Vijesti
Što je Sinodalni put u Njemačkoj? Nova reformacija ili istinska potreba Crkve?
Uposljednje se vrijeme u katoličkim krugovima govori o jednoj novoj pojavi u samoj Crkvi, koja se ne tiče samo onoga naroda u kojem se taj proces odvija, nego ima utjecaj i na stanje u cijeloj Crkvi. Radi se, naime, o Sinodalnome putu Katoličke crkve u Njemačkoj, o kojem se dosta piše – donosi Veritas.hr, Glasnik sv. Antuna Padovanskog.
Iako je već o spomenutome „Putu“ ponešto poznato široj katoličkoj javnosti, čini nam se da se katkada o onomu što se smatra općepoznatim ne znaju uvijek točni podatci ili se pak šire polovične, nedovoljno točne ili namjerno izokrenute informacije, koje dodatno opterećuju stavove pojedinaca, a u ovom slučaju mišljenje katolika. Čini nam se da se gotovo slično dogodilo i sa Sinodalnim putem, o kojem se primjerice toliko govori u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj, da se katkada iz vida gubi pravo značenje i smisao spomenutoga procesa. Budući da u Njemačkoj ne žive samo katolici Nijemci, nego i mnogi stranci, koji pripadaju Katoličkoj crkvi, što se svakako odnosi i na veliku hrvatsku zajednicu, prisutnu u svim njemačkim biskupijama, potrebno je dodatno razjasniti o čemu se točno radi, kako bismo se bolje upoznali s fenomenom, ali i kako bi se možda razbile i nepotrebne predrasude, koje su katkada plod nedostatnoga znanja, ali i krivih tumačenja.
Što znači riječ „sinodalni“?
Poznato nam je da se iza svake riječi krije i njezino značenje. Kako bismo mogli razumjeti o čemu se radi u Sinodalnome putu, potrebno je zaustaviti se na riječi „sinoda“. Ta pohrvaćena grčka riječ u sebi sadrži dvije riječi: syn (zajedno, skupa) i hodos (put, hod i sl.). Mogli bismo reći da u doslovnome smislu riječ „sinodalni“ znači upravo biti zajedno na putu, hodati zajedno, imati zajednički cilj. U crkvenome se smislu riječju „sinoda“ uvijek misli na skup, sastanak, okupljanje, skupštinu i sl. U povijesti Crkve svi su se veći problemi rješavali zajedničkim sastancima biskupa i teologa, što se obično naziva koncilima (saborima), sinodama i sl. Ono što je bitno za život Crkve poslije Drugoga vatikanskoga sabora, svakako je nastanak Biskupske sinode, koja ima svoje redovite susrete s papom i pomaže mu u vodstvu Crkve. Poznato je i da svaka mjesna Crkva, može u određenom trenutku organizirati i biskupijsku sinodu, u kojoj se svi sudionici bave problemima, stanjem i izazovima, koji se tiču neke biskupije. Kada se spominje sintagma „Sinodalni put“, time se misli nešto zajedničko, što njemački katolici čine zajedno sa svojim biskupima. Radi se o zajedničkom promišljanju, razmatranju i raspravljanju o temama, koji se njemačkim katolicima čine važnim.
Zašto se radi o Sinodalnome putu, a ne o sinodi?
Iz prethodno rečenoga jasno je da je Sinodalni put zajednički hod, zajednički skup, kojim se nastoji doći do nekih zaključaka, koji su bitni za budućnost Katoličke crkve u Njemačkoj. Prema tome, Sinodalni put nije sinoda, nego se radi o jednom pokušaju dijaloga unutar same Crkve. Radi se o procesu koji uključuje sve njemačke biskupije, i prema tome, ne može biti sinoda samo jedne biskupije. Sinodalnim putem se stvara ambijent susreta, međusobnoga slušanja i prostor za razgovor svih članova Crkve, počevši od vjernika laika pa sve do biskupa. Sami sudionici cijeloga procesa su definirali Sinodalni put kao „strukturiranu raspravu u dogovorenom vremenskom razdoblju“, čime se stavio naglasak na točno određene teme, kojima se žele baviti, kao i na određeno vremensko razdoblje. Iz svega je jasno da rad Sinodalnoga puta nije definiran kanonskim pravom, kao što je kanonski uređeno održavanje sinode, nego se radi o pokušaju stvaranja novoga oblika komunikacije između klerika i laika; zapravo između predstavnika svih članova Crkve. Osim toga, svaka sinoda po sebi zahtijeva potvrdu Svete Stolice, do koje se često dolazi nakon duže procedure, čime se i produžuje i vrijeme priprave, te se definira i izbor tema, prava i dužnosti sudionika kao i ishod djelovanja same sinode. Sve navedeno je u Sinodalnome putu definirano Statutom, koji ne mora biti odobren od strane Svete Stolice.
Kad je započeo i do kada traje?
Sinodalni put je započeo 1. prosinca 2019. godine, na Prvu nedjelju adventa. Tijekom misnoga slavlja u katedrali u Münchenu, ondašnji predsjednik Njemačke biskupske konferencije kardinal Reinhard Marx je zapalio svijeću kao simbol cijeloga Puta. Sličnu su gestu učinili i drugi biskupi na misnim slavljima diljem Njemačke, a u tom simboličnom trenutku sudjelovali su i predstavnici Središnjega povjerenstva njemačkih katolika. Iako nije točno određeno koliko će rad Sinodalnoga puta trajati, predviđene su dvije godine. Kako se cijeli svijet u međuvremenu našao u pandemiji koronavirusa, i rad je Sinodalnoga puta u mnogočemu otežan, tako da će trajati duže od dvije godine. Osim toga, ni trajanje pojedinih etapa rada nije konačno određeno, tako da je trajanje rada ovoga procesa Katoličke crkve u Njemačkoj fleksibilno. Moglo bi se reći da su dvije činjenice produžile rad Sinodalnoga puta: pojava koronavirusa, kao izvanjski uvjet, jer su morali biti otkazani različiti susreti i događaji, i fleksibilnost u trajanju kao pokazatelj unutarnje logike samoga procesa. Budući da se tijekom Puta trebaju održati četiri Sinodalne skupštine, predviđa se da će kraj četvrte Skupštine biti u veljači 2022. godine.
Što je dovelo do nastanka Puta?
Iz prethodnoga odgovora je jasno da je Sinodalni put proces sui generis, jer nije „ovisan“ o kanonskome pravu i radi se o pokušaju stvaranja ozračja crkvenoga dijaloga. Zanimljivo je da je sličnih pokušaja u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj bilo i prije; i to u ne tako davnoj prošlosti. Od 2011. do 2015. godine se u Njemačkoj odvijao „proces razgovora“ (Gesprächsprozess), tijekom kojega su se njemački biskupi bavili pitanjima, kao što su izazovi s kojima se susreće Crkva i kako se bolje mogu primijeniti odredbe Drugoga vatikanskoga sabora glede uloge i mjesta laika u odnosu na hijerarhijsku Crkvu. Budući da se već tada stvorio prostor susreta, razgovora i razmjene stavova u Crkvi, odlučilo se o nekim pitanjima progovoriti otvorenije, sustavnije i preciznije. Osim toga, kao jedan od velikih povoda za ovaj reformski korak Katoličke crkve u Njemačkoj, svakako je objavljivanje „MHG istraživanja“ (ime istraživanja je povezano s tri grada u kojima se nalaze instituti koji su proveli studiju: Mannheim, Heidelberg, Gießen), u kojem se istraživalo zlostavljanje maloljetnika u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj u razdoblju od 1946. do 2014. godine. Nije bio objavljen samo broj optuženih i osumnjičenih klerika, vjeroučitelja i zaposlenika Crkve, nego i odnos mjesne Crkve prema deliktima, što je izazvalo veliku raspravu u cijeloj Crkvi u Njemačkoj, ali je dovelo i do mnogih istupa iz Katoličke crkve. Zbog ovoga, ali i zbog sveukupnoga stanja u Katoličkoj crkvi (zasigurno se može čuti da je jedan od glavnih razloga nastanka Puta izgubljeno povjerenje u Katoličku crkvu, ali i nezadovoljstvo mnogih vjernika stanjem u Crkvi), rodila se ideja zajedničkoga hoda cijele Crkve u razmišljanju o svim onim pitanjima, koja se sudionicima, ali i mnogim vjernicima, čine hitnima. Prema tome, Sinodalni put nije rezultat samo želje nekih biskupa i pojedinih istaknutih katolika i poznatih teologa, nego ishod dugoga hoda Crkve, koja se odlučila ozbiljno pozabaviti vlastitom situacijom i detektirati vlastite probleme, koji, po njihovu mišljenju, zahtijevaju hitno rješavanje.
Pristaše i kritičari
Kao što je i svaki proces, tako je i Sinodalni put, obilježen ne samo zajedničkim zaključcima, nego i mnogim prijeporima. U njemačkoj katoličkoj javnosti se kao najveći kritičar nekih sinodalnih ideja prikazuje kardinal Rainer Maria Woelki, dok se kao veliki pristaša prikazuje trenutni predsjednik Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing, biskup Limburga, koji Sinodalni put „ne vidi kao šetnju“, nego kao put istinske reforme Crkve, koja Crkvi doista treba. Što se tiče pristaša i kritičara cijeloga Puta, posebno su se razlike mogle vidjeti u događajima, koji su neizravno povezani sa sinodalnim procesom. U cijeloj je Njemačkoj poznat pokret Maria 2.0, u kojem se svi članovi zalažu za jednakopravnost žene u svim stukturama Crkve, a čije je djelovanje bilo obilježeno različitim protestima u raznim dijelovima Njemačke. Kao jedan vrlo zanimljiv detalj može se izdvojiti „stavljanje teza“ na ulazna vrata katoličkih crkava diljem Njemačke, na kojima su bili napisani njihovi zahtjevi. Mnoge je to podsjetilo na Lutherove teze, koje su prije 500 godina označile početak reformacije. Osim toga, velika je polemika izazvana time što su na mnogim njemačkim crkavama i crkvenim ustanovama bile stavljene „zastave duginih boja“, kojima se dala podrška svim ljudima koji žive u istospolnom partnerstvu, s naglaskom da su potpuno prihvaćeni u Katolikoj crkvi pod geslom „Ljubav nije grijeh“. Slični događaji su samo dodatno zaoštrili stanje u njemačkim katoličkim zajednicama i još više produbili neslaganja i razmimoilaženja u odnosu na katolički nauk.
Pokušaj nove reformacije ili istinska potreba Crkve?
Ako se u obzir uzmu svi zahtjevi Sinodalnoga puta, lako bi se moglo cijeli sinodalni proces ad hoc odbaciti i proglasiti antikatoličkim. Međutim, prateći stanje Katoličke crkve u Njemačkoj, valjalo bi primijetiti i ono pozitivno što se u njoj događa. Prije svega, valja istaknuti otvoren razgovor o svim temama, s kojima se Crkva susreće. Mnoge su teme odavno prisutne u cijelom društvu, kojima se Crkva tek sada otvoreno bavi. Osim toga, očita je otvorenost crkvenih struktura svim članovima Božjega naroda u traženju odgovora, čime se pokazuje zajednička želja za promjenama. Kao još jedan pozitivan element može se istaknuti i svijest o vlastitom stanju, koje se ne može smatrati dobrim. Mnoge teme o kojima se u Crkvi u Njemačkoj govori otvoreno, počevši od transparetnoga financijskoga poslovanja do jasne borbe protiv slučajeva seksualnoga zlostavljanja maloljetnika, u mnogim su dijelovima Katoličke crkve teme o kojima se ne razgovora, a sigurno će u budućnosti postati problemi s kojima će se trebati suočiti i koji će se morati rješavati. Važno je također istaknuti da svi zaključci Sinodalnoga puta, koji će biti doneseni dvotrećinskom većinom na Sinodalnim skupštinama, sami po sebi nemaju pravni učinak, do onoga trenutka do kojega neki zaključak bude odobren u pojedinoj biskupiji ili na razini Njemačke biskupske konferencije.
Međutim, ono što predstavlja veliki izazov cijelom Sinodalnome putu svakako je očuvanje jedinstva s Rimom, kao i ustrajanje na katoličkom nauku. Postavlja se pitanje, koliko je moguće provesti reformu, ako se Crkva reformira samo ljudskim idejama, planovima i trenutačnim potrebama čovjeka? Iako je glavni cilj Sinodalnoga puta „obnova Crkve“, pitanje je može li se Crkva obnoviti ako ne traži, kako Papa piše u svome Pismu, „snagu odozgor“, ako ne čezne za istinskim Obnoviteljem, Duhom Božjim? Uz to, je li moguće očekivati obnovu Crkve, ako se Crkva u sebi dijeli oko sržnih stvari svoga nauka, kao što je primjerice bračni i spolni moral i sl.? Iako ostaju još mnogobrojna pitanja, treba se nadati da će i ova suvremena pojava u katoličkome svijetu biti poticaj za istinsku obnovu na „katoličkim tračnicama“, ali i da će pomoći cijeloj Crkvi u osluškivanju Duha Božjega, koji je njezin unutarnji pokretač i obnovitelj.
Cijeli članak o ovoj temi pročitajte u tiskanom obliku u ljetnom dvobroju Veritasa. (7-8/2021.)
Vijesti
Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’
Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.
Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)
Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.
G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.
Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.
“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.
“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”
G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”
A lot of social media is bad for kids, as there is extreme competition between social media AIs to maximize dopamine! https://t.co/bzB8m5qL9z
— Elon Musk (@elonmusk) May 23, 2024
Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.
U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.
Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’
“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”
Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.
U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.
Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.
Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.
Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.
Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”
Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.
“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”
Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.
Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.
Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.
Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.
“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”
Izvor: Epoch Times
Vijesti
Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku
Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.
Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.
Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci
Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma
Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.
Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?
Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.
Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?
Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.
Procjena potrebnih kalorija
Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.
Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.
Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…
Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.
Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.
Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.
Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.
Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti7 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti5 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti2 tjedna agoDUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti3 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!