Connect with us

Vijesti

Šola: EU se podaje za sitan novac – Najnoviji korupcijski skandal u EP kao vrh ledene sante

Published

on

Katar je država, domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva, koja je jedan od najvećih financijera islamskog terorizma. Počevši od sredine 1990-ih, Katar je sklopio čelični pakt s Muslimanskim bratstvom koje je Katar trebalo dovesti do osvajanja Bliskog istoka.

Emiri koji su sjedili na prijestolju u Dohi, prvo Hamad, a sada njegov sin Tamim, pružili su utočište, zaštitili i hranili brojne hvaljene “Ikhwan” (braća na hrvatskom) vođe, uključujući Yusufa Qaradawija, propovjednika džihada preko katarske Al Jazeere, međunarodne televizijske kuće stavljene u službu islamističke agende Muslimanskog bratstva. Posebno su se istaknuli u “arapskom proljeću” zajedno s nobelovcem za mir Obamom, kada su išli rušiti aktualni poredak i previše sekularne vođe muslimanskih država, pa izazvali val migracija i destabilizirali Europu. Iz krila Muslimanskog bratstva, koje je u Kataru neka vrsta jedinice za specijalno djelovanje, posebno na Bliskom i Srednjem istoku te Europi, potekle su mnoge terorističke organizacije, od Hamasa do Al-Qa‘ide.

No Katar je odavno shvatio da se utjecaj i islamistički ciljevi puno bolje šire mirnim putem, zaposjedanjem europskih institucija, ne samo političkih, nego i prosvjetnih, medijskih, infrastrukturnih (promet, zrakoplovne luke), finaciranjem think-tankova, nevladinih udruga za ljudska prava, kao i ovladavanjem masovnom, popularnom kulturom poput nogometa, kupovinom klubova, pa slijedom toga i svjetskog prvenstva u svrhu stvaranja imidža jedne “pitome i drage” države. Ovu metodu prepisali su od europske ljevice, poglavito od Gramscija, koji je, kada je vidio da komunizam ne može biti ostvaren nasilnim metodama, politikom, “odozgor”, zagovarao “marš kroz institucije”. Drugim riječima, idemo ovladati ljudima u institucijama, lako ćemo onda provoditi svoje političke (islamističke) projekte u Europi.

Korupcija na sveučilištima

Tako je Marokanka Suad Sbai, kojoj su terorističke organizacije iza kojih stoji (i) Katar više puta prijetile smrću, davno skrenula pozornost na korupciju koju Katar provodi na europskim sveučilištima, posebno na području humanistike i orijentalistike. Prateći doktorate na Oxfordu, svedenom poput Cambridgea i drugih prestižnih britanskih sveučilišta na feud Muslimanskog bratstva, Sbai, muslimanka, ukazuje ne trend samoocrnjivanja zapadne kulture koja je ksenofobna, islamofobna, zločinačka…, a sve što nam teroristi rade samo je, ugrubo, posljedica takve naše negostoljubivosti. Džihad je u tim znanstvenim istraživanjima tek “duhovna borba”, islam religija mira, ilegalni migrant mučenik i paćenik kojeg Zapad maltretira itd. I onda se s katedri takav diskurs prelije u medije. I eto ti izvrtanja zbilje pod krinkom znanstvenih istraživanja.

Islamizam, dakle, ne možemo svesti na širenje svoje agende na Zapadu nasilnim metodama, oni su, kao i komunisti s Gramscijem, shvatili da je to puno efikasnije “maršem kroz institucije”, u slučaju Katara i marokanske narkomafije korumpiranjem institucija, od sveučilišta do, evo, Europskog parlamenta i FIFA-e, UEFA-e, medija… Stoga sam, kada je 2015. krenuo masovni migracijski val nakon “arapskog proljeća” u kojem su, uz ljevicu na čelu s Obamom, jednu od ključnih uloga igrali i Katar i Muslimansko bratstvo, odbio taj proces nazvati migracijama, već pacifističkom, mirnom, invazijom na Europu. Prve dvije, na Iberski i Balkanski poluotok, bile su oružane (džihad), ova je neoružana, pacifistička, ali je – invazija. Njezino glavno sredstvo je militarizacija identiteta, stvaranje paralelnih svjetova u europskim gradovima i kvartovima u kojima ne vlada pravni sustav Europe, već šerijat. Tu je ključ propasti najglupljeg i najnaivnijeg projekta EU-a koji je inicirala akademska ljevica – projekt multikulturalizma.

Prljavi novac

Tu je, onda, i tajna ljubavi europske ljevice i islama u Europi. Ljevica, od zelenih do socijalista, takav proces podržava jer su to njihovi glasači, koji zauzvrat dobiju sve blagodati socijalne države. Nije stoga čudno da su glavni akteri korupcijskog skandala u europskim institucijama koje je Katar podmazivao ljevičari, socijalisti i sindikalisti, koji su uzimali prljavi katarski i marokanski novac. Može li biti veće sprdnje da socijalistica, potpredsjednica Europskog parlamenta Eva Kaili, te Talijan Luca Visentini, koji je bio izabran na mjesto glavnog tajnika Međunarodne organizacije sindikata, prime prljavi novac od Katara, zemlje koja je radnike iz drugih zemalja tretirala kao roblje, a mnogi su zbog neljudskih uvjeta i smrtno stradali, uzimaju novac za promociju Katara!? Krasni ljevičari, socijalisti, sindikalisti!

A gdje su desničari? Svi isti – u “centru”, u Bruxellesu, koje kupiš za šaku eura.

Hrvatski krležolog Stanko Lasić u djelu “Tri eseja o Europi” nazvao je Europu “starom kurvom”. U kontekstu današnjice, tu “staru kurvu” Europu za jeftine pare kupuju svi: Rusija tzv. suvereniste, Katar i narkodržava Maroko tzv. multikulturaliste, ljevičare u EU parlamentu i nevladinim udrugama, kao i u vrhovima vlasti (ključnih) država članica…

Korumpirane europske elite tako su zadnjih desetljeća sve svoje monstrume stvorile same, od Rusije preko Kine do islamista i katarske “braće”. Ovaj zadnji korupcijski skandal u EU parlamentu samo je vrh ledene sante koja raste desetljećima…

Ivica Šola
Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved