Vijesti
ŠTO SE DOGAĐA MEĐU VLADAJUĆIMA: Izgleda da nas čeka novo ”prekrojavanje”
Gotovo dva desetljeća prvi čovjek SDSS-a Milorad Pupovac slovi kao jedna od najutjecajnijih figura na hrvatskoj političkoj sceni. Taj je status Pupovcu osigurala ponajprije njegova dosljedna politika, a onda i nevjerojatna promišljenost i snalažljivost te inteligencija zahvaljujući kojoj vješto pliva kroza sve struje. Otkako je stupio na scenu, Pupovac se nije previše transformirao, ne može se reći da nije politički sazrijevao, ali se zato može reći da godinama provodi politiku takozvane borbe za prava srpske nacionalne manjine koju je bazirao na podjeli društva i nerijetko na izmišljenim konfliktima koji ga održavaju na sceni. Pomalo je ironično baš to što Pupovac u politici opstaje gotovo dva desetljeća više zahvaljujući onima koji ga napadaju i kritiziraju nego onima koji ga podupiru. – prenosi dnevno.hr
Sve je njegove kontroverzne izjave i poteze teško, praktički nemoguće pobrojati, no iznenađujuće je i to kako najpoznatiji hrvatski Srbin opstaje ponajprije zahvaljujući prisnosti s HDZ-ovim vođama koji su nerijetko baš na njemu “bildali” svoje takozvano domoljublje, istovremeno uskačući s njegovim SDSS-om u koaliciju kada god bi se za tim ukazala potreba.
Trgovac – političar
Zlobnici će reći da je, uz pokojnog Bandića, jedan od najboljih domaćih političkih trgovaca upravo Pupovac, međutim, on u tome ne vidi trgovinu, nego borbu za srpski narod koji je u Hrvatskoj navodno obespravljen, premda su rijetki primjeri ne samo na europskoj, nego i na globalnoj sceni da u Vladi koju bira većinski narod glavnu riječ vode predstavnici manjina. Pupovac je to uspio isposlovati sa Slobodanom Uzelcem u eri bivšeg predsjednika Vlade Ive Sanadera, nedugo nakon toga priskočio je Milanovićevu bloku, premda s nekadašnjim premijerom, a današnjim predsjednikom, Zoranom Milanovićem šef SDSS-a nikada nije bio pretjerano prisan, no s nekadašnjih Kukuriku lista Pupovac je umalo završio u Bruxellesu kao zastupnik u Europskom parlamentu. Premda se to nije dogodilo, Pupovčeva karijera nije se poljuljala, nisu ga degradirati uspjele ni razne nove srpske političke opcije i stranke koje su njegovu SDSS-u svih ovih godina gledale u leđa, čak i onda kada su predstavnici tih istih opcija Pupovcu spočitavali brojne i ozbiljne afere, uključujući i onu nikada do kraja provjerenu s famoznom Tesla bankom.
Nije Pupovcu naštetilo ni to što ga je bivši predsjednik Ivo Josipović nazivao etnobiznismenom, ali je svakako zgodno spomenuti kako je šef SDSS-a znatno lakše surađivao s, primjerice, predsjednikom Tuđmanom nego s Ivom Josipovićem ili pak s desničarima omraženom Vesnom Pusić. Kada je o desnici riječ, treba spomenuti i kratkotrajnu Vladu Tomislava Karamarka koji je, poštujući volju svojeg iznenadnog koalicijskog partnera Mosta, pristao na to da državom kao premijer upravlja Tihomir Orešković. I baš je ta Oreškovićeva vlada bila jedna od rijetkih u kojoj za Pupovca nije bilo mjesta.
Prošao neokrznut
No kako je ta vlada bila kratkog vijeka, tako je i Pupovac vrlo kratko bio na marginama, u politički život u svojem prvom mandatu vraća ga premijer Andrej Plenković, nedugo nakon što je i sam poput Karamarka prekinuo koaliciju s Mostom. Tih je kriznih godina Pupovac postojano i lojalno čuvao Plenkoviću leđa, a on je to obilato nagrađivao, što pozicijama u državnim tvrtkama i javnim poduzećima, što milijunima za SNV, ali i druge, Pupovcu bliske organizacije. Nije ni u prvom Plenkovićevu mandatu ta suradnja odgovarala svima u HDZ-u, nerijetko se predsjednik Vlade nalazio na meti unutarstranačkih kritičara s takozvanog desnog krila, koje mu je, osim suradnje s Vrdoljakovim HNS-om, u naletu najvećih udara spočitavalo baš Pupovca, koji se nije često ponašao kao korektan partner. Na svoju ruku istupio je u jeku afere Agrokor i inzistirao na tome da, kada su e-mailovi skupine Borg procurili u javnost, Martina Dalić napusti poziciju ministrice gospodarstva. Dalić je to u konačnici učinila samoinicijativno, a Pupovac je u utjecajnoj gospodarstvenici dobio vječnu neprijateljicu, koja ga je poslije i u svojoj knjizi o takozvanom spašavanju Agrokora prozivala za sukob interesa. Iako je Dalić utjecajna, ni ta prozivka nije na bilo koji način naškodila Pupovcu, Dalić je otišla, a on je opstao i nakon parlamentarnih izbora na kojima je Plenkoviću opasno zaprijetila desnica predvođena Miroslavom Škorom i njegovom nekadašnjom strankom Domovinskim pokretom. Umjesto da ulazi u pregovore sa Škorinim timom, Plenković je popio kavu s Pupovcem i njih dvojica dogovorila su nastavak suradnje koji je rezultirao time da danas u Vladi na poziciji potpredsjednika sjedi SDSS-ov Boris Milošević.
Otkako je Milošević ušao u Vladu, odnosi između Pupovca i Plenkovića izvana su djelovali prilično skladno, premda je prve zamjerke na račun te suradnje u jeku kampanje za lokalne izbore otvoreno iznio potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić, naglašavajući da je Pupovčevo vrijeme prošlo. Umjesto da stane uz svojeg stranačkog kolegu, Plenković je osječkog župana žestoko prekorio i na tome su javne osude Pupovčeva političkog djelovanja stale, barem kada je o HDZ-ovcima riječ. Iza kulisa, Plenkoviću članovi stranke svakom malo i danas spočitavaju Pupovca, upozoravajući ga da bi im se ta suradnja mogla obiti o glavu te da time HDZ dugoročno gubi svoj ionako loš koalicijski potencijal.
Udar na Medveda
Kap je nedavno prelila čašu, reći će upućeni aludirajući na Pupovčevu paradu u Banjoj Luci, gdje je nazočio proslavi tzv. Dana Republike Srpske na koju je stigao na poziv notornog Milorada Dodika. Pupovčevu i Dodikovu paradu na kojoj se opet, tko zna koji put, cijepala Bosna osudili su gotovo svi oporbeni saborski zastupnici. Pupovčev odlazak na neustavnu Dodikovu proslavu osudila je i bivša ministrica Pusić, a sam događaj i Europska komisija koja RS-u prijeti financijskim sankcijama. No indikativno je to što je Pupovca zbog odlaska u Banju Luku osudio Plenkovićev savjetnik volonter i bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić. Kako tvrde upućeni, nedugo nakon toga eskaliralo je i u samoj Vladi, posebno negodovanje iskazao je ministar branitelja Tomo Medved koji je bio zgrožen tim činom, a posebno je pobjesnio nakon što se Pupovčeva partnerica Slavica Lukić u jednom od svojih posljednjih tekstova pozabavila brojem branitelja, problematizirajući njihov porast u Medvedovu mandatu.
Istina je da je Plenkovićev najvažniji saveznik i najvjerniji suradnik u aktualnoj vladi upravo Medved, ali je, bez obzira na to, teško povjerovati da bi on mogao motiv za to što se, kako tvrde naši sugovornici iz Vlade, Plenković odlučio riješiti Pupovca. Izgleda da su i samog Plenkovića nešto više iživcirale prozivke Europske komisije i činjenica da se i on našao na meti kritika zbog toga što je opravdavao Pupovčevu banjolučku paradu. Banja Luka bi predsjedniku Vlade uskoro mogla poslužiti kao paravan jer Plenković uskoro navodno kreće u veliku akciju. Uz to što promišlja o mini rekonstrukciji Vlade, on razmatra rekonstrukciju koalicije te su s tim ciljem Plenkovićevi ljudi navodno već pokrenuli pregovore s Marijanom Pavličekom iz Hrvatskih suverenista. Kako Suverenisti u Saboru imaju jednak broj zastupnika kao i Pupovac, tako raskidom koalicije ne bi bila dovedena u pitanje vladajuća većina, a Plenković bi eventualnom suradnjom s Hrvatskim suverenistima zadovoljio konzervativne apetite u unutarstranačkim redovima.
Odlazak suverenistima
Scenarij je to o kojem se uvelike razglaba u Vladi, ali i u samom HDZ-u, te se tvrdi da je samo pitanje vremena kada će predsjednik Vlade doista ući u realizaciju tog opsežnog projekta koji bi mogao rezultirati još opsežnijom Pupovčevom pobunom, jer nije nepoznanica da je on poznat po tome što, kada zatreba, uvijek vrhunski odigra ulogu žrtve. Žrtvom njegova posjeta Banjoj Luci ovih je dana postao Plenković koji nije ni znao da se Pupovac odlučio zaputiti u posjet Dodiku. “Pupovac je na proslavi tzv. Dana Republike Srpske sudjelovao u svojstvu predsjednika SNV-a”, izjavio je premijer, nastojeći Pupovca izvući iz neugodne situacije. Nije to prvi put da se Plenković opravdavao zbog Pupovčevih postupaka, ali je, čini se, taj put pridonio novih sukobima u HDZ-u, a sukobe Plenković nastoji izbjeći po svaku cijenu otkako su u HDZ-u nedavno provedeni unutarstranački izbori. On za takve konflikte ni nema vremena, očekivanja od premijera su golema, veliki pritisak je na njemu, a vodeći državu pod tim pritiskom, Plenković se ne može baviti konfliktima i prizemnim podmetanjima, kakva mu se nerijetko događaju zbog Pupovčevih političkih igara. Odlaskom u Banju Luku bez ikakvog racionalnog i suvislog argumenta Pupovac se ponio kao nekorektan koalicijski partner, a priopćenjem SNV-a u kojem se spominje humanitarna pomoć Republike Srpske Banovini predsjedniku Vlade dodatno je nabio rogove jer u kritiziranom procesu obnove jednu od vodećih uloga ima upravo Pupovčev potpredsjednik Milošević pa je evidentno kako je premijer Pupovcu i njegovim stranačkim kolegama dao odriješene ruke. Umjesto brige za srpsko stanovništvo i njihov bolji životni standard, Pupovac po običaju politizira i dijeli, izaziva sukobe, ne ograđuje se od Dodikovih poruka i za sobom povlači niz reakcija, dok na Plenkovića navlači nove udarce u razdoblju u kojem je predsjednik Vlade ionako iznimno ranjiv. Sve su to odlični argumenti za zaokret i raskid koalicije, a hoće li Plenković uistinu otići tako daleko, vidjet ćemo, no zasigurno bi tim zaokretom i suradnjom sa Suverenistima u HDZ-u bili zadovoljniji nego sada s predsjednikom SDSS-a Miloradom Pupovcem.
Foto: MORH
Vijesti
Legenda o Ludbergi
Ludberga je rođena 1. travnja 1141. godine, nedaleko od Varaždinskih Toplica kao kćerka upravitelja imanja grofa Bele II. Stasala je u prelijepu i obrazovanu djevojku kad ju je zaveo vitez Ulrik piše Selo.hr.
Pokajavši se, Ludbrega je požrtvovno brinući se o svom sinčiću Theobaldu živjela isposničkim životom, pomažući siromašnima i bolesnima. Pokajnički život prekinuo je ponovno nečastivi u liku eremita i zaveo je po drugi put. Bježeći pred njim, našla je utočište u jednoj od malenih vinogradarskih kućica pokrivenih slamom koje još od rimskih vremena ukrašavaju vinorodna brda iznad Iovie. Ludberga je počela obrađivati vinograd i postala je vješta i poznata vinogradarka.
Svoje je vino darivala crkvama, kapelicama i samostanima za sveti obred, a legenda kaže da je njeno vino jednom čak ubrzalo izbor pape u Viterbu, jer je kardinal iz Budima, čudotvorno točivši vino iz nepresušne bačve skratio vrijeme konzistorijuma. I Theobald je postao vinogradar koji je svoje umijeće usavršio u dalekoj Burgundiji gdje je nastavio tradiciju pravljenja najboljih vina. U svojim zrelim godinama Ludberga je još uvijek bila izrazito lijepa i nečastivi je odlučio opet je staviti na kušnju.
Pojavio se u liku prebogatog grofa koji ju je htio zavesti i preoteti joj vinograd. Ali ovaj put se nije dala prevariti. Sav jed zbog bijede i nesreća proživljenih u mladosti kulminirao je u furioznom naletu bijesa. Nečastivog je pomoću drvenog križa takvom silinom zabila u zemlju da je na suprotnoj strani zemljine kugle eksplodirala Antipodravina i od nje je preostao samo vulkanski otočić Antipodes.
Na taj događaj ukazuje izvor slane vode koja se i danas može zapaliti jer dolazi iz samog središta Zemlje.
TZ Ludbreg
Vijesti
Bivši gradonačelnik Zelenih o uspjehu AfD kod mladih: Svakodnevno doživljavaju što znači ilegalna migracija
Masovne migracije kao jedan od razloga uspjeha desnice kod mladih. Popularni gradonačelnik njemačkog Tübingena Boris Palmer uspjeh stranke Alternativa za Njemačku (AfD) među mlađim glasačima propisao je posljedicama masovne migracije.
Zanimljivo je da je Palmer bio dugogodišnji član stranke Zelenih, no izbačen je kada je počeo upozoravati na masovne migracije – donosi Narod.hr.
“Svakodnevno doživljavaju što znači ilegalna migracija. Prije svega, mladići koji su došli sami mijenjaju životnu sredinu mladih. U parku, u klubu, na ulici, u autobusu, na kolodvoru, u školskom dvorištu”, napisao je Palmer na Facebooku u ponedjeljak.
Palmer je nekoć bio gradonačelnik iz redova Zelene stranke. No kako je postajao sve poznatiji po svom javnom izražavanju protiv masovne imigracije i drugih političkih tabua, stranka je radila na njegovom izbacivanju. Unatoč tome, ostao je toliko popularan među građanima svog grada da su ga izabrali kao neovisnog gradonačelnika, što znači da Tübingenom upravlja neovisno o bilo kojoj političkoj stranci, prenosi Remix.
Tvrdi da ljevica šteti zaštiti klime
Upozorio je da svatko tko je u kontaktu s mladim ljudima u Njemačkoj zna da oni opetovano primjećuju “njihov strah od sklonosti migranata prema nasilju”, ali da se to stajalište ne shvaća ozbiljno ili “diskreditira kao rasizam”.
Palmerovu tvrdnju podupiru podaci o kriminalu u zemlji iz federalnog ministarstva unutarnjih poslova. Oni pokazuju da je nasilni zločin dosegao rekordne razine 2023., pri čemu su stranci počinili šest od deset nasilnih zločina. Njegov stav o nasilju migranata u vlakovima također je potkrijepljen podacima. Što se tiče školskog sustava, štetan učinak migranata, uključujući i nasilje, otvorena je tema u njemačkim medijima.
Nadalje, Palmer ukazuje na “dogme budnosti i otvorenih granica” koje ne odgovaraju stvarnosti života mladih ljudi. Kao rezultat toga, “oni se preorijentiraju i glasaju za stranku koja barem ne odbacuje njihovu zabrinutost kao lošu i pogrešnu od samog početka.”
Palmer tvrdi da AfD neće “riješiti problem” i kaže da većina mladih nije “dovoljno glupa” da vjeruje da AfD to može učiniti. Međutim, ti mladi ljudi neće glasati za stranke koje ih pokušavaju označiti kao rasiste ili kao dio problema.
Rekao je da ljevica samo šteti zaštiti klime, jer borbu protiv klimatskih promjena povezuje s borbom protiv desnice.
AfD je nakon nedjeljnih izbora za EU postao druga najveća njemačka stranka u Europskom parlamentu osvojivši 16 posto glasova. AfD je obećao deportirati milijune migranata, boriti se protiv migrantskog kriminala i osigurati njemački školski sustav.
izvor: Narod.hr
Vijesti
Zanemareni dragulj u tradicionalnom rimskom misalu: Euharistijsko srce Isusovo
Ako ste se ikada rano pojavili u crkvi i zatekli sebe kako tiho listate svoj ručni misal – recimo, pretisak Dnevnog misala Svetog Andrije iz 1945. – možda ste naletjeli na dio formulara mise koji vam možda nije poznat zbog rijetkosti njegove upotrebe.
Neke od njih bit će identificirane kao zavjetne mise, poput Mise Muke Gospodinove, Mise za razrješenje raskola, Mise za oproštenje grijeha ili Mise za sretnu smrt. Kako bih volio da naši svećenici češće koriste ove zavjetne mise – piše Peter Kwasniewski, u OnePeterFive.
Drugi se pak mogu nazvati “blagdanima koji se drže u nekim vjerskim zajednicama i na nekim mjestima” ili “lokalnim svetkovinama”, poput sv. Ivane Orleanske 30. svibnja, Prečistog Srca Blažene Djevice Marije, sv. John Fisher i Thomas More 9. srpnja, sv. Petar Claver 9. rujna, sveti Ivan de Brébeuf, Isaac Jogues i drugovi 26. rujna ili, intrigantno, blagdan svetih relikvija koje se čuvaju u crkvama biskupije 5. studenoga Sveti Ivan Nepomuk 16. svibnja, sveta Rita od Cascie 22. svibnja, Spomendan svih svetih papa 3. ili 4. srpnja (datumi se razlikuju) i Gospa od Čudotvorne medaljice 27. studenog bili bi daljnji primjeri.
Stariji misali mogu imati još egzotičnije mise, kao što su misa Presvetog lica Isusova, misa svetog koplja i čavala, misa pet svetih rana. Neke od njih mogao bi koristiti svaki svećenik, dok bi za druge bilo potrebno posebno dopuštenje. Misal je nekoć bio ispunjen tim dubokim “pobožnim” misama, koje su (nepotrebno je reći) racionalistički progresivistički liturgičari mrzili. “Tako srednjovjekovno! Tako pijetetski! Tako nebiblijski! Tako…”
Sve što treba učiniti je proučavati ove mise uz molitvu da bi se vidjelo koliko je glupo i štetno ovo ideološko odbacivanje. Oni su, zapravo, duboko svetopisamski, duboko katolički – ali u duhu Tridentskog sabora, u duhu liturgijsko-sakramentalne mistike. Možda su zato odbijeni.
U ovo doba liturgijske godine, kada Sveta Majka Crkva slavi, po zapovijedi samoga Gospodina Isusa, svetkovinu Presvetoga Tijela Kristova (Corpus Christi), nalazimo jednu takvu jedinstvenu misu koja zaslužuje da bude oživljena u naše vrijeme: svetkovina Euharistijskog Srca Isusova, koja se slavi u četvrtak unutar oktave Presvetog Srca – to jest pretposljednjeg dana osmine.
Ovaj je blagdan prije nešto više od stotinu godina, 9. studenog 1921. godine, ustanovio papa Benedikt XV. Njegovo pravo – antifone, molitve, čitanja, čak, čini se, i predslovlje – izuzetno je lijepo, bogato materijalom za meditaciju. Za one koji imaju dnevni misal sv. Andrije, misa se nalazi na str. 1840. Radi lakšeg snalaženja, ovdje sam uključio stranice oltarnog misala iz 1952. tiskanog u New Yorku, kao i stranice Liber Usualis na dnu ovog članka.
S obzirom na ono što sam gore rekao, nitko se neće iznenaditi kada čuje da je ova misa, s trinaest sličnih, uklonjena iz misala iz 1962. dekretom izdanim 14. veljače 1961., nakon novog kodeksa iz 1960. rubrike Ivana XXIII. (Ovdje je ispričana cijela priča.) Razlozi navedeni za potiskivanje toliko su slabi i sumnjivi koliko se može zamisliti. Međutim, s osjećajem olakšanja primjećuje se da čak i dekret iz 1961. čini iznimke iz “doista posebnih razloga”. E sad, to je moj koncept otvorenog kraja! Uistinu poseban razlog danas je taj što živimo u razdoblju iznimne desakralizacije koja iziskuje povećanje pobožnosti prema otajstvima našega Gospodina, Gospe i svetaca. Štoviše, Benedikt XVI. dao nam je “sveto i veliko” načelo.[1] Takve mise pobožnosti ne trebaju nikakvo izvanjsko opravdanje za svoje oživljavanje. Opravdani su svojim autoritativnim uvodom, poviješću upotrebe i svojim intrinzičnim sadržajem: justificata in semetipsa. Štoviše, moglo bi se dodati da je Liber Usualis često uključivao pjesme za blagdan Euharistijskog Srca čak i nakon 1961., i, štoviše, da Baronijev misal, koji je, ako ništa drugo, pretjerano nalik na 1962., također uključuje pravila za to (vidi str. 1752). Ovdje se razaznaju jasne oznake sensus fidei fidelium.
U međuvremenu, u zemlji čudesa, američki biskupi najavili su “Nacionalnu euharistijsku obnovu” od 2022. do 2025. godine. Ovaj birokratski napor, koji će uključivati Euharistijski kongres vrijedan 28 milijuna dolara, osuđen je na neuspjeh sve dok se temeljni uzroci uobičajene euharistijske ravnodušnosti i nevjerice — naime, pričest koja se daje u ruke ljudima koji stoje u redu, pričest nezaređeni službenici i automatska pričest za sve, uključujući otvoreno zagovornike pobačaja – ostaju neriješeni.
A ova se zla ne mogu poništiti dok se ne riješi njihov temeljni uzrok, naime, oblik mise potpuno odgovarajući u svojim rubrikama i podložan izboru ad libitum svojih slavljenika. Zato će statistike, kad dođe 2025., pokazati iste depresivne rezultate kao i prije; osim što se sa sigurnošću može predvidjeti da će više katolika nego ikada pomagati u TLM-ovima. Tu se događa i odvijat će se euharistijsko oživljavanje koje planira Božja Providnost.
Ono što je potrebno nisu blistavo pakiranje, sinodalni procesi, dijeljenje i briga, uglađeni YouCats i ostala previše ljudska rješenja za koja je USCCB specijaliziran. Ono što je potrebno je i izazovnije i lakše dostupno: ponovno poniranje u mistične dubine Presvete Euharistije putem tradicionalnih liturgijskih obreda Crkve, zajedno s euharistijskim ozdravljenjem za grijehe počinjene protiv Gospodina u Presvetom Sakramentu… Ta je naknada, uostalom, bila razlog zašto je naš Gospodin zatražio, preko svete Margarete Marije Alacoque, poseban blagdan dan nakon osmine Tijelova, što danas nazivamo blagdanom Srca Isusova.
Riznica naše katoličke vjere već je prepuna svim sredstvima za popravak i obnovu. Nemojmo sjediti i jadikovati što su zli ljudi pokušali uzeti ovo blago; umjesto toga, ustanimo i budimo proaktivni u njihovom vraćanju.
-
Vijesti3 tjedna ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti6 dana ago
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti2 tjedna ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti2 tjedna ago
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti2 tjedna ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti3 tjedna ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja