Liturgijske zloporabe na misi Novus Ordo dovele su me do latinske mise. To je kratak odgovor. I mučio sam se zbog tih zlostavljanja mnogo godina – piše Dr. Tecson.
Na primjer, Pozdrav. “Gospodin s vama”, kaže svećenik. Trebalo bi pozvati ljude da se usredotoče na Boga, uspostavljajući ton i tijek slavlja. Ali onda, iznenada, dolazi ono što se događa: “molim te, pogledaj svoje prijatelje i reci im, ali ti si još uvijek živ” i sve te slične gluposti. Fokus se trenutno pomiče s Boga na čovjeka, remeteći i ton i tijek liturgije. Ponekad bi svećenik dodao svoje riječi tekstu, izmislio svoje molitve i uveo trikove kako bi zabavio narod.
Naravno, u to vrijeme nisam znao da se radi o liturgijskim zloporabama sve dok, negdje početkom 2000-ih, nisam pročitao Sacrosanctum Concilium br. 3, koji kaže: “Stoga nitko drugi, čak i ako je svećenik, ne smije ništa dodati, ukloniti ili promijeniti u liturgiji po vlastitoj vlasti.”
S obzirom na gore navedeno, mogu vam ispričati još toliko strašnih trenutaka na misama Novus Ordo kojima sam prisustvovao ili kojima sam svjedočio tijekom četiri desetljeća! Klaunove mise, palayok mise, mise na plaži, mise za zmajeve, mise za koncerte, mise za izvlačenje tombole, kako god, ad nauseam, ad infinitum.
U svakom slučaju, to je bila samo površina. Pusti me da kopam dublje.
Još uvijek vjerujem da je Novus Ordo misa valjana. Transsupstancijacija se tamo još događa. Doista, nema smisla osuđivati svetogrđa lošeg postupanja s euharistijom i nazivati ih liturgijskim zloporabama ako je ta misa nevaljana. Međutim, unatoč tome što obje mase dijele iste temelje vjere, ponudile su dva izrazito različita svijeta.
Nedvojbeno je da je latinska misa duboko ukorijenjena u katoličku tradiciju. Prateći svoje podrijetlo od Isusa Krista i apostola, razvijala se organski stoljećima sve dok nije potpuno sazrela 1570. kada ju je papa Pio V kodificirao nakon Tridentskog koncila, proglasivši je trajno slavljenom i zabranjujući bilo kome da prisiljava svećenika da služi bilo koju drugu misu. Sa svojom svečanom artikulacijom dogme i dubokim poštovanjem, latinska misa služi kao most prema svetim otajstvima vjere, odjekujući pobožnosti svetaca kroz povijest.
Nasuprot tome, Novus Ordo — nova kreacija nametnuta tek 1970. — ne pušta korijenje u apostolskoj tradiciji. Ona ne može biti proizvod organskog razvoja, jer zadržava samo 13% starih govora, ne predstavljajući kontinuitet nego raskid sa svetom tradicijom. To je uništavanje stare mase. Dakle, takozvani “liturgijski reformatori” nisu bili reformatori nego koljači i rušitelji!
Što je još važnije, Novus Ordo ne može proći kriterij da bude PRIMLJEN od apostola. Crkva ju je primila samo iz ruku odbora predvođenog slobodnim zidarom po imenu Annibale Bugnini, koji ju je stvorio na temelju agende udovoljavanja protestantima. Drugim riječima, ono ne proizlazi iz srca Crkve nego iz mašte onih koji unutar Crkve njeguju masonsku ideologiju lažnog ekumenizma. Osmislili su novu misu pod izlikom aktivnog sudjelovanja, ne kao ispravan čin štovanja Boga, već kao alat za obraćanje protestantima.
Ako tražite dubok, autentičan i dubinski susret s božanskim – neokaljan protestantskim elementima, kulturnim smetnjama i svjetovnom bukom – prisustvujte latinskoj misi. To je prava, čista i nepatvorena katolička misa. Ta će vam misa omogućiti da nadiđete vrijeme i prostor u trenutku kada komunicirate s anđelima i svecima, koji vam se pridružuju u bogoslužju, usklađujući svoje srce s božanskim kako treba biti, baš kao što je Katolička crkva uvijek činila gotovo dvije tisuće godina.
Danas 2. veljače 2025. samo pođite na latinsku misu u svoju blizinu. U Butuan Cityju, imat ćemo jedan u Sv. Lucije, kapela s Fr. Cornelius Eissenring, SSPX. Budite tamo! (Dr. Tecson)