Tri neuropsihologa uzdrmala znanstvenu zajednicu: Slučajevi onesvještavanja nakon kliničke smrti otvaraju novo poglavlje

Mogu li ljudi biti svjesni čak i nakon što im srce prestane kucati? Pitanje koje je desetljećima stajalo na granici između znanosti i filozofije sada dobiva novu težinu.

Trojica renomiranih neuropsihologa – Titus Rivas, Annie Durven i Rudolph Smith – prikupili su podatke koji bi, ako se potvrde, mogli promijeniti temeljna shvaćanja svijesti i života.

Njihovo višegodišnje istraživanje obuhvatilo je više od 70 slučajeva ljudi koji su preživjeli kliničku smrt. Iza svakog od ovih slučajeva krije se priča koja nadilazi granice uobičajenog medicinskog znanja.

U mnogim svjedočanstvima pacijenti su tvrdili da su u trenutku kada su medicinski proglašeni mrtvima još uvijek postojali – odvojeni od svojih tijela, ali svjesni što se oko njih događa.

Jedan od najupečatljivijih primjera zabilježen je tijekom operacije zamjene srčanog zaliska. Tim liječnika, predvođen kardiologom Rudyem, utvrdio je da je srce pacijenta prestalo raditi i obavijestio rodbinu.

Sve je ukazivalo na kraj. A onda – neočekivano. Na monitorima se ponovno pojavio puls, i to bez ikakve medicinske intervencije u tom trenutku.

Ali ovdje su stvari tek počele postajati neobične. Kada se pacijent oporavio, mogao je detaljno opisati postupke liječnika tijekom operacije.

Navodno je čak citirao bilješke medicinske sestre – iako je tijekom cijelog postupka imao povez na očima. To svjedočanstvo bacilo je u nered uvriježene predodžbe o povezanosti svijesti i funkcije mozga.

Sva ta dokumentacija prikupljena je u knjizi The Self Does Not Die koja je vrlo brzo postala predmetom zanimanja stručnjaka diljem svijeta. Iako su mnogi u znanstvenoj zajednici i dalje oprezni prema takvim tvrdnjama, sve je više onih koji pozivaju na ozbiljno i sustavno ispitivanje ovih fenomena.

Jer jedno je jasno: kada se pojave deseci gotovo identičnih svjedočanstava iz različitih zemalja, to više nije puka slučajnost.

Rivas, Dirven i Smith ne tvrde kategorički da je riječ o “onom svijetu”. Njihov cilj nije senzacionalizam, već da znanstvena zajednica prestane ignorirati ono što je jasno – iskustva koja pacijenti donose s onoga što se čini kao granica između života i smrti.

Ima još mnogo toga što ne znamo o ljudskom umu. Možda će ovakva istraživanja uvesti novu eru razumijevanja svijesti – ne kao proizvoda moždane aktivnosti, već kao nečega što može preživjeti i izvan nje.

A gdje će nas odvesti, ostaje za vidjeti. Znanost, ako želi ostati iskrena prema sebi, ne bi trebala zatvarati oči pred pitanjima koja ne može odmah objasniti.

Jean-Jacques Charbonier on the verified NDE perception reported by a patient | "The Self Does Not Die" by Titus Rivas et al | https://t.co/W7JkHitoEA | #NDEs #afterlife #consciousness pic.twitter.com/LvTEfQB15e

— Near-Death News (@neardeath) April 10, 2025

Spremaju nam se grde stvari, po financijski i ekonomskim pitanjima, a i po vojno-sigurnosnim pitanjima

Velik je rizik ponovnih sukoba posebno za zemlje bivše Jugoslavije, zemlje Balkana.

“Mene je šokiralo da je, mislim u veljači ove godine, Vlada BiH potpisala ugovor o suradnji s Velikom Britanijom. Čudno je da zemlja, tamo na nekom otoku, čak da i ima neku respektabilnu vojsku, što nema, čak ne postoje ni neki načini da logistički pomogne… a vidimo, kad gledamo povijest zadnjih sto i nešto godina, da gdje su se god Britanci umiješali, nastajali su nemiri, nestabilnost, ratovi…

Vrlo zanimljivo izlaganje Alexa Krainera…

Prenosimo poziv arhiepiskopa Aleksandra, čelnika Hrvatska pravoslavne crkve:

Poštovana braćo i sestre u Kristu,

Hrvatska pravoslavna crkva sljednica je autokefalne Karlovačke arhiepiskopije sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1691. do 1920. i čiji je poglavar nosio naslov Patrijarh Hrvatski.

Hrvatska pravoslavna crkva jedina je autokefalna crkva u Hrvatskoj vezana za hrvatsku državnost i koja moli „o blagovjernom hrvatskom narodu i njegovim pobjedama nad neprijateljima”.

Prije 12 godina obnovili smo Hrvatsku pravoslavnu crkvu i unatoč tomu što smo dobili u svoju korist presudu Visokog upravnog suda, hrvatski državni vrh uporno nas odbija registrirati tako da do sada nismo dobili niti lipe  (centa) od hrvatske države, za čiji smo teritorij po kanonu vezani. Mi smo jedina Crkva u RH, koja plaća najam za prostoriju u kojoj drži svoja redovita bogoslužja.

Za unapređenje našeg djelovanja – uzdržavanje novih svećenika i uređivanje novih crkava , potrebne su nam donacije.

Molimo sve hrvatske domoljube, kojima je stalo do puninе hrvatske državne samostalnosti za donaciju u skladu sa svojim mogućnostima, kako bismo nastavili raditi na dobrobit blagovjernog hrvatskog naroda.

UGIC (Udruga Grčko-istočne crkve).

OIB 5783443281

IBAN HR7924840081135224750 

SWIFT adresa: RZBHHR2XXXX

Raiffeisenbank Austrija – Zagreb

Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. (Matej 6 : 18)

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar