Connect with us

Vijesti

SKIJANJE Hrvatica na postolju nakon 15 godina, a među prvih pet čak dvije naše cure

Published

on

Hrvatska dočekala prvo žensko postolje nakon 15 godina i 2 mjeseca i trećeg mjesta Ane Jelušić u slalomu u kanadskoj Panorami. I ne samo to, nego i prvi put imamo dvije hrvatske skijašice u najboljih pet u jednoj utrci Svjetskog kupa. Zrinka Ljutić je samo tri dana nakon 19. rođendana prvi put zakoračila na pobjedničko postolje osvojivši treće mjesto u Špindleruvom Mlynu, a Leona Popović je utrku završila na 5. mjestu što joj je i njoj, za sada, najbolji rezultat karijere – donose Sportske.

foto: GettyImages

– Osjećam se nevjerojatno, ali još nisam ni svjesna da doista imam postolje. Mislim da će trebati malo vremena da mi “sjedne” i onda ću možda biti više uzbuđena. Osjećam se kao da sanjam – rekla je Zrinka nakon prvog postolja u životu u Svjetskom kupu.

S obzirom na to da je tek navršila 19 godina jako se brzo probila među najbolje, a već je nekoliko puta “kucala na ta vrata” ove sezone.

– Radila sam za ovo. Znala sam da sam brza, ali nisam povezivala dvije jednako dobre vožnje. Sad jesam – dodala je i ponovila još jednom “osjećaj je nevjerojatan”.

Nakon prve vožnje je bila treća, na istoj poziciji je već bila u Flachauu, ali tamo je “haklala” i ostala bez plasmana. Ovog puta nije bilo pogreške u drugoj vožnji.

– Imala sam dvije stvarno dobre vožnje. Uspjela sam odskijati u drugoj točno kako želim, razmišljati samo o skijanju i kad sam došla u cilj znala sam da je dobro. Prezadovoljna sam.

Kad je “haklala” u Flachauu mnogi su rekli kako je razlog bio pritisak jer je prvi put bila u toj situaciji, ali ona je takve priče odbacila. Jednostavno, pogreške se događaju, posebno kad ideš maksimalno, a drukčije i nema smisla skijati ako želiš na vrh. Uostalom, da njezina mentalna snaga prati i skijašku kvalitetu pokazala je već ove sezone kad bi već u prvoj utrci nakon pogreške pokazala da joj je doista mjesto u vrhu i da je samo pitanje dana kad će se “kockice posložiti”. U Leviju je u prvom slalomu ispala u drugoj vožnji nakon što je bila sedma u prvoj, a drugi dan je završila utrku na sedmom mjestu. Sad je u Špindleruvom Mlynu u subotu propustila veliku priliku nakon što je bila šesta u prvoj vožnji samo da bi dan kasnije završila na postolju.

– Nisam bila nimalo sretna nakon prvog slaloma. Bila sam i ljuta i frustrirana zato što znam da mogu skijati jako dobro, ali napravim glupu pogrešku. Za drugi slalom sam se uspjela fokusirati i više vjerovati i isplatilo se.

Ljutić je nakon prve vožnje bila 85 stotinki iza vodeće Mikaele Shiffrin i samo 18 stotinki iza drugoplasirane Lene Dürr. Na prvom i na drugom prolaznom vremenu zaostajala je samo 2 stotinke za Amerikankom, u prvom sektoru je imala treće vrijeme, u drugom isto kao i Amerikanka, a tek 3 stotinke sporije od Dürr, a ponovo je bila sjajna u posljednjem sektoru u kojem je imala drugo vrijeme. U drugoj vožnji je imala 5. vrijeme, a kombinirano joj je to donijelo prvo postolje.

Leona Popović je u prvoj vožnji imala 5. vrijeme, sekundu i 23 stotinke sporije od Shiffrin i to uz pad neposredno pred ciljem. Naša 25-godišnjakinja je zapravo nastavila tamo gdje je stala dan ranije kad su ona i Mikaela Shiffrin imale najbržu drugu vožnju.

Popović je najbrže odskijala prvi sektor prve staze i na prvom prolazu je imala stotinu brže vrijeme od Amerikanke, odlična je bila i u drugom sektoru (6. vrijeme) i posljednjem (7. vrijeme) unatoč padu pred ciljnom crtom. Bila joj je to i najbolja pozicija koju je Leona do sada držala nakon prve vožnje.

Advertisement

Vijesti

Macelj, zrcalo srama hrvatske Duboke države!

Published

on

Ovih dana prisjećamo se žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13.000 Hrvata – vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1.500 masovnih grobnica žrtava komunističkog režima do sad, pronađenih u Sloveniji i u Hrvatskoj – piše Željko Glasnović na svom Facebook profilu…

Jedan od egzekutora u Maceljskoj šumi, komandant OZNA-e u Krapini, drug Stjepan Hršak, partizanski poručnik koji se hvalio 96′ godine kako je ubijao svećenike u Maceljskoj šumi i pokazivao okolo svoj pištolj Walther 7.62 mm kojim ih je likvidirao metkom u potiljak, nikad nije optužen za ta ubojstva.

U demokratskoj Hrvatskoj mirno je živio u Zagrebu i umro nekažnjen u svojoj vili na Tuškancu u kojoj ga je posjećivao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i na taj način, unatoč prosvjedu ljudi, dao mu podršku i abolirao njegove zločine.

Tražio je da se u ‘zaslužne antifašiste’ ne dira. Hršak je ‘zaslužan’ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika.

Hrvatske časnike ubijali su šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu.

U jednoj jami pronađena su i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom. To je dokaz da su sve te nevine ljude bez ikakve krivice, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.

Ali kosti ne lažu.

Unatoč na tisuće izvještaja sa silnom dokumentacijom, i na stotine svjedočanstava iz prve ruke i svim dokaznim materijalima koji su predani ne samo DORH-u nego i Ministarstvu kulture i MUP-u s konkretnim imenima ubojica, istraga protiv zločinaca ovih monstruoznih ubojstava je sabotirana, a oni su abolirani uz pomoć ‘Duboke države’.

Za partizansko-komunistički pokolj, koji se dogodio bez suda i suđenja, još nitko nije odgovarao.

Još 2004. god. MUP je imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama, sve dokaze i svjedoke, ali nitko nije procesuiran, nijedna optužnica nije napisana i nitko nije osuđen.

Svi glavni državni odvjetnici od 92′ počevši od Šeksa, Hercega, Olujića, Hranjskog, Živkovića, Zadnika, Ortynskog, Bajića, Cvitana, Jelenića do Šipek nisu ništa učinili po tom pitanju. Koga štite? Zašto ih novinari ne pitaju o tome? Zašto mediji ne istražuju? Tko ih je prisilio da šute i zašto? Jesu li ikad bili plaćeni za zataškavanje? Ako da, od koga, kad i koliko?

Može li se u ovoj Dubokoj državi naći iti jedan pošteni državni odvjetnik, a da nije nasljednik bivšeg režima, mason ili korumpiran?

U Hrvatskoj je nastupila apsolutna inverzija morala, postali smo Orwellova Oceanija gdje je istina postala laž, a laž istina. Oslobođen je Boljkovac, oslobođen je Manolić, oslobođen je Hršak…

Svjedoci umiru, zločinci umiru, a mi i dalje nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima.

Do 90-te se o ovome nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo? DORH ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti srpske iz Domovinskog rata.

Na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. godine isto kao i ono što se događalo 1945. godine.

Bez lustracije nema istine, a bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.

Maceljska šuma je danas najveće poznato gubilište i grobište u RH koje svjedoči o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom koji je kao zarobljenik u svojoj vlastitoj Domovini doživio stravičnu smrt od domaćih partizanskih zlikovaca pomračenog uma, dok u državnim institucijama i dalje sjede njihovi nasljednici koji štite svoje drugove.

Autor: Željko Glasnović/FB

Continue Reading

Vijesti

Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana

Published

on

Na poziv Hrvatskog obrednog zdruga HOZ Jazovka, članovi domovinskih udruga organiziraju Spomen pohod na Jazovku, dana 22. lipnja 2024. (subota). Svetu misu predvodi mons. Vlado Košić, biskup sisački.

Procesija iz centra Sošica, uz molitvu svete krunice, krenut će u 10:30 prema jami Jazovka. Nakon mise i pauze za ručak, nastavlja se put za Krašić te posjet župnoj crkvi gdje je boravio bl. Alojzije Stepinac.

Polasci iz Imotskog u 4:00, Ciste Velike – 4:30, te iz Splita, s Lovrinca 5:15. Cijena puta je 50€. Poseban dogovor za ručak. Prijave do 15. lipnja (Željko Pleić, 098 9975 494)

O Jazovki

Masovna grobnica Jazovka je jama koja se nalazi u šumi pokraj naselja Sošice na Žumberku u Republici Hrvatskoj. Obzirom na ratni zločin koji se u njoj dogodio, zaštićeno je kulturno dobro.

Jama se sastoji od ulaznog dijela nalik bunaru dubokog oko 34 m, na čijem se dnu nalazi izduženi kosi dio dugačak oko 15 m.

2020. godine su iz jame ekshumirani ostatci 814 žrtava koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine.

Partizanski zločini 1945.

Jazovka je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine.

Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. god. o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. B. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima kod zagrebačkim bolnicama mogu identificirati osobni podatci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu rođenja, mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za svih njih 4791), – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podatci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima, te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka. Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu.

Protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.

Za tri časne sestre s. Liphardu Horvat, s. Konstantinu Mesar i Geraldu Jakob, inače njegovateljice u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koje su bačene u jamu pokrenut je postupak proglašenja blaženima unutar Katoličke Crkve.

Poziv od strane Hrvatskog obrednog zdruga vidite ovdje.

Continue Reading

Vijesti

IZJAVE DJECE I ZARAZNI dječji smjeh: Što je covjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji…

Published

on


Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!
Na mame se ne galami, one su korisne.
Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.
Poluotok je otok koji još nije dokraja napravljen.
Baka je debela zato što je puna ljubavi.
Što je covjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.

Djevojčice ne mogu stojecki piškiti, jer se nemaju za što držati.
Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u caši.
Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju.
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Da bi bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.

Kad se moj mlađi brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo vidjeti i one životinje koje ne postoje.
Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slucaj.
Razlika izmedu sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mijenja.

Svi psi vole vodu. Neki cak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Akvarij je malo stakleno more gdje žive domace ribe.
Alimentacija je placa za djecu kada im se tata odseli.
Papa živi u Vakumu.
Sve ribe nose jaja, a ruske cak I kavijar.
Kod nas se muškarci mogu ozeniti samo jednom ženom. To se zove monotonija.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu.

Marin EfaTa Croatia/fb

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved