Vijesti

Teza o iranskom podrijetlu traje preko dvjesto godina

Published

4 godine ago

10 ožujka, 2020

Iranski veleposlanik iskazao je priznanje Zadru posjetivši sve relevantnije institucije u jednom danu

Tijekom prošlotjednog posjeta Veleposlanika Islamske republike Iran u Hrvatskoj, Njegove ekscelencije Mohammada Hassana Fadaifarda Zadru, bilo je između ostalog i govora o takozvanoj “iranskoj teoriji” podrijetla Hrvata. I sam gradonačelnik dr. Živko Kolega spomenuo je kako ta teorija, premda nedokazana, predstavlja neku vrstu povezanosti između naših naroda, pa makar o njoj samo razmišjlali, dok je velepopslanik Fadaifard, takošer ne ulazeći u njenu znanstvenu opravdanost, kazao kako je moguća budući da u Hrvatskoj, kao i u Iranu, susreće dobre ljude – donosi Zadarski list. u jednom starijem članku.

Obzirom na neznanje i predarsude koje vladaju kad je ova teorija u pitanju, razgovor dvojice predstavnika naših dviju zemalja bio je zapravo vrlo benevolentan, u pravom diplomatskom tonu. Šteta je, međutim, što se o davnim vezama Hrvata sa srednjeazijskim prostorima teško može dobiti odgovarajuća informacija pa to onda, jasno, dovodi do različitih zabluda.

Primjerice, “iranska teorija” se i prečesto povezuje s određenim političkim uvjerenjima, strankama ili pokretima iako s time ima ponajamnje veze. Reakcije na nju i sredstva koja su se rabila da bi se ušutkalo njezine pobornike, već imaju, ali to nije i ne može biti krivnja ideje i znanstvenika koji su je ispitivali. Naravno da je u takvom okruženju veoma malo poznato da je takva ideja iznesena prvi puta još u osamnaestom stoljeću, davno prije ikakvih jugoslavenskih il eurobalkanskih asocijacija.

Barbari uništavaju radnje

Riječ je o doktorskoj disertaciji Josipa Mikoczy-Blumentahla pod nazivom “Hrvati rodom Slaveni potekli od Sarmata potomaka Meidijaca” koju je obranio 1797. na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu. Sudbina ovoga rada simptomatična je za sudbinu teorije koju je prvi put u znanstvenim krugovima zastupao. Naime, latinski izvornik radnje ukraden je nakon 1918. iz pismohrane tadašnje JAZU i pod dotičnim predmetnim brojem nedostaje svezak. Ostao je ipak sažetak na hrvatskom što je neprocjenjiva šteta i očiti barbarizam, no politički motivirani vukovci i sveslaveni nisu prezali ne pred gorim zločinstvima.

Mikoczi-Blumentahl je pritom zapravo imao sreće što je nastradala samo njegova disertacija. Četvorica hrvatskih znanstvenika, pristaša i proučavatelja iranske teorije, ubijena su u razdoblju 1931. – 1976. od strane tajnih policija obaju Jugoslavija. Kao prvi prof. dr. Milan pl. Šufflay, neospoprni stručnjak i autor niza znanstvenih radova među kojima je bio i “Zaratustra u Crvenoj Hrvatskoj” o tragovima mazdaizma među Hrvatima. Navečer 19. veljače 1931. pretukao ga je do smrti željeznom šipkom policijski agent Zwerger, inače i istaknuti član pokreta “Mlada Jugoslavija”.

Sličnu je sudbinu doživio i dr. Kerubin Šegvić koji se bio posebno posvetio izučavanju glagoljice i njenog nastanka ranije i nezavisno od ikakvih Ćirila i Metoda. Nakon Drugog svjetskog rata, krajem 1945. također je ubijen željeznom šipkom u Zagrebu, da bi poslije toga na insceniranom suđenju bio osuđen na smrt strijeljanjem kao “suradnik okupatora”.

Četiri ubijena znanstvenika

Nerazjašnjena smrt dr. Ive Pilara, po svemu sudeći upućuje na prste jugoslavenske tajne policije i na inscenaciju samoubojstva. I ovaj veliki stručnjak proučavao je starohrvatski mazadiazma i bogumilstvo kao pojave iranskog podrijetla.

Ni u novije doba nisu prestali akti nasilja nad zastupnicima iranske teorije, što pokazuje sudbina prof. Mihovila Lovrića kojeg je tajna policija ubila 1976., a potom bacila tijelo u Podvelebitski kanal. Kad je tijelo pronađeno, spriječena je obdukcija. Prof. Lovrić proputovao je veliki dio Azije, od Kavkaza sve do Sibira i zapadnoga Turkestana, u potrazi za hrvatskih korjenima. Također je izuzetno značajan njegov rad na rodnome Krku gdje je od zaborava i izumiranja spasio Veyske povede, najstarije hrvatske legende i arhaični veysla zajik, starohrvatski dijalekt najsličniji ranim hrvatskim govorima.

Vjerojatno je malo koja znanstvena postavka u dvadesetom stoljeću bila proganjana s tolikom brutalnošću koja se u obračunu s istraživačima u Europi nije mogla sresti još od vremena baroka i inkvizicije. Također, hipoteze o iranskom, ili točnije rečeno u kronološkom smislu antičkom, a geografski azijskom podrijetlu Hrvata nisu nikad mogle biti uporabljene u ikakve ekspanzionističke ili druge slične svrhe, nego su samo željele istaknuti hrvatsku posebnost u odnosu na susjedne narode. Izgleda da je baš ta činjenica vlastodršcima izrazito smetala. Ni činjenica da se u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, “iranska” teorija nije smatrala službenom, nego se više naginjalo “gotskoj”, nije mogla opravdati Blumentahlove nastavljače.

Spomenici antičkih Hrvata

Na čemu se zapravo temelji iranska ili srednjoazijska teorija o hrvatskoj etnogenezi? Kao prvo na 16 dosad otkrivenih natpisa u kojima se spominje hrvatsko ime na širokom prostoru od Irana do Azovskoga mora, do kojih je najstariji iz 1375. godine prije Krista, a najmlađi u spisima Zachariasa Rhetora “Historia ecclesiae” iz 559. godine kršćanske ere. Između ovih epigrafičkih i literarnih spomenika posebno se ističe nekoliko. To su nekoliko natpisa cara Darija I, gdje se opetovano spominje kao jedna od njegovih zemalja Harauvatiya i narod Harauvatiš, odnosno Khorvat na nadpisu posvećenom ponovnome prokopu kanala između Nila i Crvenoga mora. I Darijevi nasljednici Kserkso I i Artaksrekso II na svojim pločama u Suzi i Persepolisu spominju vazalne narode Harahvatiš i Arhvati.

Posebno su zanimljivi i nalazi s Azovskoga mora iz grada Tanaisa, nekadašnje grčke kolonije na Pontu, blizu ušća Dona. Riječ je o dva natpisa od kojih jedan spominje sinodon Hrobaton i njegove članove, a drugi Sandarza arhonta Horoathos. O oba su mišljenja podijeljena. Za prvo postoji ideja da je riječ o najstarijem spomenu hrvatskoga sabora ali i da je riječ o posebnoj vrsti crkvenoga zbora. Također, što se tiče arhonta Sandarsa, ono “Horoathos” većina ja autora tumačila kao narodnosnu odrednicu, dok su se nedavno pojavila mišljenja da bi to moglo biti i ime. No i u tom slučaju, to bi nam dokazivalo postojanje Hrvata kao definiranog naroda u 2. stoljeću nove ere na širem prostoru Dona i Crnoga mora. Slično kao što u zapadnome dijelu Carstva, nisu rijetka imena od pokorenih naroda kao Britanik, Germanik i slično.

Više ranosrednjovjekovnih autora, poput spomenutog Zacharisasa Rhetora, a zatim Orosius Presbyter, vikinški putopisci i kralj Alfred Veliki, a nešto kasnije i niz poljskih i čeških autora, spominju Hrvate i Hrvatsku na istočnoeuropskim prostorima.

Poseban zamah iranističkom viđenju podrijetla Hrvata dao je razvoj suvremenih prirodnih znanosti. Istraživanje biljnih i životinjskih vrsta na našemu području pokazao je da mnoge po život, a posebice doselidbu naroda važne sorte ne vuku podrijetlo od europskih, nego srednjoazijskih sorti. U to u prvome redu spadaju brokvina i kapuc – vrste kupusa, a zatim i dalmatinska ljutika koja biološki nema nikakve veze s europskim kapulicama nego izravno potječe od lukovica Allium roylei i Allium oshanini iz Afganistana i Kašmira. Također su srodne azijskim i neke vrste bijeloga grožđa. Pitanje je spada li u ovu skupinu i čuvena zadarska maraška, pogotovo ako se zna da se ta biljka na perzisjkom zove “marahka”, za razilu od divlje višnje ili “šenure”, koju na Kvarneru zovu “šenuda”. K tome valja dodati i da je tradicionalna pšenica u Dalmaciji Triticum urartum, također čistog azijskog podrijetla i nije srodna zapadnoeuropskim vrstama.

Kako je tavar je postao tovar

Slično je i s nekim važnim životinjskim pasminama, prvenstveno konjem bušakom iz Dalmacije, Hercegovine i donedavno još i na Kvarneru i koji nije potomak stepskog tarpana, nego istočnije Equusa przevalskij, azijskog divljeg konja otkrivenog tek sredinom devetnaestog stoljeća na putovanjima Prževalskoga. Očite su također i dvije pasmine magaraca na Jadranu, od kojih je viša svjetlodlaka pasmina također povezana s azijskim pretcima, za razliku od manjeg tamnijeg grčkog magarca. Zanimljivo da je u Iranu magarac – tavar.

Pristaše srednjoazijske hipoteze podrijetla Hrvata upozoravaju i na posebne religijske i narodne običaje sačuvane u našim krajevima često i do sredine dvadesetoga stoljeća, odnosno kraja Drugog svjetskog rata, kao i na arhaične govore koje, nažalost, zbog slavističke prevlasti u upravi i institucijama, skoro nitko nije istraživao. Tako se moglo dogoditi da se Ćiribirce proglasi Rumunjima, a da nije bilo istraživanja Mihovila Lovrića koje je nastavio i njegov sin dr. Andrija Željko, za Veyski zajik na Krku se vjerojatno ne bi nikad ni saznalo, posebice što je i tamo nakon “oslobođenja” izvršen genocid nad domicilnim stanovništvom.

U Hrvatskoj kao nezavisnoj i suverenoj državi, ne bi smjelo postojati znanstvenih tabu tema, pogotovo vođenih političkim interesima. Danas doista ne trba iz razloga narodnoga opstanka dokazivati da Hrvati jesu, odnosno nisu ovo ili ono. Također, bez obzira na etnogenetičko podrijetlo, više od tisućljeća života na ovim prostorima, inkorporiralo je u hrvatski etnikum brojne druge narode, kao i posvuda u Europi. Zbog toga bi i “iranska” teorija trebala naći svoje mjesto kao jedno od polja proučavanja hrvatskih znanstvenika vez predrasuda i unaprijed stvorenih zaključaka, u bilo kojem smjeru. Posjet iranskoga veleposlanika i najava boljih mogućnosti suradnje na svim poljima pa tako i znanstveno-kulturnom, daje nade da bi se i o ovim pitanjima mogli makar malo približiti nekim konkretnijim odgovorima. Na to nas, osim toga, obvezuju i žrtve koje su pale za slobodu istraživanja hrvatske etnogeneze (Ivan Štagličić)

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

3 sata ago

5 lipnja, 2024

Uredništvo

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

8 sati ago

5 lipnja, 2024

Uredništvo

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet.

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

11 sati ago

5 lipnja, 2024

Uredništvo

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea