U današnjoj Švicarskoj malo tko zna tko je Marko Marulić. Međutim, početkom 16. stoljeća ovaj je hrvatski humanist (1450. – 1524.) iz Dalmacije imao u Švicarskoj vjernu čitateljsku publiku.

Od Geneve do Schaffhausena još se dan danas nalazi 113 njegovih impresivnih djela, većinom tiskanih u 16. i 17. stoljeću. Neka od njih nalaze se i u Središnjoj knjižnici Solothurn u kojoj su originali bili izloženi u prosincu 2021. godine – preuzeto s HELVETICRO članak autora Alexandera Künzle o izložbi o Maruliću održanoj u Solothurnu

“Marulić za švicarske reformatore”, koji je za portal preuzet iz časopisa Hrvatskoh kulturnog kluba Švicarske LIBRA broj 51.

Zahvaljujući Gutenbergovom izumu tiskarskog stroja u Njemačkoj 1440. godine i širokoj upotrebi latinskoga jezika u Europi, od 15. se stoljeća nove ideje i misli počinju brže širiti među ljudima. Tako je i u Švicarskoj renesansu obilježila protestantska reformacija koja je brzo dobivala na značenju. Malo
je poznato da su švicarski reformatori bili jedni od vjernih čitatelja hrvatskog humanista, čije je najvažnije djelo De institutione za njegova života tiskano i u Baselu. Tiskarska umjetnost bila je u Baselu na vrhuncu u 16. stoljeću.

Marulić je s reformatorima dijelio stav da bi upravo Evanđelje i Biblija trebali stajati u središtu vjere. On sam ostao je vjeran papi. Sasvim je moguće da je kao Splićanin imao i veće probleme od sjevernoeuropskih reformatora; dok su se svađali s Vatikanom oko “unutarnje-kršćanskih” teoloških razlika i klerikalne korupcije, Dalmacija i Split morali su paziti da ne potpadnu pod osmansku vlast kao i nekoliko desetaka kilometara udaljena, prema unutrašnjosti smještena Bosna. Što bi onda, posebno među elitom, rezultiralo snažnim pritiskom na prelazak na islam, kao što je to bio slučaj u Bosni.

Ipak, Marulić se morao pomiriti s činjenicom da je njegov De institutione zabranila papinska inkvizicija zbog odlomka “o korisnoj laži”, i da je knjiga završila na lomači i na indeksu zabranjenih knjiga. I on je sam u Vatikanu bio pod sumnjom za herezu. To je zasigurno pridonijelo njegovom ugledu kao autoru među švicarskim reformatorima koji su bili otvoreno optuženi za herezu. 1529. i 1530. godine Solothurn je bio centar razilaženja reformatora i onih odanih Rimu. Dok je Solothurn na kraju ostao katolički,
prvo su Bern 1528., a zatim Basel 1529. godine prešli na reformaciju.

Marulić je volio poeziju i epiku, a Hrvatska je u prosincu 2021. proslavila 500. obljetnicu prvog tiskanog izdanja njegova kasnog djela Judita. Prvi ep na hrvatskom jeziku o biblijskoj Juditi – starozavjetnoj židovskoj heroini koja je najprije zavela pijanog perzijskog junaka Holoferna, a potom mu
odsjekla glavu!

<https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Marco_Marulo_1903_Ljetopis_dru%C5%A
1tva_hrvatskih_knji%C5%BEevnika_za_1900-1903.jpg>

Izložba o Maruliću u Solothurnu

Prošle godine u prosincu u Solothurnu izložbom “Marko Marulić – europski humanist” ovaj praotac hrvatske književnosti približen je švicarskoj javnosti. U Središnjoj gradskoj knjižnici čuva se osam najvažnijih Marulićevih djela, od kojih su četiri bila izložena na izložbi. Druga njegova ranija izdanja nedavno su otkrivena u nekadašnjem gradskom samostanu. Budući da je Marulić bio vrlo uspješan, njegova su djela prevedena i objavljena na njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku.

U organizaciji ove izložbe sudjelovalo je i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Bernu. Time je također otvorena 30. obljetnica švicarsko-hrvatskih diplomatskih odnosa koja pada na 2022. godinu. Ova izložba izvorno seže u vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU u 2020. godini: Hrvat Marulić kao europski humanist – bliska tema. Hrvatska je 2021. slavila svoju Marulićevu godinu. Prvi put izložena u Litvi, izložba je stigla u Solothurn u prosincu 2021.

Marulićeva djela prevedena su na otprilike 20-ak jezika i tiskana su u 60-ak izdanja. U Engleskoj su ga čitali slavni kralj Henry VIII. (onaj sa svojih šest žena, od kojih su dvije pogubljene!) i Thomas Morus (kojeg je Henry isto pogubio).

Sklonost narodnom jeziku

Marulić je objavljivao na tri jezika, latinskom, talijanskom i hrvatskom. Bio je dio mediteranske Europe, ali je apsorbirao utjecaje sa sjevera. Izdavanje knjiga na narodnom hrvatskom jeziku bilo je neobično za njegovo vrijeme, budući da je latinski služio kao lingua franca europske obrazovane elite. No, i švicarski reformatori su se trudili koristiti svoj narodni jezik: poput Luthera, reformator Zwingli iz Züricha također je objavio svoju verziju Biblije – ali prevedenu na njemački! Na taj su način vjernici prvi put mogli izravno razumjeti Sveto pismo. Marulić je preveo i Dantea i Petrarku s talijanskog na hrvatski jezik.

Vatikan je međutim nastavio inzistirati na upotrebi latinskoga kako bi svom svećenstvu zajamčio ulogu posrednika i božjeg tumača masama vjernika diljem svijeta. Uz jednu geografsku iznimku: oko 1250. godine, gotovo 300 godina prije Marulićevog života, dalmatinsko-hrvatske zajednice dobile su dopuštenje od pape da služe liturgiju ne na latinskom nego na slavenskom jeziku, koji je tada bio napisan glagoljicom. Zašto je Vatikan to dopustio Hrvatima, ali ne i ostatku kršćanske Crkve, ostaje nejasno. Povjesničari pretpostavljaju da je upravo geografska i jezična blizina Hrvatske konkurenciji, Istočnoj crkvi, bila razlog popuštanja Vatikana.

Humanizam, reformacija, raskol, glagoljica

Od raskola (podjele crkve) 1054. godine, Vatikan se vjerojatno bojao da bi i Hrvatska mogla postati pravoslavna, budući da se u Istočnoj crkvi misa služila na grčkom ili slavenskom jeziku, tj. jeziku razumljivom narodu. Kasnije, u 16. stoljeću, dakle za Marulićeva života, glagoljica je u Dalmaciji u govoru i pismu sve više potiskivana latinski jezik. Latinskom se protivila i protestantska reformacija i gurala upotrebu dotičnog narodnog jezika u liturgiji i Bibliji sjeverno od Alpa. Nedugo nakon Marulićeva
vremena, slovenski i istarski reformatori nastavili su knjige tiskati glagoljicom, čak i u Njemačkoj.

Kontakt sa Švicarskom

Ime Marulić dakle obilježava i 500 godina kontakata Švicarske i Hrvatske. Ali on nije bio prvi. Sto godina prije njega, Johannes von Ragusa (Ivan Stojković) stigao je u Švicarsku. U Konstanzu je ovaj teolog sudjelovao na Koncilu (1414.-1418.) i otvorio Koncil u Baselu 1431. godine. Ragusa je bio i prvi hrvatski veleposlanik u Švicarskoj, a kasnije i švicarski veleposlanik u Carigradu. Umro je u Lausannei 1443. godine kao kardinal s najvećom humanističkom knjižnicom sjeverno od Alpa. Marulićevim suvremenikom u Švicarskoj se smatra i Hrvat Matija Vlačić (Matthias Flacius) iz istarskog Labina. Studirao je antičke jezike u Baselu. Četiri njegova djela tiskana su u Baselu.

Ostali izvori:

*Josip Bratulic: Il poeta Marko Marulic e la tradizione glagolitica.
Colloquia Maruliana IX (2000.);
matica.hr/media/knjige/istrazivanje-o-rijeckome-glagoljaskom-krugu-831

* <https://helveticro.ch/hr/libra/> Libra 51; Tekst: Alexander Künzle,
Prijevod na hrvatski jezik: Danijela Dobrić Stanović, Foto: Alexander Künzle

Pripremili Zvonimir Mitar i Kornelij