Argentinski predsjednik Javier Milei održao je snažan govor na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Milei je oštro kritizirao put na kojemu se trenutno nalazi UN i tvrdi da se organizacija odmaknula od svojih prvotnih ideja. Javno se usprotivio Paktu budućnosti i najavio da Argentina neće ostati neutralna, nego će štiti ljudske slobode.
U svom prvom govoru pred Općom skupštinom UN-a Milei se predstavio kao libertarijanski ekonomist koji je postao predsjednikom Argentine nakon “stoljeće kolektivističke politike koja je uništila našu zemlju”. Upozorio je nacije svijeta da je UN skrenuo sa svog prvotnog puta i da neće ispuniti svoju misao.
“Došao sam ovdje da kažem svijetu, s jedne strane, što će se dogoditi ako Ujedinjeni narodi nastave promicati kolektivističke politike, koje su promicali pod mandatom Agende 2030, i, s druge strane, koje su vrijednosti koju nova Argentina brani… Organizacija Ujedinjenih naroda nastala je iz užasa najkrvavijeg rata u svjetskoj povijesti s glavnim ciljem da se on više nikada ne ponovi. U tu svrhu, organizacija je postavila svoja temeljna u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Tamo je postavljen osnovni sporazum, temeljen na maksimi: da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”, započeo je Milei.
Citirao proroka Izaiju
Dodao je da je pod pokroviteljstvom UN-a i njegovih ideja, tijekom posljednjih 70 godina, čovječanstvo doživjelo najdulje razdoblje globalnog mira u povijesti, koje se poklopilo i s razdobljem najvećeg gospodarskog rasta u povijesti. Stvoren je međunarodni forum na kojem su nacije mogle rješavati svoje sukobe suradnjom umjesto pribjegavanjem oružju, i postignuto je nešto nezamislivo: pet najvećih svjetskih sila trajno je sjedilo za istim stolom, svaka s istim pravom veta, unatoč potpuno suprotnim interesima, kazao je
“Sve to nije učinilo da pošast rata nestane, ali je postignuto – za sada – da nijedan sukob nije eskalirao do globalnih razmjera. Rezultat je bio da smo od dva svjetska rata u manje od 40 godina, koji su zajedno odnijeli više od 120 milijuna života, prešli u 70 uzastopnih godina relativnog mira i globalne stabilnosti, pod plaštom poretka koji je cijelom svijetu omogućio da komercijalno se integrirati, natjecati i napredovati. Jer gdje ima trgovine, nema metaka – govorio je Bastiat – jer trgovina jamči mir, sloboda jamči trgovinu, a jednakost pred zakonom jamči slobodu”, kaže Milleri.
Potom je citirao proroka Izaiju: “Bog će suditi među narodima, i mnoge će narode ukoriti: oni će prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove; narod neće dizati mač protiv naroda, niti će više znati za rat”.
UN skrenuo s puta
U prvim godinama, kaže Milei, UN je postigao velike uspjehe. No, u jednom trenutku “ova organizacija je prestala bdjeti nad načelima navedenim u svojoj deklaraciji o osnivanju”.
“Organizacija koja je bila zamišljena kao štit za ‘ljudsko kraljevstvo’ transformirana je u Levijatana s više pipaka, koji nastoji odlučiti ne samo što svaka nacionalna država treba učiniti, već i kako će svi građani svijet treba živjeti. Tako smo od organizacije koja se zalagala za mir prešli u organizaciju koja svojim članovima nameće ideološku agendu o bezbroj pitanja koja čine život čovjeka u društvu”, istaknuo je.
Dodao je kako je uspješan model UN-a napušten i zamijenjen je modelom nadnacionalne vlasti međunarodnih birokrata koji nastoje nametnuti određeni način života građanima svijeta.
“Ono o čemu se raspravlja ovdje u New Yorku, na Summitu budućnosti nije ništa drugo nego produbljivanje ovog tragičnog kursa koji je ova institucija usvojila. Dakle, produbljivanje modela koji, prema riječima samog tajnika Ujedinjenih naroda, zahtijeva definiranje novog društvenog ugovora na globalnoj razini, udvostručavajući obveze iz Agende 2030”, dodaje.
“Želim biti jasan u pogledu pozicije argentinske agende: Agenda 2030, iako ima dobre namjere u svojim ciljevima, nije ništa više od nadnacionalnog vladinog programa, socijalističke prirode, koji nastoji riješiti probleme modernosti rješenjima koja krše suverenitet nacionalnih država i kršenje prava ljudi na život, slobodu i imovinu. To je program koji pretendira riješiti siromaštvo, nejednakost i diskriminaciju zakonodavstvom koje ih samo produbljuje. Jer svjetska povijest pokazuje da je jedini način jamstva prosperiteta ograničavanje moći monarha, jamčenje jednakosti pred zakonom i obrana prava na život, slobodu i vlasništvo pojedinaca”, nastavlja.
Koronavirus, siromaštvo…
Milei ističe da je usvajanje tog programa, koji se pokorava privilegiranim interesima i napuštanje prvotna načela, iskrivilo ulogu ove institucije i stavilo je na krivi put. Ističe i ulogu UN-a u pandemiji koronavirusa.
“Organizacija, rođena da brani prava čovjeka, bila je jedan od glavnih zagovornika sustavnog kršenja slobode, kao – na primjer – s globalnim karantenama tijekom 2020. godine, koje bi trebalo smatrati zločinom protiv čovječnosti”, objašnjava.
“U tom istom Domu koji tvrdi da brani ljudska prava, dopustili su krvavim diktaturama poput Kube i Venezuele da se pridruže Vijeću za ljudska prava bez imalo prijekora. U tom istom Domu koji tvrdi da brani prava žena, dopuštaju zemljama koje kažnjavaju svoje žene zbog pokazivanja kože da se pridruže Odboru za uklanjanje diskriminacije žena. U tom istom Domu – sustavno – glasovali su protiv Države Izrael, koja je jedina zemlja na Bliskom istoku koja brani liberalnu demokraciju, dok istovremeno pokazuje potpunu nesposobnost da odgovori na pošast terorizma”, nastavlja.
U ekonomskoj sferi, kaže Milei, promiču se kolektivističke politike koje prijete gospodarskom rastu, krše imovinska prava i ometaju prirodni ekonomski proces, sprječavajući najneprivilegiranije zemlje u svijetu da slobodno uživaju u vlastitim resursima kako bi krenule naprijed.
“Propisi i zabrane koje promoviraju upravo zemlje koje su se razvile zahvaljujući činjenju istoga što danas osuđuju. Štoviše, promovira se toksičan odnos između politika globalnog upravljanja i međunarodnih agencija za zajmove, zahtijevajući od najzapostavljenijih zemalja da sredstva koja nemaju pridruže programima koji im ne trebaju, pretvarajući ih u vječite dužnike za promicanje agende globalnih elita.
Nije pomoglo ni tutorstvo Svjetskog ekonomskog foruma, gdje se promiču smiješne politike s maltuzijanskim zastorima — poput politika ‘nulte emisije’- koje posebno štete siromašnim zemljama. Na politike povezane sa seksualnim i reproduktivnim pravima, dok natalitet u zapadnim zemljama strmoglavo pada, najavljujući turobnu budućnost za sve. Organizacija također nije ispunila svoju misiju obrane teritorijalnog suvereniteta svojih članica… I čak smo došli do situacije da se Vijeće sigurnosti, koje je najvažniji organ ovog doma, izopačilo, jer se veto njegovih stalnih članova počeo koristiti u obranu partikularnih interesa nekih”, oštar je Milei.
Kolektivizam, woke agenda i obrana života
Kaže kako danas ova organizacija ne može pružiti rješenja za stvarne globalne sukobe.
“Kao što je nenormalna ruska invazija na Ukrajinu, koja je već koštala života više od 300.000 ljudi i ostavila više od milijun ranjenih. Organizacija koja, umjesto da se suočava s tim sukobima, ulaže vrijeme i trud u nametanje siromašnim zemljama što i kako bi trebale proizvoditi, s kim bi se trebale udruživati, što bi trebale jesti i u što bi trebale vjerovati”, ističe.
Upozorava da smo “na kraju smo ciklusa”.
“Kolektivizam i moralno držanje, woke agende, sudarili su se sa stvarnošću i više nemaju vjerodostojna rješenja za stvarne probleme svijeta. Zapravo, nikad ih nisu ni imali. Ako Agenda 2030 nije uspjela – kao što njezini promotori priznaju – trebamo se zapitati nije li to u početku bio loše zamišljen program, prihvatimo tu stvarnost i promijenimo kurs. Ne možemo se pretvarati da ustrajemo u pogrešci udvostručivši okladu na planu koji nije uspio. Ista stvar se uvijek događa s idejama koje dolaze s ljevice: one dizajniraju model prema onome što bi ljudska bića trebala biti – prema njima, a kada pojedinci slobodno djeluju drugačije, nemaju boljeg rješenja nego ograničiti i potisnuti njihovu slobodu”, naglašava Milei.
Kaže kako su upravo oni u Argentini već vidjeli vlastitim očima što “leži na kraju ovog puta zavisti i tužnih strasti: siromaštvo, brutalizacija, anarhija i fatalni nedostatak slobode”.
“Želim nešto razjasniti kako ne bi bilo pogrešnih tumačenja: Argentina, koja prolazi kroz duboki proces promjena, odlučila je prigrliti ideje slobode; one ideje koje govore da su svi građani rođeni slobodni i jednaki pred zakonom, da imamo neotuđiva prava koja nam je dao Stvoritelj, među kojima su pravo na život, slobodu i vlasništvo. Ta načela, koja vode proces promjene koji provodimo u Argentini, također su načela koja će od sada voditi naše međunarodno ponašanje.
Vjerujemo u obranu života za sve; vjerujemo u obranu imovine za sve; vjerujemo u slobodu govora za sve; vjerujemo u slobodu bogoslužja za sve; vjerujemo u slobodu trgovine za sve; i vjerujemo u ograničene vlade, sve njih”, jasan je Milei.
Živjela sloboda!
Kaže kako bi svi narodi trebali živjeti slobodni od tiranije i ugnjetavanja, bilo da se radi o političkom ugnjetavanju, ekonomskom ropstvu ili vjerskom fanatizmu.
“Ta temeljna ideja ne smije ostati samo riječi; mora se poduprijeti djelima, diplomatskim, gospodarskim i materijalnim, zajedničkom snagom svih zemalja, koje se zalažu za slobodu.
Ova doktrina nove Argentine je ni više ni manje nego prava bit Ujedinjenih naroda, odnosno suradnje Ujedinjenih naroda u obrani slobode. Ako Ujedinjeni narodi odluče ponovno preuzeti načela koja su im dala život i ponovno prilagoditi ulogu za koju su zamišljeni, možete računati na nepokolebljivu potporu Argentine u borbi za slobodu.
Također trebate znati da Argentina neće podržati nikakvu politiku koja podrazumijeva ograničavanje individualnih sloboda, trgovine ili kršenje prava pojedinaca, bez obzira na to tko to promiče ili koliki konsenzus ta institucija ima. Iz tog razloga, želimo izraziti – službeno – naše neslaganje s Paktom budućnosti, potpisanim u nedjelju. Pozivamo sve nacije slobodnog svijeta da nam se pridruže, ne samo u neslaganju s ovim paktom, nego i u stvaranju nove agende za ovu plemenitu instituciju: agende slobode.
Od danas pa nadalje, znajte da će Republika Argentina napustiti poziciju povijesne neutralnosti koja nas je karakterizirala i bit će na čelu borbe u obrani slobode. Jer – kao što je Thomas Paine rekao – ‘oni koji žele žeti blagoslove slobode moraju – kao ljudi – izdržati umor njezine obrane.’
Neka Bog blagoslovi Argentince i sve građane svijeta, a sile nebeske neka budu s nama.
Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.
U knjizi je ispisano sljedeće:
Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)
Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.
Zidanje Solomonovog hrama
“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.
“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!
Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači? Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.
Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.
Treći Hram
Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.
(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.
Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)
Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …
… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.
Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …
Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”
“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.) Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:
“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”
Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.
S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.
… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?
Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.
Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?
Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.
Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.
“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “. Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.
Z. K./dnevno.hr
Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)
Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.
Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:
“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”
Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”
Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.
Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.
Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.
Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije
Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.“
I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.
Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:
“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.
Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”
Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”
Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:
“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”
Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.
Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.
Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.
Zašto Veliki reset?
Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.
Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.
Schuman je jednom napisao:
“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”
Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.
“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.
Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.
“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”
Brat opet upita abu Pamba:
“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?
I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”
A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”
“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.
A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”
Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
Vijesti2 tjedna ago
Vijesti6 dana ago
Vijesti1 tjedan ago