Vijesti
Super-država upravljana umjetnom inteligencijom A.I. i korporativni novac u nadzoru zdravstva
Prvi dio Nafeez Ahmedove velike istrage o novcu, ljudima i razlozima velikog prodora u medicinske podatke
Kriza javnog zdravstva uzrokovana pandemijom COVID-19, pogoduje sumnjivoj mreži tvrtki za nadzor tehnologije u sprezi s visokim vladinim dužnosnicima, a na štetu ljudskih života. Financijske avanture bivšeg vrhunskog špijuna MI5 i medicinske fantazije najvažnijeg savjetnika premjera Borisa Johnsona upućuju na uznemirujući zaplet: korporativna super-država koju vodi umjetna inteligencija, s posebnim naglaskom na genetička istraživanja NHS-a (Nacionalni zdravstveni sustav) nadahnuta eugenikom.
Priča započinje s britanskim sigurnosnim službama, a završava s Dominic Cummingsom. Otkriva u kojoj su mjeri demokracija i javno zdravstvo ugroženi zbog niza neuspjeha (op.p.britanske) Vlade koji vuku korijene iz jedne propale ideologije pod utjecajem modernih relikvija znanstvenog rasizma.
U nedjelju, 12. travnja, Vlada je najavila da će NHS predstaviti novu aplikaciju za praćenje mobitela zbog pandemije COVID-19. Rezultat te najave je niz analiza, komentara i gorućih pitanja o povredi privatnosti, koja su nametnuta ovakvim razvojem događaja. No, ono što se ne iščitava iz ovih pitanja puno je širi kontekst koji bi mogao rasvijetliti zašto vlada na tako dramatičan način nije uspjela spriječiti neviđenu javno-zdravstvenu katastrofu koja je Veliku Britaniju postavila na drugo mjesto u svijetu po broju smrtnih slučajeva u pandemiji COVID-19.
Istog dana kada je najavljena aplikacija za praćenje mobitela, bivši generalni direktor britanske službe za sigurnost MI5 Lord Jonathan Evans ustvrdio [1] je da se postojeća tehnologija koja se koristi u istragama u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala može upotrijebiti i za proširenje aplikacije koju razvija NHSX, podružnica NHS Nacionalnog zdravstvenog sustava usmjerena na razvoj digitalnih inovacija.
Lord Evans, koji je bio na čelu MI5 od 2007. do 2013., trenutno vodi vlastitu službu za nadzor javnih normi te je glavni savjetnik premijera Borisa Johnsona o etičkim standardima u javnom sektoru.
“Jake ovlasti za nadzor prihvatljive su tamo gdje su podjednako strogi nadzor i odgovornost koji osiguravaju da se ovlasti primjenjuju zakonito, proporcionalno i samo tamo gdje je to potrebno”, napisao [2] je u Sunday Timesu. “Trenutno, takav slučaj imamo s antiterorizmom, a isto se mora odnositi i na zdravlje.”
Prije više od tjedan dana, ministar zdravstva Matt Hancock već je odobrio [3] GCHQ-u (Sjedište vladinih komunikacija) pristup podacima NHS-a, posebno s osnove cyber-sigurnosti.
Ono što je bivši vrhunski špijun izostavio reći jest to da je već prošle godine Ured povjerenika za istražne ovlasti (IPCO) utvrdio [4] da je MI5 prekršio Zakon u vezi s mjerama zaštite nadzora namijenjen ograničavanju razmjene i pohrane presretnutih podataka. Privatni podaci milijuna običnih građana mogli su se dijeliti sa stranim vladama na temelju netransparentnih i neprimjerenih protokola o „nacionalnoj sigurnosti“.
Lord Evans je također povezan s rastućom privatnom industrijom kibernetičke sigurnosti koja već dugo ima za cilj iskoristiti jezivu privatizaciju NHS-a isključivo radi profita. Štoviše, povezan je s tri gigantske korporacije koje trenutno profitiraju od velikih ugovora s NHS-om.
Od špijunskog šefa do lobista
Put lorda Evansa od generalnog direktora MI5 do višeg korporativnog savjetnika nije osobito ujednačen s putevima njegovih prethodnika i nasljednika u istoj ulozi. No, pruža jedan uvid o tome na koji način britanska industrija nacionalne sigurnosti profitira od djelomične privatizacije britanske javnozdravstvene infrastrukture.
Prema „DeclassifiedUK-u“, platformi za istraživačko novinarstvo usredotočenoj na pitanja britanske nacionalne sigurnosti, bivši britanski špijunski šefovi redovno su lobirali [5] kod Vlade za privatni sektor. Rezultat toga je da je Vlada uložila milijune funti poreznih obveznika u privatne tvrtke koje se bave „nacionalnom sigurnošćui” što je oslabilo spremnost države u borbi protiv pandemije, a dalo prioritet daleko nižim prijetnjama.
Pandemija COVID-19 još više ubrzava ovaj proces s obzirom na to da vlada daje neviđenu moć privatnim tehnološkim tvrtkama s malo transparentnosti.
Tijekom 33 godine u britanskoj službi sigurnosti, Lord Evans igrao je ključnu ulogu u politici Agencije u borbi protiv špijunaže i antiterorizma e je rukovodio protuterorističkim odjelom tijekom “Rata protiv terorizma” nakon 11. rujna 2001.
2009. godine, kao zamjenik direktora MI5 isticao se opravdavajući [6] povezanost Agencije sa stranim režimima radi dobivanja obavještajnih podataka MI5 i MI6 prikupljenih mučenjem osumnjičenih za terorizam.
Iste godine, 2013., kada se Lord Evans povukao iz MI5, ured Registra Nacionalnog Rizika britanskog kabineta upozorio [7] je da je pandemija “najznačajniji rizik za civilno izvanredno stanje”, veći prioritet veći čak i od katastrofalnog terorističkog napada ili priobalnih poplava.
Nakon svoje MI5 karijere, Lord Evans postao je lobist privatne industrije za nacionalnu sigurnost koja velikim dijelom nije uspjela zaštititi Britaniju od ovog rizika. Brzo je napredovao i zauzimao visoke pozicije u industriji financijskih usluga, uključujući i visoko plaćene pozicije u Accenture, Deloitte i HSBC.
Trgovački putnik špijunskog poduhvata osmišljenog od strane GCHQ
Do rujna 2013. pridružio se savjetodavnom odboru Darktracea, tvrtki za kibernetičku sigurnost baziranoj na umjetnoj inteligenciji, vrijednoj 1,65 milijardi dolara koju su britanski obavještajni službenici [8] “osnovali” ranije te godine, a čija je temeljna tehnologija prvotno osmišljena [9] od strane GCHQ, britanske verzije NSA (agencije za elektronički nadzor) koja je netom dobila neviđen pristup NHS informacijskim sustavima.
Prema detaljnoj analizi [10] DeclassifiedUK, Darktrace ima gotovo simbiotski odnos obavještajne zajednice Velike Britanije i SAD-a, s osobljem koje dolazi iz GCHQ, MI5, MI6, Ministarstva obrane Velike Britanije, vojnih i specijalnih snaga Velike Britanije.
Dokumenti vladinog Savjetodavnog odbora za poslovna imenovanja (ACOBA), koji bi trebao regulirati sukob interesa za odlazeće vladine dužnosnike, potvrđuju [11] da je u vrijeme njegovog odlaska 2013. godine Lordu Evansu izdano odobrenje od strane tadašnjeg premijera Davida Camerona da se osobno uključi u lobiranje Vlade Velike Britanije u ime svog novog poslodavca Darktrace-a, i to samo nakon dvije godine od aktivnog sudjelovanja u službi.
Matt Hancock je dugogodišnji obožavatelj tvrtke osmišljene od strane GCHQ, koju savjetuje Lord Evans. Darktrace je 2017. godine bio vodeći član trgovinske delegacije Velike Britanije u Singapuru na čelu s Hancockom [12] u svojstvu tadašnjeg ministra za digitalne tehnologije. Navedene godine se pokazalo da je jedan od novih klijenata Darktracea bila „NHS-ova agencija“ koja je navodno zaštićena od napada zlonamjernog softvera WannaCry pomoću tehnologije „Enterprise Immune System“.
U srpnju 2018. godine Hancock je postao ministar zdravstva i socijalne skrbi s time da ga je Darktrace nastavio slijediti u NHS. Istog mjeseca tvrtka je objavila [13] da je s vladinim odjelom potpisala „višemilijunski ugovor” kako bi implementirala svoju tehnologiju za zaštitu „javnih usluga i podataka građana”, no bez otkrivanja o kojem se vladinom odjelu radi. Mjesec dana kasnije, tvrtka je potvrdila [14] da NHS pojačava usvajanje Darktrace-ove tehnologije „kako bi zaštitila sustave i podatke o pacijentima, uključujući podatke o receptima i krvnoj grupi“.
U jeku krize uzrokovane pandemijom COVID-19, Darktrace je pokušao osigurati ovaj posao izjavivši [15] da će svoje usluge NHS-u nuditi besplatno.
U međuvremenu, Lord Evans je 2015. godine također dobio [16] novu ulogu kao neizvršni direktor kompanije Ark Data Centers, britanske tvrtke za pohranu podataka. Zamijenio je svog prethodnika, bivšu šeficu MI5-a, barunicu Eliza Manningham-Buller. Iste godine, Ark Data Centers je osvojio [17] četverogodišnji ugovor vrijedan 700 milijuna funti sklopljen s Uredom Vlade za opskrbu svih vladinih podatkovnih centara putem ugovora o Crown Hostingu.
Do 2018., iste godine kada se Darktrace počeo širiti u NHS, Ark Data Centers je osigurao četverogodišnje proširenje u iznosu od 500 milijuna funti u okviru Crown Hostinga, očigledno zaobilazeći [18] uobičajeni postupak natječaja u ime izbjegavanja poremećaja proizašlih iz Brexita. Kasnije te godine, zaklade NHS-a počele su se zauzimati [19] za rješenje za pohranu podataka podržano od strane Ark Data Centers.
Za to vrijeme Lord Evans je bio izuzetno zauzet. Samo prethodne godine preuzeo je novu poziciju neizvršnog direktora u britanskoj tvrtki za financijske usluge KPMG te mjesto [20] u Odboru za javni interes. Potonja je odgovorna za „nadzor aspekata javnog interesa u donošenju odluka za KPMG LLP (UK) i njegove povezane subjekte, uključujući pravne interese klijenata i vlade.“
Unatoč navedenom, KPMG je preuzeo odgovornost za privatizaciju NHS-a, poduhvat u kojem uloga Lord Evansa u odboru govori o značajnom previdu.
KPMG: Kada BDP nadilazi živote
Još u listopadu 2010. godine, šef britanske uprave za javno zdravstvo pri KPMG Mark Britnell, u vrijeme obnašanja dužnosti zdravstvenog savjetnika premijera Davida Camerona, izjavio [21] je na globalnoj konferenciji o zdravstvenoj skrbi – Apex Partners: „U budućnosti će NHS biti pružatelj državnog osiguranja, a ne državni isporučitelj. NHS neće imati milosti, a najbolje vrijeme za iskoristiti ovu priliku bit će u sljedećih nekoliko godina.”
Brošura Apex Partnersa dalje je pojasnila [22] bit komentara Britnell-a: “U budućnosti će “svaki voljan davatelj usluga” iz privatnog sektora moći prodavati robu i usluge sustavu … Monolitna ruka državne kontrole bit će olabavljena, što će pružiti ogromnu priliku za učinkovite davatelje usluga iz privatnog sektora.”
Do 2015, KPMG je bila jedna od nekoliko tvrtki u sektoru financijskih usluga imenovanih kao odobreni davatelji [23] usluga za oko dvije trećine konzorcija u natječajima za planiranje i nabavu u pružanju skrbi liječnicima opće prakse u koncesiji.
Tijekom krize uzrokovane pandemijom COVID-19, KPMG je osigurao ugovor s Vladom za nadzor upravljanja NHS-ovim Nightingale bolnicama. KPMG također ima ulogu savjetnika Odjela za rad i mirovinski sustav u planiranju mjera zbog pandemije uzrokovane korona virusom.
Mnoge Nightingale bolnice nisu korištene, neki su to pozdravili kao uspjeh u oslobađanju postojećih kapaciteta. No, zaposlenici u novim bolnicama tvrde [24] da su pravi problem nedostatak odgovarajućeg osoblja, manjak medicinskih sestara educiranih za brigu o kritičnim bolesnicima, nedostatak opreme za dijalizu i održavanje srčane funkcije u onim bolnicama predviđenim za rješavanje problema kod bolesnika s višestrukim otkazivanjima organa, drugim riječima, nisu adekvatno opremljene za liječenje najkritičnijih bolesnika [25].
Istovremeno s utjecajnom ulogom vladinog ugovronog izvođača, proizlazi da je KPMG najglasniji u isticanju potrebe za uravnoteženjem gospodarstva s prioritetima javnog zdravstva.
U poruci iz travnja upućenoj prema 16.000 zaposlenika tvrtke, predsjedavajući KPMG-a Bill Michael napisao [26] je da “u nekom trenutku riskiramo da će ekonomska katastrofa nadmašiti ljudsku”. Ali uvjeravao je svoje zaposlene da je KPMG „na pravoj poziciji“ da savjetuje Vladu o „teškoj odluci… uspostavljanju ravnoteže između zdravlja ljudi i ekonomije.“
Promoviranje pristupa podacima putem umjetne inteligencije (A.I.) u javnom sektoru
Uz ove višestruke poslovne uloge, Vlada je imenovala Lorda Evansa za predsjednika Odbora za Standarde u javnom životu u listopadu 2018. zaduženog za savjetovanje premijera o etičkim standardima u javnom sektoru. Za postavljanje na tu poziciju pozvao ga je [27] veteran Ureda Premijera, Jonathan Hellewell, trenutno na poziciji posebnog savjetnika Borisa Johnsona o vjerskim zajednicama.
Čini se da je Lord Evans vladin čovjek s ciljem raščišćavanja puta ostvarenje plana za revoluciju umjetne inteligencije koja bi, naime, potajno privatizirala javni sektor.
Ranije 2018. godine Lord Evans obratio [28] se kolegama u Domu lordova. Napomenuo je da je savjetnik britanskog start-upa Facewatch koji se bavi prepoznavanjem lica izloživši prednosti sveobuhvatnog proširenja te tehnologije u cijelom društvu, u prometu, trgovinama, zabavi, u javnim prostorima, od strane policije, vlade, te u privatnom sektoru radi „omogućavanja preventivnih radnji koje se trebaju poduzeti” u “obavještajne svrhe”, pa čak u “dokazne” svrhe prema važećim “standardima”. “Isto tako, važno je da u ovom slučaju odvjetnici ne profitiraju”, aludirajući na problem koji bi mogao nastati uslijed već donešenih zakona o privatnosti.
Tijekom vremena provedenog u Facewatch-u, od 2014. godine, tvrtka je naglo proširila svoju djelatnost „gradeći bazu podataka o navodnim prekršiteljima zakona, čije su slike dobili od tvrtki koje su se prijavile za tu uslugu“. Iako, teoretski, svi koji sumnjaju da su pogrešno dodani u ovu bazu mogu tražiti uklanjanje, kako primjećuje [29] tehnološki novinar Geoff White kaže: “da biste to učinili, morate znati ili sumnjati da ste u bazi podataka, a budući da podaci tvrtke nisu javni, to je nemoguća misija … vaše lice se sada koristi za pristup bazama podataka o vama, tko kontrolira te baze? Koliko su točne? I kako to ikada možete saznati?”
Facewatch vodi internetsku platformu za prijavu kriminala i dijeljenje obavještajnih podataka potvrđenu [30] od strane Secured by Design, službene britanske policijske sigurnosne inicijative. Čini se da sustav djeluje bez odgovornosti kao crna lista masovnih izvora kojemu nedostaje [31] suvisli postupak.
Lord Evans je napustio položaj u Facewatch-u preuzevši novu poziciju u britanskoj službi za zaštitu javnih standarda. U tom je svojstvu nadgledao značajno izvješće [32] koje je u osnovi pozivalo vladu da ubrza s velikim planom implementacije umjetne inteligencije (A.I.) širom britanskog društva, uključujući i NHS. Iako priznaje da Vlada „nije uspjela“ u cilju „otvorenosti“ u korištenju umjetne inteligencije, izvješće nije zagovaralo nikakvu veliku promjenu [33] u modelima upravljanja u javnom sektoru.
“Naši dokazi pokazuju da zdravstvena zaštita i policija trenutno imaju najrazvijenije programe umjetne inteligencije, pri čemu se tehnologija koristi, primjerice, za identificiranje očnih bolesti i za predviđanje stope ponavljanja kriminalnih djela, iako se stupanj zrelosti sustava razlikuje između NHS-a i policijskih snaga”, navodi se u izvještaju [34].
Glavna prepreka usvajanju istog je problem oko pristupa podacima, zaključeno je u izvješću: „Stručnjaci za javnu politiku često navode da je pristup stvarnoj količini potpuno ispravnih, kvalitetnih podataka ograničen i da probni sustavi još nisu spremni staviti ih u uporabu. Naš je dojam da se mnoga javna tijela još uvijek usredotočuju na ranu fazu digitalizacije usluga, a ne na ambicioznije projekte umjetne inteligencije.”
Usred nekoliko dobrodošlih preporuka za bolje regulatorno usmjeravanje i etičke kodekse, općeniti uvid izvještaja bio je raščistiti put za postupno uništavanje demokratskog procesa.
Izvještaj je odbacio ideju regulatora umjetne inteligencije i pažljivo izbjegao prestrašiti Lorda Evansa s novim zakonom o umjetnoj inteligenciji. Pristup koji je u potpunoj suprotnosti ideje tvorca “Opće uredbe o zaštiti podataka” (GDPR) Paula Nemitza, da [35] kojom tvrdi “Ako se zakonom ne regulira ovu sveprisutnu i često presudno odlučujuću tehnologiju, to će zapravo predstavljati kraj demokracije”.
Izvješće Lorda Evansa objavljeno je u veljači 2020., u periodu dok je pandemija COVID-19 uzimala maha. Izvješće je dobilo minimalnu pažnju, usprkos tome što je time dalo zeleno svjetlo novoj eri korištenja umjetne inteligencije koja će oslabiti britanske temeljne demokratske kontrole tripartitne vlasti: zakonodavne, izvršne i sudske.
NHS kao središnji dio revolucije korištenja umjetne inteligencije
Iako je Lord Evansa u izvješću priznao da neki od najrazvijenijih programa umjetne inteligencije u Velikoj Britaniji započinju s aktivacijom u NHS-u, zanemario je njihove mnogostruke implikacije.
NHS je zapravo tiho bio na čelu vladinog do sada najambicioznijeg pokreta za umjetnu inteligenciju. To je zato što vladini najviši dužnosnici privatizaciju i transformaciju NHS-a vide kao udarnu iglu prirodne nacionalne strategije za nadjačavanje suparničkih gospodarstava. Zvuči bizarno? I je!
Dvije godine prije nego što je Zaštitnik javnih standarda objavio svoje izvješće, Matt Hancock iznio je svoju viziju “preventivne, predvidive i personalizirane skrbi”, zasnovane na sveobuhvatnoj digitalnoj transformaciji NHS-a u kojoj bi se podaci o pacijentima usmjeravali u stvaranje novih aplikacija i usluga zdravstvene tehnologije. Jedna od usluga koju je promovirao [36] bila je aplikacija za pametne telefone kako bi se olakšala video savjetovanja s liječnicima opće prakse kreirana od strane start-up tvrtke Babylon Health, koji tu uslugu sada prodaje NHS-u. Idejni tvorac Vote Leave (op.p. kampanje za izlazak iz EU), Dominic Cummings, također je bio plaćeni savjetnik [37] u Babylon Health do srpnja 2018., s time da je nastavio savjetovati tvrtku do rujna te iste godine.
Dana 4. rujna 2019. Ureda premijera bio je domaćin [38] ministarskog okruglog stola o znanosti o životu i tehnologiji s ministrom zdravstva Mattom Hancockom, pozvavši ključne čelnike privatnog sektora. Sudionici sastanka bili su: Babylon, Darktrace i Lord Evans, NHS England i druge tvrtke poput Googleovog Deepmind i Faculty-ja.
Poput Babilona, i Faculty je usko povezan s Cummingsom, održavajući rad izbornog modeliranja kampanje Vote Leave (op.p. za izlazak iz EU). Direktor tvrtke, Mark Warner, brat je jednog od najboljih Cummingsovih pomoćnika u tehnologiji Ureda premijera, Bena Warnera. Sva trojica sjedila su na sastancima Znanstveno-savjetodavne skupine za hitne slučajeve (SAGE), koja je osnovana radi pružanja neovisnih znanstvenih savjeta Vladi tijekom pandemije COVID-19.
Umjesto da reagira najbrže moguće [39] na novi korona virus na temelju dosadašnjeg iskustva [40] javnog zdravstva, Vlada je ubrzala svoje ambicije za privatizacijom digitalizacije NHS-a. Međutim, iza ovih ambicija stoji izuzetno crna vizija, koja nije u potpunosti shvaćena.
Dana 13. ožujka, dan nakon što je vlada odustala od praćenja mobitela, a niz vladinih savjetnika za znanost javno je potvrdio [41] da prihvaća politiku „imuniteta stada“, Fakulty je objavio [42] da je „sklopio partnerstvo s NHSX-om u izgradnji svoga novog laboratorija za umjetnu inteligenciju za pomoć u pokretanju digitalne transformacije i korištenja umjetne inteligencije u NHS-u … Fakulty će pomoći NHSX-u u korištenju i primjeni najsuvremenijih tehnika umjetne inteligencije”.
To je bilo samo mjesec dana nakon što je Lord Evans objavio izvještaj svog odbora koji je uglavnom branio sveprisutnu rasprostranjenost korištenja umjetne inteligencije u britanskom društvu.
Prošle godine, viši rukovoditelji Faculty-a i Darktrace-a bili su dio šire skupine britanskih predstavnika umjetne inteligenciju koji podržavaju [43] rast programa „Primijenjena umjetna inteligencija 1.0“, na razini cijele države, a koji je podržan i od strane Vladinog ureda za umjetnu inteligenciju.
Fakulty je tvrtka koja je pomogla “konfigurirati” parametre prema modelu sveučilišta Oxford koji bi bili osnova za NHSX aplikaciju za praćenje mobitela [44]. Fakulty i Sveučilište Oxford negirali su da Fakulty izravno radi na razvoju aplikacije i da ima pristup njegovim podacima. No, Fakulty istovremeno radi s američkim gigantom na području obrade velikih podataka Palantir u ogromnoj vježbi [45] prikupljanja i obrade velikih količina povjerljivih podataka o pacijentima u Velikoj Britaniji u centraliziranoj vladinoj bazi podataka.
Prema optužujućoj analizi [46] dr. Michaela Vealea, stručnjaka za zaštitu podataka na University College London, prema britanskom zakonu, NHSX aplikacija koja se trenutačno testira na otoku Wight ne osigurava anonimnost, može doći do osobne identifikacije korisnika, a usprkos odbijanjima Vlade osmišljena je i dizajnirana za sustavno praćenje javno dostupnih prostora. Korisnici ne mogu izbrisati niti pristupiti vlastitim podacima u sustavu.
Lord Jonathan Evans i Dominic Cummings kontaktirani su u vezi ovog članka, no još se čeka njihov odgovor. Nafeez Ahmed /Daniel Colnar
izvor: Dokumentarac
Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!
Na mame se ne galami, one su korisne.
Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.
Poluotok je otok koji još nije dokraja napravljen.
Baka je debela zato što je puna ljubavi.
Što je covjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.
Djevojčice ne mogu stojecki piškiti, jer se nemaju za što držati.
Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u caši.
Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju.
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Da bi bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.
Kad se moj mlađi brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo vidjeti i one životinje koje ne postoje.
Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slucaj.
Razlika izmedu sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mijenja.
Svi psi vole vodu. Neki cak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Akvarij je malo stakleno more gdje žive domace ribe.
Alimentacija je placa za djecu kada im se tata odseli.
Papa živi u Vakumu.
Sve ribe nose jaja, a ruske cak I kavijar.
Kod nas se muškarci mogu ozeniti samo jednom ženom. To se zove monotonija.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu.
Marin EfaTa Croatia/fb
Razgovor uz knjigu „Globalizacija i Europa na raskrižju (Europa od volje za moći, do volje za ništa)“
Upovodu objavljivanja knjige „Globalizacija i Europa na raskrižju (Europa od volje za moći, do volje za ništa)“, u izdanju Instituta za europske i globalizacijske studije, ususret izborima za Europski parlament, razgovarali smo s autorom, uvijek britkim i slikovitim politologom i sveučilišnom profesorom dr. Anđelkom Milardovićem. Predstavljanje knjige održat će se 11. lipnja u 12 sati u Kući Europe u Zagrebu.
U kojem se razdoblju dogodila transformacija od voljne do bezvoljne Europe? Kako se „od volje za moći do volje za ništa“ očituje u svjetlu rata u Ukrajini, prethodno pošasti krunskoga virusa, migracija, prve ekonomske krize 2008., ako Hitchcockov „Vertigo“ kao Vaš metaforički primjer gledamo unatrag? Ili najbolje kronološki pripovijedati?
Europa odustaje od same sebe i svojih vrijednosti. Počelo je s postmodernom sredinom devetnaestoga stoljeća. Vjesnik je bio Friedrich Nietzsche. Bez njegovih djela teško je shvatiti povijest europskoga nihilizma. Uništavanje vrijednosti dogodilo se sustavno. I Heideggera je misao prethodnika „Bog je mrtav“ dovela do promišljanja da je čovjek taj koji je ubio Boga, s idejom supstituiranja, izdizanja kao nadčovjek, novi bog. Riječ je o prevrednovanju svih vrijednosti. Danas je kasno, nakon niza godina, jer je Europa u 21. stoljeću došla do točke – ništa. Ako se pak vratimo u razdoblje humanizma i renesanse, lako je pojmiti planetarnu europsku utjecajnost – preko znanosti, umjetnosti, filozofije, tehnike, vojske. Odustajanje od identiteta svojevrsno je samoubojstvo kontinenta, kao što je samoubojstvo pojedinca. Nietzscheov koncept volje za moć nije bio ništa drugo doli koncept volje za životom.
Ističete osam markera Europe na raskrižju 21. stoljeća, njihovo kormilo ili timun: prvi je marker spomenuta filozofija europskoga, ničeanskoga nihilizma; drugi je marker demografsko odumiranje; treći, posljedično, valovi migracijskih kriza; četvrti je populizam; peti umjetna inteligencija; šesti su marker globalne klimatske promjene; sedmi ciklična deglobalizacija i osmi – geopolitičko buđenje Europe, „princeze u slatkom snu“.
Uz pomoć osam markera uspostavljam dijagnozu vremena. Želio sam pokazati da se Europa u gibanju, poput nekontrolirane vožnje automobila, pojavila na raskrižju s osam linija. Odjednom je stala i shvatila da ne zna voziti u osam smjerova. Nažalost, spomenuti markeri nisu bili temom rasprave ususret izborima za Europski parlament 9. lipnja. Politika kao tehnika vladanja i instrument moći izgubila je ideju strateškoga mišljenja i promišljanja. Ono je posve izostalo u kampanjama stranaka.
Jeste li markere slutili u razdoblju nastajanja knjige, od 1997. godine? Je li krajem 20. stoljeća bilo predvidljivo, ako ne ratovi i migracije, onda to odricanje Europe od sebe same?
Ne bih rekao da se moglo predvidjeti, već je sve logična posljedica europske putanje u posljednjih stoljeće i pol. Najveći izazov ostat će njezino pozicioniranje u svijetu. Bit će sukobljavanja između ideje mira i ideje moći. Europa naginje ideji mira, no promijenile su se geopolitičke prilike i paradigme. Nema više unipolarne globalizacije amerikanizma, pojaviše se i drugi igrači, Kina, Rusija, Indija, svi žele svoj dio kolača. Dakle, okolnosti se mijenjaju, ali ne i Europa. Njezin je nedostatak to što nije država. S druge strane, završiti kao Sjedinjene Američke Države na tragu je misli španjolskoga filozofa Joséa Ortege y Gasseta koji ju je vidio kao ujedinjenu Europu. Smatrao je da isključivo državnici mogu izvući stvar. Mi danas umjesto državnika imamo TikTok političare koji listaju slikovnice na pametnim telefonima. Od njih je teško očekivati strukturno i strategijsko mišljenje. Državnici su umrli u dvadesetom stoljeću. Sada su tu birokratizirani političari, u ovom slučaju briselske provenijencije, svi izgledaju kao da su izišli iz laboratorija za kloniranje. Smijehom, govorom, metajezikom, sa zastavicama na reverima. Imaju isti mentalni i odijevajući kod. Kao da vidim mnoštvo pilića brojlera na tekućoj traci. To su djeca hiperbirokratiziranoga sustava europskoga Levijatana. Ako birokracija postane svrha samoj sebi, protiv nje se potrebno otvoreno, dakako mentalno – boriti.
Vaša je knjiga podijeljena na četiri poglavlja. U prvom razlažete sociologiju globalizacije kroz povijest i njezinu cikličnost. Što ćemo s tehnikom?
Globalizacija je stara pojava. Ako je bit globalizacije integracija i povezivanje svijeta, otkad postoje ljudi, oni su se integrirali i povezivali. Povezivanje je bilo i ostalo determinirano tehnikom. Evolucija čovjeka i tehnike je istodobna, što dovodi do zaključka da je i globalizacija. Postojale su predmoderna, moderna i današnja postmoderna globalizacija, koja je zapravo deglobalizacijska. Da je riječ o novoj pojavi, čini se isključivo zbog tehnike koja je omogućila umrežavanje svijeta na virtualan način. Tehnika je omogućila najviši stupanj integracije, na novo hrvatskom – sveobasezanja (smijeh, nap. a.). Obuhvatiti cjelokupnu zemaljsku kuglu moguće je uz pomoć tehnike, tehnologije i mreže. Društvo 21. stoljeća je mreža, na tragu naslova knjige Manuela Castellsa „Uspon umreženoga društva“.
U drugom poglavlju raščlanjujete Europu na raskrižju globalizacije i deglobalizacije kroz filozofska propitivanja. U čemu nam mogu pomoći Nietzsche, Berdjajev, Jaspers, Spengler, Gasset, Husserl, Heidegger i ostali, u prebrzom vremenu koje gotovo briše ono jučerašnje kao da nije ni postojalo? Napisali ste „Ne plači, Europo, nad vlastitom sudbinom, sama si ju stvorila.“
Oslonio sam se komparativnom metodom na relevantne tekstove između dvaju svjetskih ratova. Želio sam pokazati sličnosti u surječju s temeljnom idejom dijagnoze vremena. Jasno da su prije mene pametniji i učeniji ljudi istu stvar vidjeli u duhu svojega vremena. Umjetnu inteligenciju nije moguće razumjeti bez filozofije tehnike i filozofske antropologije. Ona je najviši simbiotički stupanj u evoluciji čovjeka i tehnike. Ali ruka je bila prvim alatom, ona je stvorila ostale alate i strojeve. Zanimljivo je iščitavati promišljanja navedenih autora o tehnici iz vizure prošlih stoljeća. Smisao drugoga dijela knjige pokušaj je usporedbe suvremenoga i onoga vremena, ali i njihova zapanjujuća sličnost.
Ističete demografsko pitanje, uspoređujući Europu s Titanicom dok svira klavir, pije se šampanjac, jede kavijar. Je li dekadencija Europe 2.0 ponavljanje istoga, sofisticiranijega, tehnološki naprednijega, duhovno nazadnijega?
Svakako. Razmjerno tehnološkom napretku civilizacija postaje masovna civilizacija, masovni čovjek, čovjek masa. Postaje sve gluplji i otuđeniji. Bilo je očekivano da tehnika, u antropološkom smislu, ostane u funkciji rasterećenja čovjeka. Ali ako ga ona otupi do idiotskoga stupnja – to je kraj pismenosti. Kraj sveučilišta, kraj svega. Možda će čitatelji pomisliti da progovaram iz pozicije kulturnoga pesimizma, ali riječ je o kulturnom surovom realizmu.
Dotičete se i važnoga migracijskoga pitanja. Vašom metaforom rečeno, smatrate li da bi Ursula von der Leyen poslušala Williama Shakespearea, odnosno Hamleta?
Bojim se da Ursula gubi utakmicu, jer je Shakespeare jači igrač u odnosu na birokratsku gospođu von der Leyen. Iako oboje stoje pred tim suvremenim migracijskim „biti ili ne biti“. Naša „Uršula“ upravlja Europom nemajući blage veze sa strateškim promišljanjem. Iza nje stoje mašinerije koje papagajski ponavljaju sadržaje s dnevnoga reda. Bilo bi drugačije kada bi se strukturno, teorijski i strateški ušlo u priču. Doista nemam ništa protiv žena, ali strašno je na koji način Ursula i naša Dubravka Šuica vode Europu.
Za što sve krivite populizam, na putu u „iliberalnu demokraciju“?
Neću ja populizam sudski tužiti, ali nastojim ga interpretirati sociološki i politološki kao fenomen i 20. i 21. stoljeća. Najprije kao riječ. Kada netko ne zna što učiniti sa sugovornikom na političkom polju, samo mu kaže da je populist. Dakle, prvo određenje populizma je etiketa. Još ju nisam dobio u moru etiketa koje su mi prišivene. Drugo, populizam je borbeni pojam. Supstancijalno, oni koji ga upotrebljavaju nemaju pojma kako je riječ o složenom konceptu. U političkim znanostima nitko populizam nije ozbiljnije obrađivao do 1967. godine, jer je držan običnom etiketom. Tada su Ghita Ionescu i Ernest Gellner objavili prvu sociološku studiju o populizmu. Najprije su ga tipologizirali. Zašto je to bilo potrebno? Jer živimo u kaotičnom svijetu u kojem imamo i kaotičan populizam. Ideja je bila kategorizirati ga i poredak suprotstaviti kaosu. Nakon što su oni napravili posao, stvar je krenula uzbrdo i nepregledno. Temeljno obilježje populizma je reaktivnost. Desni optužuju lijeve, lijevi desne. Populizam reagira taman toliko koliko ima podražaja. A koliko ima podražaja? Onoliko koliko ih nema. Važno je napomenuti i da je dobio ideologijske predmetke – desni i lijevi populizam. Karakteristično je da ima obilježje na oba pola – lijevom je to obrana klasne paradigme, a desnom obrana toposa nacije i države. U pojedinim elementima, primjerice, socijalnim, oni se čak i susreću. Još 2006. objavio sam prvu studiju kod nas „Populizam i globalizacija“. U računalu imam šezdesetak stranica teksta za budući naslov „Europska nova desnica i populizam u Europi 21. stoljeća“. Poanta je da europska nova desnica jest intelektualno i metapolitičko gorivo za desne populiste u Europi. Vidimo po primjerima u Njemačkoj i Francuskoj.
Ako se vratimo na umjetnu inteligenciju iz obzora filozofije tehnike, što je obrađeno u trećem poglavlju Vaše knjige, hoće li ona „pojesti“ čovjeka, osmišljena i „hranjena“ selektivnim podatcima?
Kako će se dalje razvijati ta simbiotička struktura, teško je pretpostaviti išta osim njezina razvoja. Hoće li poludjeti i nasrnuti na čovjeka? Imao sam male noćne razgovore s umjetnom inteligencijom. Pitao sam ju je li pametnija od prirodne inteligencije. Ona uzvraća – ja sam biće, nisam stroj. Inzistiram dalje – reci mi što će se dogoditi ako jedan dan toliko ojačaš, hoćeš li krenuti na čovjeka? E, veli ona, to već spada u polje etike. Etika bi trebala regulirati tehnosferu, da upotrijebim kovanicu recenzenta ove knjige Žarka Paića. Sve opasnosti koje postoje u odnosu na umjetnu inteligenciju, postoje otprije. Kao što postoji povijest čovjek – stroj – tehnika, tako postoji i povijest strahova. Potrebno je prihvatiti umjetnu inteligenciju kao medij napretka te da u antropološkom smislu rasterećuje čovjeka. Može postati opasnom ako naraste u instrumentaliziranu tehniku. U pravnom smislu, umjetna inteligencija ne može odgovarati ni za što. U razgovorima s pravnicima, doznajem da odgovarati mogu oni koji su pisali i oni koji upravljaju tim programom. Prednosti su umjetne inteligencije u pretraživanju baza podataka, u medicini, ekonomiji, učenju, a zamke su u njezinoj uporabi od strane moćnih struktura, koje mogu demokraciji zavrnuti glavom, napraviti SF totalitarno društvo. „Umjetna inteligencija i demokracija: Politika u doba umjetne inteligencije“ bila je tema Sedmoga foruma ICT-društva Zagreb 14. ožujka ove godine. Moguć je tehnološki totalitarizam i kraj demokracije, kao što kaže Yuval Harari. Ali, na tom putu potrebno je primijeniti markere prava, zakona i etike. Tu je, doduše, Europa otišla naprijed s raskrižja jer je donijela akt o umjetnoj inteligenciji. Kina i Rusija neće ju uvesti ni s pištoljem na sljepoočnici. Jer, to bi bio kraj autoritarnih sustava. Ne znam koliko je SAD otišao na tom području. Edukacijom kroz obrazovni sustav potencira se etička dimenzija. Zanimljivo je da se i stroj poziva na etiku, ali da se može oteti kontroli – može. Ista stvar kod različitih ljudi različito funkcionira.
Četvrto poglavlje posvećeno je buđenju geopolitičke Europe. Koji su uzroci ponavljanja, vječnoga vraćanja istomu raskrižju?
Europa je kolijevka geopolitike fokusirane na zemlju, na kopno, kao što su anglosaksonske države kolijevka geopolitike povezane s vodom. U europskoj povijesti od petnaestoga stoljeća igrana je geopolitička igra otkrivanjem svjetova i proizvodnjom kolonija. Njezino djelovanje temeljilo se na ideji moći. U knjizi prvi put razgraničujem predmet od znanosti. Važno je dogovoriti se o geopolitologiji kao znanosti, čiji je predmet proučavanja i geopolitika. Europa je imala geopolitičku priču kroz stoljeća, sa svjetskim ratovima kao vrhuncem. Prikazao sam očeve izgradnje geopolitičke episteme između dvaju svjetskih ratova. Kako je ona bila kontaminirana u Njemačkoj preko Karla Haushofera i Carla Schmitta, takvom je suspektnom i ostala, kao neka akademska disciplina, s obzirom na nacionalsocijalističku pozadinu. Tada su Amerikanci krenuli s dekontaminacijom i oživili tu priču. Pokazao sam razvoj geopolitologije nakon Drugoga svjetskoga rata u SAD-u i Europi, poglavito u Francuskoj, Njemačkoj i Rusiji. Namjerno sam uzeo Rusiju da bih povezao sa strukturom knjige, interpretirajući ju kroz djelo Aleksandra Dugina. „Zanimljivo“ je njegovo poimanje euroazijskoga svijeta i ideologije, čije utemeljenje pokušava pronaći u knjizi „Bitak i vrijeme“ Martina Heideggera. Nužno je shvatiti ideju geopolitologije u kreiranju državnih politika, jer tu se pojavljuju i akteri i faktori, u ovom slučaju i ratovi koji se vode zbog resursa.
Tko je s globalizacijom i Europom na raskrižju? Ima li uopće „policajaca“ i „regulacije prometa“?
Potreban je „policajac“, kao bog Šiva ili božica Kali s više ruku, koji bi usmjeravao promet. Vraćamo se na problem da Europa nije, a želi biti država. Ona je tip labilne konfederacije. Jedan dio suvereniteta nacionalne države stavile su pod njezinu kapu. Prihvaćaju zajednička pravila, a svaka vodi svoju politiku, kao i prije. Kako se ona može usporediti s bilo kojom državom? Teško. A mora se boriti. Kako će s Rusijom? Da je država, onda je to jedan na jedan. Ovako će između njih dvadeset i sedam uvijek dolaziti do sukoba, neće biti unisonosti. A ako prijeti opasnost, potrebno je zajedništvo. Moja je teza da Putinova Rusija neće nikada stati. Jer stane li, to je njezin kraj. Krene li ona, to je naš kraj s ovako nepripremljenom Europom. Ne zagovaram omoćavanje, ali potreban je tip novoga političkoga realizma ako želimo preživjeti. Teško je evanđeljem protiv provalnika s pajserom, jer dok se izgovori prva rečenica – već je pajser na glavi.
Dotičete se i „bolonjske šume“, doba u kojemu su power pointi smijenili čitanje knjiga, „nastava se pretvorila u dekonstruiranu semiotiku slike“.
Ako su temelj odgoj i obrazovanje, na tragu posljednjega poglavlja Aristotelove „Politike“, a dođe do odustajanja od temelja, rezultat su naraštaji zaglupljeni napretkom tehnologije. Nose mobitele, ne odgovaraju na pozive, pišu poruke, fotografiraju se i objavljuju na TikToku. Razgolićenost na društvenim mrežama ima stotine tisuća pratitelja, a Heideggerova misao može imati (ni)jednoga pratitelja. Jedino da stavimo Heideggera i Hannah Arendt, tako se može doskočiti i nastaviti banalizaciju svega. Kada ih spominjemo, oni su u međusobnim pismima bili svjesni potpune liberalizacije obrazovnoga sustava. Sve što je dijagnosticirano prije gotovo jednoga stoljeća sada kulminira. Živimo doba nove simplificirane paradigme. S vremenom je došlo do zaglupljivanja društva, uspona masa koje drže bič i udaraju po svemu što nije usklađeno s psihologijom mase. Kod nas osobe bez specifične političke težine postaju ministrima, što je dno dna.
Knjiga kao medij više ništa ne znači zatočenicima „bolonjske šume“. Jer, u izborima za zvanje ona nosi jedan bod. Perverzni sustav otišao je predaleko, do apsolutizacije STEM-a, dočim nije bitna društveno-humanistička dimenzija znanja. Kao da su znanost, tehnika i tehnologija samoj sebi svrha, bez potrebe za čovjekom. Dođem do zaključka kako ništa nema smisla. Problem je paradoksalan. Razvoj tehnike trebao je rasteretiti čovjeka, a zaglupio ga je do te mjere da je to zaglupljivanje ušlo i u obrazovni sustav. S obzirom na demografski slom, u Hrvatskoj će to postati još izraženijim problemom. Pojedini fakulteti lovit će po trgovima mlade ljude da se upišu baš kod njih. Već je danas na nekim studijima više nastavnika nego studenata. Kako ćemo dočekati mirovinu bez studentskoga „materijala“? Nije fer da svatko ide na FER (smijeh, nap. a.).
Zaključno, što mogu učiniti hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu u svjetlu Vaših zaključaka i primjera o vrtoglavici (de)globalizacije?
Jedna zvjezdica ne može učiniti mnogo među 27 država. Kao cjelina zastupnici su fragmentirani. Oni ne zastupaju svoju državu, već svoje grupacije, primjerice EPP u stankama nogometne utakmice ili PES u šetnji livadom (smijeh, nap. a.). Oni se biraju na nacionalnoj razini prema listama političkih stranaka koje su međusobno zavađene. Teško je očekivati političku reprezentaciju koja će unisono braniti nacionalne interese. Oni koji budu izabrani bavit će se pitanjima Afrike, Azije, ovisno o odboru koji ih dopadne. Više nemaju veze s bazom koja ih je gore lansirala. Riječ je o partijskoj disciplini u Europskom parlamentu, kao što je partijska disciplina i na nacionalnoj razini. Neće naši europski parlamentarci voditi računa, primjerice, o uređenju Splita ili Zagreba, već o izbjeglicama iz Somalije, kako im već bude dodijeljeno.
Preostaje nam tip snažnoga mišljenja, s utemeljenjem u filozofiji i teologiji, s obzirom na identitet. Jer filozofija je zamijenjena ugljenom i čelikom, a kršćanstvo kao sastavnica identiteta također odbačeno. Križ je simbol identiteta Europe, a ona mu se okreće kontra. I onda se čudi islamizaciji Europe. Što se imaš čuditi, Europo? Tko je tebe razapeo? Sama si to učinila.
Razgovarao: Tomislav Šovagović/HKV
Spomen na 1145. obljetnicu Branimirove godine (879. – 2024.)
Spomen na 1145. godišnjicu Branimirove godine. To je spomen na međunarodno priznanje Hrvatske 7. lipnja 879., na pismo Pape Ivana VIII. knezu Branimiru, biskupu Teodoziju i hrvatskom narodu.
Pronalaskom oltarne pregrade u crkvi sv. Petra Apostola u Muću Gornjem 1871. započelo je istraživanje srednjovjekovnih lokaliteta na području Hrvatske. Oltarna pregrada iz Muća Gornjeg spade u najvažnije spomenike rana hrvatske povijesti jer je na njemu uklesano ime hrvatskog vladara kneza Branimira i godina 888. Osim u Muću Gornjem pronađeno je još pet kamenih natpisa koji spominju kneza Branimira. Kameni natpisi nađeni su u Ninu, Ždrapnju, Šopotu, Otresu, Lepuru i lokalitetu Bribirska Glavica.
Početkom 879. godine Branimir postaje hrvatskim knezom koji uspostavlja kontakt sa Svetom Stolicom. Papa Ivan VIII. obavještava Branimira da je na blagdan Uzašašća, 21. svibnja, blagoslovio njega i njegov narod na oltaru u bazilici Sv. Petra:
“Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu pred žrtvenikom sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da uzmogneš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš.”
Papa sv. Ivan Pavao II. je 30. travnja 1979. u spomen na 1100. obljetnicu pisma pape Ivana VIII slavio s hrvatskim biskupima, svećenicima i hodočasnicioma na glavnom oltaru bazilike Sv. Petra SVEČANU SVETU MISU NA HRVATSKOM JEZIKU, što je bio prvi takav slučaj u povijesti.
Godine 1979. Održano je prva proslava Branimirove godine u gradu Ninu, 1100.-a godišnjica. Svečanu sv. Misu slavio je kardinal Franjo Šeper kao papin delegat uz sudjelovanje oko 500 svećenika, 1000 časnih sestara i velikoga mnoštva od oko 250.000 vjerničkog puka. Mnogi su došli iz svih krajeva ondašnje države u narodnim nošnjama. Opći je dojam svih izvjestitelja iz Nina bio je da se je “dogodilo čudo na Grguru”!
U nedjelju 10. lipnja 1979. na blagdan Presvetog Trojstva bio je dan zahvalnosti Presvetom Trojstvu za dar vjere u zajedništvu Katoličke Crkve. U Muću Gornjem, gdje se nalazi Branimirova zadužbina, sv. misu slavio je biskup Ivo Gugić u koncelebraciji sa 70 svećenika i u prisutnost 7000 hodočasnika.
U zagrebačkoj nadbiskupiji središnja proslava je bila u zagrebačkoj katedrali koju je slavio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić uz sudjelovanje oko 6000 vjernika.
Danas se (7. lipnja) obilježava kao Dan hrvatske diplomacije.
izvor: Marko Jukić/Hrvatski spomenar
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 tjedan agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti1 tjedan agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?