Vijesti

SVJEDOČANSTVO ČOVJEKA IZ NOVO SADA U Međugorju sam sreo živog Boga, od pakla droge do čuda koje diže mrtve…

Published

1 godina ago

23 travnja, 2023

Za mene osobno najveće bogatstvo Međugorja je da sam sreo živoga Boga. Živoga Boga koji diže mrtve, ne samo prije 2000 godina. Od pakla droge do živoga Boga. Kada kažem „sreo živoga Boga”, ne samo s onim što je uradio u mom životu, nego provodeći ovih 13 godina s hodočasnicima vidio sam stvarno čuda.

NIKOLA ĐUKIĆ/FOTO: MATEO IVANKOVIĆ

Nikola Đukić podrijetlom je iz Novog Sada, a dolazi iz, kako kaže, jedne ateističke obitelji. Prije Međugorja u koje je došao 2003. godine, nije poznavao Boga. U Međugorje nije tada došao na hodočašće, nego je bježao od svojih problema, pošto je imao 23 godine i nije više htio živjeti. Njegova životna priča mogla bi se nazvati od pakla droge do susreta sa živim Bogom. Nikolu smo susreli šetajući na stazi koja vodi do kipa Uskrsloga Isusa, pa kao da i taj sam naš susret u blizini kipa Uskrsloga simbolično govori o njegovom životu, jer je u Međugorju preko zajednice Cenacolo njegov život „uskrsnuo”. Nikola se ovdje iznova rodio duhom, te već godinama zajedno sa svojom suprugom Irene dovodi Gospi hodočasnike iz Španjolske. Radosna srca s nama je podijelio svoju životnu priču, piše Radiopostaja Mir Međugorje.

…dolazak u Međugorje bio je bijeg od svojih problema.

„U Međugorje dolazim 2003. godine, ne na hodočašće i ne tražeći Boga, već dolazim bježeći od svojih problema jer sam imao 23 godine i nisam više želio živjeti. Bio sam navučen na heroin, bio sam ovisnik o heroinu i o svim drugim drogama, ali pretežno o heroinu. Došao sam do toga da sam imao 23 godine i postao sam delikvent, imao sam problema s policijom i s opasnim ljudima, tako da je dolazak u Međugorje bio bijeg od svojih problema. Tu sam se našao u zajednici Cenacolo koja mi je otvorila vrata i ja sam došao s idejom da tu budem mjesec dana, a na kraju sam ostao malo više, ostao sam skoro šest godina, odnosno nekih pet i pol godina. Tu sam se preko Majke Elvire zaljubio u Gospu, zaljubio sam se u našega Gospodina, a onda sam se zaljubio i u moju suprugu. Kad sam došao u Cenacolo momci iz zajednice su mi rekli da ja mogu pitati Gospu sve, da je ona Majka i da sve ispunjava. Ja sam bio jako konkretan: da je tamne puti, da je crna i da je s nekih tropskih otoka. I još je najzanimljivije od svega što je Gospa stvarno uslišala to. Dala mi je tamnoputu i lijepu djevojku s Kanarskih otoka. Zato ja puno puta kada sam ovdje s hodočasnicima kažem da paze što pitaju jer Gospa stvarno sve sluša i sluša do detalja”, kazao je Nikola dodavši kako je nakon pet i pol godina provedenih u zajednici Cenacolo, pričajući s Majkom Elvirom izrazio želju da nastavi svoj život izvan zajednice te da osnuje jednu kršćansku obitelj.

U pizzeriji gdje sam radio bilo je jedno slobodno mjesto za pranje posuđa, ona je tu počela raditi i tako smo mi počeli naše prijateljstvo i našu vezu.

„Baš tih dana kada je Majka Elvira bila tu, meni je rečeno da dam jedno svjedočanstvo jednoj grupi Španjolaca gdje sam ja upoznao svoju suprugu. Počeli smo se dopisivati, s blagoslovom Majke Elvire, a možete danas zamisliti kada postoji Whatsapp i ostalo, mi smo imali dopuštenje napisati jedno pismo mjesečno, ona meni i ja njoj. Tako da smo napisali nekih osam ili devet pisama. To je bio jedan odnos produbljen u molitvi, jer napišeš pismo i onda mjesec dana čekaš odgovor. Kad sam izašao iz zajednice odlučio sam ostati ovdje blizu Gospe. Tu sam radio prijepodne u jednom hotelu, popodne u jednoj pizzeriji, a noću bih pričao s današnjom suprugom. U tim trenucima to je bilo neko prijateljstvo te bi s njom noću pričao, tako da sam spavao jako malo, ali sam bio jako sretan. Moja supruga bila je na zadnjoj godini studija, ostavila je studij i došla ovdje u Međugorje. U pizzeriji gdje sam radio bilo je jedno slobodno mjesto za pranje posuđa, ona je tu počela raditi i tako smo mi počeli naše prijateljstvo i našu vezu”, kaže Nikola te dodaje da su na tom poslu bili šest mjeseci, te nakon zaruka, po savjetu Majke Elvire odlaze u Španjolsku gdje se rađa ideja za organiziranjem hodočašća u Međugorje.

„Jedna osoba koja je bila na hodočašću s mojom suprugom čula je ovu našu priču te da smo se na kraju vjenčali. Ona nas je pozvala da organiziramo hodočašće za njih, za pet šest prijatelja. Tako počinje naša priča o organizaciji hodočašća. To je bilo početkom svibnja 2010. godine. Mi smo osjetili u srcu da to nije došlo s naše strane, mislimo da je to bio poziv od Gospe, osjetili smo da je to stvarno njen poziv i da sve što je uradila u našim životima nije normalno, te da nas neće ostaviti da živimo kao jedna ‘normalna’ obitelj. Od toga trenutka odlučili smo posvetiti naš život Gospi, da približimo Gospu svim ljudima koji govore španjolski, ali i sve ljude koji pričaju španjolski da približimo Gospi. Od tog svibnja 2010. godine pa do danas mi organiziramo hodočašća u Međugorje. Imamo agenciju koja se zove „Red Gospa”, a koja znači „Gospina mreža” na španjolskom jeziku. Trenutno jedina djelatnost koju agencija ima su hodočašća u Međugorje, dakle ni Fatima, ni Lourdes, nego samo Međugorje”, kazao je Nikola naglasivši da im Bog ne prestaje s davanjem blagoslova.

Za mene osobno najveće bogatstvo Međugorja je da sam sreo živoga Boga. Živoga Boga koji diže mrtve, ne samo prije 2000 godina.

„Blagoslovio nas je sa sedmero djece, četvero je na nebu, to su bili spontani pobačaji ali mi računamo na njih, jedan dan ćemo se sresti s njima. Imamo troje djece koji su s nama tu, a ja ih zovem „tri zemljotresa”, to su Ester, Marco i Elena. I dan danas Bog ne prestaje sa svojim blagoslovima. Za mene osobno najveće bogatstvo Međugorja je da sam sreo živoga Boga. Živoga Boga koji diže mrtve, ne samo prije 2000 godina. Od pakla droge do živoga Boga. Kada kažem „sreo živoga Boga”, ne samo s onim što je uradio u mom životu, nego provodeći ovih 13 godina s hodočasnicima vidio sam stvarno čuda. Vidio sam da njemu nije ništa nemoguće, od ponajviše tih unutarnjih ozdravljenja, ali čak i do onih nekih fizičkih ozdravljenja, a ja sam svjedok tome. I to je ono zbog čega sam danas tu i zbog čega želim nastaviti posvetiti svoj život približavanju Gospe svim ljudima kojima je to potrebno. Za mene to jedan veliki dar, za moju obitelj je jedan veliki dar i bit ćemo tu dok Gospa misli da trebamo biti tu”, kazao je Nikola te dodao na kraju da su prilikom jednog hodočašća na koje se odazvalo samo troje ljudi, obećali Gospi da kod organiziranja hodočašća nikada neće biti potreban minimalni broj hodočasnika.

Na tom drugom hodočašću dali smo to obećanje Gospi da nećemo raditi „biznis” s njom, već da ćemo dovesti ovdje svakoga koga nam ona pošalje.

„Kada jedna osoba kupi kartu, to hodočašće se radi. Nikada nismo htjeli dati važnost broju. Ni minimalno da ih se prijavi, ali isto tako nikada ne zatvaramo broj mjesta. Gospa zna koliko nam ljudi treba poslati, zna naše sposobnosti. Na tom drugom hodočašću dali smo to obećanje Gospi da nećemo raditi „biznis” s njom, već da ćemo dovesti ovdje svakoga koga nam ona pošalje. Zbog toga, u svim ovim hodočašćima ja ne znam koliko smo doveli hodočasnika. Mislimo da taj broj nije važan, te da ne vodeći te neke računice pomaže nama da ostanemo na zemlji”.

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

6 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

6 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

13 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.