Je li ovo netipično interno curenje informacija o pripremi SAD planirane energetske krize u Europi, “neizbježnom kolapsu”, njene ekonomije, postavljanjem korisnih idiota na političke položaje…

• U nečemu što izgleda kao atipično interno curenje informacija iz think tanka RAND Corporation, za koji je inače poznato da stoji iza američke strategije za vanjsku i obrambenu politiku tijekom Hladnog rata, iznosi se detaljan prikaz kako su Sjedinjene Države planirale energetsku krizu u Europi
• Dokument, koji datira iz siječnja ove godine, priznaje da bi agresivna vanjska politika koju je Ukrajina vodila prije sukoba natjerala Rusiju na poduzimanje vojne akcije protiv te zemlje. Njegova stvarna svrha, kako se tvrdi, bila je izvršiti pritisak na Europu da usvoji široki raspon sankcija protiv Rusije, sankcija koje su već bile pripremljene.
• Ekonomija Europske unije će, navodi se, “neizbježno kolabirati”, a njegovi se autori raduju činjenici da će se, između ostalog, u Sjedinjene Države vratiti do 9 bilijuna dolara, kao i obrazovani mladi ljudi Europe koji će biti prisiljeni emigrirati. Ključni cilj opisan u dokumentu je podijeliti Europu — osobito Njemačku i Rusiju — i uništiti europsku ekonomiju postavljanjem korisnih idiota na političke položaje kako bi se spriječilo da ruska energija stigne na kontinent.

Think tank RAND Corporation, koji ima ogromnu radnu snagu od 1.850 zaposlenika i proračun od 350 milijuna dolara, ima službeni cilj “poboljšati politiku i donošenje odluka kroz istraživanje i analizu”. Prvenstveno je povezan s Ministarstvom obrane Sjedinjenih Država i ozloglašen je po utjecaju na razvoj vojnih i drugih strategija tijekom Hladnog rata.

Dokument koji je potpisao RAND, pod uvodnim naslovom “Slabljenje Njemačke, jačanje SAD-a”, sugerira da postoji “hitna potreba” za priljevom resursa izvana kako bi se održalo cjelokupno američko gospodarstvo, ali “osobito bankarski sustav”.

“Samo europske zemlje vezane obvezama EU-a i NATO-a mogu nam to pružiti bez značajnih vojnih i političkih troškova za nas.”

Prema RAND-u, glavna je prepreka ovoj ambiciji sve veća neovisnost Njemačke. Između ostalog, ističe se da je Brexit Njemačkoj dao veću neovisnost i otežao SAD-u utjecanje na odluke europskih vlada.

Ključni cilj koji prožima ovu ciničnu strategiju je, naročito, uništiti suradnju između Njemačke i Rusije, kao i Francuske, što se smatra najvećom ekonomskom i političkom prijetnjom Sjedinjenim Državama.

“Ako se implementira, ovaj će scenarij naposljetku Europu pretvoriti ne samo u ekonomskog, već i u političkog konkurenta Sjedinjenim Državama”, navodi se.

Jedini način: “Uvući obje strane u rat s Ukrajinom”

Kako bi se slomila ova politička prijetnja, predstavljen je strateški plan, prvenstveno usmjeren na uništenje njemačke ekonomije.

“Zaustavljanje ruskih isporuka moglo bi stvoriti sustavnu krizu koja bi bila pogubna za njemačku ekonomiju, a neizravno i za Europsku uniju u cjelini”, navodi se i smatra da je ključ uvući europske zemlje u rat.

“Jedini izvedivi način kako bi se osiguralo da Njemačka odbije ruske isporuke energenata je uvlačenje obiju strana u vojni sukob u Ukrajini. Naše daljnje akcije u toj zemlji neizbježno će dovesti do vojnog odgovora Rusije. Rusi očito neće moći ostaviti bez odgovora masovni pritisak ukrajinske vojske na nepriznate republike Donbasa. To bi omogućilo da se Rusija proglasi agresorom i da se na nju primijeni čitav paket unaprijed pripremljenih sankcija.”

Zelene stranke natjerat će Njemačku da “upadne u zamku”

Zelene stranke u Europi opisane su kao osobito podložne manipuliranju kako bi izvršavale zadatke američkog imperijalizma.

“Preduvjet da Njemačka upadne u ovu zamku je dominantna uloga zelenih stranaka i europskih ideologija. Njemački environmentalistički pokret je vrlo dogmatičan, ako ne i fanatičan, zbog čega ih je prilično lako navesti na ignoriranje ekonomskih argumenata”, piše, navodeći aktualnu ministricu vanjskih poslova Njemačke Annalenu Baerbock i klimatskog ministra Roberta Haebecka, kao primjere ovakve vrste političara.

“Osobne karakteristike i nedostatak profesionalizma njihovih vođa — prvenstveno Annalene Baerbock i Roberta Haebeck — dopuštaju pretpostavku da im je gotovo nemoguće na vrijeme prepoznati vlastite pogreške. Stoga će biti dovoljno brzo formiranje medijske slike o Putinovom agresivnom ratu kako bi se Zeleni pretvorili u gorljive i oštre pobornike sankcija — “ratnu stranku”. To će omogućiti nametanje sankcija bez ikakvih prepreka.”

Baerbock je, naime, poznata po izjavi da će nastaviti s obustavom ruskog plina i tijekom zime — bez obzira na to što njezini birači misle o tome i posljedicama za njemačko stanovništvo.

— Mi stojimo iz Ukrajinu, a to znači da će sankcije ostati i tijekom zime — čak i ako političarima bude jako teško, rekla je nedavno na konferenciji u Pragu.

“Idealno — potpuni prekid opskrbe”

Autori izražavaju nadu da će šteta između Njemačke i Rusije biti toliko velika da će onemogućiti ponovnu uspostavu normalnih odnosa između tih dviju zemalja.

“Smanjenje ruske opskrbe energijom — idealno, potpuno zaustavljanje takve opskrbe — dovelo bi do katastrofalnih ishoda za njemačku industriju. Potreba za preusmjeravanjem značajnih količina ruskog plina za grijanje zimi dodatno će pogoršati nestašice. Zatvaranje industrijskih poduzeća uzrokovalo bi nestašice komponenti i rezervnih dijelova za proizvodnju, raspad logističkih lanaca i, naposljetku, domino efekt.”

U konačnici, totalni kolaps ekonomije u Europi smatra se i vjerojatnim i poželjnih ishodom.

“Ne samo da će to zadati razoran udarac njemačkom gospodarstvu, već će neizbježno propasti i cjelokupno gospodarstvo EU.”

Nadalje se ističe da bi koristi kompanija sa sjedištem u SAD-u koje bi imale manju konkurenciju na svjetskom tržištu, logističke prednosti i odljev kapitala iz Europe, značile da one mogu doprinijeti ekonomiji Sjedinjenih Država s procijenjenih 7-9 bilijuna dolara. Osim toga, također se naglašava važan učinak mnogih dobro obrazovanih i mladih Europljana koji bi bili prisiljeni emigrirati u SAD.

Američki dužnosnici kojima je naslovljen RAND-ov dokument

Naslovnica dokumenta navodi njegove različite primaoce pod “Distribucija”, nakon čega su navedeni “WHCS” (Kratica za “šef osoblja Bijele kuće”) ili Bidenov šef osoblja Ron Klain; “ANSA” (Savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost) ili Jake Sullivan; “DoS” (Državno tajništvo) na čelu s državnim tajnikom Anthinyjem Blinkenom; “CIA” (Središnja obavještajna agencija) na čelu s direktorom Williamom Burnsom; “NSA” (Agencija za nacionalnu sigurnost) na čelu s direktorom Paulom Nakasoneom; i DNC (Demokratski nacionalni odbor) na čelu s predsjednikom Jaimeom Harrisonom.

RAND poriče da je izvor izvješća

S obzirom na eksplozivnu prirodu otkrića koja se nalaze u dokumentu, o njegovoj se autentičnosti naširoko raspravlja. Sama RAND Corporation na svojoj je web stranici zanijekala da je izradila dokument. Ne komentira koji su dijelovi izvješća lažni, a koji točni, osim što jednostavno pišu da je sadržaj “bizaran” i da je dokument “lažan”. Švedski politički analitičar Stig Berglud pak napominje da je njegov sadržaj blisko odgovara karakterističnoj strateškoj liniji koju RAND već dugo zastupa u odnosu na Rusiju, uključujući i u svom službenom izvješću Extending Russia iz 2019. godine.

“Moglo bi, naravno, biti lažno i namijenjeno kao dio nekakve operacije dezinformiranja, ali meni ne izgleda tako”, rekao je Berglund za Nya Dagbladet. “Jasno je povezano s prethodnim RAND produkcijama.”

SLIJEDI PRIJEVOD DOKUMENTA U CIJELOSTI:

Slabljenje Njemačke, jačanje SAD-a

Trenutačno stanje američke ekonomije ne sugerira da ono može funkcionirati vez financijske i materijalne potpore iz vanjskih izvora. Politika kvantitativnog popuštanja, kojoj je Fed redovito pribjegavao posljednjih godina, kao i nekontrolirano izdavanje gotovine tijekom Covid karantena 2020. i 2021. godine, doveli su do naglog povećanja vanjskog duga i povećanja dolara u opticaju. Kontinuirano pogoršanje ekonomske situacije vrlo će vjerojatno dovesti do gubitka položaja Demokratske stranke u Kongresu i Senatu na predstojećim izborima koji će se održati u studenom 2022. godine.

Po ovim se okolnostima također ne može isključiti opoziv predsjednika, što se mora izbjeći pod svaku cijenu. Postoji hitna potreba za priljevom resursa u nacionalnu ekonomiju, osobito u bankarski sustav. Samo europske zemlje vezane obvezama EU-a i NATO-a mogu nam to pružiti bez značajnih vojnih i političkih troškova za nas.

Glavna prepreka tome je sve veća neovisnost Njemačke. Iako je još uvijek zemlja s ograničenim suverenitetom, već desetljećima dosljedno ide prema ukidanju tih ograničenja i postaje u potpunosti neovisna država. Ovo je kretanje sporo, ali postojano. Ekstrapolacija pokazuje da se krajnji cilj može postići tek za nekoliko desetljeća. Međutim, ako socijalni i ekonomski problem u Sjedinjenim Državama eskaliraju, taj bi se tempo mogao značajno ubrzati.

Dodatni čimbenik koji pridonosi njemačkoj ekonomskoj neovisnosti je Brexit. Povlačenjem Ujedinjenog Kraljevstva iz struktura EU-a izgubili smo značajnu priliku utjecati na pregovore o međuvladinim odlukama. Strah od našeg negativnog odgovora uglavnom određuje relativno sporu brzinu tih promjena. Ako jednog dana napustimo Europu, postoje dobre šanse da Njemačka i Francuska postignu puni politički konsenzus. Nakon toga, možda im se pod određenim uvjetima pridruže Italija i druge zemlje Stare Europe — prvenstveno bivše članice ECSC Europske zajednice za ugljen i čelik (kasnije Europska ekonomska zajednica — op. a.).

Britanija, koja je trenutačno izvan Europske unije, neće se moći sama oduprijeti pritisku francusko-njemačkog dvojca. Ako se implementira, ovaj će scenarij naposljetku Europu pretvoriti ne samo u ekonomskog, već i u političkog konkurenta Sjedinjenim Državama. Osim toga, ako SAD bude određeno vrijeme zahvaćen domaćim problemima, Stara Europa će se moći učinkovitije oduprijeti utjecaju istočnoeuropskih zemalja orijentiranih prema SAD-u.

Ranjivosti njemačkog i EU gospodarstva

Ako Njemačka počne doživljavati kontroliranu ekonomsku krizu, može se očekivati povećanje protoka resursa iz Europe u SAD. Brzina ekonomskih kretanja u EU gotovo bezalternativno ovisi o stanju njemačkog gospodarstva. Njemačka je ta koja snosi najveći teret izdataka usmjerenih prema siromašnijim članicama EU-a. Trenutačni njemački ekonomski model temelji se na dva stupa. To su neograničeni pristup jeftinim ruskim energentima i jeftinoj francuskoj električnoj energiji, zahvaljujući radu nuklearnih elektrana. Važnost prvog čimbenika je znatno veća.

Zaustavljanje ruskih isporuka moglo bi stvoriti sustavnu krizu koja bi bila pogubna za njemačku ekonomiju, a neizravno i za Europsku uniju u cjelini. Francuski energetski sektor bi se također mogao suočiti s velikim problemima. Predvidljivi prekid nuklearnih opskrba pod ruskom kontrolom, u kombinaciji s nestabilnom situacijom u regiji Sahela, učinio bi francuski energetski sektor kritično ovisnim o australskom i kanadskom nuklearnom gorivu. Vezano uz uspostavu AUKUS-a, stvaraju se nove mogućnosti vršenja pritiska. Međutim, ovo je pitanje izvan opsega ovog izvješća.

Kontrolirana kriza

Zbog koalicijskih ograničenja, njemačko vodstvo nema punu kontrolu nad situacijom u zemlji. Zahvaljujući našim preciznim akcijama, uspjelo se blokirati puštanje u rad plinovoda Sjeverni tok 2, usprkos protivljenju lobista iz industrije čelika i kemijske industrije. Međutim, dramatično pogoršanje životnog standarda moglo bi potaknuti vodstvo na preispitivanje svoje politike i vraćanje ideji europskog suvereniteta i strateške autonomije.

Jedini izvedivi način kako bi se osiguralo da Njemačka odbije ruske isporuke energenata je uvlačenje obiju strana u vojni sukob u Ukrajini. Naše daljnje akcije u toj zemlji neizbježno će dovesti do vojnog odgovora Rusije. Rusi očito neće moći ostaviti bez odgovora masovni pritisak ukrajinske vojske na nepriznate republike Donbasa. To bi omogućilo da se Rusija proglasi agresorom i da se na nju primijeni čitav paket unaprijed pripremljenih sankcija. Putin bi zauzvrat mogao odlučiti nametnuti ograničene protusankcije — prvenstveno na ruske isporuke energije Europi. Tako će šteta za zemlje EU biti sasvim usporediva s onom za Ruse, a u nekim zemljama — prvenstveno u Njemačkoj — bit će i veća.

Preduvjet da Njemačka upadne u ovu zamku je dominantna uloga zelenih stranaka i europskih ideologija. Njemački environmentalistički pokret je vrlo dogmatičan, ako ne i fanatičan, zbog čega ih je prilično lako navesti na ignoriranje ekonomskih argumenata. U tom pogledu njemački Zeleni nešto nadmašuju svoje kolege u ostatku Europe. Osobne karakteristike i nedostatak profesionalizma njihovih vođa — prvenstveno Annalene Baerbock i Roberta Haebeck — dopuštaju pretpostavku da im je gotovo nemoguće na vrijeme prepoznati vlastite pogreške. Stoga će biti dovoljno brzo formiranje medijske slike o Putinovom agresivnom ratu kako bi se Zeleni pretvorili u gorljive i oštre pobornike sankcija, u “ratnu stranku”. To će omogućiti nesmetano uvođenje režima sankcija.

Nedostatak profesionalizma trenutačnih vođa neće dopustiti prepreke u budućnosti, čak ni kad negativni učinak odabranih politika postane dovoljno očit. Partneri u njemačkoj vladajućoj koaliciji jednostavno će morati slijediti svoje saveznike — barem dok teret ekonomskih problema ne nadjača strah od izazivanja vladine krize. Međutim, čak i kad SPD i FDP budu spremni ići protiv Zelenih, mogućnost da se sljedeća vlada brzo vrati normalnim odnosima s Rusijom bit će osjetno ograničena.

Uključenost Njemačke u velike isporuke oružja i vojne opreme ukrajinskoj vojsci neizbježno će stvoriti snažno nepovjerenje u Rusiji, što će procese pregovora učiniti prilično dugotrajnim. Ako se potvrde ratni zločini i ruska agresija na Ukrajinu, njemačko političko vodstvo neće moći nadvladati veto svojih partnera iz EU na pomoć Ukrajini i pojačane pakete sankcija. Time će se osigurati dovoljno dugačak jaz u suradnji između Njemačke i Rusije, što će velike njemačke ekonomske subjekte učiniti nekonkurentnima.

Očekivane posljedice

Smanjenje ruske opskrbe energijom — idealno, potpuno zaustavljanje takve opskrbe — dovelo bi do katastrofalnih ishoda za njemačku industriju. Potreba za preusmjeravanjem značajnih količina ruskog plina za zimsko grijanje stambenih i javnih objekata dodatno će pogoršati nestašice. Zatvaranje industrijskih poduzeća uzrokovalo bi nestašice komponenti i rezervnih dijelova za proizvodnju, raspad logističkih lanaca i, naposljetku, domino efekt. Vjerojatan je potpuni zastoj u najvećim kemijskim, metalurškim i strojograđevnim pogonima, a rezervnih kapaciteta za smanjenje potrošnje energije praktički nemaju. To bi moglo dovesti do gašenja kontinuiranog ciklusa poduzeća, što bi moglo značiti njihovo uništenje.

Kumulativni gubici njemačke ekonomije mogu se samo približno procijeniti. Čak i ako se ograničenje ruskih isporuka ograniči na 2022. godinu, njegove će posljedice trajati nekoliko godina, a ukupni gubici mogli bi doseći 200-300 milijardi eura. Ne samo da će to zadati razoran udarac njemačkom gospodarstvu, već će neizbježno propasti i cjelokupno gospodarstvo EU. Ne govorimo o padu tempa rasta gospodarstva, već o dugotrajnoj recesiji i padu BDP-a samo u materijalnoj proizvodnji za 3-4% godišnje u sljedećih 5-6 godina. Takav će pad neizbježno izazvati paniku na financijskim tržištima i može ih dovesti do kolapsa.

Euro će neizbježno, a najvjerojatnije čak i nepovratno, pasti ispod vrijednosti dolara. Nagli pad eura posljedično će izazvati njegovu globalnu rasprodaju. Postat će toksična valuta, a sve zemlje svijeta će brzo smanjiti njezin udio u svojim deviznim rezervama. Tu će prazninu primarno popuniti dolar i juan.

Još jedna neizbježna posljedica dugotrajne ekonomske recesije bit će nagli pad životnog standarda i porast nezaposlenosti (od 200.000-400.000 samo u Njemačkoj), što će dovesti do egzodusa kvalificirane radne snage i dobro obrazovanih mladih ljudi. Danas doslovno nema drugih odredišta za takvu imigraciju osim Sjedinjenih Država. Nešto manji, ali također značajan protok migranata može se očekivati iz ostalih zemalja EU.

Scenarij koji se razmatra tako će poslužiti jačanju financijskih uvjeta, neizravno i najizravnije. To će kratkoročno preokrenuti trend nadolazeće ekonomske recesije i, osim toga, konsolidirati američko društvo odvraćajući ga od neposrednih ekonomskih briga. To će zauzvrat smanjiti izborne rizike.

U srednjoročnom razdoblju (4-5 godina), kumulativne koristi bijega kapitala, preorijentiranih logističkih tokova i smanjenje konkurencije u glavnim industrijama mogle bi iznositi 7-9 bilijuna dolara.

Nažalost, očekuje se da će od ovog scenarija u nastajanju u srednjoročnom razdoblju imati koristi i Kina. U isto vrijeme, duboka politička ovisnost Europe o SAD-u omogućuje nam da učinkovito neutraliziramo moguće pokušaje pojedinih država da se približe Kini.

PIŠE:Ivan Toth

IZVOR: Markus Andersson & Isac Boman/Nya Dagbladet