U tjednima koji su uslijedili neposredno nakon ruske invazije na Ukrajinu, činilo se da su predsjednik Joe Biden i kanadski premijer Justin Trudeau predani povećanju domaće proizvodnje nafte i plina kako bi pomogli svojim saveznicima u inozemstvu. Biden je najavio da će SAD povećati količinu ukapljenog prirodnog plina (LNG) koju SAD šalje u Europu kako bi zamijenio ono što su uvozili iz Rusije. A Trudeau je rekao da “gleda kako možemo isporučiti više nafte i plina Europi”.

No, sad je jasno da ni Biden i Trudeau nisu ispunili svoja obećanja. Zakulisni razgovori su prekinuti i europski čelnici sve češće javno pozivaju SAD i Kanadu da proizvode više nafte i plina za izvoz.

Prošlog je tjedna njemački kancelar Olaf Scholz odletio u Kanadu kako bi molio Trudeaua da izvozi više prirodnog plina u Europu. “Dok se njemačka velikom brzinom odvaja od ruske energije, Kanada je naš partner po izboru”, rekao je Scholz u Torontu. “Za sad to znači povećanje našeg uvoza LNG-a. Nadamo se da će kanadski LNG igrati glavnu ulogu u tome.”

No, Trudeau je odbacio tu ideju, rekavši da “nikad nije postojao snažan poslovni argument” za slanje kanadskog LNG-a u Europu. Nasuprot tome, rekao je, postoji snažan poslovni argument za Kanadu da proizvodi i izvozi vodikov plin u Njemačku. “Njemačke kompanije već potpisuju ugovore o kupnji vodika proizvedenog u Kanadi”, rekao je Trudeau. “Nema nikakve sumnje da potražnja postoji.”

Trudeauove tvrdnje bile su smiješne. Vodik (H₂) čini manje od 2% europske potrošnje energije, a 96% se proizvodi od prirodnog plina (CH₄). Nasuprot tome, Europa se suočava s nedostatkom energije, električne energije i umjetnog gnojiva zbog nestašice i visoke cijene prirodnog plina, koji čini 24% energetske mješavine EU-a i ključan je za europske industrije.

Što se tiče poslovnog dijela, sve što treba znati jest da je cijena prirodnog plina u Europi nevjerojatnih 18 puta veća od one u Kanadi (90$/MMBtu u odnosu na 5$/MMBtu).

“Kanada je upravo propustila jednu od vjerojatno najvećih prilika u svojoj povijesti”, napisao je poslovni kolumnist kanadskog National Posta, Tristin Hopper. “Kanada bi mogla pomoći u zadavanju snažnog udarca ruskoj hegemoniji nad zapadnoeuropskom energijom. Umjesto toga, na oba fronta, čini se da je Ottawa zadovoljna promatranjem sa strane.”

Istina je da SAD i Kanada proizvode više prirodnog plina nego ikad. SAD je najveći izvoznik LNG-a na svijetu. Proizvodnja prirodnog plina u SAD-u povećat će se s 95,1 milijardi kubičnih stopa dnevno (Bcf/d) [2,69 milijardi m³] u listopadu 2021. godine, na 97,5 Bcf/d [2,76 milijardi m³] do prosinca 2022. godine što je rekordna vrijednost. Američki izvoz porastao je 12% u prvoj polovici 2022. godine. Kanada će vjerojatno vidjeti povećanje proizvodnje prirodnog plina za 7%, a izvoza za 10% u 2022. godini.

Zašto onda SAD i Kanada masovno ne povećaju proizvodnju prirodnog plina i nafte kako bi pomogli svojim saveznicima? Zašto Biden i Trudeau poručuju Europi da crkne?

Klimatski nihilizam

Problem nije nedostatak nafte ili plina. Dokazane rezerve prirodnog plina u SAD-u i Kanadi iznose 13,4 bilijuna m³, odnosno 2,35 bilijuna m³. To znači da bi Sjeverna Amerika mogla proizvoditi dovoljno za sebe i Europu više od 1.000 godina. Nije da bismo trebali: trebali bismo, i vjerojatno hoćemo, prijeći na nuklearnu energiju puno prije toga.

Razlog zašto nema “poslovnog opravdanja” za izvoz kanadskog prirodnog plina u Europu isti je kao i razlog zašto nema “poslovnog opravdanja” za masovno povećanje američkog izvoza LNG-a: vlada to ne želi dopustiti. I Bidenova i Trudeauova administracija odbijaju izdati dozvole potrebne za izgradnju plinovoda, proizvodnju plina i izgradnju LNG terminala.

Prema kanadskom novinaru Hopperu, Trudeauovo protivljenje prirodnom plinu proizlazi iz njegove zabrinutosti o klimatskim promjenama. Postrojenje za izvoz LNG-a vrijedno 10 milijardi dolara planirano u Quebecu, istaknuo je, “odbile su kvebečka i savezna vlada uglavnom na temelju toga što bi povećalo emisije stakleničkih plinova”.

Kao rezultat toga, Kanada nema terminale za izvoz LNG-a. “Svaka litra prirodnog plina koju Kanada uspije izvesti ide u Sjedinjene Države putem plinovoda.” Tijekom posljednjih sedam godina, kanadska vlada je primila 18 zahtjeva za LNG projekte, uključujući pet na istočnoj obali, ali samo dva su odobrena dok je samo jedan u izgradnji.

A odgovor Bidenove administracije je, ponovno, ne povećanje proizvodnje nafte i plina, već zahtijevanje da naftne kompanije manje izvoze. “Ponovno vas pozivam da se u kratkoročnom razdoblju usredotočite na izgradnju zaliha u Sjedinjenim Državama, umjesto da smanjujete trenutačne zalihe i dodatno povećavate izvoz”, napisala je američka ministrica energetike Jennifer Granholm u pismu rafinerijama nafte prošli tjedan. “Nadamo se da će kompanije proaktivno odgovoriti na ovu potrebu. Ako to nije slučaj, administracija će morati razmotriti dodatne savezne zahtjeve ili druge izvanredne mjere.” [Naglasak moj.]

Sve ovo se događa u trenutku kad su europske cijene energenata toliko visoke da uzrokuju ili inflaciju u energetski intenzivnim industrijama ili njihovo potpuno uništenje. “Ne možete samo tako isključiti strojeve”, rekao je glavni tajnik europskog Saveza za staklo. “Vruće, tekuće staklo bi se ohladilo i stvrdnulo, razbijajući pritom opremu”, primjećuje Wall Street Journal.

Klimatske aktiviste nije briga. Ili, bolje rečeno, deindustrijalizacija je značajka, a ne bug njihove strategije. Diljem Zapadnog svijeta prosvjeduje se zbog širenja izvoza prirodnog plina u Europu. U Kanadi su prosvjednici nanijeli stotine milijuna dolara ekonomske štete kanadskom gospodarstvu nakon što su blokirali autoceste i željeznice. Tijekom prošle godine, aktivisti protiv plinovoda nasilno su napadali radne kampove plinovoda.

Apokaliptični environmentalizam je religija. On daje ljudima svrhu: spašavanje svijeta od klimatskih promjena. On ljudima pruža priču koja ih prikazuje kao heroje. To je sastavni dio šire Budne (Woke) religije, koja se fokusira na socijalnu i rasnu pravdu. Ona zadovoljava neke od istih psiholoških i duhovnih potreba kao i judeo-kršćanstvo i druge religije koje su u opadanju. Članstvo u američkim crkvama palo je sa 70% u 1990-ima na ispod 50% 2020. godine.

“Mogli bismo očekivati da bi religijski koncepti — pokajanje, pakao, hereza, apostazija — postali manje istaknuti”, napisala je Helen Lewis u Atlanticu prošli tjedan o Budnoj religiji. “No, to nije slučaj. Za neke aktiviste, politika je uzurpirala ulogu koju je religija imala kao izvor smisla i svrhe u našim životima te kao način pronalaženja zajednice.”

Nema ništa lošeg u religijama i često su i u mnogo toga u pravu. One su dugo ljudima pružale smisao i svrhu koje su im potrebne, osobito kako bi preživjeli mnoge životne izazove. Religije mogu biti vodič za pozitivno, prodruštveno i etičko ponašanje.

Problem s novom environmentalističkom religijom je u tome što potkopava Zapadnu civilizaciju. Kreatori antienergetskih politika i aktivisti govore da moramo ograničiti potrošnju energije kako bismo spasili civilizaciju od klimatskih promjena. No, oni je pritom sve više dovode u opasnost.

Argumenti za LNG do vodika

Bidenovom timu ponestaje piste. Oni nemaju nikakvu strategiju o energiji nakon izbora u studenom, koji su sad udaljeni samo dva mjeseca. Nakon toga, SAD će biti zaokupljene predsjedničkim izborima 2024. godine. Republikanci će inflaciju potaknutu energijom učiniti jednom od svojih glavnim tema.

Došlo je vrijeme za novu viziju. Prošli je tjedan OPEC zaprijetio da će smanjiti opskrbu naftom, europski su proizvođači umjetnog gnojiva smanjili proizvodnju za 70%, a cijene električne energije porasle su na iznad 1.000 dolara po megavatsatu, što je 25 puta više nego prije dvije godine. Putin profitira i ekonomski i politički. Ruska vlada poziva Europljane da ustanu protiv svojih vlada i okončaju rat u Ukrajini, i to počinje djelovati.

“Matteo Salvini, čelnik krajnje desne stranke Lige”, izvješćuje Bloomberg, “povezao je sankcije s krizom troškova života, sugerirajući da je potrebno diplomatsko rješenje za zaštitu talijanskih kućanstava i odmicanje od ratobornih stavova protiv Rusije Marija Draghija [bivšeg premijera].”

Posljednja tri desetljeća republikanci su uglavnom bili u defenzivi protiv klimatskog alarmizma. Oni su branili slobodna tržišta i strategiju “sve gore navedeno” koja tvrdi da nam podjednako trebaju ugljen, prirodni plin, nuklearna energija i obnovljivi izvori energije.

Takva je strategija možda imala smisla tijekom posthladnoratovske neoliberalne ere, ali to više nije slučaj. Vlade su oduvijek igrale značajnu ulogu u energetskoj politici s obzirom na to da one određuju, putem regulatornih dozvola, koliko se nafte, prirodnog plina i benzina može proizvesti.

Jasno je da Sjeverna Amerika, naročito SAD, mora spasiti Europu ili će Europa implodirati. Neki republikanski nacionalisti brinu se da će veći izvoz energije učiniti energiju skupljom u zemlji, ali to ne mora biti slučaj. Prirodni plin u plinovodima unutar Sjedinjenih Država ostat će jeftiniji od LNG-a koji se šalje u Europu, osiguravajući SAD-u dugoročnu ekonomsku konkurentsku prednost u odnosu na europske saveznike. Dodatne mjere za održavanje jeftinog američkog prirodnog plina mogle bi se uvesti po potrebi.

Prijelaz na vodik će potrajati. Trudeau je pokušao Scholzu prodati vodik tako što ga je doveo na Newfoundland kako bi vidio lokaciju predloženog, nepostojećeg postrojenja za proizvodnju vodika iz vjetra. “Projekt vodika nije dobio regulatorno odobrenje”, primijetio je Hopper, “i još uvijek nije jasno hoće li se nastaviti”. Lokalni se stanovnici žestoko protive vjetroelektrani, strahujući od razornog utjecaja na izvanrednu populaciju ptica u regiji.

No, problem je u environmentalno i ekonomski destruktivnim obnovljivim izvorima, a ne u vodiku. Vozila s vodikovim gorivim ćelijama dugo su imala veliku prednost u odnosu na električna vozila (EV). Ona su sad skuplja, ali s vremenom će postati cjenovno konkurentna benzinu, tvrde Jesse Ausubel i Cesare Marchetti. Elektrokemijski proces spajanja plinovitih vodika s kisikom potencijalno je 20% do 30% učinkovitiji od današnjih motora s unutarnjim izgaranjem (ICE) na benzin.

Prijelaz s ICE-a na vodikove gorive ćelije više je u skladu s trendom prošlih energetskih prijelaza nego prelazak s ICE-a na EV, koji su materijalno intenzivni, teški i daleko gori za okoliš od motora s unutarnjim izgaranjem, kao što je istraživanje Associated Pressa o rudarenju rijetkih zemnih metala u Myanmaru pokazalo. Ukapljeni vodik je također buduće gorivo za mlazne zrakoplove.

A put do vodika (H₂) vodi preko prirodnog plina (CH₄) prije nego se konačno napravi od vode (H₂O), tvrde Ausubel i Marchetti. Najjeftiniji način za proizvodnju vodika danas je izdvajanje H₂ iz CH₄. U budućnosti, visoke temperature iz nuklearnih postrojenja mogu pretvoriti vodikov plin iz otpada.

Vizija prirodnog plina na nuklearno na vodik ima smisla na fizičkim i kemijskim razinama, nudi radikalnu dekarbonizaciju i temelji se na prelasku s ugljena na prirodni plin, globalno, ne samo u SAD-u i Europi. Stoga je odlična politika za umjerene demokrate i republikance.

Nalazimo se na vrhuncu klimatskog nihilizma. Uskoro će ljudi vidjeti da su Al Gore, John Kerry i Greta Thunberg poveli ljevicu u Sjevernoj Americi i čitavu Europu opasnim putem suprotstavljajući se prirodnom plinu. Čak se i Elon Musk slaže. “Realno gledano, mislim da moramo kratkoročno koristiti naftu i plin, inače će se civilizacija raspasti”, rekao je danas novinarima.

Promjena dolazi, bilo od strane Bidena i Trudeaua ili njihovih zamjena. Biden i Trudeau su bili u pravu kad su se obvezali povećati proizvodnju nafte i plina u tjednima nakon ruske invazije na Ukrajinu. Oni moraju ispuniti to obećanje ili se suočiti s političkim izumiranjem.

Michael Shellenberger je “Heroj okoliša” časopisa Time i predsjednik Environmental Progress, neovisne istraživačke organizacije.

IZVOR Michael Shellenberger Substack Pripremio: Ivan Toth/Konzerva.hr