MALI UVOD O GRČKOJ TRAGEDIJI Ovo što se dogodilo Grčkoj je poraz cijele zapadnoeuropske civilizacije. Strašno je ono što se događa u koloniziranoj Africi i što grabežljivci preko leševa ostvaruju bogatstva, ali što su bankari napravili od Grčke, opustošivši je ekonomski, kulturno i uništivši je antropologijski je nevjerojatno. Uništili su joj stanovništvo, učinivši Grke kojima su dovezli još desetine tisuća migranata u opustošenu zemlju prosjacima koji na pločniku sjede zajedno s migrantima. Učinili su novovjeki besramni bankarski genocid.

Foto: Der Spegel

Grčka je kolijevka kompletne zapadnoeuropske i svjetske kulture, filozofije, umjetnosti, književnosti, političkih i prirodnih znanosti. Grčka je domovina  Homera, Plutarha, Sokrata, Aristotela, Platona, Pitagore, Fidije, Praksitela, Sofokla, Euripida, Euklida. Nema gotovo područja književnosti, umjetnosti, filozofije, logike, teorije države i prava, politike, znanosti,  koja nema svoje početke i punu zrelost u Grčkoj. Unatoč vrhuncima intelektualnog dometa grčka povijest je strašna. Padom Carigrada Grčka je pala pod okrutno gospodstvo Turaka koje je trajalo stoljećima. I i II svjetski rat su bili tragedija za sve narode Europe i svijeta ali za Grčku na poseban način. Osobito povijest nakon II sv. rata. Njemci su u II svjetskom ratu osim razaranja izazvali i strašnu glad od koje je poumirao veliki broj stanovnika.

Njemačka je mnogim zemljama isplatila ratnu oštetu ali Grčkoj je dužna 85 milijardi eura koje je Angela Merkel odbila platiti. Grčkom su vladale dvije dinastije političara u poratno vrijeme; Karamanlis i Papandreu i polako ali sigurno zaduživale Grčku i podebljali svoje devizne račune u inozemnim bankama. Iz Njemačke i Francuske ali i iz drugih zemalja su dolazili bankari s punim koferima gotovine kojima su podmićivali političare. Grčki narod bi po međunarodnom pravu sve milijarde duga koje su mu natovarene mogao odbaciti jer u svim tim stotinama milijardi njega je zapalo samo 8%. Međutim mu je u kostima strah od vojne diktature koju pamti 1967 godine po strahotama. Danas svi režu troškove u Grčkoj zdrvstvu, školstvu, kulturi, infrastrukturi ali vojsku nitko ne spominje. Jer je strah od grčke vojske koja ima golem udijel u zaduživanju ogroman. Ulazak u Europsku uniju i prihvaćanje eura bio je tragedija za Grčku.

Bila sam u Italiji u vrijeme kada je dvojac Sarkozy – Merkel, kao danas Macron – Merkel, nametnuo istoga dana 11.11.2011 – datum birano zlokobno kabalistički, dva namjesnika, člana Trilateralne komisije. U Italiju je došao tehnokrat Mario Monti a u Grčku Lukas Papademos. Ono što su učinili od svojih zemalja je bila čista katastrofa. Kada je počela kriza u Grčkoj i kad je Trojka: Međunarodni Monetarni Fond, Svjetska Banka i Europska svjetska banka počela uvoditi drastične mjere štednje gledala sam na TV u Italiji kako su majke poklanjale djecu jer ih nisu imale čime hraniti. Na ulicama su se postavljali improvizirani stolovi gdje se jedan poklonjeni objed dnevno jeo. Ukinute se sve kulturne aktivnosti zbog štednje. Gledala sam kako simfonijski orkestar svira na svom zadnjem koncertu i svi glazbenici plaču. Smrtnost djece je ogromna, a rezanja i štednja su se odrazili i na ljetošnjim požarima jer EU nije dopustila radi štednje remont na vatrogasnim vozilima pa nije imao tko gasiti vatru. Trojka je rasprodala, odnosno kreditori su budzašto kupili luke, aerodrome i sve profitabilne djelatnosti tako da Grčka zapravo nema od čega početi. Sad komunistički predsjednik Tsypras želi konfiscirati crkvenu imovinu i prodavati vrijednosti. Došlo je do prodaje arheoloških lokaliteta. Hoće li i Partenon biti na prodaju? Možda ćete nakon ovog uvoda bolje razumjeti donji tekst i koja opasnost i nama prijeti.

Uvod napisala prof. Kornelija Pejčinović/

Tekst: „Etničko čišćenje“ koje je Europska unija provela u Grčkoj

Angela Merkel je otišla u Atenu. Nije bilo velikih prosvjeda kao proteklih nekoliko godina. Zato postoji razlog. Za vrijeme ekonomske krize Grčka je izgubila gotovo 700 000 stanovnika. Otišli su svi mladi ljudi, diplomirani i diplomanti. Dogodio se masovni egzodus onih koji napuštaju zemlju ostavljajući zemlju bez vitalnih snaga bilo onih koji proizvode bogatstvo ili one koje eventualno zaliječiti socijalni sukob.

Ovaj članak je objavljen u četvrtak u New York Timesu. Iako je napisan u „britanskom“ tonu koji se očekuje od jednog anglosaksonskog lista vraća nas u na opis pustošenja kakvo ni II svjetski rat nije bio u stanju izazvati u ovoj zemlji.

Koliko se može izreći hladno i neutralno procjena za grčku populaciju od sada pa u idućih 30 godina, ako se stanje ovako nastavi s „automatskim pilotiranjem“ je kao nakon nuklearnog napada: smanjenje za 800 000 do 2,5 milijuna. Gotovo istrebljenje raspoređeno u vremenu dogodilo se bez prolijevanja krvi ili koncentracijskih logora, ali ne i bez tragedija i boli koja je zahvatila 10 do 25% izvornog stanovništva. Treba uzeti u obzir emigraciju i ljudsku fiziologiju /umiranje/.

Iza ekonomskih brojeva stoje osobe od krvi i mesa, tako se kaže. U ovom slučaju se pokazuje kako s uništenjem gospodarstva nestaje i stanovništvo zemlje. Prisiljeni su na emigraciju ekonomski migranti kako bi bar netko, dao Bog, poslao nešto kući. Ako se pogorša gospodarsko stanje, kako sad izgleda, i tamo gdje su otišli, oni se više ne mogu reproducirati /imati djecu/.

Lista ljudskih posljedica, antropoloških, kulturalnih itd., bi se trebala potpuno raščlaniti, a ona je ogromna. To je toliko ogromno iskorijenjivanje naroda, tolikih razmjera kakvo se nije vidjelo od vremena Gingis Khana. U ovom slučaju možda su samo slavenski narodi doživjeli slično za vrijeme nacističke invazije. Ali u tom slučaju postojala je široka baza solidarne potpore pozadine koja je ratovala. I tragedija je trajala samo dvije ili tri godine, iako su ljudski gubici bili ogromni. Preko 20 milijuna ubijenih u SSSR-u  u II svjetskom ratu bili su civili.

Kada se kaže da je proizvodni sustav u suštini kriminalan i kriminogen netko bi se, pretvarajući se, uzviknuo da su to ideološka pretjerivanja.

Etničko čišćenje Grčke pokazuje međutim da smo i mi pogriješili jer smo bili predobri i preoptimistični. U manjim razmjerima se isto događa i u Italiji, i prije nego budu primijenjene okrutne mjere „strukturalnog prilagođavanja“ iz europskih ugovora i od  tehnokratske Trojke – Europske unije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda.

Uz ono što se događa u Africi godinama  i u drugim državama, gurnuti u ekonomsko ropstvo i izloženi direktnim vojnim napadima umnaža se vjerojatni fenomen migracija.

Kad samo čujete govor Montia, Giavazzi-a, jednog Cittarelle ili jednog Calende koji o ovome govore označavajući pojavu „nužnom“ i „bez alternative“ i to sa smješkom na usnama!

To su shvatili na vrijeme u Francuskoj. I ako ništa počeli su, počeli, da daju na znanje da više neće biti poslučnosti, povjerenja u takvu vladajuću klasu.

VELIKO GRČKO KRVARENJE

Grčka vlada, jedna koalicija jedne radikalne ljevice i jedne stranke desnih nacionalista na vlasti od 2015 i proslavila je kraj trćeg plana spasavanja zemlje prošlog kolovozo kao „vraćanje u normalno stanje“. Naši partneri, kreditori iz Europske unije koji su nam dali 288,7 milijardi eura na posudbu prethodnih godina, požurili su se da proglase pobjedu nad krizom koja je započela 2010. Svi žele vidjeti kraj grčke kirze a ponajviše grčki narod koji je iscrpljen dugom i dubokom recesijom, stalnom nametnutom strogošču i reformama od kojih nisu vidjeli koristi.

Ali Grčka je daleko od „normalnog.“ Mnogo je učinjeno kako bi gospodarstvo bilo profitabilno. Ali Grčka treba eksploziju povjerenja i gospodarkih aktivnosti. Oporavak bi donio značajna nova ulaganja, političku stabilnost i daljnje reforme u javnoj upravi. Ali ne samo da je javni dug veći nego što je bio 2009 godine, nego su smanjeni i prihodi građana, devalvirana imovina, izguljena im je imovina i višestruko uvećani dugovi.

Pod takvim uvjetima se trebaju održati nacionalni izbori. Ankete pokazuju da je opozicija desnog centra Nove demokracije ispred Syrize jačeg partnera koalicijske vlade. U tim okolnostima grčka polarizacija snaga se pogoršava. Vlada koja neprekidno govori o strogosti i reformama obećava pomoč a opozicija se zaklinje da će srušiti politiku i odluke s kojima se ne slaže.

Nako prvo dramatičnog izglasavanja nepovjerenja 700 000 ljudi je napustilo Grčku 2010 tražeći sreću u inozemstvu. Smrti su brojnije od rađanja, a ljudi se ne usude imati djecu jer su gladni. Najnovij prognoze o grčkoj populaciji prema sadašnjim stopama  izgledaju: 2015 Grčka je imala oko 10,9 milijuna stanovnika i do 2050 bi se taj broj mogao smanjvati  za oko 800 000 do  2,5 milijuna. Sposobna radna snaga će iznositi 4,7 milijuna. Mnogo manja radno sposobna populacija morat će biti potpora većem broju umirovljenika uz manji ekonomski rast i manje prihode zbog većih troškova socijalne sigurnosti.

Kriza je nanijela štetu gospodarstvu. Smanjenje domaće potražnje, ograničeni uvjeti kreditiranja, kontrola kapitala, politička neizvjestnost, transferi iz inozemstva  prepolovili su proizvodnju malih i srednjih poduzeća. Ta su poduzeća ključna sila gospodarstva s obzirom da stvaraju četvrtinu BDP-a i 76% postotnu zaposlenost. Uz lagani povratak na rast iz 2017 tvrtke su se počele oporavljati. U prvih šest mjeseci 2018 153 tvrtke koje su se pojavile na Atenskoj burzi imali su prije oporezivanja dobit od 957 milijuna eura navodi konsultantska tvrtka ICAP. Međutim u usporedbi s javnim dugom ove brojke ukazuju na izazove s kojima se Grci suočavaju u nadolazećim godinama.

U 2009 godini javni dug je iznosio 299,7 milijardi eura što je ravno 130% BDP-a. Otada je Grčka posudila 288,7 milijardi eura od država članica i institucija Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda. Osim toga u 2012 godini otpisano je 107 milijardi eura duga. Ipak javni dug 2018 dosegao je 357,25 milijardi eura što je više od broja s kojim se Grčka ranije nije mogla nositi. Neki pokazatelju ukazuju da je Grčka na pravom putu. Nezaposlenost je pala na 18,3% sa 27,9% u 2013 godini. Procjenjuje se da je u 2018 godini primarni suficit treću godinu zaredom premašio cilj koji su postavili vjerovnici. No to je imalo visoku cijeu: odgođene isplate od države pojedincima i poduzećima kao i daljnje rezove u financiranju socijalnog osiguranja, isplate bolnicama i drugim službama.

Smanjenje potrošnje će se osjećati godinama i nastaviti desetljećima budući da je Grča  mora održavati godišnji višak od 3,5 % do 2060. Taj problem je otežan ogromnim rastom privatnog duga. Gotovo polovica kredita odobrenih od strane četiri glavne banke u zemlji, 86 milijardi eura su nenaplativi. To priječi banke da novac daju gospodarstvu. One tvrtke koji traže posudbu u inozemstvu moraju se suočiti s visokim kamatama.

Gotovo 4,2 milijuna ljudi duguju državi,  a dugovi nisu pokriveni porezima s preko 103 milijarde eura. Vlasti blokiraju plaće, mirovine i imovinu većem broju od milijun ljudi. Nepodmireni dugovi prema fondovima socijalne sigurnosti trenutno iznose 34,4 milijarde eura.

S visokim porezima i s gotovo polovicom novih radnih mjesta sa skraćenim radnim vremenom, u smjenama, vjerojatno je da će ovi dugovi rasti. Danas su u riziku siromaštva ili socijalnoj isključenosti više od 34,8% stanovništva /u 2017/ u odnosu na početak krize /27,7%/.

Siromašni su postali još siromašniji dok je srednja klasa iscrpljena neprekidno rastućim pritiskom. Porez na vlasništvo od oko 600 miliona eura od prije kriza je skočio na 3,7 milijardi eura u 2017. Oko 19%  poreznih obveznika pokriva oko 90% fiskalnog ulaza priznao je predsjednik Alexis Tsipras.

Vrijednosti vlasništva odražavaju se na povišene poreze i smanjeni zakup sa stanovima koji su izgubili 41% vrijednosti između 2007 i 2017, prema izvještajima Grčke Banke. Neophodnost plaćanja poreza za ispunjenje obveza učinilo je da su privatni depoziti u bankama spali prošlog studenog na 131,385 milijardi eura u usporedbi prema 237,8 milijardi u 2009. Mnoge osobe, da bi preživjeli prisiljeni su prodavati zlaatni nakit i druge vrijedne predmete. Agencije koje kupuje zlato i druge vrijednosti su napravile velike poslove u čitavoj zemlje topeći nakit i druge zlatne predmete u zlatne blokove.

Policija je nedavno uhitila na desetine osoba na koje se sumnja da švercaju zlato u Tursku. Dnevni prihog toga se kreće oko 400 000 eura što odgovara 11 kilograma zlata dnevno. Kontrola je bila strašna: otkriveno je da koncesionari nisu imali ni dozvole za izvoz u Tursku. Istraga je međutim osvijetlila samo dio osobnih troškova  koji su u krizi manje vidljivi.

Ali ni u jednom dijelu krvarenje Grčke nije tako ogromno kao u odlasku mladih. Grčka je u prošlosti vidjela masovnu emigraciju zbog siromaštva, rata, diktature i nedostatka perspektive što je poticalo nekvalificirane osobe da potraže sreću u Americi, Australiji, Europi i Africi.

Ovaj puta najveći dio onih koji napuštaju zemlju lišavaju je vlastitih mogućnosti i vlastitih investicija. Oo 92% novih emigranta imaju sveučilišne diplome i diplome tehničkih institucija. Od toga su 64% postdiplomske diplome i doktorske utvrdila je konzultatska firma ICAP na uzorku od 1068 Grka u 61-oj zemlji. Tijekom krize 18 000 liječnika je napustilo zemlju prema Atenskom liječničkom društvu. Za školovanje svakog je država platila 85 000 eura.

Tako Grčka školuje s visokim troškovima profesionalce ali im ne može ponuditi stabilnot i priliku kakva im je potrebna da bi ostali u zemlji. To pogoduje državama u koje odlaze a prepreka je gospodarskom rastu Grčke jer tvrtke ne mogu pronaći zaposlenike s kvalifikacijama koje su im potrebne. Ali kad i oni mlađi ostaju duže vremena nezaposleni ne donose nadu u zaradu starijima i gube kvalifikacijske sposobnosti i doprinose smanjenoj produktivnosti. U svibnju, izbori u čitavoj Europskoj uniji odredit će ne samo  sastav Europsog parlamenta nego će usmjeriti i izvršne organe Europske komisije. Novi predsjednik će biti izabran i za BCE- Središnju europsku banku.

U jednom svijetu koji je sve više nestabilan nitko ne želi grčku krizu na dnevnom redu. Ali bitka u Grčkoj daleko je završetka. Oporavak ovisi od snaga samih Grka i potpore Europske unije koja će nastaviti na isti način podijelu rizika. Ova godina će pokazati kako su u ovom kompleksnom slučaju usmjerene Grčka i Europska unija.

Autor: Nikos Konstandaras/contropiano.org S tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Nikos Konstndaras je urednik grčkog dnevnika Kathimerini i suradnik New York Times-a