Čitam kako je propao plan “srpskog sveta” da “njihov” kardinal Nemet postane novi Papa. Čitam i pomalo se čudim. No, kraj ovolikog liberalizma koji je, između ostalog, “poplavio” i Lijepu našu, ostaje nam još samo čuđenje. Još ćemo se mi čuditi mnogo čemu što će nas zadesiti.

Ivici Marijačiću sve je jasno. I ove godine u Kumrovcu “status quo” vadis. Skupilo se par tisuća “ovisnika” o bivšem bravaru i jugo diktatoru Titu i slave li ga, slave… Kumrovečke kreature Marijačić naziva “balkanske kurve”. Kumrovcem su se vijorile zastave majora Šljivančanina. Nepotrebno je trošiti tintu i papir na objašnjavanje tko je bio major Šljivančanin. To čito ne znaju jedino oni u Kumrovcu na proslavi Titova rođendana. Naši neprijatelji koji su izgubili rat s nama sada bez srama, slobodno i ponosno mašu svojim jugo zastavama u Kumrovcu. Kao Kumrovec je u Aziji pa nitko neće skužiti. Rijeke hrvatske krvi tekle su Vukovarom, a sad se to zaboravlja u ime neke bolesno shvaćene demokracije. Stotine i tisuće ubijenih i raseljenih očito je brzo zaboravljeno. Kamo sve to vodi? Odbacili smo jugo komunizam i skupo to platili, a sad evo nam ga na mala vrata vraćaju spodobe iz Kumrovca. I ne samo to. One koji mašu zastavama agresorske države naša policija štiti u ime navodne demokracije. Međutim, one koji mašu hrvatskim zastavama, a na kojima je grb s prvim bijelim poljem (a pod kojima je obranjena Hrvatska), uhićuju zbog navodnog ustašluka. Marijačić to s punim pravom naziva “orwellovskom perverzijom”.

Meštri ne lažu, oni samo odlažu.

I dok gledam na HRT-u dokumentarac o “padu” Saborskog, 17 kilometara dugog ličkog gradića i mjesta u kojem sam davnih godina kršten, a koje je u Domovinskom ratu bilo spaljeno baš od strane tih jugo-komunista koji se danas šepure sa svojim zastavama u Kumrovcu, osjećam se kapitulantski. Izgleda mi kao da Plenković i Milanović nastupaju kao režiseri “komedije” u kojoj se Domovinski rat “odigrao” dok smo mi spavali. Ako se naše komšije ipak jednog dana uspiju ugurati u EU imat ćemo opet neku novu Jugu tj. zajednicu s njima. Znajući kako je EU vodstvo naivno ne bih se začudio da ih srpski politički prepredenjaci “navuku” na to, a poslije prijema i na ispisivanje neke nove “zajedničke” istorije” Hvata i Srba od 1991–1995. Uostalom, Klasić i ostali naši “istoričari” pokušavaju nas uvesti već sada u “novu zajedničku istoriju” koja svake godine u Kumrovcu ispiše po jednu stranicu.

Naš vid demokracije

Kako bi rekao Tomislav Mihanović: “Ne donosite nepromišljene odluke. U stvari, ne donosite ništa… Nije istina da mrav toliko voli raditi nego mu nitko nikada nije ponudio nešto drugo…”

Dinka Dedića redovito čitam kao što Arsena volim slušati. Dinko se dohvatio nečeg što “možemo” svakodnevno čitati i gledati diljem Lijepe naše. Misli Dinko da je “Možemo!” najradikalnija ekstremno lijeva partija u Hrvatskoj. Ne samo u Lijepoj našoj. Možemovci su, kaže on, ljeviji od svih partija kako u bivšoj Jugi tako i u bivšem sovjetskom bloku. I što sad? Ne znam jel’ to baš točno, ali sve se više pokazuje da Možemo! postaje alternativa SDP-u i da će ga u budućnosti zamijeniti.

Nisu mu mogli odrediti dubinu jer je bio površan.

Usprkos svemu “Možemo”, kao lijevi izdanak komunističke partije, egzistira i nitko se tomu ne čudi. To je naš vid demokracije. Zato mirne duše možemo smatrati kako su “Trnjanski kresovi” generalna proba. Nakon toga mogla bi lako doći i premijera. Jutarnji koncert u “remetinec” molu, ali onda je kasno za cmizdrenje. Ekstremno lijeve momčadi su na pragu prve lige. Tko to ne vidi neka stavi lovu na Dinamo i Hajduk. I dok se on kladi, Rijeka je već prva i ima dvostruku krunu! Čestitam! Dinko Dedić nas upozorava: “Od raspada SSSR-a 1991 g. nije bilo ni jednog glavnog grada u Europi kojem bi se na čelu našla ekstremno ljevija ekipa od ‘Možemo’.” Možda Dinko pretjeruje, ali što ako ne pretjeruje?

Najjača poluga vlasti je dobro plaćeni policijski pendrek…

Tko nam brani?

S druge strane, tko brani Hrvatekima da se i oni organiziraju i krenu u političku borbu? Desne stranke cvjetaju k’o gljive nakon kiše, a traju k’o maslačci na vjetru. Svatko tko misli malo desnije od HDZ-a uvjeren je da je baš on pozvan osnovati svoju stranku. To je odlično za egotrip, ali pogubno za desnu političku scenu u Hrvata. I ovi lokalni izbori pokazali su kako razmrvljena desnica nema nikakve šanse. Ali desne egocentrike, koji imaju svaki svoju listu, to ne zanima. Njih zanima samo šačica podupiratelja i malo medijske pozornosti u vrijeme kampanje. Nama biračima pak preostaje jedino lamentiranje kao što je ovo moje.

Vratimo se mi našem Albertu Einsteinu koji je još davno rekao i napisao: “Samo dvije stvari su beskrajne – svemir i ljudska glupost. Za svemir to još nije sigurno…”

Sjetih se naših SDP-ovaca koji su 30. svibnja 1990. energično zahtijevali da se uz hrvatsku himnu pušta i jugoslavenska “Hej Slaveni” jer su smatrali da je Juga njihova država.

Naši “mudri” ljevičari ne mogu disati bez Beograda. Ni Bruxelles im nije tako drag kao Beograd mada ga smatraju sadašnjim glavnim gradom Hrvatske.

Biti ili piti – pitanje je sad.

Obljetnica na radost Hrvata

Ovih se dana obilježava 1100 godina Hrvatskog kraljevstva. Ta obljetnica je na radost mnogih nas Hrvata, ali ubija u pojam hrvatske Jugoslavene i veliko-Srbe. Radi se o notornoj povijesnoj činjenici, ali koja ipak diže temperaturu nezadovoljnicima na 300 C. Spominjanje kralja Tomislava nekima diže tlak do neba. Neba s kojeg nas gledaju naši velikan kao što su bili kralj Tomislav, velikani Zrinski-Frankopani i mnoge druge povijesne osobe… Mi nismo bili pet stoljeća pod Turcima već pod austrougarskom krunom. Hrvatska je danas napokon samostalna i slobodna država te ratna pobjednica. Obzirom da nismo puno naučili iz vlastite povijesti niti ju baš cijenimo, bojim se da bi nam se zla vremena, koja su sada iza nas, mogla ponoviti. Na žalost, povijesni ciklusi se ponavljaju onima koji iz njih nisu izvukli pouke. Srbija i Mađarska strpljivo čekaju na sjeveru i istoku, a Talijani na jugu. Prirodne ljepote i raznolikost krajeva, a napose naše more i otoci uvijek će nas činiti zanimljivima susjedima koji bi se rado malo proširili na naš račun. Zato opreza nikada dosta. Naša druga najveća boljka (uz zaboravljanje lekcija iz povijesti) je to što smo mali narod koji stalno izumire. Demografska slika nam je katastrofalna. Ako tu uskoro ne počnemo poduzimati doista djelotvorne i ozbiljne mjere, uskoro nas više i neće biti.

Je li se ikada dogodilo da vrijeme nije bilo teško i da je novaca bilo dovoljno?

Sjećate li se vremena Domovinskog rata kad su stotine tisuća izbjeglica iz BiH došle tražiti azil u Hrvatskoj? Sjećate li se koliko su Tuđman i Hrvatska pomagali u naoružavanju BiH i kako je svojim vojnim akcijama spasila BiH od ratnog sloma? Sve su to bosanski političari zaboravili i neki su dan “opalili” po Hrvatskoj, navodno isprovocirani izjavom predsjednika Milanovića da su sve optužnice protiv hrvatskih generala “čista politička zlouporaba”… i da “dolaze preko sarajevskog tužiteljstva”. Milanović je uz to spomenuo i spasonosnu ulogu HV-a u oslobađanju BiH misleći pri tome na zapadnu Bosnu i deblokadu Bihaćke krajine. Međutim, uvijek kad bošnjački nacionalizam dođe do zida obruši se na koga drugog nego na Hrvate. Tako je Zukan Helez, SDP-ov ministar obrane BiH, hvaleći na sva usta vojnu silu Armije BiH koja se oduprla agresiji na zemlju, sasuo Milanoviću: “Znaju oni u Ahmićima kako je to kad HV oslobađa!” E, moj Helezu, gdje biste bili bez pomoći i podrške Hrvatske u to ratno vrijeme. Rekao bi Tomo Mihanović: “Ako misliš da nešto moraš naglasit’, možda ti je bolje na vrime se ugasit'”.

A Oscar Wilde je rekao: “Riječ nepristojnost obično se odnosi na ponašanje nekih drugih i serviranje laži o tim drugima”.

Psihijatar Vukušić bi nadodao: “Nema zdravih, ima samo nepregledanih”.

izvor: Zvonimir Hodak/Direktno.hr