Istaknuto
Sa(n)jam knjige u Puli rezerviran za „jugo-probranu, komunističku-elitu“
Sajam knjige ili kako su ga preimenovali u Sa(n)jam knjige u Puli razvikan je događaj koji po ničemu nema obilježja da se događa u Hrvatskoj Istri, u kojem nemaju pristup književnici hrvatske provenijencije. Nema nigdje niti jedan barjak, ni jedno obilježje, ni grb Republike Hrvatske.
Na Sajam su pozvani mnogi pisci, književnici , režiseri, novinari, ali ne i hrvatski pisci, pa čak ni lokalni pulski, koji su imalo domoljubno orijentirani.
Nema na pr. Ivana Aralice, Nevenke Nekić, Mile Pešorda, Josipa Pećarića i… puljanina Ivana Pletikosa.
Ivan Pletikos, književnik i pravnik iz Pule, zbog neuvršatavnja njegovog romana iz pulske povijesti „Catastropola“ na Sa(n)jam knjige u Istri, pulski festival knjiga i autora. poslao je 4. prosinca 2015.godine, otvoreno pismo gradonačelniku Borisu Miletiću, istarskom županu Valteru Flegu, direktoru Zagrebačke banke Valteru Šariću i direktorici pulskog Sajma knjige u Istri Magdaleni Vodopiji. Sajam je tipična jugo-ljevičarska manifestacija, iako je financiran iz Proračuna Grada Pule i Istarske županije, koji pune svi porezni obveznici.
https://istarski.hr/node/21014-ivan-pletikos-pulski-sajam-knjige-bez-romana-o-puli
Napisao je Ivan Pletikos još jedan roman „Pula na Pola“, koji isto tako nije predstavljen na Sajmu . Očito nije podobno društvo za tu „elitu“
Što znači, ako se neka manifestacija financira javnim novcem onda treba biti otvorena za sve, bez političke i ostale podobnosti.
„Između Grada Pule, Istarske županije, Zagrebačke banke i udruge Sa(n)jam knjige u Istri 6.ožujka 2019.godine u prostorijama pulske Komunalne palače potpisan je sporazum o suradnji kojim će se i slijedeće tri godine podržati održavanje projekta Sa(n)jam knjige u Puli. Ugovor su potpisali pulski gradonačelnik Boris Miletić, istarski župan Valter Flego, predsjednik Uprave Zagrebačke banke Miljenko Živaljić te predsjednica Udruge Magdalena Vodopija,” izvijestili su iz Odsjeka za informiranje Grada Pule.
Radi se o godišnjoj potpori od 1.130.000 kuna, koja je rezultat privatno-javnog partnerstva u kulturi koje je utemeljeno prije deset godina.
Sajam knjige značajna je i korisna manifestacija koja ima dugogodišnju tradiciju, koja potiče i mlađe generacije na ljepotu čitanja, putem odjeljka za djecu Monte Librić, na znanje i širenje vidika, koje se crpi iz svake pročitane knjige. I sama sam veliki ljubitelj i čitatelj knjige od djetinjstva u knjižnici pulskog Pionirskog doma, pa Gradske knjižnice, do Mornaričke knjižnice u bivšem Domu JNA i Sveučilišne knjižnice.
Otvorenju sajma bila je nazočna i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja je istaknula da je svaka ovakva manifestacija prilika kako bi se promovirala knjiga i čitanje. Ministrica je izrazila zadovoljstvo što Istra i Pula, uz svesrdnu pomoć Ministarstva kulture i medija, ustraju u tako vrijednoj manifestaciji koja ugošćuje i mnoge strane pisce, autore, nakladnike, promotore knjige i čitanja i na taj način najbolje doprinosi i razvoju čitateljske publike i njezinom upoznavanju s novim naslovima. Vidjeli smo dosad mnoge velike pisce koji prošlih godina gostovali na ovom sajmu i koji su kasnije postali rado čitani autori sa značajnim prijevodima u Hrvatskoj“
Sam Sajam otvorio je istarski pisac Milan Rakovac: „Pitam se cijelog života : Čemu smo napravili ove zgrade, gradove i tvrđave? Da bismo se vratili prirodi? A jedva smo čekali zbrisati od nje. Mislim da sam kompetentan pričati o povratku, jer sam po vlastitom izboru vječni žid, strasni emigrant i imigrant, ja sam nomad, meni je fantastično živjeti i u Tivtu, i u Beogradu i u Splitu i u Puli i u Baderni i u Zagrebu i u vrajžoj hiži ako rabi!“
Na kraju je naglasio da se trebamo osloniti na razum, što je Daša Drndić činila u svojim knjigama, a još više u svom životu. Aludirajući na Sajam knjiga istaknuo je da je Pula nenadmašna – džabe Beograd, džabe Interliber, džabe Leipzig ! Zaključio je: „Vraćamo se čovjeku i knjizi. Samanj je doprt!“( otvoren)
Čemu riječ džabe? U Istri se ne upotrebljava, već se kaže zaludu! To je ono jugoslavenstvo koje iz njih ne izlazi.
Povijest nastanka Sajma
Pratim Sajam knjige od samog početka 1995.godine. Za pokretanje Sajma zaslužan je Boško Obradović, (1938- 1997 ) kojeg se stariji Puljani sjećaju kao zubara u vojnoj bolnici u Puli. 70- tih godina prošlog stoljeća okrenuo se umjetnosti i kulturi (kazalište, film, radio, novinarstvo, sport organiziranje raznih spektakala…)
Boško Obradović je idejni vođa i tekstopisac poznate pulske rock-skupine Atomsko sklonište, osnovane 1976. godine, ali je od 1981. vodstvo te pisanje stihova i glazbe preuzeo Bruno Langer.
Obradović je otvorio knjižaru Castropola u kojoj se okupljala tadašnja društvena ” krema” jugoslavenske orijentacije.
Njegova kćerka Magdalena ponašala se boemski, odrasla je u društvo raznih “umitnika” jugoslavenske i globalističke orijentacije sa kojima se i otac družio.
Iz Castropole se 1995 .godine, razvio Sajam knjiga .
1997. godine umire Boško Obradović i ostavlja knjižaru- antikvarijat jedinoj kćerki Magdaleni udatoj Vodopija. Knjižaru Castropolu je zatvorila i posvetila se Sajmu koji se redovno do pandemije, održavao u bivšem Domu JNA u Puli sada Dom Hrvatskih branitelja uz punu potporu IDS-a, Grada Puli i Istarskoj županiji.
Tu se okuplja jugo- srpska „ krema“ novinara, tv – voditelja, režisera, pisaca i izdavača
IDS im je baš bio po mjeri, a oni IDS-u odlična manifestacija koja je stvarala privid multikulturalnosti i slobode mišljenja. Zašto privid, jer sve to vrijedi za svih osim za Hrvate. Hrvatski autori mogu stvarno samo sanjati svoje predstavljanje na Sajmu.
Miljenko Jergović je redovan gost, pored njega Julijana Matanović. Borivoj Radaković, Predrag Matvejević, Srđan Karanović, Viktor Ivančić , Boris Dežulović , sve antihrvatski likovi koji su u Hrvatskoj jako dobro plaćeni i to novcima hrvatskih poreznih obveznika iz Proračuna Republike Hrvatske.
Kritizirati vladajuće da, uvijek , jer smo svjedoci uzurpacije vlasti, korupcije i kriminala, ali pri tome ne dovodeći nikada u pitanje opstojnost Države Hrvatske i temelje na kojima je nastala.
Međutim ekipa koju Magdalena Vodopija okuplja su sljednici jugoslavenstva, globalizma, interkulturalnosti, regionalizma…
Viktor Ivančić piše za NOVOSTI SNV-a Milorada Pupovca, tekstove pune mržnje prema Hrvatskoj, a Novosti financira Srpsko narodno vijeće koje redovno dobiva godišnje sredstva iz Proračuna RH, po osnovi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Za 2022.godinu dobili su 4 milijuna kuna da pljuju u tanjur koji ih hrani, Hrvatsku, sve pod egidom slobode mišljenja i prava nacionalnih manjina.
Tako Ivančiću ne smetaju hrvatske kune, ali mu smeta Domovinski rat, njega pak ne može smisliti, kao ni prvog hrvatskog predsjednika dr.Franju Tuđmana, jer je u Domovinskom ratu nestala njegova bajna Jugoslavija u kojoj i o kojoj nije smio pisati „bljezgarije,“ koje u Hrvatskoj i o Hrvatskoj piše:
“ kolektivno kršenje osme Božje zapovijedi poslušnim uživljavanjem u laž tzv. Deklaracije o Domovinskom ratu, čime je, u pogledu angažiranosti, uklonjena tanka granica između patriotskog i idiotskog.“ Očito Ivančić nije sudjelovao u DR, nego se skrivao iza Feral Tribune, izbjegao mobilizaciju i „oblajavao“ dr. Tuđmana!
Viktor Ivančić jako zamjera hrvatskim vlastima odnos prema ilegalnim migrantima; pitam se pitam je li ikada Viktor Ivančić kritizirao jugoslavenske vlasti zbog neprobojne granice i graničara sa velikim psima vučjacima, koji su čuvali granicu?!
Još bizarnije je Ivančićevo mišljenje o domoljublju u Hrvata, jer on je alergičan na svako iskazivanje poštovanja Hrvata prema svojoj državi:
„Zbog čega se, uostalom, kroz obrede poput ustajanja na himnu, javno demonstriranje ‘bivanja nacijom’ ustalilo kao ekskluzivno ljudska praksa, ako je posve jasno da bi uz neveliki dreserski trud tu naviku lako usvojili i kućni ljubimci?“
Znači i javno iskazivanje poštovanja prema simbolima državnosti u Hrvata mu jako smeta. Domoljublje u Hrvata je po njegovu nacionalizam. Evo što je sve proizvod velike mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima.
„Stvarna moć nacionalizma leži u zoni trivijalnog, u regularnim rutinama kroz koje više i ne primjećujemo kako su iskazane emocije ishod prisile“ napisao je u svojoj knjizi „Zlomovina. 99 pamfleta“, Fabrika knjiga 2021.
Opet ću usporediti Ivančićevu Jugoslaviju, njemu nije bila prisila, ni dresura pjevati Hej Slaveni, i sada bi je iz „sveg glasa“ zapjevao, a mi Hrvati smo svaku smo večer čekali ponoć da na Radio Zagrebu čujemo sviranje Lijepe naše domovine.
Na Sajmu knjiga bili su oboje pozvani i baš su se lijepo družili ii nadopunjavali čitajući jedan drugom tekstove o čemu će nego o rušenju Hrvatske.
O Borisu Dežuloviću javnost zna najviše po tekstu „Jebo vas Vukovar“ za koji je DORH odbacio optužbe da vrijeđa osjećaje Hrvata, jer u Hrvatskoj vlada sloboda mišljenja. On isto piše za Novosti i u svojim se kolumnama uglavnom obračunava sa Hrvatskom i Hrvatima, što je namjerna demontaža države, može služiti i za rušenje države, jer po njemu su temelji države krivi. Republika Hrvatska je koncipirana kao virtualna država neviđenih čuda, u kojoj bi nakon tridesetak godina – ako bi sve išlo kako je zamišljeno – iznenađeni i šokirani trebali biti još samo ljudi s ozbiljnim kognitivnim poremećajem.
Satirično i sa izmišljenim pričama Dežulović napiše svoje mišljenje o Hrvatskoj iz kojega je jasno da nikako ne može prihvatiti njeno postojanje.
Obraća se kao djeci :“Da, draga djeco, škola je izmišljena, povijest je izmišljena, svjedodžba je izmišljena, diploma je izmišljena, doktorat je izmišljen, tvrtka je izmišljena, državni natječaj je izmišljen, parlamentarni izbori su izmišljeni, HDZ je izmišljen, Sabor je izmišljen, Vlada je izmišljena, televizijske vijesti su izmišljene: pedantno su to zapisani izvještaji s rezultatima ekonomskih mjera Vlade, sastavima upravnih odbora državnih poduzeća i sucima Ustavnog suda, ministrima, projektima, tablicama i statistikama, tjedan po tjedan, sve četiri godine, pa onda opet izbori, HDZ, Vlada, rezultati, sastavi, suci, mjere, ministri, natječaji, tablice i statistike: cijeli jedan iscrpni i dragocjeni ljetopis Republike Hrvatske dvadesetih godina ovog stoljeća.
Osim što ta država ne postoji, niti je, kako ste do kraja ovog teksta već i sami shvatili, ikad postojala.
Poraženi i posramljeni, već za koji tjedan otisnut ćete se tako odraslim prostranstvima schengenske Europe i pohabani plavi pasoš svoje izmišljene države sakriti u dno ladice s arhivom svoje privatne povijesti, pored onog pohabanog malog crnog rokovnika, krijući Republiku Hrvatsku i od sebe samog, onako kako već svatko od nas krije neku mračnu tajnu iz prošlog života“
Evo napuhanog i arogantnog Dežulovića, koji sve ljude mjeri po sebi, a ne shvaća ili ne želi shvatiti, da su Hrvati ponosni na svoju domovinu Hrvatsku, da se ne srame ni svoga Hrvatstva , ni Hrvatske domovine. I još kada bi mu to doprlo do moždanih vijuga
Eto jadnog i prozirnog Dežulovićeva mišljenje o Hrvatskoj, koja ne postoji, niti je ikad postojala, ali zato postoje hrvatske kune ( još malo) One mu nisu imaginarne, njih se ne odriče, iako su mu ih priskrbili Hrvati svojim radom plaćajući porez i pune Proračun.
U popularnom sajamskom Doručku s autorom gostovao je Srđan Karanović. Emisija je bila negledljiva . Ni da mi netko plati ne bih mogla odgledati do kraja to prenemaganje i slušati te partizanske priče. Koga to više zanima, nakon skoro 80 godina od završetka 2.svjetskog rata.
https://tvprofil.com/show/14333921/dorucak-s-autorom-srdan-karanovic
Sajam je bio posvećen Daši Drndić
Daša Drndić kćerka je od Ljube Drndića, antifašista iz Istre, član KPH, novinara i diplomata koji je napisao Proglas o priključenju Istre Hrvatskoj, 13 rujna 1943.godine i to samostalno bez Komunističke partije, sa čijom vrhuškom je ubrzo došao u sukob i morao napustiti Istru, u koju se nikada za života nije vratio. Vratila ga je kćerka u urni da vječno počiva u Istri koju je neizmjerno volio. “Krasna zemljo, Istro mila, to mi svirajte kad umrem”, govorio je,
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarević odlikovala je Ljubu Drndića Ordenom Stjepana Radića, 23. kolovoza 2016.godine, na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Daša Drndić nažalost nije došla do tog stupnja svijesti da prihvati, da je zločin, zločin, ma tko ga počinio i u ime bilo koje ideologije ga počinio. Iz njene izjave vidi se da još uvijek brani komunizam kao pozitivnu borbu za slobodu i demokraciju. To je ta ideološka brana koju su usadili komunistima da su oni dobri:
„ po meni, prihvatljivo je da se ta manifestacija, ili možda prikladnije, predstava, nije odigrala u ozračju onog izgleda za neke još uvijek žuđenog Tuđmanovog, a meni neprihvatljivog – miješanja kostiju. Miješanja kostiju ne nevinih žrtava poslijeratnog komunističkog režima, ljudi s vizijom o izgradnji slobodnog, demokratskog, otvorenog svijeta, nego kostiju ideološki retrogradnih, nacionalističkih “elemenata” čiji se snovi temelje na isključivoj, arhaično-tradicionalističkoj viziji jednog u suštini samozadovoljnog, zatvorenog društva.“
Zatim tumači svoje riječi: „Nemoguće je spajati, još manje izjednačavati “dva totalitarizma”, onaj nacifašistički s onim staljinističkim, unatoč golemom broju žrtava obaju režima jer, naprosto polazne točke, odnosno ideologije, bile su im suprotne“
Ali su im rezultati isti. Zločini!
Upravo ta njena reakcija jasno ukazuje da unatoč svojoj naobrazbi i znanju nije uspjela ili nije htjela vidjeti da je fašistička diktatura zamijenjena komunističkom diktaturom, da Titova Jugoslavija, nije ništa drugo nego novi fašisti s antifašističkim predznakom! Ta dva pojma i jesu u samom svom biću, u dubokoj suprotnosti, ali metode represije i rezultati po broju nestalih i ubijenih od strane komunista su veći, nego od nacista i fašista zajedno.
Svaki istinski, općeljudski, humanitarni i globalni antifašizam uvijek bi se borio protiv svakog oblika diktature, borio bi se protiv komunističke zločinačke filozofije, borio bi se protiv dokidanja demokratskih dosega, borio bi se protiv svakog oblika dokidanja ljudske slobode, borio bi se za parlamentarizam. Umjesto borbe za te opipljive i dokazane globalne političke vrijednosti, jugoslavenski antifašisti pretvorili su se u najgore fašiste, organizatore i pomagače u počinjenju najgorih zločina protiv čovjeka i demokracije od 1945. sve do 1990.godine. Provodili su teror i zločine isto kako ih je provodio i sam Hitler. Na žalost, oni su i dan danas vladari Hrvatske!
Pod floskulom „antifašizma“ temelji Jugoslavije udareni su prvo zločinima na Bleiburga i bio je to tek početak te „antifašističke“ borbe koja je strateški provedena zbog genocidnog i biološkog uništenja potencijalnih ideoloških protivnika. Titov antifašizam pretvorio se u fašistički ubilački stroj u miru nakon poraza nacizma i fašizma.
Daša Drndić je na svom stvarnom životnom, ali i spisateljskom putu jasno vidjela kako se povijest igra s čovjekom i to je nastojala obilježiti, zaustaviti, kao fotografskim aparatom. Nacizam, rat, holokaust, izbjeglištvo su bile njene trajne teme i tu je postigla najviše umjetničke domete. Bila je uvjerena da se protiv razornih ideologija i općeg beščašća prošlog, ali i ovoga stoljeća možemo u književnosti najefikasnije boriti dokumentom, konkretnim slikama i imenima žrtava.
Upravo to i ja radim, samo što za razliku od nje, ja uviđam da je zlo, zlo bez obzira sa koje strane dolazilo.
Lili Benčik /hrvatskepravice
Dovoljno je pogledati snimke i transparente da se vidi sastav prosvjednika i prosvjednica i njihove namjere i ideje.
Feminizam doista nema granica, jer prelazi iz borbe za ljudska prava žena što je simbol 8. marta, u diktaturu i dominaciju žena nad ostalim društvenim slojevima.
Feminizam je nova vrsta tiranije u ime žene kao žrtve. Taj pokret izaziva feminizaciju društva, feminizaciju politike, feminizaciju vrijednosti i odnosa u društvu. Stvarne žrtve se zloupotrebljavaju radi jedne ideologije koja lažno staje iza žrtava, a stvarno uspostavlja novi oblik dominacije i totalitarizma u društvenoj zajednici. Pod krinkom borbe za žrtve ne uvodi se jednakost nego dominacija žena nad drugim društvenim čimbenicima.
I ne samo prava žena, već je pokret obuhvatio LGBTQ populaciju. Ni to nije dovoljno, nego se izjednačava sa propalom Jugoslavijom. Parole na transparentima i jugo-komunističke zastave jasno ukazuju na tu povezanost.
Potpuno neshvatljivo da se pod komunističkim simbolima bore za ljudska prava LGBTQ osoba, koje je taj komunizam gušio.
„Feminizam bez granica za žene, muškarce, ne binarne osobe diljem svijeta koje su žrtve rata. Feminizam bez granica za sve osobe diljem svijeta koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Feminizam bez granica za sve aktivistkinje/te koje se svake godine iznova bore za temeljna ženska prava. Feminizam bez granica za podršku ženama, trans osobama i migranticama koje čeka 4 godine rada pod Trumpovom administracijom. Feminizam bez granica za žene u Afganistanu koje pod talibanskom vlašću iz tjedan u tjedan gube prava i dostojanstvo“
To su parole na njihovoj FB stranici. Nazivaju se međusobno sa“ drugarice“ što je meni osobno koja sam 40 godina živjela u SFR Jugoslaviji smiješno i jadno, jer one nikada iz knjiga neće naučiti puno značenje te riječi.
A to su sve jasni znakovi da je taj pokret direktno uperen protiv Republike Hrvatske!
I pri tom krše Ustav RH uplićući se u u vanjsku politiku Republike Hrvatske koja je isključivo u domeni Predsjednika i Vlade RH; Članak 99.
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.
https://www.portalnovosti.com/dvostruki-metar-i-zastave
https://lori.hr/nocni-mars-2025-feminizam-nema-granica
„fAKTIV je od početka svog djelovanja feministički kolektiv koji se bori za radnička i socijalna prava, za reproduktivna i seksualna prava žena i LGBTIQ zajednice te protiv rodno uvjetovanog nasilja. Ako pričamo o samom Osmom martu, on je prije svega radnički praznik. Na tim je temeljima nastao i trudimo se da kod nas na tim temeljima i opstane. Za nas nema feminizma bez propitivanja sustava u kojem živimo, nema feminizma bez klasnih, rasnih, rodnih pitanja i nema feminizma koji nije internacionalan. Svi i sve živimo u istom društvu i ne možemo jedan problem odvojiti od drugog – pitanje javnog zdravstva pitanje je dostupnosti pobačaja, pitanje inflacije pitanje je kvalitete života svake žene. Na suvremeni feministički, ako ga možemo nazvati pokret, gledamo prije svega kao na antikapitalistički pokret. Lijevi feminizam oduvijek počiva na idejama uključivanja i premrežavanja s drugim progresivnih pokretima. Zalažemo se za feminizam svima, feminizam za sve i kao što ovogodišnja parola govori: feminizam bez granica.“
Naravno da ove kreature ne predstavljaju mene, ni žene mojeg svjetonazora, koje smo se ostvarile i potvrdile kao žena u svim svojim oblicima obiteljskom žena, majka i baka, državnom odradile solidarno radni vijek i društvenim angažiranjem na dobrobit društvu i domovini.
A što one rade? Destrukciju, ubijanje života, kada je natalitet u velikom padu i društva samim time.
To je program koji jasno pokazuje da se agresivni feminizam pretvara u totalitarizam, a samim time i u fašizam.
Još nismo posve izašli iz jednog totalitarizma- komunizma , a već nas feminizam, gay i rodna ideologija uvode u neki novi totalitarizam.
Dok je pravedni feminizam tražio pravnu jednakost za žene i muškarce, udruga fAKTIV pokušava uvjeriti javnost da žene nisu slobodna bića navodeći opsesiju po rodnoj osnovi i ondje gdje je ne može znanstveno potkrijepiti, koristi se agresivnom propagandom zloupotrebljavajući suosjećanje za pravednu borbu prava žena.
Svakoj je ideologiji, pa tako i toj, krajnji cilj postati politikom i silom zakona kažnjavati one koji je niječu ili izraze sumnju u njezine dogme. To je fašizacija društva!
„ Napredna“ ljevica u svojoj borbi za ljudska prava, agresivno ugrožava , stečena ljudska prava desnice!!!
Evo što izjavljuju;
„ Europska desnica protiv “rodne ideologije” Koncept rodne ideologije desničarska je izmišljotina koja namjerno pogrešno prezentira feminističku, queer i rodnu teoriju, a kako bi opravdala diskriminaciju žena i LGBTQ osoba. Sredinom devedesetih godina skovana je u Vatikanu, a od tada se širi globalno. Desnica tvrdi da su zapadnjačke elite, koje žele destabilizirati tradicionalnu obitelj i prirodni poredak društva, proizvele “rodnu ideologiju”. Koriste tu etiketu kako bi osporili progresivne socijalne politike koje podupiru sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti, LGBTQ prava i pravo na pobačaj.“
Neprimjerena i zlonamjerna manipulacija, uperena protiv VJERE I TRADICIJE, nazivajući sebe progresivnim , naprednim ,bez znanstvene podloge.
Očito ideološko manipuliranje sa materijalizmom, plaćama, cijenama… Optužuju i huškaju na desnicu upravo za ono što oni rade. Ruše vrijednosti desnice, jer njihova „progresivna“ prava i vrijednosti valjda zato što su „ progresivna“ imaju prednost, IZNAD SU tradicionalnih prava i vrijednostima koje zastupa desnica.
Zar one kao „progresivni“ ljudi više vrijede od „ klerikalista i desničara“ ?
Koja i kakva su to ljudska prava, koja drugim ljudima oduzimaju njihova ljudska prava? Je li to po nacističkoj ideologiji nadljudi, superiornim nad drugim ljudima,? Jesu li one nadljudi -Ubermenschi, po Hitlerovoj doktrini?
Dovoljno je pogledati sa kojom količinom mržnje ometaju mirnu molitvu po trgovima hrvatskih gradova, koja nikoga ne ugrožava! Jesu li njihova ljudska prava, iznad ljudskih prava vjernika?
Ne vide u kojem smjeru ide njihova „ borba za ljudska prava“ i da ustvari predstavlja ugrozu ljudskih prava kako oni kažu desnice?
A objašnjenja su veoma jednostavna-znanstvena da nisu u pravu!
Ne postoji rod nego spol. To je znanstveno potvrđeno genetikom, X i Y kromosomi određuju spol djeteta. Dijete se rodi sa svojom spolnošću, muško ili žensko i to je potvrđeno, prirodnim znanstvenim putem.
Pobačaj je ubojstvo nerođenog živog bića. Srce počinje kucati prema embriološkoj znanosti, već 21 dan nakon začeća, a nakon četiri tjedna uspostavljen je cijeli embrionalni optok krvi. U petom tjednu trudnoće mozak počinje ubrzano rasti, a u sedmom tjednu započinju prvi spontani pokreti. Sa navršenih osam tjedana od začeća embrij ima sljedeće značajke: prepoznatljivo ljudsko vanjsko obličje, razvijene udove i osnove unutarnjih organa, izražena unutarnja i vanjska spolna obilježja, započeto okoštavanje, početak višeg stupnja ustroja i funkcije središnjeg živčanog sustava (prvi refleksi i spontana motorika, prve sinapse).
Otvoreno je niz pravnih i etičkih pitanje je li pobačaj ubojstvo? Je, ubija se živo biće!
Ubojstvo zdravog nerođenog djeteta, koje nosi zdrava trudnica, a isključivo na njezin zahtjev, medicinski neopravdano i neetično.
Manje promiskuiteta, slobodnog seksualnog života, ako već prakticiraju , a više ulaganja u edukaciju o kontracepciji pa će biti manje pobačaja. Ali ne, one optužuju liječnike i traže ukidanje njihovih ljudskih prava!
Agresivne feministice još traže ukidanje priziva savjesti liječnika. Te „ velike“ borkinje za ljudska prava u svojoj borbi traže ukidanje prava liječnika ? Je li njihovo pravo iznad svih ostalih ljudskih prava?
I upravo s tim zahtjevom jasno je da svoje pravo na pobačaj stavljaju iznad prava liječnika da ga odbije! To je izraz dominacije i fašizacije njihova pokreta.
Rodna ideologija je znanstveno neutemeljena, rodna ideologija se pokušava „na mala vrata“ izbjegavajući stručne argumente, prisilno ugurati u mnoge dokumente, legalizirati ih i to su uspjeli sa Istanbulskom konvencijom.
Nažalost Sabor je usvojio Istanbulsku konvenciju 13.travnja 2018. ali se do danas pokazalo da nije polučila nikakve pozitivne rezultate.
Stavka o rodu ušla je u sve zakone , a broj ubijenih žena još se povećao.
U 2024. godini ubijeno je 18 žena … u kategoriju partnerskih femicida, a 5 u kategoriji obiteljskog nasilja.
Prema tome Istanbulska konvencija je bila čista prijevara nametanja rodne ideologije, a ne zaštita žena!
Kolektiv fAKTIV pokrenulo je pet žena. Sve one članice su nevladinih udruga civilnog društva, koje kao pijavice sišu sredstva iz Proračuna RH.
Kolektiv Faktiv nije registriran kao nevladina udruga, nema svoju Web stranicu, nemaju žiro-račun, već sve donacije usmjeravaju preko udruge Skribonauti, Luize Bouhraoua.
Tu bi Porezna uprava trebala pogledati njihovo poslovanje.
- Luiza Bouhraoua., radi kao spisateljica, prevoditeljica i kulturna radnica. Odrasla u Splitu u devedesetima, od samohrane majke, i oca Alžirca. Udrugu Skribonauti, osnovala je 2010.g koja osmišljava i provodi književne i umjetničke programe za zatvorenike/ice u zatvorima i kaznionicama diljem Hrvatske. Skribonauti donose kulturu onima koji/e su najviše društveno izolirani/e i vjeruju kako su umjetnost i kultura javno dobro i da pripadaju svima. Stoga Luiza, zajedno s Paulom Zore, vodi book club i radionicu kreativnog pisanja u ženskoj kaznionici u Požegi. U knjizi „ jesmo li to bili mi“ govori o ženi i njenim obvezama.“ Stvarnost je takva da je teret svakodnevnog života neravnomjerno raspoređen i većinom pada na naša leđa, pandemija nam je to još jednom bolno potvrdila. Ona koja mora biti sve, nema vremena biti ono što želi, ono što joj je važno, ono što je ispunjava. Sve dok se društvo i država kao njen aparat ne pobrinu za to da dignu dio tereta ženskog rada na polju brige, kućanstva i obitelji s naših leđa, žene će biti prisiljene na razne oblike bivanja koji ih umaraju, unesrećuju i sprječavaju da zaista bude.
Kako ona to zamišlja da netko umjesto nje radi kućanske poslove? Citiram „ . Ona koja mora biti sve, nema vremena biti ono što želi, ono što joj je važno, ono što je ispunjava“ Čudno, zar nemaju pravo izbora, nitko ih ne tjera na osnivanje obitelji, djecu ili neku vanbračnu vezu! To je samo njihov izbor! I neka sama preuzme odgovornost za svoj izbor, a ne da svoju odgovornost prebacuje na Vladu i društvo. Ali bitna je predstava; bubnjati i marširati!
- Sanja Kovačević (Radnička fronta) — Dvadeset godina radi kao diplomirana knjižničarka u Knjižnicama Grada Zagreba i Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uz knjižničarski rad pisala je i prevodila za brojne medije iz područja društva i kulture (Zarez, Treća, Tvrđa, Libra Libera, 3. program Hrvatskoga radija). Prevela je s engleskog jezika nekoliko beletrističkih i publicističkih knjiga. U zadnjih nekoliko godina radi (volontira) kao novinarka na portalu Libela – za rod, spol i demokraciju i aktivna je u feminističkom pokretu kao članica Feminističkog kolektiva fAKTIV i u platformi za obranu reproduktivnih prava žena.
Članica Radničke fronte, rigidne komunističke partije u kojoj ima najmanje stvarnih radnika, a najviše onih koji žive na teret države Proračuna države Hrvatske.
- Ana Lovreković, Sisak, 1987 je diplomirala povijest, muzeologiju i upravljanje baštinom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je u više istraživačkih projekata koji se bave poviješću organiziranja žena na jugoslavenskom prostoru.
https://www.kartografija-otpora.org/hr
„Žene iz Hrvatske često su prisiljene odlaziti u susjedne zemlje kako bi potražile prostor za realizaciju svog prava na pobačaj , zbog priziva savjesti u Hrvatskoj. Na ovom prostoru žene vuku iskustvo zajedničke borbe koja je kroz radnički pokret i antifašistički otpor uspjela izboriti ona prava o kojima danas govorimo, od prava glasa, do raznih radničkih i socijalnih i reproduktivnih prava, koja danas zatiru i za čije se poboljšanje i očuvanje moramo boriti. Feminsitička borba mora biti internacionalna. Zato pozivamo žene da danas marširaju, a za koju godinu i štrajkaju”.
Ahaha , pored marširanja, bubnjanja i štrajk? Pa da bitno je ne raditi i doprinositi!
Žene su među prvima ustale protiv fašizma, a one feminizam pod borbom za prava žena pretvaraju u totalitarizam.
- Jelena Tešija, novinarka i magistra rodnih studija , doktorand , znanstveni suradnik, u ERC Advanced Grant istraživačkom projektu ZARAH Kao dobitnica Marietta Blau Granta, od rujna 2024. nalazi se na jednogodišnjem istraživačkom boravku na Inštitutu za novejšo zgodovino (Institut za suvremenu povijest) u Ljubljani.
„Organiziram osmo martovski Noćni marš jer sam svakodnevno ljuta zbog svih nepravdi koje žene doživljavaju, a koje i ja osjećam na svojoj koži. Dosta mi je sustava koji podržava i potiče zlostavljanje žena, dosta mi je sustava koji nas sve ponižava i pokušava uvjeriti da smo si same krive za sve, dosta mi je sustava koji nas izrabljuje. Izlazim na ulicu i organiziram prosvjede jer jedino u akciji vidim nadu. Posjedujem dvije magisterije, jednu iz novinarstva i jednu iz rodnih studija. Moj magistarski rad iz Studija roda (2014.) fokusirao se na povijest jugoslavenskog ženskog socijalističkog organiziranja od 1950-ih. Prije nego što sam započela doktorat, radila sam kao feministička novinarka, nezavisna istraživačica, predavačica i aktivistica, pokrivajući teme vezane uz radništvo i ženske pokrete.
Evo jedne „svakodnevno ljute“ i frustrirane žene, koja svoje frustracije liječi bubnjanjem i marširanjem!
- Paula Zore ”Organiziram Marš jer ne mogu mirno sjediti i promatrati kako se hrvatskim ženama oduzimaju davno stečena prava. Nasilje nad ženama, ograničavanje prava na pobačaj, eksploatacija žena na radnom mjestu i kroz rad kod kuće zajednički su problemi svih žena, zato i borba mora biti kolektivna. Dođite na Marš!”
Pauli Zore u biografiji firme gdje radi piše „ u dugogodišnjem partnerskom odnosu, imaju dvije divne mačke“ E to je bitno, imati „ dvije divne mačke“ -svaki komentar je suvišan.
Eto tko to nama agresivno nameće svoj feminizam, 5 žena sljednika NOB i AFŽ, koje knjige tiskaju u Beogradu, o kojima Hrvoje Šimićević novinar NOVOSTI piše hvalospjeve, koje ne bi radile, ni rađale, jer djeca su velika obveza za njih i koja umjesto djece ima” dvije divne mačke”
Uredno sve njihove aktivnosti prate novinari Novosti SNV, a gdje god su SNV-ove Novosti to je na dvostruku štetu RH, financijsku i političku.
https://www.portalnovosti.com/feminizam-nema-granica
Tako su u Novosti konstatirali da je u Maršu sudjelovalo u Zagrebu 10 tisuća žena, da se pokret širi. Koliko je to u postotku na ukupnu odraslu populaciju?
Na glasačkom popisu kod nedavno završenih predsjedničkih izbora bilo je 3.533.441 punoljetnih osoba u RH. Neka je sveukupno u Hrvatskoj izašlo na njihovo bubnjanje i Marš 15-tak tisuća ljudi što nije ni 0,5 % stanovništva Hrvatske.
I ta manjina nameće nama hrvatskim ženama, majkama i bakama svoju destruktivnu ideologiju besplatnog pobačaja, na teret Proračuna koji svi mi punimo, sve u ime nekih svojih ljudskih prava, ne prihvaćajući odgovornost za gaženje naših stečenih ljudskih prava,
Lili Benčik/hrvatskepravice
Opće je poznato da je IDS zabranio hrvatskom pjevaču M.P. Thompsonu nastup u pulskoj Areni, čak i sudskim putem, dok istodobno slobodno i višekratno nastupaju srpski pjevači poput Bajage i njegovih Instruktora, Zdravka Čolića i Đorđa Balaševića. Tko stoji iza tih zabrana?
1.Boris Miletić
Najviše i najžešće Thompsona je progonio Boris Miletić, bivši predsjednik IDS-a, bivši gradonačelnik grada Pule i sadašnji župan Istarske županije.
„Thompson nema što raditi u Puli!“
“Kao gradonačelniku grada Pule, koja je utemeljena na vrijednostima antifašizma i multikulturalnosti koje su sastavni dio našeg identiteta, ne mogu prihvatiti veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnim manjinama. Thompson nema što tražiti u Puli“
https://dnevnik.hr/showbizz/glazba/thompsonu-zabranjen-koncert-u-pulskoj-areni.html
To je jedna od floskula, gradonačelnika Pule, koji je sebi uzeo za pravo da govori u ime svih građana Pule, pa i onima koji ga nisu birali. Kasnije u drugim izjavama, Miletić se htio prikazati kao tolerantan, pa je izjavljivao da je on protiv zabrana :
“Ja sam protiv zabrana. Ako zabranite koncert jer vam se ne sviđa neka vrsta glazbe, što to znači? Sutra vam se ne sviđa neka knjiga pa ćete je maknuti iz gradske knjižnice? To su opasne poruke, ja sam protiv toga. Ja nisam nijedan koncert zabranio, pa tako ni Thompsonu. On nije prošao na natječaju.“ Ali na pitanje o razlozima zabrane nastupa Thompsonu kaže: “Generalno sam protiv nacionalizma, ne podržavam govor mržnje, mislim da tome u javnim nastupima nema mjesta.”
Licemjerno, totalitarno, ideološki motivirano! Poznata je se iza IDS-ove politike multikulturalnosti, tolerancije, antifašizma i istrijanstva krije nepriznavanje hrvatskog identiteta Istre i Hrvatske kao suverene države.
A iza famoznog antifašizma u koji su se presvukli rigidni komunisti, da bi izbjegli povijesnu osudu krije se zločinački komunizam.
Je li antifašizam zaklati svećenika? (Bl. Miroslav Bulešić )
Je li antifašizam ubiti svećenika i baciti ga u jamu? (Bl. Francesco Bonifacio i još 6 svećenika u Istri)
Jesu li antifašizam i fojbe u koje su ti „ antifašisti“ pobacali žive i mrtve istarske narodnjake i intelektualce?
IDS-ov antifašizam u Istri očituje se i u preimenovanju kino Zagreb u kino Valli, po priležnici talijanskog fašističkog vođe Ducea, Benita Mussolinija i ugošćavanjem Giannfranca Finija, talijanskog neofašista, koji ne priznaje da je Istra Hrvatska.
Poradi boljeg razumijevanja, jedan primjer IDS-ove politike u Istri i odnosa prema Hrvatskoj državi:
Prigodom potpisivanja Ugovora o darovanju Vile Idola u Puli, Porečkoj i Pulskoj biskupiji 2017.premijer Andrej Plenković je izjavio;
„ Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”
Na te se riječi premijera Plenkovića Miletić se kao oparen žestoko obrušio:
„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji”, poručio je. Dodao je kako “takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.
Miletić je pozvao premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga zajedno sa svojom vladom, kako je rekao, “potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”
Znači da se po Borisu Miletiću Hrvati i hrvatski identitet ne smiju spominjati, oni su za Istru zabranjena tema, jer „ uznemirava “nacionalne manjine ? Po tome Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“?
A nije “nacionalistički diskurs” kada se organiziraju Dani srpske kulture po gradovima Istre?
Nije ” nacionalistički diskurs” kada prima svetosavsku spomenicu?
Nije nacionalistički diskurs, kada prima talijanske neofašiste u Istri?
Jeli to njegova convivenza ili suživot? Da svoju politiku iredentizma i nepriznavanja postojanja istarskih Hrvata u državi Hrvatskoj bahato nameće cijeloj Hrvatskoj? Apsurdno je to Miletićevo shvaćanje „ otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i tolerancije“?
Miletić je u sporu sa Thompsonom angažirao odvjetnika koji Thompsona isto tako snažno mrzi, Rudolfa Frančulu , koji je čak oduševljeno pristao pro bono zastupati grad Pulu.
2.Rudolf Frančula
Tada se otkrila sasvim druga dimenzija ideološke mržnje . U tek tiskanoj knjizi pulskog odvjetnika mr.sc dipl. pravnika Rudolfa Frančule „Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike“ pjevač M. P. Thompson opisan je kao osoba koja širi ksenofobiju, mržnju na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti te posebno širenje ustaštva i ustaške ideologije.“
Tako piše pravnik, sudac koji je cijelu knjigu napisao kao panegirik jugo-komunističkoj ideologiji, Jugoslaviji i veličanju Titovog lika i djela, a žestoko se i sa očitom netrpeljivošću i mržnjom obrušio na dr. Franju Tuđmana i sve Hrvate koji ne misle kao on. Pa čak i na glavnog urednika Glasa Istre, koji bi valjda Frančulu trebao pitati što smije objaviti, a što ne, jer je po Frančuli Glas Istre, „antifašističko glasilo naroda Istre“
I ne samo što se u knjizi obrušio na Thompsona, nego je Rudolf Frančula sudjelovao dragovoljno bez naknade kao odvjetnik grada Pule u njegovu progonu i diskreditaciji u Hrvatskoj i Europi. Zamislite tu količinu mržnje kada se bez naknade svojski potrudio da spriječi Thompsonov nastup u Areni. Citiram sa stranice 348 knjige:
„Nakon što je gradonačelniku Pule Borisu Miletiću uručena tužba, nazvao me, upoznao sa sadržajem tužbe i pitao da li bih prihvatio zastupanje Grada Pule. Odgovorio sam da ću sa zadovoljstvom prihvatiti zastupanje i to „pro bono“-besplatno, što znači kako neću račun za zastupanje podnijeti Gradu Puli već ću, ukoliko uspijem u sporu troškove naplatiti od Thompsona“
I naravno da je u toj sprezi Gradonačelnika, Odvjetnika i kontroliranog Pravosuđa nemoguće dobiti sudski spor.
Nevjerojatna mržnja, tipično rigidno- komunistička prema jednom pjevaču, po kojem su digli tipično komunističku hajku u Hrvatskoj i EU.
Podsjećam na sličan progon po istom obrascu hrvatskog pjevača u Jugoslaviji, Vice Vukova!
Indikativan je razlog zbog čega Frančula optužuje Thompsona, za ksenofobiju? Naime Thompson je izjavio da su u vrijeme Domovinskog rata došli vrijedni ljudi iz Slavonije kao prognanici i poboljšali nacionalni sastav stanovništva Istre, pa je time drug Frančula bio jako pogođen, jer kao Thompson omalovažava domaće stanovništvo!?
I tu preko prognanika dolazimo da slijedećeg progonitelja M. P. Thompsona, Ivana Jakovčića:
3.Ivan Jakovčić
Bivši predsjednik IDS-a, bivši župan Istarske županije, bivši zastupnik u EU Parlamentu. Početkom srpske i JNA agresije na Hrvatsku Ivan Jakovčić nije htio da prognanici i izbjeglice dođu u Istru.
Uputio je pismo predsjednicima istarskih općina u kojem predlaže da treba : „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracijskom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Upozorio je da će se „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“
Glas Istre, br. 199, 23. srpnja 1991., str. 1
Da bi kasnije tvrdio da on to nije rekao, usprkos dokaza u članku Glasa Istre!
Jakovčić je poručio Thompsonu : ” Nisi pjevao u Areni, a bogami ni nećeš” a ja sam poručila zaboravnom Kapu d’ Istrie ( šerifu Istre, kako ga nazivaju) „Thompson je pjevao u Areni 1999. pjesmu LIJEPA LI SI, a bogami i opet će”
Thompson je puno puta nastupao u Istri, a ovom zabranom nastupanja u pulskoj Areni IDS se inati, demonstrira silu, i pokazuje da je gazda u Istri.
Bezbroj puta sam ponovila da IDS nije Istra, niti je Istra IDS. IDS je jedna od stranaka u Istri, koja je umislila da je gospodar života i smrti u Istri. IDS, koji je na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske, stvorio je paralelnu vlast prema centralnoj državnoj vlasti u Zagrebu, i koristeći blagodati lokalne samouprave, zaobilazeći demokratske državne institucije uveo diktaturu.
U Istri nema nikakve mogućnosti zaposliti se u gradskim i županijskim strukturama vlasti ukoliko nisi član IDS-a, ili netko iz obitelji. Na taj je način IDS stvorio svoju sigurnu i stalnu glasačku bazu. No i ona popušta zbog gospodarskog uništavanja Istre, a pogotovo nakon propasti Uljanika.
Braniteljske udruge nisu se uopće oglasile, niti se oglašavaju, ni na moje otvoreno pismo. Naravno ne smiju pisnuti, jer inače nema donacija od gradskih i županijskih otaca, a ni poslova koje im namještaju.
Kada je bio koncert MP Thompsona u dvorani Žatika u Poreču, otvoreno se prijetilo svima koji posluju preko gradova i općina u kojima je na vlasti IDS, da neće uopće moći konkurirati za poslove, ukoliko budu viđeni na Thompsonovu koncertu!
Zato je šjor Nino Jakovčić siguran da “bogami i nećeš”, jer IDS u Istri vlada strahovladom pod koju je stavio i represivni i sudski državni aparat. Poznati su sumnjivi slučajevi samoubojstava mladih ljudi, koji su naravno medijski zataškani, ali nisu zaboravljeni.
Ovakvom autokratskom vladavinom IDS i njegovi čelnici direktno krše Ustav RH, članak 54. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Upravo ta prava IDS i njegovi čelnici krše ljudska prava hrvatskom branitelju i pjevaču M. P . Thompsonu, a samim time i Istarskim Hrvatima!
4.Damir Kajin,
Bivši zastupnik u Hrvatskom Saboru i sadašnji gradonačelnik Buzeta.
Thompson go home, odi u Čavoglave!
Prijetio je Kajin nemirima, protestima, ustankom i državnim udarom!? Nepojmljiva mržnja i agresivno licemjerje!
Kajin: Provokacija! Nećemo dozvoliti da Istra bude zablaćena i kompromitirana!
“Premijeru Sanaderu, ne provocirajte!”, poruka je IDS-ovca Damira Kajina koji se najozbiljnije zaprijetio dizanjem Istrijana na noge ukoliko Ministarstvo kulture preda pulsku Arenu M. P. Thompsonu, kao i ustanku za micanje aktualne vlasti koja time provocira i ocrnjuje Istru.
“Već desetak dana očekujemo zahtjev Thompsonovih menadžera za nastup u Areni i znamo za taj dogovor Thompsonovih menadžera i pojedinih resornih ministara u vladi Ive Sanadera. Ako izdaju dozvolu za taj koncert, bit će to otvorena, svjesna, neskrivena provokacija prema Istri! Obećavam da će mnogi na istarskim prostorima biti na nogama!”, kaže Kajin ogorčen činjenicom da bi simbol Pule, spomenik nulte kategorije, odobrenjem ministra Bože Biškupića, “ali ništa bez znanja Sanadera, bude zablaćen i kompromitiran kao i čitav prostor Istre”.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/zuc-idsovca-kajina-thompson-go-home-odi-u-cavoglave/396754.aspx
Prijetnje i riječi zablatiti i kompromitirati, pokazuje samo Kajinovo neznanje, nepoznavanje povijesti Istre, političku indoktrinaciju i kulturni nivo!
Čime jedan pjevač koji je već pjevao u Areni, može zablatiti i kompromitirati Istru više nego to čini IDS svojom korumpiranom, autonomaškom i separatističkom politikom?
Ne zna Kajin da je Arenu sagradio car Vespazijan, oko 80. godine. Da su se u Areni odvijale gladijatorske borbe gdje je mnoštvo gledalo gladijatore i slušalo povike „Cesare, morituri te salutant – Cezare, pozdravljaju te oni koji idu u smrt.“ Gledali su i kako osuđenike razdiru divlje zvijeri. Gledali su i kada su zvijerima bacali kršćane koje su pogani mrzili, progonili i masovno ubijali. Jedan od tih mučenika u pulskoj Areni je i Sv. German. Arena je još u vrijeme Rimljana bila okaljana nevinom ljudskom krvlju. Ali to Kajina ne smeta, to je bilo prije dvije tisuće godina!?
Zna Kajin da su partizani zablatili i kompromitirali Istru punjenjem jama i fojbi nevinim ljudima. Zna Kajin da je na središnjoj proslavi oslobođenja Istre, u pulskoj Areni 12. svibnja 1945., u nazočnosti 30 000 ljudi, Josip Šestan, predsjednik Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte (JNOF) za Istru, huškao narod protiv istarskog svećenstva. Poimence su prozvani biskup Santin te stalno prozivan dvojac Milanović i Brumnić. Lako je zamisliti kako su na indoktriniranu masu djelovale Šestanove riječi, izrečene u euforičnom ozračju, da su spomenuta dvojica svećenika i biskup Santin surađivali s okupatorom, slali vjernike u SS postrojbe i organizaciju Todt ,( njemačka inženjerijska postrojba) te govorili da ih partizani vode u propast.
Glas Istre, br. 38, 14. V. 1945., 1.-2.
To je huškanje i dovelo do krvavog noža kojim je zaklan bl. Miroslav Bulešić i u jamu bačen bl. Francesco Bonifacio. I to dobro Kajin zna, jer mu je pričala njegova mama, koja je u to vrijeme bila među krizmanicima u Buzetu.
Arena nije IDS-ovo vlasništvo! Arena je spomenik kulture svih građana Pule, Istre i Hrvatske! I to treba IDS-ovcima jasno i glasno reći!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
Hrvati, Hrvatska i Trump
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
IZLAZE DOSJEI KENNEDY i pokušaj CIA-e da prikrije ulogu Izraela u atentatu ’63.
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
Hrvati, Hrvatska i Trump
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
IZLAZE DOSJEI KENNEDY i pokušaj CIA-e da prikrije ulogu Izraela u atentatu ’63.
-
Vijesti2 tjedna agoPoznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
-
Vijesti6 dana agoDr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
-
Vijesti2 tjedna agoHrvati, Hrvatska i Trump
-
Vijesti1 tjedan agoOVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
-
Vijesti5 dana agoIZLAZE DOSJEI KENNEDY i pokušaj CIA-e da prikrije ulogu Izraela u atentatu ’63.
-
Vijesti1 tjedan agoKeir Starmer, pedofil Jimmy Savile i Downing Street u rukama Rothschilda
-
Vijesti2 tjedna agoAmerička odvjetnica C. Ybarra otkriva bombastični nalaz – vojni zrakoplovi raspršuju kemikalije po stambenim područjima
-
Vijesti1 tjedan agoETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah