANU.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved