Istaknuto
Sa(n)jam knjige u Puli rezerviran za „jugo-probranu, komunističku-elitu“
Sajam knjige ili kako su ga preimenovali u Sa(n)jam knjige u Puli razvikan je događaj koji po ničemu nema obilježja da se događa u Hrvatskoj Istri, u kojem nemaju pristup književnici hrvatske provenijencije. Nema nigdje niti jedan barjak, ni jedno obilježje, ni grb Republike Hrvatske.
Na Sajam su pozvani mnogi pisci, književnici , režiseri, novinari, ali ne i hrvatski pisci, pa čak ni lokalni pulski, koji su imalo domoljubno orijentirani.
Nema na pr. Ivana Aralice, Nevenke Nekić, Mile Pešorda, Josipa Pećarića i… puljanina Ivana Pletikosa.
Ivan Pletikos, književnik i pravnik iz Pule, zbog neuvršatavnja njegovog romana iz pulske povijesti „Catastropola“ na Sa(n)jam knjige u Istri, pulski festival knjiga i autora. poslao je 4. prosinca 2015.godine, otvoreno pismo gradonačelniku Borisu Miletiću, istarskom županu Valteru Flegu, direktoru Zagrebačke banke Valteru Šariću i direktorici pulskog Sajma knjige u Istri Magdaleni Vodopiji. Sajam je tipična jugo-ljevičarska manifestacija, iako je financiran iz Proračuna Grada Pule i Istarske županije, koji pune svi porezni obveznici.
https://istarski.hr/node/21014-ivan-pletikos-pulski-sajam-knjige-bez-romana-o-puli
Napisao je Ivan Pletikos još jedan roman „Pula na Pola“, koji isto tako nije predstavljen na Sajmu . Očito nije podobno društvo za tu „elitu“
Što znači, ako se neka manifestacija financira javnim novcem onda treba biti otvorena za sve, bez političke i ostale podobnosti.
„Između Grada Pule, Istarske županije, Zagrebačke banke i udruge Sa(n)jam knjige u Istri 6.ožujka 2019.godine u prostorijama pulske Komunalne palače potpisan je sporazum o suradnji kojim će se i slijedeće tri godine podržati održavanje projekta Sa(n)jam knjige u Puli. Ugovor su potpisali pulski gradonačelnik Boris Miletić, istarski župan Valter Flego, predsjednik Uprave Zagrebačke banke Miljenko Živaljić te predsjednica Udruge Magdalena Vodopija,” izvijestili su iz Odsjeka za informiranje Grada Pule.
Radi se o godišnjoj potpori od 1.130.000 kuna, koja je rezultat privatno-javnog partnerstva u kulturi koje je utemeljeno prije deset godina.
Sajam knjige značajna je i korisna manifestacija koja ima dugogodišnju tradiciju, koja potiče i mlađe generacije na ljepotu čitanja, putem odjeljka za djecu Monte Librić, na znanje i širenje vidika, koje se crpi iz svake pročitane knjige. I sama sam veliki ljubitelj i čitatelj knjige od djetinjstva u knjižnici pulskog Pionirskog doma, pa Gradske knjižnice, do Mornaričke knjižnice u bivšem Domu JNA i Sveučilišne knjižnice.
Otvorenju sajma bila je nazočna i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja je istaknula da je svaka ovakva manifestacija prilika kako bi se promovirala knjiga i čitanje. Ministrica je izrazila zadovoljstvo što Istra i Pula, uz svesrdnu pomoć Ministarstva kulture i medija, ustraju u tako vrijednoj manifestaciji koja ugošćuje i mnoge strane pisce, autore, nakladnike, promotore knjige i čitanja i na taj način najbolje doprinosi i razvoju čitateljske publike i njezinom upoznavanju s novim naslovima. Vidjeli smo dosad mnoge velike pisce koji prošlih godina gostovali na ovom sajmu i koji su kasnije postali rado čitani autori sa značajnim prijevodima u Hrvatskoj“
Sam Sajam otvorio je istarski pisac Milan Rakovac: „Pitam se cijelog života : Čemu smo napravili ove zgrade, gradove i tvrđave? Da bismo se vratili prirodi? A jedva smo čekali zbrisati od nje. Mislim da sam kompetentan pričati o povratku, jer sam po vlastitom izboru vječni žid, strasni emigrant i imigrant, ja sam nomad, meni je fantastično živjeti i u Tivtu, i u Beogradu i u Splitu i u Puli i u Baderni i u Zagrebu i u vrajžoj hiži ako rabi!“
Na kraju je naglasio da se trebamo osloniti na razum, što je Daša Drndić činila u svojim knjigama, a još više u svom životu. Aludirajući na Sajam knjiga istaknuo je da je Pula nenadmašna – džabe Beograd, džabe Interliber, džabe Leipzig ! Zaključio je: „Vraćamo se čovjeku i knjizi. Samanj je doprt!“( otvoren)
Čemu riječ džabe? U Istri se ne upotrebljava, već se kaže zaludu! To je ono jugoslavenstvo koje iz njih ne izlazi.
Povijest nastanka Sajma
Pratim Sajam knjige od samog početka 1995.godine. Za pokretanje Sajma zaslužan je Boško Obradović, (1938- 1997 ) kojeg se stariji Puljani sjećaju kao zubara u vojnoj bolnici u Puli. 70- tih godina prošlog stoljeća okrenuo se umjetnosti i kulturi (kazalište, film, radio, novinarstvo, sport organiziranje raznih spektakala…)
Boško Obradović je idejni vođa i tekstopisac poznate pulske rock-skupine Atomsko sklonište, osnovane 1976. godine, ali je od 1981. vodstvo te pisanje stihova i glazbe preuzeo Bruno Langer.
Obradović je otvorio knjižaru Castropola u kojoj se okupljala tadašnja društvena ” krema” jugoslavenske orijentacije.
Njegova kćerka Magdalena ponašala se boemski, odrasla je u društvo raznih “umitnika” jugoslavenske i globalističke orijentacije sa kojima se i otac družio.
Iz Castropole se 1995 .godine, razvio Sajam knjiga .
1997. godine umire Boško Obradović i ostavlja knjižaru- antikvarijat jedinoj kćerki Magdaleni udatoj Vodopija. Knjižaru Castropolu je zatvorila i posvetila se Sajmu koji se redovno do pandemije, održavao u bivšem Domu JNA u Puli sada Dom Hrvatskih branitelja uz punu potporu IDS-a, Grada Puli i Istarskoj županiji.
Tu se okuplja jugo- srpska „ krema“ novinara, tv – voditelja, režisera, pisaca i izdavača
IDS im je baš bio po mjeri, a oni IDS-u odlična manifestacija koja je stvarala privid multikulturalnosti i slobode mišljenja. Zašto privid, jer sve to vrijedi za svih osim za Hrvate. Hrvatski autori mogu stvarno samo sanjati svoje predstavljanje na Sajmu.
Miljenko Jergović je redovan gost, pored njega Julijana Matanović. Borivoj Radaković, Predrag Matvejević, Srđan Karanović, Viktor Ivančić , Boris Dežulović , sve antihrvatski likovi koji su u Hrvatskoj jako dobro plaćeni i to novcima hrvatskih poreznih obveznika iz Proračuna Republike Hrvatske.
Kritizirati vladajuće da, uvijek , jer smo svjedoci uzurpacije vlasti, korupcije i kriminala, ali pri tome ne dovodeći nikada u pitanje opstojnost Države Hrvatske i temelje na kojima je nastala.
Međutim ekipa koju Magdalena Vodopija okuplja su sljednici jugoslavenstva, globalizma, interkulturalnosti, regionalizma…
Viktor Ivančić piše za NOVOSTI SNV-a Milorada Pupovca, tekstove pune mržnje prema Hrvatskoj, a Novosti financira Srpsko narodno vijeće koje redovno dobiva godišnje sredstva iz Proračuna RH, po osnovi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Za 2022.godinu dobili su 4 milijuna kuna da pljuju u tanjur koji ih hrani, Hrvatsku, sve pod egidom slobode mišljenja i prava nacionalnih manjina.
Tako Ivančiću ne smetaju hrvatske kune, ali mu smeta Domovinski rat, njega pak ne može smisliti, kao ni prvog hrvatskog predsjednika dr.Franju Tuđmana, jer je u Domovinskom ratu nestala njegova bajna Jugoslavija u kojoj i o kojoj nije smio pisati „bljezgarije,“ koje u Hrvatskoj i o Hrvatskoj piše:
“ kolektivno kršenje osme Božje zapovijedi poslušnim uživljavanjem u laž tzv. Deklaracije o Domovinskom ratu, čime je, u pogledu angažiranosti, uklonjena tanka granica između patriotskog i idiotskog.“ Očito Ivančić nije sudjelovao u DR, nego se skrivao iza Feral Tribune, izbjegao mobilizaciju i „oblajavao“ dr. Tuđmana!
Viktor Ivančić jako zamjera hrvatskim vlastima odnos prema ilegalnim migrantima; pitam se pitam je li ikada Viktor Ivančić kritizirao jugoslavenske vlasti zbog neprobojne granice i graničara sa velikim psima vučjacima, koji su čuvali granicu?!
Još bizarnije je Ivančićevo mišljenje o domoljublju u Hrvata, jer on je alergičan na svako iskazivanje poštovanja Hrvata prema svojoj državi:
„Zbog čega se, uostalom, kroz obrede poput ustajanja na himnu, javno demonstriranje ‘bivanja nacijom’ ustalilo kao ekskluzivno ljudska praksa, ako je posve jasno da bi uz neveliki dreserski trud tu naviku lako usvojili i kućni ljubimci?“
Znači i javno iskazivanje poštovanja prema simbolima državnosti u Hrvata mu jako smeta. Domoljublje u Hrvata je po njegovu nacionalizam. Evo što je sve proizvod velike mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima.
„Stvarna moć nacionalizma leži u zoni trivijalnog, u regularnim rutinama kroz koje više i ne primjećujemo kako su iskazane emocije ishod prisile“ napisao je u svojoj knjizi „Zlomovina. 99 pamfleta“, Fabrika knjiga 2021.
Opet ću usporediti Ivančićevu Jugoslaviju, njemu nije bila prisila, ni dresura pjevati Hej Slaveni, i sada bi je iz „sveg glasa“ zapjevao, a mi Hrvati smo svaku smo večer čekali ponoć da na Radio Zagrebu čujemo sviranje Lijepe naše domovine.
Na Sajmu knjiga bili su oboje pozvani i baš su se lijepo družili ii nadopunjavali čitajući jedan drugom tekstove o čemu će nego o rušenju Hrvatske.
O Borisu Dežuloviću javnost zna najviše po tekstu „Jebo vas Vukovar“ za koji je DORH odbacio optužbe da vrijeđa osjećaje Hrvata, jer u Hrvatskoj vlada sloboda mišljenja. On isto piše za Novosti i u svojim se kolumnama uglavnom obračunava sa Hrvatskom i Hrvatima, što je namjerna demontaža države, može služiti i za rušenje države, jer po njemu su temelji države krivi. Republika Hrvatska je koncipirana kao virtualna država neviđenih čuda, u kojoj bi nakon tridesetak godina – ako bi sve išlo kako je zamišljeno – iznenađeni i šokirani trebali biti još samo ljudi s ozbiljnim kognitivnim poremećajem.
Satirično i sa izmišljenim pričama Dežulović napiše svoje mišljenje o Hrvatskoj iz kojega je jasno da nikako ne može prihvatiti njeno postojanje.
Obraća se kao djeci :“Da, draga djeco, škola je izmišljena, povijest je izmišljena, svjedodžba je izmišljena, diploma je izmišljena, doktorat je izmišljen, tvrtka je izmišljena, državni natječaj je izmišljen, parlamentarni izbori su izmišljeni, HDZ je izmišljen, Sabor je izmišljen, Vlada je izmišljena, televizijske vijesti su izmišljene: pedantno su to zapisani izvještaji s rezultatima ekonomskih mjera Vlade, sastavima upravnih odbora državnih poduzeća i sucima Ustavnog suda, ministrima, projektima, tablicama i statistikama, tjedan po tjedan, sve četiri godine, pa onda opet izbori, HDZ, Vlada, rezultati, sastavi, suci, mjere, ministri, natječaji, tablice i statistike: cijeli jedan iscrpni i dragocjeni ljetopis Republike Hrvatske dvadesetih godina ovog stoljeća.
Osim što ta država ne postoji, niti je, kako ste do kraja ovog teksta već i sami shvatili, ikad postojala.
Poraženi i posramljeni, već za koji tjedan otisnut ćete se tako odraslim prostranstvima schengenske Europe i pohabani plavi pasoš svoje izmišljene države sakriti u dno ladice s arhivom svoje privatne povijesti, pored onog pohabanog malog crnog rokovnika, krijući Republiku Hrvatsku i od sebe samog, onako kako već svatko od nas krije neku mračnu tajnu iz prošlog života“
Evo napuhanog i arogantnog Dežulovića, koji sve ljude mjeri po sebi, a ne shvaća ili ne želi shvatiti, da su Hrvati ponosni na svoju domovinu Hrvatsku, da se ne srame ni svoga Hrvatstva , ni Hrvatske domovine. I još kada bi mu to doprlo do moždanih vijuga
Eto jadnog i prozirnog Dežulovićeva mišljenje o Hrvatskoj, koja ne postoji, niti je ikad postojala, ali zato postoje hrvatske kune ( još malo) One mu nisu imaginarne, njih se ne odriče, iako su mu ih priskrbili Hrvati svojim radom plaćajući porez i pune Proračun.
U popularnom sajamskom Doručku s autorom gostovao je Srđan Karanović. Emisija je bila negledljiva . Ni da mi netko plati ne bih mogla odgledati do kraja to prenemaganje i slušati te partizanske priče. Koga to više zanima, nakon skoro 80 godina od završetka 2.svjetskog rata.
https://tvprofil.com/show/14333921/dorucak-s-autorom-srdan-karanovic
Sajam je bio posvećen Daši Drndić
Daša Drndić kćerka je od Ljube Drndića, antifašista iz Istre, član KPH, novinara i diplomata koji je napisao Proglas o priključenju Istre Hrvatskoj, 13 rujna 1943.godine i to samostalno bez Komunističke partije, sa čijom vrhuškom je ubrzo došao u sukob i morao napustiti Istru, u koju se nikada za života nije vratio. Vratila ga je kćerka u urni da vječno počiva u Istri koju je neizmjerno volio. “Krasna zemljo, Istro mila, to mi svirajte kad umrem”, govorio je,
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarević odlikovala je Ljubu Drndića Ordenom Stjepana Radića, 23. kolovoza 2016.godine, na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Daša Drndić nažalost nije došla do tog stupnja svijesti da prihvati, da je zločin, zločin, ma tko ga počinio i u ime bilo koje ideologije ga počinio. Iz njene izjave vidi se da još uvijek brani komunizam kao pozitivnu borbu za slobodu i demokraciju. To je ta ideološka brana koju su usadili komunistima da su oni dobri:
„ po meni, prihvatljivo je da se ta manifestacija, ili možda prikladnije, predstava, nije odigrala u ozračju onog izgleda za neke još uvijek žuđenog Tuđmanovog, a meni neprihvatljivog – miješanja kostiju. Miješanja kostiju ne nevinih žrtava poslijeratnog komunističkog režima, ljudi s vizijom o izgradnji slobodnog, demokratskog, otvorenog svijeta, nego kostiju ideološki retrogradnih, nacionalističkih “elemenata” čiji se snovi temelje na isključivoj, arhaično-tradicionalističkoj viziji jednog u suštini samozadovoljnog, zatvorenog društva.“
Zatim tumači svoje riječi: „Nemoguće je spajati, još manje izjednačavati “dva totalitarizma”, onaj nacifašistički s onim staljinističkim, unatoč golemom broju žrtava obaju režima jer, naprosto polazne točke, odnosno ideologije, bile su im suprotne“
Ali su im rezultati isti. Zločini!
Upravo ta njena reakcija jasno ukazuje da unatoč svojoj naobrazbi i znanju nije uspjela ili nije htjela vidjeti da je fašistička diktatura zamijenjena komunističkom diktaturom, da Titova Jugoslavija, nije ništa drugo nego novi fašisti s antifašističkim predznakom! Ta dva pojma i jesu u samom svom biću, u dubokoj suprotnosti, ali metode represije i rezultati po broju nestalih i ubijenih od strane komunista su veći, nego od nacista i fašista zajedno.
Svaki istinski, općeljudski, humanitarni i globalni antifašizam uvijek bi se borio protiv svakog oblika diktature, borio bi se protiv komunističke zločinačke filozofije, borio bi se protiv dokidanja demokratskih dosega, borio bi se protiv svakog oblika dokidanja ljudske slobode, borio bi se za parlamentarizam. Umjesto borbe za te opipljive i dokazane globalne političke vrijednosti, jugoslavenski antifašisti pretvorili su se u najgore fašiste, organizatore i pomagače u počinjenju najgorih zločina protiv čovjeka i demokracije od 1945. sve do 1990.godine. Provodili su teror i zločine isto kako ih je provodio i sam Hitler. Na žalost, oni su i dan danas vladari Hrvatske!
Pod floskulom „antifašizma“ temelji Jugoslavije udareni su prvo zločinima na Bleiburga i bio je to tek početak te „antifašističke“ borbe koja je strateški provedena zbog genocidnog i biološkog uništenja potencijalnih ideoloških protivnika. Titov antifašizam pretvorio se u fašistički ubilački stroj u miru nakon poraza nacizma i fašizma.
Daša Drndić je na svom stvarnom životnom, ali i spisateljskom putu jasno vidjela kako se povijest igra s čovjekom i to je nastojala obilježiti, zaustaviti, kao fotografskim aparatom. Nacizam, rat, holokaust, izbjeglištvo su bile njene trajne teme i tu je postigla najviše umjetničke domete. Bila je uvjerena da se protiv razornih ideologija i općeg beščašća prošlog, ali i ovoga stoljeća možemo u književnosti najefikasnije boriti dokumentom, konkretnim slikama i imenima žrtava.
Upravo to i ja radim, samo što za razliku od nje, ja uviđam da je zlo, zlo bez obzira sa koje strane dolazilo.
Lili Benčik /hrvatskepravice
U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.
SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.
Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“
Licemjerno, podlo i pokvareno, čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje sadašnju Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“
Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru, kako je on često meta govora mržnje i vrijeđanja i kako mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.
“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.
“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.
Milorad Pupovac bi se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji vedrog i optimističnog društva!? Stoga je potrebno malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada Pupovca, njegova SNV-a , SDSS-a, njegovih Novosti, govoru mržnje i prošlosti.
Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam dobila blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.
Znači da nisu mogli ničim osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.
Međutim ta blokada je smiješna, jadna i neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.
Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava Hrvatima na državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!
Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.
I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.
- Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH
U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023. i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)
Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;
- – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
- – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina
- – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
- – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
- – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
- – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak
- – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb
Prvo, to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a drugo, jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na koji Pupovac preporučuje za okretanje budućnost ?
Obična laž i manipulacija!
“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.
- Srpsku demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.
Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.
Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske- BEOGRAD!
Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!
SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!
SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.
Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:
“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:
U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.
Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske
„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.
Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.
Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“
Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.
Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?
Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“
Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.
- O govoru mržnje
Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?
A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”
Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?
- Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih vojnika,
- Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja ga ustvari diskriminiraju u odnosu na manjine,
- Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
- Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu
Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?
Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio, zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.
Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a srpska manjina postaje žrtveno janje!?
Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!
O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.
Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.
Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća
Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal
Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…
I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne financiraju Novosti, već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.
Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“ Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac, tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.
Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.
Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.
I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….
Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“
„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“
Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.
Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!
Po čemu su to Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?
Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.
ČISTA UCJENA!
https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju
Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „ vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?
Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!
I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?
Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?
Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?
Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?
Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?
Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“
Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi 32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.
Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”
U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;
- SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici, ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
- Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
- Umjesto Domovinskog rata, za njih je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.
Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.
Agresivni medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.
To su Novosti, Bulletin i TV VIDA
To je neprestana subverzivna neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.
Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena
https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni
Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u Večernjem listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”
Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!
A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.
Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!
Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?
I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.
Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023. a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.
Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.
4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa
I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su SNV i SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !
Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Predstavljanje knjige Otmica nevjeste 31.05 2024.
Dobra večer svima!
Predstaviti ću vam Don Kaćunka, kako ga ja zovem, a on neka govori o svojoj novoj knjizi.
Sa radom i djelovanjem Don Kaćunka upoznata sam bila preko medija.
Osobno smo se upoznali prigodom izlaska knjige hrvatske pjesnikinje koja živi u Australiji gđe Marije Dubravac.
Suprug i ja vraćajući se iz Zadra kući u Pulu preko Like, došli smo preuzeti njenu novu knjige kod njega u Kompolje.
Srdačno nas je dočekao i upoznao sa župom i tim slabo naseljenim krajem Gacke, kako on mene ispravlja kada kažem Like.
Naravno upoznala sam Gacku i posjetila Otočac više puta;
- Mlinice na Majerovu vrilu u Sincu iz kojeg teče Sinačka pučina, najveća desna pritoka Gacke i
- Ribogojilište u Sincu ( dobila sam recept za pripremu pastrve, pržene na domaćoj masti , uvaljane u kukuruzno brašno pomiješano sa malo slatke crvene paprike)
- svetišta Majke Božje Karmelske – Kuterevo
Kratki životopis
Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31.srpnja 1954.Potječe iz brojne obitelji ponosne Poljičke Republike ( devetoro djece)
Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio je Teološki fakultet u Splitu i 24.lipnja 1979. zaređen za svećenika.
1980 u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989 studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.
Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI.( Zajednica MI predstavila je u Puli 2019. je knjige Milovani-Mate Krajine)
1999, preuzeo je dužnost kancelara u Vojnom ordinarijatu, bio kapelan u MUP-u i Ravnateljstvu policije, da bi od 2008 bio premješten u Gospičko-senjsku biskupiju i od 2011-2021 bio župnik u Župi Kompolje, Brlog i Vratnik. Sada je na dužnosti župnog vikara u Župi Presvetog Trojstva u Otočcu.
Njegov literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni do Hrvatskog tjednika.
Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…
Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007) i monografije „ Kompolje-mjesto i župa“ (2021)
Napisao je samostalno dvanaest knjiga, neke ćete imati prigodu kupiti nakon predstavljanja, a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr.sc. Mile Bogoviću.
U svezi sa akademikom Pečarićem moram spomenuti da smo akademik Pečarić i ja u suradnji napisali dvije e-knjige:
- Dopisivanje s Lili Benčik o Istri
file:///C:/Users/Lili/Documents/BENCIK%23%20knjiga.pdf
- knjigu PUPOVAC, o radu i protuhrvatskom djelovanju predsjednika SNV-a i SDSS-a Milorada Pupovca
pupovac2-1.pdf (hrvatskepraviceblog.com)
Moram napomenuti da se don Kaćunko bavi i glazbom. Uglazbio je pjesmu Marije Dubravac HIMNA VATRENIMA
Čitanje pjesama Marije Dubravac o don Kaćunku iz zbirke pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE, izdane uz pedesetu obljetnicu života u tuđini.
Don Anđelko Kaćunko
Puku zbori „MOLI -RADI-RODI…To je njegova preporuka kao duhovnika!
U to je zbirci i pjesma posvećena meni pod naslovom „ Jednoj lijepoj ruži Hrvatskoj“
Lili Benčik, tajnica Udruge KRIŽ
Osvrt fra Đure Hontića, župnika Župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli:
U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.
U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.
Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.
Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.
Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.
Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti6 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti4 dana agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti6 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?