Božićna pjesma, “Tiha noć”, možda je stavila grad Oberndorf u Austriji na kartu, ali kapelica u spomen na omiljenu pjesmu glavna je atrakcija grada.

Najbolje vidljiva prekrivena snijegom, mala kapelica osmerokutnog oblika, samo 13 milja od Salzburga, turističko je odredište u bilo koje doba godine.

Tekst jedne od najpoznatijih božićnih pjesama napisao je 1816. godine austrijski svećenik Joseph Mohr, a dvije godine poslije uglazbio je Franz Gruber

Foto: Berhtesgaden

Priča o “Tihoj noći” počinje u prekrasnom gradu Salzburgu u Austriji. U ljepoti tog baroknog grada, kojim je vladao princ nadbiskup, živjela je tkalja Anna. Anna je bila sama na svijetu i veoma siromašna pa su šanse da poboljša svoj životni standard ili se uda bile veoma male. Jednoga se dana zaljubila u vojnika koji je bio na službi u Salzburgu. Tijekom afere, Anna i vojnik su začeli dijete i ono je rođeno 11. prosinca 1792. Vojnik nije preuzeo odgovornost za dijete te je Annu ostavio da se sama brine o njemu. Unatoč tome, Anna je djetetu dala vojnikovo prezime i nazvala ga Joseph Mohr. Kao majka djeteta koje nije začeto u braku, Anna je u društvu bila prezirana i odbačena. Kum malom Josephu bio je gradski krvnik.

Anna je o Josephu brinula najbolje što je mogla, no shvaćala je da će mu jedino dobro obrazovanje dati nadu za bolju budućnost. Lokalni je svećenik prepoznao Josephovu inteligenciju i sposobnost pjevanja. Uredio je da Joseph pohađa poznatu školu u opatiji Kremsmunster. Ondje je mladi Joseph briljirao. Kasnije je spoznao poziv za svećeništvo i sa 16 godina ušao u sjemenište. Konačno, kada je u dobi od 22 godine bio spreman za ređenje, Joseph je trebao posebno odobrenje s obzirom na to da nije imao oca.

Joseph Mohr postao je kapelan u crkvi sv. Nikole u Obendorfu, otprilike 16 kilometara sjeverozapadno od Salzburga na rijeci Salzach. (Crkva sv. Nikole uništena je u poplavi 1899., ali na njezinu mjestu danas stoji memorijalna kapela.) Župa je bila veoma skromna, a svećenik veoma strog i štedljiv.

Ondje je otac Mohr postao prijatelj s Franzom Gruberom. Gruber je bio sin tkalca koji nije cijenio glazbu. Očekivalo se da će Franz poći stopama svog oca u izboru zanimanja. No unatoč očevu neodobravanju, Franz je počeo svirati gitaru i orgulje. Župni je svećenik Franzu čak dopuštao da vježba u crkvi. Njegove su talente prepoznali pa su ga poslali u školu kako bi zadobio formalno glazbeno obrazovanje. Franz se na kraju skrasio u Oberndorfu, radeći kao učitelj glazbe i podižući svoju obitelj s 12 djece. Mohr i Gruber dijelili su ljubav prema glazbi i obojica su svirala gitaru.

Dana 23. prosinca 1818., otac Mohr je otišao posjetiti svoju majku i njezino novorođeno dijete. Pri povratku s tog putovanja, stao je kraj rijeke i meditirao o prvom Božiću. Napisao je pjesmu o tom velikom vjerskom događaju i nazvao ju “Tiha noć, sveta noć”. U svojoj je kompoziciji zahvatio neopisiv misterij utjelovljenja i rođenja našeg Gospodina, svetog djeteta Isusa, koji je Krist Spasitelj, Sin Božji, i Svjetlo Ljubavi, koji je rođen od Marije i koji je svijet ispunio otkupljujućom milošću.

Po povratku u župu, rečeno mu je da su orgulje uništene. Lakomi miševi su progrizli mjehove, onemogućivši sustav zraka nužan da bi cijevi proizvodile glazbu. S obzirom na to da se približavao Božić, a župa nije imala dovoljno novca da orgulje popravi, ljudi su se bojali da će polnoćka biti tiha. Otac Mohr je požurio svom prijatelju Franzu i podijelio s njim svoju brigu. Gruberu je dao riječi pjesme koju je napisao na obali rijeke i zamolio ga da napiše melodiju za sviranje na gitari. Gruber je zadatak završio na vrijeme i te polnoćke, 1818. godine, svijet je prvi put čuo jednostavnu ali duboku pjesmu koju mi znamo kao Tiha noć.

Pjesma je bila dobro primljena i ubrzo se proširila po cijeloj Austriji. Fridrik Wilhelm IV., pruski kralj, Tihu je noć čuo u Berlinu i naredio da se diljem kraljevstva pjeva na božićnim priredbama i službama. Ironično, skladba je postala poznata a da nitko nije znao tko ju je napisao. Neki su čak mislili da je njezin autor Michael Haydn, brat poznatog skladatelja Franza Josepha Haydna. Kralj je zbog toga zatražio istragu i potragu za pravim autorima.

Jednog su dana kraljevi agenti stigli u samostan sv. Petra u Salzburgu i raspitivali se o autorima Tihe noći. Felix, sin Franza Grubera, ondje je studirao te im je ispričao priču o skladbi. Usmjerio ih je prema svom ocu koji je u to vrijeme bio voditelj zbora u nekoj drugoj župi. Otada pa nadalje, Mohr i Gruber su prepoznati kao autori skladbe.

Otac Joseph Mohr umro je od tuberkuloze u dobi od 56 godina, 4. prosinca 1848. Gruber je umro u 76. godini života.

Dok se pripremamo za proslavu Božića, primimo u svoje srce riječi Tihe noći i neka njezina poruka odjekuje u našim mislima, riječima i djelima. Svakom čitatelju ovog teksta želim veoma blagoslovljen i svet Božić.

Tiha noć

1. Tiha noć, sveta noć!
Ponoć je, spava sve,
samo Marija s Josipom bdi,
divno Djetešce pred njima spi,
rajski resi ga mir,
rajski resi ga mir.

2. Tiha noć, sveta noć!
Pjesmica anđelska
miljem otajnim napunja zrak,
bajna svjetlost rasvjetljuje mrak,
kraj pretvara u raj,
kraj pretvara u raj!

3. Tiha noć, sveta noć!
Pastiri, amo svi
pjevat Isusu anđela poj,
s Majkom poklon prikazat mu svoj,
srce dat mu na dar,
srce dat mu na dar.

Izvor: Arlington Catholic Herald | o. William Saunders

Elon Musk je bez imalo sustezanja i vrlo otvoreno odgovorio na tvrdnje da je novinska agencija Reuters International dobila zadatak istražiti ga.

Milijarder koji je blizak saveznik novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa izrazio je podršku internetskoj teoriji koja povezuje Reuters s istragama Bidenove administracije o njegovim poslovima.

Yeah, this explains a lot.

Shame on @Reuters.

Paid propaganda! https://t.co/iffF0gZZdb

— Elon Musk (@elonmusk) December 17, 2024

Navodnu vezu nazvao je “ludom” tvrdeći da “mnogo toga objašnjava”. Reuters je “plaćena propaganda” i treba ga biti sram, dodao je – prenosi portal Epoha.

RT izvještava: Poveznicu je predložio Mike Benz, koji vodi web stranicu za slobodu govora ‘Foundation For Freedom Online’. U utorak je u objavi na X-u rekao da je Bidenova administracija u odlasku “platila Reutersu više od 300 milijuna dolara u vladinim ugovorima”, dok je u isto vrijeme 11 američkih vladinih agencija “ciljalo na Elonovo poslovanje”.

Benz je citirao javne zapise koje je objavila baza podataka usaspending.gov kao dokaz svoje tvrdnje, kao i niz Reutersovih izvješća o poduzetniku dobitniku Pulitzerove nagrade u svibnju. Serija “Muskov industrijski kompleks” fokusirala se na “ozbiljnu štetu potrošačima, radnicima i laboratorijskim životinjama u cijelom proizvodnom carstvu Elona Muska”.

Milijarder se pojavio kao blizak Trumpov saveznik nakon što je podržao njegovu kandidaturu sredinom srpnja. Predviđeno je da postane viši član sljedeće američke administracije odgovoran za smanjenje neučinkovitosti vlade.

Prije nego što je odabrao stranu u američkoj utrci, Musk je bio žestoko kritiziran od strane lijevo orijentiranih javnih osoba i medija zbog njegovog upravljanja tvrtkom X, ranije poznatom kao Twitter, koju je kupio 2022. godine. Navedeni cilj njegove multimilijarderske akvizicije bio je iskorijenio cenzuru na platformi, za koju je tvrdio da ušutkava prokonzervativne glasove.

Kritičari tvrde da je Musk pretvorio X u leglo desničarskog ekstremizma, a da nije ispunio svoje obećanje o slobodi govora. EU je njegovoj platformi zaprijetila pravnim kaznama zbog navodnog neuspjeha u borbi protiv notornih “dezinformacija”.

Postoji užurbani ritam misnog obrasca 4. nedjelje došašća, osjećaj brze rekapitulacije. Povijesno gledano, ove nedjelje drevna Crkva u Rimu nije imala vlastiti skup tekstova. To je bilo zato što je dan prije bila subota ‘Žarnog’ tjedna i te su ceremonije trajale sve do nedjelje ujutro – piše Fr. John Zuhlsdorf.

Nakon nekog vremena, postojao je snažan osjećaj da bi ova nedjelja trebala imati vlastito slavlje svete mise. Tako je iz misa jantarnih dana sastavljen obrazac koji je dao priliku ljudima koji sami nisu mogli doći na te dane, doživjeti nešto poput iskustva Dana Jantara. Jantarna srijeda pružila je uvodnu, gradualnu, evanđelsku i pričesnu antifonu. Čitanje poslanice proizašlo je iz obreda ređenja na žeravicu, dan prije.

Još jedan način na koji je ovonedjeljni odgovarajući osvrt ili sažetak nalazimo u tri različita adventska glasa koja smo čuli cijelim putem. U uvodnoj antifoni čujemo Izaiju kako pjeva: “Rorate caeli desuper… Pusti rosu s visine”. Prorok, nadahnut pričom o Gideonu i rosnom runu (Suci 6,36-40), predviđa koliko će nježno Gospodin doći u svom Prvom dolasku, za razliku od toga kako će doći u Drugom. U Evanđelju po Luki 3, Gospodinov navjestitelj Ivan Krstitelj kliče: “Parate viam Domini… Pripravite put Gospodinu”. Ivan je u pustinji. Možda smo i mi, samo u drugoj vrsti divljine. Možda to možemo nazvati zbunjenošću, sa svojim bezbrojnim smetnjama i privlačnostima. Ako u geografskoj pustinji nema puno toga za vidjeti, u našoj postmodernoj, postkršćanskoj tehnološkoj pustinji ima previše toga, a samim tim i premalo za vidjeti. Ivanov povik daje nam nešto na što se možemo usredotočiti. U antifoni ponude Gabrijel koji navješta pjeva pjeva Djevici navještenika, “Ave, Maria, gratia plena… Zdravo, Marijo, milošću puna”, što odmah dovodi u sjećanje njezin savršeni odgovor, “Fiat… neka bude”, koji grmi tim više u našim pratećim umovima i prijemčivim srcima jer ostaje fizički neizmijenjeno, ali namjerno ostavljeno kao njezin plašt raširen nad svima nama. Izaija izražava našu čežnju dok nas vodi prema Svetištu. Ivan nas potiče na pokoru dok klečimo u samoispitivanju. Marija otkriva aktivnu prijemljivost dok nas dovodi do oltara žrtve.

Naša postpričestnica za misu suptilno povezuje sve u prekrasnu predbožićnu mašnicu.

Sumptis muneribus, quaesumus, Domine: ut cum frequencyatione mysterii, crescat nostrae salutis effectus.

Frequentatio znači “učestalost, česta upotreba, gomilanje zajedno.” Međutim, kao govorna figura u retorici, to je “sažeta rekapitulacija već zasebno navedenih argumenata, rekapitulacija, sažimanje”. Ova imenica dolazi od glagola frekvencija, što znači “često posjećivati ​​ili pribjegavati, često; ponoviti” ali i “slaviti ili držati u velikom broju, esp. festival.” Na engleskom kažemo “često” (Frequent) mjesto kada tamo često idemo. U ovom liturgijskom kontekstu to znači “često prisustvovati ili sudjelovati u njemu” i ima pretjerani ton prenatrpanosti s drugima. Došašće, koje se sada brzo približava kraju, usredotočuje nas na Drugi dolazak.

Mysterium i sacramentum često su zamjenjivi u našim latinskim liturgijskim molitvama, iako mysterium seže dalje.

Ukratko, o ablativu apsolutnom sumptis muneribus, ovdje je operativan glagol sumo, koji je korijen riječi poput engleskog resume i consum. Sumo je u osnovi “uzeti, položiti držati” i stoga “primiti”. Munera sumpta su “uzeti/primljeni darovi”. Imajte na umu da je jedan način izražavanja “jesti” – “uzeti”. Naše uzimanje Riječi i uzimanje Euharistije doista je aktivno primanje. “Hvatamo” za njima, ali u smislu naše vjere koja traži rast transformativnog razumijevanja koje potiče sve veću želju. Razmišljamo, prežvakavamo i ponovno žvačemo Riječ, prijemčivo primamo Euharistiju, kao što je sam Krist zazvao u Ivanu 6 s vrlo provokativnim glagolom na grčkom, trogo… “grizati, žvakati”.

DOSLOVNA VERZIJA:

Sad kad su darovi uzeti, molimo te, Gospodine, da čestim sudjelovanjem u ovim sakramentalnim otajstvima u nama povećaju učinke spasenja.

Sam Krist, utjelovljena Riječ, naša je učestalost, naš sažetak svega na kraju vremena, kako je opisano u 1 Kor 15,28. U Njemu vrvimo, pripadamo, ponavljamo, puni smo Euharistije i formacije u Riječi (sumptis muneribus). Našim dodirom s Njegovim preobražajnim otajstvom (frequentatione mysterii), u iščekivanju On povećava u nama učinke spasenja (salutis effectus).

Budući da sam izvadio pajser, možemo li otvoriti još jedan sloj za mogući odraz? Latinska verzija je intenzivna molitva, iako se čini da to nema izričito veze s našim adventskim temama. Zapravo, koristi se 2. nedjelje nakon Duhova u Vetus Ordo. Ali ne usredotočuje li se ovaj govor naglašeno na svrhu našeg prisustva na misi? Spasenje! Sve druge brige i sezonske teme vraćaju se tom glavnom cilju.

Hajde pogledati. U našoj molitvi, učestalost misterija evocira mi nadograđene slike vidljive i nevidljive dimenzije svete mise, euharistijske žrtve (mysterium). U zemaljskoj crkvenoj zgradi, zemaljskom sastajalištu, opetovano se okuplja mnogo ljudi (frequentatio). Zamislite sada nadograđeno nevidljivo mjesto susreta na misi, mirijade svetih anđela i članova Crkve, trijumfalno. Misa je tračak neba. Nebo i zemlja spajaju se u slavlju svetoga u učestalosti svetih otajstava.

Što kažete na još jedan sloj unutar ovog sloja. Naš nesavršeni svijet također je mjesto duhovne borbe. Mnogi na misi nisu u stanju milosti. Neki mogu biti vrlo zli. Ne samo da su nebeski anđeli prisutni svetim otajstvima, nego i Neprijatelj s palima u svom svom bolnom bijesu. Oni užasno pate u prisutnosti Presvetog Sakramenta. Njihova je bol velika, ali njihova zloba je toliko jaka da podnose agoniju ako bi samo jednog čovjeka potaknuli da oslabi u svojoj savjesti i loše se pričesti. Izvana su kao i svi drugi, ali sveti anđeli će na kraju izvršiti razvrstavanje.

Čestim svetim pričestima u stanju milosti Bog povećava u nama učinke spasenja (salutis effectus). U ovom svijetu, našem stanju „već ali ne još“, Euharistija nas jača protiv ustrajnih napada pakla i priprema nas za Gospodinov dolazak.

Dobrom ispovijedi poravnajte put za Dolazak Gospodinov.

Neka Bog blagoslovi Vas i Vaše za veliki blagdan Rođenja Gospodnjega.

Izvor: OnePeterFive