Connect with us

Društvo

TELEGRAM: ‘Kontroverznog’ profesora kojeg su prozivali da širi teorije zavjere sud proglasio vrsnim znanstvenikom

Published

on

Pavelić je u javnosti zbog svojih teza bio na meti snažnih kritika

Općinski sud u Novom Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu u korist profesora Krešimira Pavelića, čiji su stavovi o pandemiji koronavirusa u široj javnosti nailazili na ozbiljne kritike. Kritizirao ga je i portal 24sata, pa sada zbog teksta objavljenog 30. lipnja 2021. pod naslovom “Evo što je sve doktor Pavelić izmislio i netočno prikazao u izlaganju o koroni i cjepivima”, moraju Paveliću platiti 30 tisuća kuna odštete. Sud kaže da su profesoru, koji se samo dan kasnije zbog afere koju je izazvao svojim izjavama o koroni povukao s mjesta dekana Medicinskog fakulteta u Puli, narušili ugled i čast.

Zanimljivo je da se sud tijekom postupka posebno fokusirao na naslov i podnaslove u tekstu, a presudom je, što nije uobičajeno u domaćoj sudskoj praksi, naloženo i uklanjanje spornog teksta nakon pravomoćnosti presude.

Detalji tužbe protiv novina

Pavelića je zasmetalo što su već u podnaslovu 24sata navela da ‘širi teorije zavjere’, dok je u članku stajalo da je ‘dekan koji to nije s fakulteta koji ne postoji’. Navedeno je i da je iznio niz ‘lažnih tvrdnji’, da ‘manipulira podacima iz Izraela’, da ‘lažno tvrdi da su cjepiva opasna’, da iznosi nesuvisle i dezinformirajuće tvrdnje, da je imao skandalozno izlaganje…

“To mi je narušilo ugled kao građanina, znanstvenika i liječnika, te u konačnici kao sveučilišnog profesora”, naveo je Pavelić u tužbi kojom je tražio čak 45 tisuća kuna odštete od nakladnika.

Evo što je pričao dr. Pavelić

Inače, dr. Pavelić je, kako su citirala 24sata, u jednom od svojih javnih istupa rekao, između ostalog, da “cjepivo treba zabraniti”, a “odgovorne koji ga promoviraju privesti pravdi”. U lipnju prošle godine tvrdio je da je u Europskoj uniji od cijepljenja umrlo 10.000 ljudi. “Sustav SAD-a pak navodi 4000 mrtvih i 200.00 štetnih nuspojava”, nabrajao je dalje. Zatim je ustvrdio da je u četiri mjeseca umrlo više ljude nego od svih drugih cjepiva od 1990. godine. “To bi samo po sebi trebao biti dovoljan razlog da se cjepiva hitno maknu, a protagonisti propagande privedu pravdi”, pozvao je Pavelić.

Osim toga, tvrdio je da cijepljeni nose i šire mutaciju virusa, ali u detalje o tome nije ulazio, jer “zasad nema dovoljno znanstvenih informacija.” Govorio je i o podacima iz Izraela. “Israeli Public Emergency Council for Covid-19 Crisis traži u otvorenom pismu Ministarstvu zdravstva zabranu cijepljenja osoba mlađih od 30 godina. Službeni podaci za mlade od 20 do 24 godine pokazuju dramatičan rast smrtnosti”, kazao je Pavelić. Faktograf, portal koji se bavi provjeravanjem činjenica za veliki dio Pavelićevih izjava objavio je da se radi o neistinama, a 24sata tu analizu citirala.

Kritika ne smije difamirati

Na sudu su predstavnici 24sata objašnjavali da su u pitanju vrijednosni sudovi o Pavelićevim izjavama, no sud je zaključio da vrijednosni sudovi ne smiju biti difamirajući kao što su, prema nepravomoćnoj presudi, bili u ovom slučaju.

“Autor članka napisao je da se Pavelić predstavlja kao dekan fakulteta koji ne postoji, a tijekom ovog postupka utvrđeno je da fakultet postoji, te da se na njemu izvodi diplomski i preddiplomski studij sestrinstva, dok se čeka od nadležnog tijela akreditacija za studij medicine”, primjećuje sud u nepravomoćnoj presudi.

Novinareva obrana skroz je odbačena. Objašnjavao je da su 24sata samo prenijela dio podataka s ‘Faktografa, no i to je prema ocjeni suda bilo nedopustivo. Ni to što je novinar tvrdio da je Pavelićeve izjave o pandemiji analizirao s drugim stručnjacima koji su ih također kritizirali, sud nije prihvatio. Naime, stručnjaci nisu bili navedeni imenom i prezimenom u spornom članku, pa za sud nisu bili relevantni.

Dojam prosječnih čitatelja

“U ovom članku nisu sve informacije objavljene u dobroj vjeri. Posebno ukazujem da je tu odlučan dojam prosječnog čitatelja. Stoga je potrebno sagledati informacije iznesene u članku, ali i opremu članka koja se odnosi na naslove i podnaslove”, napisao je sudac Mate Kukavica obrazlažući nepravomoćnu presudu.

Tijekom procesa ispitano je niz Pavelićevih kolega koji su opisali na sudu da se radi o vrsnom znanstveniku iz područja molekularne biologije, medicine i onkologije, s velikim brojem rukovodećih i bitnih administrativnih funkcija u međunarodnim i domaćim znanstvenim tijelima, članstvima u znanstvenim udruženjima, specijalizacijama u inozemstvu, brojnim nagradama i priznanjima, članstvima u uredništvu i časopisima i brojnim recenziranjima za znanstvene časopise i projekte.

Pavelić je, potvrdili su, organizirao brojne međunarodne znanstvene skupove, glavni je istraživač u brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim projektima, autor više znanstvenih knjiga prevedenih na više jezika, urednik više znanstvenih knjiga, predavač na 98 međunarodnih i 118 domaćih znanstvenih skupova. Vodio je, svjedočili su, brojne diplomske, magistarske i doktorske radove, imao bitan utjecaj na razvoj područja specijalnosti kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu, osnivač je brojnih katedri instituta, referalnih centara, te ima 288 objavljenih znanstvenih radova.

Evo što je na kraju zaključio sud

Sve je to sudac Kukavica naveo u nepravomoćnoj presudi protiv 24sata.

“Zato što se radi o tako vrsnom znanstveniku iz područja koje je srodno temi o kojoj je govorio i koja se tematizira u članku 24sata, postupanje u dobroj vjeri bi bilo kada bi se njegovim iznesenim tezama suprotstavilo mišljenje stručnjaka iz područja o kojem je govorio. Umjesto toga, 24sata su putem svog novinara opremom članka difamirali Krešimira Pavelića potpuno obezvrjeđujući njegovu karijeru i znanstvena postignuća, kao i znanstveni autoritet i integritet. Čitateljima nije pružena mogućnost da se upoznaju s njegovim likom i djelom pa da time kreiraju vlastiti stav o temi iz članka, već im se ovakvim načinom pisanja nameće određeni stav”, objasnio je sudac Kukavica zašto je dosudio Paveliću 30 tisuća kuna odštete.

Foto: Facebook

https://www.telegram.hr/politika-kriminal/kontroverznog-profesora-kojeg-su-prozivali-da-siri-teorije-zavjere-sud-proglasio-vrsnim-znanstvenikom/

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved