To se tiče svih nas!!! Evo komentara stručnjaka:
„Kad god predajem kliničku medicinu studentima četvrte godine, postavim sljedeće pitanje:

“Koji su uzroci zbunjenosti kod starijih ljudi?”
Neki odgovaraju: “Tumori u glavi”.
Odgovaram: Ne!

Drugi predlažu: “Prvi simptomi Alzheimerove bolesti.
Opet odgovaram: ne!

Sa svakim odbijanjem njihovih odgovora osjećaju se razočarano.
I čeljusti im padaju kad primijetim najčešći razlog:

• dehidracija

Ovo se može činiti kao šala; ali to je istina. Posljednji razlog je neočekivan i vrlo važan.

Osobe starije od 60 godina obično prestaju osjećati žeđ i stoga prestaju piti vodu.
Kad u blizini nema nikoga tko bi ih podsjetio da piju, brzo dehidriraju.

Dehidracija je ozbiljna i utječe na cijelo tijelo. Može uzrokovati slabost mišića, umor, apatiju, nedostatak motivacije, jaku smetenost, pad krvnog tlaka, ubrzan rad srca, anginu (bol u prsima). U vrlo ekstremnim slučajevima, koma, pa čak i smrt.

Ova navika zaboravljanja piti vodu počinje u dobi od 60 godina, kada naše tijelo ima nešto više od 50% vode koju bismo trebali imati.
Ljudi stariji od 60 godina imaju manje rezerve vode. Ovo je dio prirodnog procesa starenja.

Ali i dalje ima poteškoća. Iako su dehidrirani, ne osjećaju potrebu za vodom jer im unutarnji mehanizmi ravnoteže ne rade dobro.

Zaključak:

Ljudi stariji od 60 lako dehidriraju ne samo zato što imaju manje vode; ali i zato što ne osjećaju nedostatak vode u tijelu.

Iako se ljudi stariji od 60 mogu činiti zdravima, izvođenje kemijskih reakcija i funkcija može oštetiti cijelo njihovo tijelo.

Evo dva upozorenja:

1) Steknite naviku pijenja vode.
Tekućine kao što su sokovi, čaj, mlijeko, juhe i voće bogato vodom kao što su lubenica, dinja, breskve i ananas; Naranča i mandarina su prehrana! Za proces izmjene koristi se čista voda.

Važno je popiti malo vode svaka dva sata.

Zapamtite ovo!

2) Upozorenje za članove obitelji: Uvijek ponudite vodu osobama starijim od 60 godina. Istovremeno ih promatrajte.
Ako primijetite da odbijaju vodu i da su razdražljivi, bez daha ili nepažljivi dan za danom, to su gotovo sigurno simptomi dehidracije koji se ponavljaju.

Proširite ove informacije starijim osobama. Vaši prijatelji i obitelj trebali bi znati za sebe i pomoći vam da postanete zdraviji i sretniji.

Ovo je dobro za osobe starije od 60 godina.

Pozicija biskupskih konferencija posebno na Zapadu dosta je jasna, i u perfektnoj sintoniji sa trenutačnom vladajućom politikom. Ako vlada kao napr u Španjolskoj priprema zakon o regularizaciji ilegalnih imigranata, i to čak u određenom broju, još prije toga biskupska konferencija će se oglasiti „tražeći od vlade regularizaciju pola milijuna imigranata”.

Naslovica: Pet velikih sila koje bi trebali vladati svijetom, prema distopiji Coudenhove-Kalergia

[Vatikan i španjolski biskupi traže od (predsjednika) Sáncheza izvanrednu regularizaciju migranata. Vijest je iz studenog prošle godine. U trećem mjesecu ove godine bili su zadovoljni projektom regularizacije pola milijuna ilegalno pristiglih imigranata. Njihova želja danas je stvarnost, vlada sa svom oporbom osim „ekstremne desnice” – oko 10% parlamenta – odigrala je zadnji čin predstave: prijedlog je postao zakonom. ]

Slično se događa u drugim posebno zapadnim državama. Ide se i više od toga: otvoreno se kritiziraju partije koje su kritične i protivne pro imigrantskoj politici; po njima kršćanin u Njemačkoj ne može surađivati, glasati ili biti militant AfD (Alternative za Njemačku), dok se općenito tvrdi „da se može biti desnica, ali ne ekstremna desnica”. „Desnica” znači biti umjeren, tj. dio sustava; „ekstremna desnica” su pak loši momci.

[Zabrinutost u jednom smjeru, smjeru NSP: “Nadbiskup riječki Mate Uzinić osvrnuo se na porast mržnje prema strancima u Europi, čemu se, kaže, treba oduprijeti.”]

Vlasti vrlo rijetko vladaju stavljajući drsko zakon na stol: ili slušaš, ili te nema. Prije toga pripreme teren preko raznovrsnih socijalnih agenata, kao što su ne vladine organizacije, čija propaganda preko medija, obrazovnog sustava itd. ulazi u sve pore društva, ali i preko religioznih organizacija poput biskupskih konferencija ili pojedinačnih biskupa čija su priopćenja po ovom jako bitnom pitanju – i u nekim drugim, kao gledi cjepiva – potpuno na liniji službene politike.

Potrebno je stoga podsjetiti na ispravna kršćanska načela po ovom pitanju. Načela koja ne mogu ići protiv naravi i najosnovnije logike.

U prvom redu, ovdje se s navodnog kršćanskog stanovištva zloupotrebljavaju evanđeoski citati poput „bio sam stranac, a vi ste me primili (Mt 25;35)”. Nije svatko „stranac”. Neprijatelj ili član neprijateljskog naroda koji ti ne želi dobro, nije stranac nego neprijatelj ili netko s kim moraš biti vrlo na oprezu. Dok državne vlasti se moraju brinuti za dobro i sigurnost svojih građana. Dobro je podsjetiti se na nauk Sv Tome Akvinskog gledi osoba koji dolaze u drugu državu. Takve mogu biti svrstane u tri kategorije: u prolazu, stranci koji mole privremeno ostati u drugoj naciji, i oni koji s vremenom traže dobiti državljanstvo.

Prve dvije kategorije, ukoliko se radi o ljudima koji poštuju domaće pravedne običaje i ne dolaze iz neprijateljskih naroda i vjera, trebaju biti karitativno primljene. Dok je dobivanje nacionalnosti odlagano tek do u treći naraštaj pridošlica, nakon što bi novodošli imali provjerenu i iskazanu dobrovoljnost, jer „ako ne bi bili ukorijenjeni u ljubavi prema općem dobru, mogli bi se okrenuti protiv onih koji su ih primili”.

S naravne strane treba imati u vidu i slijedeće:

KALERGIJEV PLAN ETNIČKOG ČIŠĆENJA EUROPE

1. Nacije nisu samo odraz trenutačne situacije, onog što ti možeš vidjeti danas; nacija je rezultat stoljetnog kad ne i tisućljenog razvoja. Plod svih onih muka, trpljenja i nada naših predaka. Plod svog onolikog znoja i krvi. Ne može se prijeći preko toga tek tako.

2. Radi se dakle o naravnom pravu. A vjera ne može ići protiv naravi, nego je pretpostavlja. Ne radi se o nečem apsolutnom, jer ako nacija pervertira u značajnom broju svojih građana, posljedice se ne će morati čekati. Ali joj barem treba dati priliku jasnim postavkama i pravednom politikom.

3. Živimo u vremenu koje iz političkih vladajućih pozicija negira samu narav: ne priznaju se rasne specifičnosti, niti čak razlike između muškog i ženskog. Ruše se postavke klasične filozofije, zasnovane na istinitom poimanju objektivnog i realnog. Teorija mora biti suglasna sa realnošću.

4. Nezamislivo je i besmisleno da Crkva može podržati politiku koja ne poštuje naravna načela. Stoga, kad čuješ da ti navodno iz Crkve preporučuju suprotno, odgovor je: ne vjeruj.

5. Ilegalna inmigracija je u biti višestruki kriminal. Koliko je samo karika u tom zloćudnom lancu ropstva, nasilja i kriminala svake vrste? Ilegalna imigracija (Danas imigrante zovu „migranti” kao da bi bile ptice selice. Kako ptica može ići iz jednog kraja u drugi, tako i ljudi. Ali i ptice ne idu bilo kako. Imaju Bogom dani instikt koji vrši svoju funkciju za dobro cijelog svijeta, i nigdje ne smetaju. Dok je čovjek racionalno biće, političko biće i njegovo ponašanje jest uvjetovano također granicama, čiji integritet jest jedan od glavnih temelja bilo koje političke zajednice.) kojoj smo svjedoci u našem vremenu počinje trgovinom osoba. Ne može se ući u čamac ili kamion, ako se ne plati prije (makar se pretpostavljalo da su takvi veliki siromasi); tek što se čamac otisne recimo od afričke obale, na milju razdaljine i manje od mjesta polaska dolazi brod iz neke ne vladine organizacije koji ih kupi i prevozi do europskih obala. Nekad, u jednoj vrsti igre sa sućuti, pokupljene putnike ponovno se stavlja u male čamce u blizini odredišta. Onda im se daje nevjerojatno skup smještaj, ne malo puta u hotelima od nekoliko zvjezdica (hotelima plaća država, pa nemaju puno protiv sve ove predstave), uz dobre stipendije i sl. To se zove „pozivni efekt” kojeg mafije i te kako koriste u svojim poslovima, itd.

6. Uza sve spomenuto, kao da ne bi bilo dovoljno, svjedoci smo eksponencijalnog porasta nasilja od pridošlih prema domaćem življu, posebno djeci, ženama, starcima, ne ostajući izostavljena nijedna dob. Silovanja, pljačke, ubojstva, poniženja, napadi na crkve, na groblja… surovo, divljački, bijesno.

[„Seksualni predatori i drugi parazati” – otac eksplodira nakon što je jedan osamnaestogodišnji divljak ostavo njegovu kćer u komi, probijajući joj štapom crijeva i stomak od anusa do dijafragme. Kirurzima je trebala psihološka asistencija nakon operacije francuske djevojke koja je jedva preživjela. To je cijena koju Uzinić i njegovi žele da se plati iz „solidarnosti”. Ovo treba kao da se podnosi poput nužnog zla koje netko treba platiti za korist svih. ]

To „crkveni ljudi” ne žele ni spomenuti. Kao da bilo „grehota to reć”. Vladajući prenose misao „ne smije se poticati mržnja”, a ovi je prevode na „kršćanski” način: „grehota je to reć”. Uglavnom, sintonizirani su.

[Ako se ne može prikriti činjenica ubadanja nožem četvoro malene djece – i bebe od nekoliko mjeseci među njima -, plus dvoje odraslih, prošle godine u Francuskoj od jednog sirijskog izbjeglice, onda je potrebno malo prilagoditi vijest iz propagandnog sustava režima. Tj., koristiti laž. Istina je da se ovaj predstvljao kao progonjeni kršćanin nekoliko godina lutajući Europom kao izbjeglica tražeći pomoć ovdje i ondje. Ali iz Sirije i ondašnjih crkvenih institucija dolazilo je izričito nijekanje da je ovaj napadač bio krščćanin.]

[Njemačka, nedavno. Dvoje inmigranata nastoje silovati jednu djevojku. Jedna druga žena na društvenim mrežama komentira: „ekelhafte Missgeburt” – odvratna čudovišta. Momci su pušteni na slobodu – na koncu konca nije bilo ništa previše strašno -, ali je žena provela barem dan u pritvoru. Znate, ne smijete koristiti govor mržnje.]

Kaže se „nisu svi isti”, za opravdanje ulaska svih mogućih. U redu, nisu svi isti, to je očito. Za to postoji viza, da se razluči na pojedinačnim slučajevima za dozvolu boravka, koja ne mogu biti ni blizu masovna kao što se događa. Svjedoci smo i suprotnog: kad su za vrijeme Obamine administracije izvjesni kršćani tražili azil u USA jer su bili progonjeni baš zato što su kršćani, bili su vraćeni natrag – sa svim posljedicama -, jer azil se nije davao na osnovu religioznih motiva. Ako su kršćani u pitanju, sve je neizmjerno teže.

7. Navodi se razlog opadanja nataliteta. Veliki problem, istina je. Ali problem ne može imati krivo rješenje. Rješenje je pak u poticanju autohtonih naroda za očvrstiti i održati tradicionalne obitelji. Čini se upravo suprotno u praktično svim zamljama zapada. LGBT politika, sama po sebi bez djece (osim dobivene na nenaravni način, ili putem usvajanja gdje se također ne poštuje naravno pravo djeteta imati oca i majku), jest sveta krava ovog režima koja se ne smije ni dodirnuti niti krivo pogledati.

[U svojoj knjizi Praktični idealizam iz 1925., Richard von Coudenhove-Kalergi tvrdi:

 “Čovjek budućnosti bit će miješane rase. Današnje rase i klase postupno će nestati zbog nestajanja prostora, vremena i predrasuda. Euroazijsko-negroidna rasa budućnosti zamijenit će raznolikost naroda s raznolikošću pojedinaca.”

Godine 2019. engleski političar John Stuart Agnew pitao je Europsku komisiju o antieuropskim ciljevima rasnog inženjeringa grofa Coudenhove-Kalergija i zašto čelnici EU-a i dalje dobivaju europsku nagradu Coudenhove-Kalergi. Odgovor je bio u sažetom: nemamo pojma o svemu tome.

Doista nemate pojma? Kad je 2012. bivši predsjednik Vijeća Europe (EC), Herman Van Rompuy (slika gore) održao govor prilikom primanja Kalergi nagrade, istaknuo je između ostalog:

„Svakog jutra, ulazeći u zgradu EC prolazim ispred portreta prvih primalaca Nagrade Richard Coudenhove-Kalergi.

…

Mislim da djelo Richarda Coudenhove-Kalergi već seže gotovo duboko u budućnost i nastavlja nadahnjivati ​​generacije koje dolaze.” Dolje, Pavao VI sa Coudenhove-Kalergi (odatle, Uzinić i družba nisu nikakvo iznenađenje:]

No, netko ne će biti potaknut imati djecu samo ekonomskim razlozima; Južna Koreja napr., koja je trenutno zemlja sa najnižom stopom nataliteta, već pune dvije decenije potiče solidnim ekonomskim mjerama natalitet, ali bez uspjeha. Hollywood, Soros, Gates & comp postižu puno više. Djeca su plod mentaliteta, ne novca. Stoga, kulturna i duhovna borba svake nacije jest najvažnija. Borba koja mora biti vođena iz institucija pametnim glasanjem, i radom preko udruga s navedenim ciljem.

Cijela Europa je pred izdisajem, ali smo joj dužni dati priliku.

Milenko Bernadić, dopisnik Croativ.net-a iz Španjolske Naslovna slika preuzeta odavde

Nogomet je ipak ponajprije veliki biznis i nema pravde – Hrvatska nije smjela pobijediti – piše Nenad Bakić na svom fb profilu.

Jučer smo se osvjedočili da nisu u pravu oni koji žalbe na suce i sustav odbacuju kao ‘gubitničko cviljenje’.

Uz ponajprije velike čestitke igračima lavljeg srca, velikom izborniku, timu podrške i navijačima u Laipzigu, promislimo koliki je to biznis za
– nogometni sustav: vodeće nogometne klubove, UEFA, nacionalne nogometne saveze, agente i igrače
– sponzore i oglašivače
– medije
– ali i državu i politiku?

Koliko velikim i bogatim nacijama znači važan alat u ‘kruha i igara’, pogotovo u ovakvim vremenima? Koliko je Katar platio i uložio da može imati prvenstvo? Zašto UK, poznata po velikoj moći svoje diplomacije može imati 4 ‘nacionalna’ predstavnika, a Brazil samo jednog?

To vam je isto kao da pitate zašto Taylor Swift pjeva u Beču, a ne u Zagrebu, ili zašto joj je Singapur platio (jadna, ne zarađuje dovoljno) pa je eto slučajno pjevala samo ondje u jugoistočnoj Aziji.

Nakon pandemijske krize kad smo vidjeli da se sve vrtilo oko novca, a ne ‘spašavanja života’ samo oni s najmanje sreće u razmišljanju nisu progledali.
Naime, zašto je proizvođač spasonosnog cjepiva maksimizirao dobit, pa natukao najveću dobit u povijesti farma industrije, umjesto da je maksimizirao ‘spašavanje života’ i smanjio cijene i ostvario samo pola te dobiti što bi opet bila rekordna, zašto je medijskom kampanjom s tržišta izbačen konkurent koji je nudio cjepivo za 1/10 cijene i koji je rekao da u akutnoj fazi pandemije neće zarađivati?

Mislite li da ako je Ursula SMS-ovima ‘koji su se izgubili’ od svog frendića naručila za desetine milijardi eura nečega što će se baciti (11 doza za svakog stanovnika, uključivo i djecu!), da se neće iz sjene organizirati – koliko se može – i ovakve stvari? Vjerujete li da ovi koronaški znanstvenici koji su se svakodnevno trsili nametnuti lockdown i cijepljenje djece većinom nisu potplaćeni?
Smatrate li da je alučajno da se ne piše o ogromnom višku smrtnosti NAKON što su najosjetljiviji skoro svi cijepljeni – puno većem nego u smrtonosnim valovima kad nije bilo cjepiva (vidite u komentaru)? Samtrate li da je slučajno da glavni hrvatski epidemiolog koji je bezuspješno pokušavao nametnuti lockdowne i cijepljenje djece sam sebe na društvenim mrežama (=najvažnija medijska platforma) naziva Mali Mujo – ili je to samoironija?

Ako to sve vjerujete, onda vjerujete i da talijanski baletani nisu imali povlašten tretman i da je 8 minuta nadoknade skroz OK! Čestitam, tada vjerujete i da ‘faktčekeri’ nisu cenzura nego ‘istražuju istinu’!
Još jednom velike, velike čestitke igračima, izborniku, timu podrške i navijačima u Leipzigu!

Nenad Bakić/facebook