Elon Musk je bez imalo sustezanja i vrlo otvoreno odgovorio na tvrdnje da je novinska agencija Reuters International dobila zadatak istražiti ga.

Milijarder koji je blizak saveznik novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa izrazio je podršku internetskoj teoriji koja povezuje Reuters s istragama Bidenove administracije o njegovim poslovima.

Yeah, this explains a lot.

Shame on @Reuters.

Paid propaganda! https://t.co/iffF0gZZdb

— Elon Musk (@elonmusk) December 17, 2024

Navodnu vezu nazvao je “ludom” tvrdeći da “mnogo toga objašnjava”. Reuters je “plaćena propaganda” i treba ga biti sram, dodao je – prenosi portal Epoha.

RT izvještava: Poveznicu je predložio Mike Benz, koji vodi web stranicu za slobodu govora ‘Foundation For Freedom Online’. U utorak je u objavi na X-u rekao da je Bidenova administracija u odlasku “platila Reutersu više od 300 milijuna dolara u vladinim ugovorima”, dok je u isto vrijeme 11 američkih vladinih agencija “ciljalo na Elonovo poslovanje”.

Benz je citirao javne zapise koje je objavila baza podataka usaspending.gov kao dokaz svoje tvrdnje, kao i niz Reutersovih izvješća o poduzetniku dobitniku Pulitzerove nagrade u svibnju. Serija “Muskov industrijski kompleks” fokusirala se na “ozbiljnu štetu potrošačima, radnicima i laboratorijskim životinjama u cijelom proizvodnom carstvu Elona Muska”.

Milijarder se pojavio kao blizak Trumpov saveznik nakon što je podržao njegovu kandidaturu sredinom srpnja. Predviđeno je da postane viši član sljedeće američke administracije odgovoran za smanjenje neučinkovitosti vlade.

Prije nego što je odabrao stranu u američkoj utrci, Musk je bio žestoko kritiziran od strane lijevo orijentiranih javnih osoba i medija zbog njegovog upravljanja tvrtkom X, ranije poznatom kao Twitter, koju je kupio 2022. godine. Navedeni cilj njegove multimilijarderske akvizicije bio je iskorijenio cenzuru na platformi, za koju je tvrdio da ušutkava prokonzervativne glasove.

Kritičari tvrde da je Musk pretvorio X u leglo desničarskog ekstremizma, a da nije ispunio svoje obećanje o slobodi govora. EU je njegovoj platformi zaprijetila pravnim kaznama zbog navodnog neuspjeha u borbi protiv notornih “dezinformacija”.

Postoji užurbani ritam misnog obrasca 4. nedjelje došašća, osjećaj brze rekapitulacije. Povijesno gledano, ove nedjelje drevna Crkva u Rimu nije imala vlastiti skup tekstova. To je bilo zato što je dan prije bila subota ‘Žarnog’ tjedna i te su ceremonije trajale sve do nedjelje ujutro – piše Fr. John Zuhlsdorf.

Nakon nekog vremena, postojao je snažan osjećaj da bi ova nedjelja trebala imati vlastito slavlje svete mise. Tako je iz misa jantarnih dana sastavljen obrazac koji je dao priliku ljudima koji sami nisu mogli doći na te dane, doživjeti nešto poput iskustva Dana Jantara. Jantarna srijeda pružila je uvodnu, gradualnu, evanđelsku i pričesnu antifonu. Čitanje poslanice proizašlo je iz obreda ređenja na žeravicu, dan prije.

Još jedan način na koji je ovonedjeljni odgovarajući osvrt ili sažetak nalazimo u tri različita adventska glasa koja smo čuli cijelim putem. U uvodnoj antifoni čujemo Izaiju kako pjeva: “Rorate caeli desuper… Pusti rosu s visine”. Prorok, nadahnut pričom o Gideonu i rosnom runu (Suci 6,36-40), predviđa koliko će nježno Gospodin doći u svom Prvom dolasku, za razliku od toga kako će doći u Drugom. U Evanđelju po Luki 3, Gospodinov navjestitelj Ivan Krstitelj kliče: “Parate viam Domini… Pripravite put Gospodinu”. Ivan je u pustinji. Možda smo i mi, samo u drugoj vrsti divljine. Možda to možemo nazvati zbunjenošću, sa svojim bezbrojnim smetnjama i privlačnostima. Ako u geografskoj pustinji nema puno toga za vidjeti, u našoj postmodernoj, postkršćanskoj tehnološkoj pustinji ima previše toga, a samim tim i premalo za vidjeti. Ivanov povik daje nam nešto na što se možemo usredotočiti. U antifoni ponude Gabrijel koji navješta pjeva pjeva Djevici navještenika, “Ave, Maria, gratia plena… Zdravo, Marijo, milošću puna”, što odmah dovodi u sjećanje njezin savršeni odgovor, “Fiat… neka bude”, koji grmi tim više u našim pratećim umovima i prijemčivim srcima jer ostaje fizički neizmijenjeno, ali namjerno ostavljeno kao njezin plašt raširen nad svima nama. Izaija izražava našu čežnju dok nas vodi prema Svetištu. Ivan nas potiče na pokoru dok klečimo u samoispitivanju. Marija otkriva aktivnu prijemljivost dok nas dovodi do oltara žrtve.

Naša postpričestnica za misu suptilno povezuje sve u prekrasnu predbožićnu mašnicu.

Sumptis muneribus, quaesumus, Domine: ut cum frequencyatione mysterii, crescat nostrae salutis effectus.

Frequentatio znači “učestalost, česta upotreba, gomilanje zajedno.” Međutim, kao govorna figura u retorici, to je “sažeta rekapitulacija već zasebno navedenih argumenata, rekapitulacija, sažimanje”. Ova imenica dolazi od glagola frekvencija, što znači “često posjećivati ​​ili pribjegavati, često; ponoviti” ali i “slaviti ili držati u velikom broju, esp. festival.” Na engleskom kažemo “često” (Frequent) mjesto kada tamo često idemo. U ovom liturgijskom kontekstu to znači “često prisustvovati ili sudjelovati u njemu” i ima pretjerani ton prenatrpanosti s drugima. Došašće, koje se sada brzo približava kraju, usredotočuje nas na Drugi dolazak.

Mysterium i sacramentum često su zamjenjivi u našim latinskim liturgijskim molitvama, iako mysterium seže dalje.

Ukratko, o ablativu apsolutnom sumptis muneribus, ovdje je operativan glagol sumo, koji je korijen riječi poput engleskog resume i consum. Sumo je u osnovi “uzeti, položiti držati” i stoga “primiti”. Munera sumpta su “uzeti/primljeni darovi”. Imajte na umu da je jedan način izražavanja “jesti” – “uzeti”. Naše uzimanje Riječi i uzimanje Euharistije doista je aktivno primanje. “Hvatamo” za njima, ali u smislu naše vjere koja traži rast transformativnog razumijevanja koje potiče sve veću želju. Razmišljamo, prežvakavamo i ponovno žvačemo Riječ, prijemčivo primamo Euharistiju, kao što je sam Krist zazvao u Ivanu 6 s vrlo provokativnim glagolom na grčkom, trogo… “grizati, žvakati”.

DOSLOVNA VERZIJA:

Sad kad su darovi uzeti, molimo te, Gospodine, da čestim sudjelovanjem u ovim sakramentalnim otajstvima u nama povećaju učinke spasenja.

Sam Krist, utjelovljena Riječ, naša je učestalost, naš sažetak svega na kraju vremena, kako je opisano u 1 Kor 15,28. U Njemu vrvimo, pripadamo, ponavljamo, puni smo Euharistije i formacije u Riječi (sumptis muneribus). Našim dodirom s Njegovim preobražajnim otajstvom (frequentatione mysterii), u iščekivanju On povećava u nama učinke spasenja (salutis effectus).

Budući da sam izvadio pajser, možemo li otvoriti još jedan sloj za mogući odraz? Latinska verzija je intenzivna molitva, iako se čini da to nema izričito veze s našim adventskim temama. Zapravo, koristi se 2. nedjelje nakon Duhova u Vetus Ordo. Ali ne usredotočuje li se ovaj govor naglašeno na svrhu našeg prisustva na misi? Spasenje! Sve druge brige i sezonske teme vraćaju se tom glavnom cilju.

Hajde pogledati. U našoj molitvi, učestalost misterija evocira mi nadograđene slike vidljive i nevidljive dimenzije svete mise, euharistijske žrtve (mysterium). U zemaljskoj crkvenoj zgradi, zemaljskom sastajalištu, opetovano se okuplja mnogo ljudi (frequentatio). Zamislite sada nadograđeno nevidljivo mjesto susreta na misi, mirijade svetih anđela i članova Crkve, trijumfalno. Misa je tračak neba. Nebo i zemlja spajaju se u slavlju svetoga u učestalosti svetih otajstava.

Što kažete na još jedan sloj unutar ovog sloja. Naš nesavršeni svijet također je mjesto duhovne borbe. Mnogi na misi nisu u stanju milosti. Neki mogu biti vrlo zli. Ne samo da su nebeski anđeli prisutni svetim otajstvima, nego i Neprijatelj s palima u svom svom bolnom bijesu. Oni užasno pate u prisutnosti Presvetog Sakramenta. Njihova je bol velika, ali njihova zloba je toliko jaka da podnose agoniju ako bi samo jednog čovjeka potaknuli da oslabi u svojoj savjesti i loše se pričesti. Izvana su kao i svi drugi, ali sveti anđeli će na kraju izvršiti razvrstavanje.

Čestim svetim pričestima u stanju milosti Bog povećava u nama učinke spasenja (salutis effectus). U ovom svijetu, našem stanju „već ali ne još“, Euharistija nas jača protiv ustrajnih napada pakla i priprema nas za Gospodinov dolazak.

Dobrom ispovijedi poravnajte put za Dolazak Gospodinov.

Neka Bog blagoslovi Vas i Vaše za veliki blagdan Rođenja Gospodnjega.

Izvor: OnePeterFive

María García de Fleury iz Venezuele, sociologinja je s diplomom religiozne pedagogije i predsjednica svjetskog apostolata Naše Gospe od Coromota, ispričala je priču koju je doživjela iz prve ruke, a koja nas poziva na razmišljanje o našem odnosu s Djetetom koje će biti rođen u Božiću – piše Zrinka Požežanac.

foto ilustracija: Shutterstock

“Otišli smo u sirotište koje se zove, u Sabaneti, Hatillo. U tom smo sirotištu zatekli mnogo djece iz naše zemlje, ali i useljenika.

U nekim slučajevima, poput ovoh našeg protagonista, djeca su još uvijek na svojim tijelima nosila tragove udaraca koje su primili prije nego što su tamo stigli.”

Dvoje djece u krevetiću 

Marija je objasnila zašto je otišla tamo. “Išli smo s namjerom da im ispričamo priču o Božiću. Počeli smo razgovarati o Mariji, Josipu, kako su stigli u Betlehem i kako su se, ne nalazeći mjesta u gostionicama, morali smjestiti u štalicu da se obrane od noćne hladnoće. I kako se tamo, između magarca i vola, rodilo dijete Isus i stavljeno u jasle“.

Ono što se zatim dogodilo bilo je poput božićne priče. “Djeca i zaposlenici vrlo su pažljivo slušali svaku riječ. Kad smo završili priču, svakom smo djetetu dali tri komada kartona da napravi jaslice, kvadrat papira od žute salvete da napravi pruge koje će simulirati slamu i komad platna od stare flanelske košulje od kojeg će napraviti pokrivač koji bi mogao ugrijati Dijete Isusa. I također komad smeđeg filca za izrezivanje figure djeteta”.

“Dok su radili, prošla sam pored stolova i iznenadila se ispred Andresa, šestogodišnjeg dječaka. U Andrasovom krevetiću nije bilo samo jedno dijete, već dvoje. Pa sam ga pitala ‘Zašto je dvoje djece u krevetiću?’”

I stigao je dječakov iznenađujući odgovor: “Dječak mi je ispričao cijelu priču koju smo upravo ispričali, ali je napravio svoj kraj: ‘Kad je Marija stavila Isusa u jaslice, Isus me pogledao i pitao me imam li kamo otići. Rekao sam mu da nemam, da nemam ni tatu ni mamu i da nemam kud. A onda mi je Isus rekao da mogu ostati tamo s njim’”.

Možeš ostati zauvijek

Dječak je nastavio razgovarati s Marijom. “Rekao sam Isusu da ne mogu jer mu nisam imao nikakav dar za ponuditi, ali sam želio ostati s njim, pa sam mislio da je dobar dar dati mu svoju toplinu. Pitao sam ga:

‘Isuse, ako ti dam toplinu, je li to dobar dar za tebe?’ A Isus mi je odgovorio: ‘Ako mi daš toplinu, bit će to najbolji dar koji sam ikada dobio’. Zbog toga sam se smjestio s njim u krevetić. A onda me Isus pogledao i rekao: ‘Možeš ostati ovdje zauvijek!’”.

Za Mariju je ono što je dječak ispričao bilo puno više od priče iz djetinjstva. Bilo je to nešto što je dirnulo srce, neočekivana božićna lekcija.

“Kad je završio svoju priču, oči malog Andrésa su zasjale, a suze su mu ovlažile obraze. Poznavao je Nekoga tko ga nikada ne bi napustio, niti zlostavljao. Netko tko će mu dati sigurnost, ljubav i povjerenje. Netko tko će biti s njim zauvijek.”

“I naučila sam”, kaže María, “da se ne računaju stvari koje imaš u životu, već ljudi koji te prate. To je ono što je stvarno važno.” Ovog Božića tražimo prijateljstvo s Bogom, Prijateljem koji nikad ne izdaje (Vjera.hr)