Connect with us

Vijesti

Salman Rushdie i farsa slobode

Published

on

Vrlo jasan dijalog.

Boris Johnson: “Šokiran sam što je Salman Rushdie izboden dok je koristio pravo koje se nikada nećemo umoriti braniti…”

Jedna osoba mu odgovara: “Vaša vlada uhićuje ljude zbog običnog tweeta.”

Uostalom, nisu ga uspjeli ni dobro obraniti. Uskoro izgleda će ostati bez oka, a ima i teške ozljede vrata i jetre. Upečatljiv je lik agresora: 24-godišnjak libanonskog podrijetla (kažu da je “simpatizer” šiita – kakva kvalifikacija!), ali rođen u SAD-u. Naime, rođen je devet godina nakon Rushdiejeve kazne, koju je Homeini dao neprisutan, iz dalekog Teherana, ali koja za izvršioce vrijedi dok je Salman živ . Ovaj mladić je znao čemu se izlaže; možda bi čak mogao biti ubijen u pokušaju napada, ranjen, pretučen i gotovo sigurno osuđen na vrlo tešku kaznu. No usprkos svemu, žrtvovao se na njihov način se za tu ideju.

Značajno je i kako je izveo napad. Fotografiju navodnog noža kojim je mogao upotrijebiti nisam vidio, niti se vidi na nekom videu, niti o tome postoje uvjerljiva svjedočanstva; međutim, s obzirom na prirodu rana na mekim dijelovima tijela, izgleda da se napat mogao izvršiti i običnom kemijskom olovkom. Sve to dodatno naglašava odlučnost napadača. Ovaj atentat me podsjeća na onaj koji je izršion Ramón Mercadera na Trockog. Mercader – španjolski komunist koji je učestvovao u Španjolskom ratu 1936 – 39, prelazi Atlantik i stiže u Meskiko gdje je Trocki pribjegao nakon što je pao u Staljinovu nemilost, zadobija povjerenje upravo onoga čovjeka kojeg želi ubiti – koketira u tom cilju sa njegovom tajnicom, Sylvia Ageloff – i izvršava Staljinov nalog za koji se ponudio da će ga ispuniti ne osvrćući se na žrtvu. Istina, ni za to nije puno platio: nakon 19 godina je bio pušten na slobodu, otišao je u SSSR gdje je primio medalju Heroja SSSR-a. Živio kao bubreg u loju u Moskvi i Habani do svoje smrti.

[Grobnica Ramóna Mercadera u Moskvi, na groblju rezerviranom za heroje SSSR-a. Pod lažnim imenom Ramón Ivánovich López]

No, ovdje ističem jednu stvar: liberali imaju cijenu, dok se može naći fanatičnih komunista i islamista koji nemaju; ako je potrebno žrtvuju se za svoje ideje. Ima također i bilo je kršćana, prije mnogo drugih, koji se žrtvuju za svoje ideje i vjeru, iako obično ne živote drugih. Križari i slični su oduzimali živote svojim neprijateljima kako bi obranili svoju zemlju i vjeru. Ostavimo li po strani moralno vrednovanje ideja, jasno je da ima ljudi, a to nisu liberali, sposobnih da se žrtvuju. Stoga ih liberali poput Johnsona nisu u stanju razumjeti, niti će ih ikada moći kontrolirati.

Iako je taj “liberal” drugo ime koje navodi na obmanu. Kao što pokazuje i odgovor Borisu Johnsonu s kojim smo započeli ovo razmišljanje. Zato što teže slobodi koja im nije po volji. Za početak, obrana Rushdieja od prijetnje islamskog vođe je lažna. Zato što drugi aktivisti, političari, religiozni ljudi – posebno kršćani ili obraćenici s islama na kršćanstvo – nisu dobili ni približno poštovanje i podršku kao Salman. Sjetimo se nekoliko poput Asia Bibi, Ayaan Hirsi Ali, s njezinim više i manje, Geerta Wildersa ili prognanog koptskog (egipatskog) svećenika Zakaria Botrosa. Ali ima ih mnogo, mnogo više. Ukratko: nije istina da zapadne vlade štite ili čak poštuju disidente ili kritičare islamskog svijeta iz raznih razloga. Dapače, vrlo je lako dobiti etiketu “islamofoba”, ne zna se zašto, čak i od istih institucija.

Licemjerju stoga tu nije kraj. Postaje puno gore. Jer ti isti navodni branitelji slobode izražavanja odmah postaju žestoki progonitelji vlastitih građana, samo ako su politički nekorektni. Ponekad i za običan tweet u kojem se nikome ne prijeti smrću ili nešto slično (imamo još jedan primjer u kritici covid politike). Jer počnite pričati o feminizmu, lgbt-u ili zabranjenoj povijesti i bit će to kao hodanje po užetu zategnutom iznad provalije. Kročiš li samo malo “na krivu stranu”, ponor ima da te proguta. Bilo da nestaneš i tjelesno, ili makar kao građanin: nema te. Zadnji primjer imamo u slučaju smrti – ubojstva – Darije Dugin. Bila ona cilj napada, ili njen otac Alexander, ubjena je su njen otac i ona također, razmišljali na drugačiji način od ovamo dopuštenog. Ubijena je zbog misli. Kad dođemo do tog nivoa, tmurni i crni oblaci nad Evropom stvaraju jezu oko srca.

Ukratko, ovim tempom ne bih se iznenadio da za nekoliko godina čak i pisanje ili pričanje na internetu, bez jasne dozvole, bude zabranjeno.

Na koncu dakle, hoćemo li prestati razgovarati i komunicirati? Ne bismo trebali. Ili će neki riskirati da za to plate visoku cijenu, ili/i dok sloboda ne svane, formirat će se i podučavati u autonomnim grupama, u družbama aktivnog i paralelnog života.

Živjeli smo mi i djelovali i bez interneta. “Tvrd je orah, voćka čudnovata, ne slomi ga, al zube polomi.”

Milenko Bernadić, dopisnik Croativ.net iz Španjolske

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved