Connect with us

Vijesti

Talijanski tisak spušta tenzije i brani Hrvatsku: ‘Brojke kažu da ih nema smisla smatrati opasnom destinacijom‘

Published

on

Brojke pokazuju da rizik nije veći nego na drugim lokacijama, piše talijanski list

Poznati talijanski dnevni list Il Giornale objavio je tekst o koronavirusu u Hrvatskoj u kojem su iznijeli kako brojke po pitanju novooboljelih od koronavirusa nisu alarmantne kako se to predstavlja u posljednje vrijeme.

“Svi reflektori su ponovno na Hrvatskoj, omiljenom odredištu talijanskih turista, i zemlji u kojoj se epidemiološka krivulja ponovno uzdignula. Većina tvrdi da je najvjerojatniji uzrok pogoršanja zdravstvene situacije u Italiji povratak onih koji su odlučili provesti nekoliko opuštajućih dana na Jadranu.

Ali koje su stvarne brojke u Hrvatskoj? Prije svega moramo naglasiti kako je broj novozaraženih na dnevnoj razini niži nego što je to u Italiji. U posljednja 24 sata, zabilježen je 151 novi slučaj, dok ih je u Italiji 479, dakle više nego dvostruko. To daje povoda za pokretanje rasprave: je li Hrvata doista tempirana bomba ili je netko pretjerao? Pravi odgovor bi mogao biti ovaj drugi. I to iz vrlo jednostavnog razloga. Infekcije u Europi porasle su gotovo svugdje. Hrvatska se nije trebala boriti sa znatno višim brojkama, kao što je to slučaj sa Španjolskom ili Francuskom. No, ipak je završila usred oluje”, piše Il Giornale, prenosi RTL

”Na dan 15. kolovoza, objavila je agencija Adnkronos, Hrvatska je prijavila 162 novih slučaja zaraze i dva smrtna slučaja. Doduše, aktualni su brojevi lošiji nego u veljači, za vrijeme prvog vala. Ali s druge strane, riječ je o smanjenju brojki s obzirom na to da je 14. kolovoza bilo 208 infekcija, a u četvrtak njih 180. Vrhunac prvog vala, otkriven 1. travnja, zaustavio se na maksimalnih 96 novo zaraženih u jednom danu”, pišu Talijani.

”Uzmemo li kalkulator u ruku, vidimo da je brojka potvrđenih slučajeva zaraze od početka epidemije premašila prag od 6.500 osoba, dok je smrtnih slučajeva ukupno 166. Aktivnih slučajeva je 1.062; dok je za usporedbu, u Italiji njih 14.404. To govori da nema smisla Hrvatsku smatrati opasnom destinacijom. Istina je da u Hrvatskoj boravi 820.000 stranih gostiju i moguće je da se kretanjem tih turista infekcija prenosi iz jedne u drugu državu. No, brojke pokazuju da taj rizik nije veći nego na drugim lokacijama”, piše talijanski list i dodaje:

”Zaraze povratnika s odmora ili s puta u inozemstvo mogu biti razlog za zabrinutost. Nekoliko mladih ljudi koji su se vratili u zemlju iz Hrvatske prenijeli su virus rodbini i prijateljima, stvarajući prava žarišta. To je bio i razlog uzbune i odluke talijanske vlade da uvede tampon za povratak turistima iz Španjolske, Grčke i Hrvatske.

No, ono što neosporno trebamo je isticati stav nekih od turista, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama. Nekoliko talijanskih mladića reklo je da samo rijetki nose maske u klubovima u Hrvatskoj. Neki od njih, kao u slučaju mladih s kojima je Tg1 razgovarao na Pagu, pokazuju kako značajno umanjuju realnu opasnost od koronavirusa. U svakom slučaju, bilo bi dobro prigušiti alarm prema Hrvatskoj”, zaključuje se.

Advertisement

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Vijesti

“Crkvene neobičnosti”: Héctor Agüer, ex.nadbiskup La Plate, pokušava razumjeti što se događa u argentinskom episkopatu pod Franjom

Published

on

Odgovarajući pridjev je “čudan” (“rijedak”), koji u rječniku ima nekoliko značenja; Ja biram jedno: neobično je ono što ima malu gustoću i postojanost. Iako se također odnosi na izvanredne i ekstravagantne stvari – piše nadbiskup La Plate u miru Héctor Agüer, na blogu Rorate Caeli.

[La Plata, Argentina: Katedrala Bezgrešnog začeća na središnjem trgu Moreno]

Mislim: čudno je što je Papa Argentinac, čudno je i to što više od desetljeća nije imao brige posjetiti svoju domovinu. Ivan Pavao II. (Wojtyla) i Benedikt XVI. (Ratzinger), čim su izabrani, prvo putovanje odvelo ih je u domovinu, odnosno Poljsku i Njemačku. Pročitao sam u “La Prensa”, novinama iz Buenos Airesa: “Franjo je otkrio da bi želio doći u studenom ili početkom 2025.”. Pod tim naslovom, novine navode da je Papa “komentirao da je u njegovim planovima putovati u Argentinu ili krajem studenog ili početkom 2025. godine”. Po onoj staroj poslovici “misli krivo i bit ćeš u pravu”, usuđujem se pomisliti da neće doći, a razlog mu iznosim: zna da mu baš i neće ići. Možda griješim, naravno, ali ovo moje mišljenje odgovara 46 godina starom poznavanju Jorgea Bergoglia.

Franjin pontifikat pun je neobičnosti. U ovoj ću bilješci skrenuti pozornost na jednu od njih. Monsinjor Gabriel Mestre bio je biskup Mar del Plate, kasnije unaprijeđen u Metropolitansku nadbiskupiju La Plate, gdje je ostao osam i pol mjeseci. Fikcija, koja je uobičajena u rimskim visinama, svedena je na vijest: “Sveti je Otac prihvatio ostavku na pastoralnu vlast Metropolitanske nadbiskupije La Plata, koju je podnio Njegova Preuzvišena Ekselencija, Abp. Gabriel Antonio Mestre”. Nisu dani daljnji detalji. Istina je da je Papa od njega tražio ostavku; grubo rečeno: izbacio ga je.

Ova je vijest ožalostila svećenike La Plate, koji su strpljivo podnosili petogodišnji mandat Víctora Manuela Fernándeza, papinog prijatelja, sada kardinala i koji zauzima dužnost koju je godinama obnašao ugledni teolog Joseph Ratzinger, kasnije Benedikt XVI. Za nešto više od osam mjeseci, Mestre se pojavio kao nadbiskup koji će učiniti ono što Fernandez nije. Znam o čemu govorim: bio sam nadbiskup La Plate dva desetljeća. Pogled koji imam na slučaj nije samo crkveni, nego i politički.

Abp. Mestre, u vrlo iskrenom i srdačnom pismu, prepričava situaciju, neobičnost koja ga je učinila žrtvom: „U Vječnom gradu, nakon što se suočio s nekim drugačijim percepcijama s onim što se dogodilo u biskupiji Mar del Plata od studenog 2023. do danas, Papa Franjo me zamolio da se povučem sa stolice Mar del Plata. S dubokim mirom i potpunom čistom savješću pred Bogom kako sam postupio, vjerujući da nas Istina oslobađa (usp. Iv 8,32) te sa sinovskom i teološkom poslušnošću Svetom Ocu, odmah sam napisao svoju ostavku koja je prihvaćena… i javno objavljena danas (27. svibnja 2024.)”.

Čudno je to što se čini da je odvojen od nadbiskupije zbog onoga što se dogodilo u Mar del Plati dok je Mestre bio biskup. Jesu li onda pogriješili što su ga promovirali? Rimskoj lažnoj laži, koja ima duboke korijene, sada je pridodana isusovačka navika: ta lažna diskrecija rađa ishitrenu sumnju, koja obično ima dvije teme: financijske ili seksualne probleme. Volio bih znati je li kardinal Fernandez, koji je, kao što rekoh, Papin prijatelj, imao ikakve veze s ovom ludom aferom. Biskupi su nasljednici apostola, s njima se ne može postupati kao sa školskom djecom. “Istina nas oslobađa”; sada već bivši nadbiskup ima pravo. Rim se argentizirao, na sramotu Argentinaca, i zamračuje slobodu, koja je Božji dar.

Drugom sam prilikom spomenuo odnos između Petra i Pavla; sinovska poslušnost zahtijeva očinstvo koje je iskreno i poštuje bratstvo. Pavao je priznao Petrov autoritet, ali Petar je zauzvrat priznao jedinstveni poziv koji je Apostol naroda primio od Uskrsloga. Ovdje je problem, a ne u maski toliko hvaljene “sinodalnosti”. Svećenici i drugi vjernici La Plate zaslužuju objašnjenje. Monsinjor Mestre je sentimentalno rekao: “Boli me što odlazim, boli me ostavljam vas kao pastira ove posebne Crkve koja hodočasti u La Plati, ali siguran sam da Bog ima mnogo bolje planove koje danas ne mogu do kraja dešifrirati. Uzdam se u Gospodina jer Krist je naš Mir (Ef 2,14)! Vrlo poštene riječi; Bog koji dopušta zlo ima planove koji nas neizmjerno nadilaze. U tim planovima ima mjesta za neobičnosti.

Sjetimo se tog monsinjora Gabrijela Mestre je biskup od 2017.; bibličar i profesor, dobro pripremljen za providonosnu zadaću u kojoj mitra u sebi nosi krunu od trnja. Bio bi veliki nadbiskup. Napominjem da njegovo biskupsko geslo glasi “Isus Krist je naš mir”. Dao nam je dobar primjer prihvativši u miru samovolju. Ali autori neobičnosti ne mislim da mogu uživati ​​u tom miru.

nadbiskup Héctor Agüer
Nadbiskup u miru La Plate, Argentina

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved