Connect with us

Vijesti

Tko je Hamas, podrijetlo, kakva mu je strategija…

Published

on

Radikalni islamistički pokret Hamas, koji su Europska unija, SAD, Kanada i Japan proglasili terorističkom organizacijom, upisat će se u povijest kao počinitelj “izraelskog 11. rujna” zbog munjevitih barbarskih napada kojima je primorao židovsku državu da proglasi rat – piše u srijedu, 11. listopada tportal.

Hamas je odabrao vlastitu smrt, poručio je izraelski premijer Benjamin Netanyahu 7. listopada kada je teroristička skupina iznenada napala izraelski teritorij i potaknula novu spiralu nasilja sa stotinama mrtvih na jednoj i drugoj strani, piše francuski list Le Figaro donoseći povijest nastanka Hamasa- piše Anabela Jelenčić uGeopolitika.news.

Kako je nastao?

Krajem 60-ih godina skupina koja se naknadno razvila kao Hamas bila je u Pojasu Gaze tek ogranak pokreta Muslimanske braće rođenog u Egiptu. Naziv “hamas” arapska je kratica za “Pokret islamskog otpora”.

Njegovi osnivači, a među njima ješeik Ahmed Jasin – svi su se formirali u Egiptu. U Gazi su stvorili mrežu džamija, karitativnih organizacija i škola putem kojih su dva desetljeća širili politički islam.

Takvim djelovanjem konkurirali su hegemoniji nacionalista okupljenih u Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO) koja je u očima Izraela bila istinski neprijatelj protiv kojega se treba boriti pa je Tel-Aviv na preteču Hamasa gotovo blagonaklono gledao.

“Hamas je utemeljen tek 1987. početkom prve intifade (ustanak)”, objašnjava Jean-Charles Brisard, predsjednik Centra za analizu terorizma.

U svojoj povelji Hamas navodi da je “Palestina zemlja islama” i zagovara uništenje Države Izrael i uspostavu Palestinske islamske države.

“Hamas ima nekoliko tisuća operativaca i desetke tisuća simpatizera u Gazi”.

Iako velik dio zapada smatra Hamas terorističkom organizacijom, neke države poput Velike Britanije, Australije ili Egipta smatraju terorističkom organizacijom samo njegovo oružano krilo.

Kina, arapske zemlje pa čak i Norveška ne smatraju ni oružano krilo terorističkom organizacijom.

Tko su Hamasovi zapovjednici?

Hamas ima političko i vojno krilo. Vojnim krilom zapovijeda Mohamed Deif od 2002., nakon smrti svoga prethodnika Salaha Šehadeha. Rođen u Pojasu Gaze 1965. godine, Deif se pridružio organizaciji čim je osnovana 1987. On je danas prva meta Izraela.

U kolovozu 2014. na njega je izvršen napad u kojem su ubijene njegova žena i kći, ali on se izvukao iako je bio teško ranjen. Amputirane su mu obje noge i ruka, a izgubio je i funkciju jednog oka.

Političkim krilom upravlja 60-godišnji Ismail Hanija. On je bio čovjek od povjerenja duhovnog vođe Hamasa, šeika Ahmeda Jasina koji je ubijen 2004. u ciljanom izraelskom napadu.

Hanija je danas politički vođa Hamasa. “Na putu smo velike pobjede”, rekao je u subotu navečer u govoru za TV Al-Aksa, televizijski kanal terorističke organizacije.

Koja je stvarna snaga oružanog krila, Brigada al-Kasam?

Zapovjedni lanac, oprema, brigade, bojne… ove brigade imaju sve što treba da budu manja vojska. Procjenjuje se da Brigade Ezedin al-Kasam imaju 20.000 boraca, što znači šest brigada od 30 bojni. Broj tih “boraca” mogao bi se udvostručiti u slučaju mobilizacije.

“Operacija započeta u subotu koristila se terorističkim taktikama”, kaže David Rigoulet-Roze, znanstvenik s Instituta za strateške međunarodne odnose (IRIS).

“No ona ima i oblike globalne vojne operacije za koju je potrebna vrlo visoka razina pripreme: napali su s kopna, mora i zraka, a to zahtijeva veliko dugomjesečno planiranje. Nikako nije riječ o improvizaciji”.

Brigada al-Kasam imaju i specijalnu postrojbu, koja se zove Nuhba i aktivno je sudjelovala u subotnjem napadu. Ti elitni borci posebno su oblikovani kako bi se ubacili na izraelski teritorij morskim ili zračnim putem, a koristili su se i prekograničnim tunelima. Uvježbavani su da bi izveli napade u cilju otmice talaca ili ubijanja ljudi.

“Oni su vični uzimanju talaca”, kaže Jean-Charles Brisard. Tog vikenda, teroristička organizacija uzela je “više od 100 zarobljenika”, prema podacima koje je u nedjelju obavio Tiskovni ured izraelske vlade.

“Masovni karakter otmica trebao bi omogućiti Hamasu da postigne brojna oslobođenja (palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora) ili ostvari velike financijske i političke dobiti”, smatra Brisard.

Kakva je strategija Hamasa?

Ciljevi Hamasa nalik su njegovoj strukturi: ujedno su politički i teroristički. Njegovi su ciljevi vrlo jasni: tući Izrael sve do potpunog uništenja.

Na političkom planu Hamas se uspio nametnuti kao dominantna politička snaga u Gazi, neprestano konkurirajući Fatahu, stranci koju je osnovao pokojni palestinski vođa Jaser Arafat, a koju optužuje za neučinkovitost i nekompetentnost.

Početkom 2000-ih godina, Hamas je iskoristio urušavanje Palestinske vlasti koja je bila na meti Izraela od Druge palestinske Intifade 2000.

Unatoč opetovanim likvidacijama svojih zapovjednika (izraelska ubojstva Ahmeda Jasina i Abdela Aziza al-Rantisija 2004. bila su najteži udarci), Hamas se neprestano obnavljao poput hidre.

Organizacija je konačno pobijedila na lokalnim izborima 2004., a zatim i parlamentarnima u siječnju 2006. Tada Ismail Hanija preuzima uzde islamističke vlasti.

Postupno, Fatah je gurnut u stranu. Koristeći podršku onog dijela stanovnika Gaze koji je sklon nasilju, Hamas se malo pomalo nametnuo kao jedina stvarna vlast na tom teritoriju.

Od tada Hamas razvija svoju terorističku strategiju. Godine 2006. objavljuje završetak samoubilačkih napada i zamjenjuje ih raketiranjem Izraela iz Gaze.

Slijedili su ratovi s Izraelom: 2008., 2012., 2014., 2021.

Na geostrateškom planu Hamasu je nit vodilja pokušati izolirati Izrael i pridobiti države u regiji protiv njega. Pri tome se naravno oslanja na javno mnijenje koje je često radikalnije od vlastitih vlada.

Svrha niza samoubilačkih napada početih 1993. bila je blokirati izraelsko-palestinski mirovni proces nakon sklapanja Sporazuma iz Osla.

Nakon represije koju je Plaestinska vlast Jasera Arafata povela protiv Hamasa, pokušaj zbližavanja je propao, a tomu je pridonijelo i širenje židovske kolonizacije na Zapadnoj obali.

Na jednak način, zvjerstva koje je Hamas počeo u subotu imaju širi geopolitički cilj, ističe Le Figaro.

Hamas se nada potkopati napore za normalizaciju odnosa između Izraela i Saudijske Arabije jer ta država mora poslušati i svoje javno mnijenje koje se dobrim dijelom svrstava uz Hamas.

“U ovom slučaju ne mislim da im je to dobra računica”, smatra David Rigoulet-Roze i objašnjava da su neke normalizacije već na snazi, primjerice normalizacija odnosa između Izraela i Bahreina.

“Napadi Hamasa na Izrael upućuju da je imao u tome podršku Irana, velikog protivnika Saudijske Arabije u regiji i to je razlog za zabrinutost Rijada koji bi upravo zbog toga mogao nastojati još više približiti se Tel Avivu kako bi se okoristio izraelskom vojnom silom”, dodaje.

Tko su Hamasovi saveznici?

Prije nego što je osnovan 1987., pokret Hamas uglavnom su financirale Saudijska Arabija i Sirija. Izrael se zbog toga nije mnogo brinuo jer Hamas tada nije još razvijao oružane akcije. Danas uglavnom Katar i Iran podržavaju Hamas, prenosi tportal.

Odatle i bliskost Hamasa i Hezbolaha (Božje stranke), šijitskog proiranskog pokreta iz Libanona koji je utemeljen 1982. nakon sukoba između Izraela i Južnog Libanona.

Hezbolah je ujedno i stranka i paravojna islamistička libanonska organizacija koju vodi Hasan Nasralah, a za svog duhovnog oca i politički model odabrao je pokojnog iranskog vođu ajatolaha Homeinija. Kao i Hamas, i Hezbolah ima bezuvjetnu podršku Irana koji je pokrovitelj onih organizacija koje zagovaraju uništenje Izraela.

U ponedjeljak je Izrael rekao da su se i komandosi Hezbolaha ubacili na teritorij Izraela s juga Libanona. Izrael je uzvratio bombardiranjem graničnog sela i ustvrdio da je “ubio određen broj pripadnika”. Hezbolah je pak otvorio vatru na izraelske položaje i to priznao, ali je zanijekao da je ubacio svoje ljude na područje Izraela.

“Hamas uglavnom prima pomoć Katara na financijskom planu te Irana na materijalnom”, kaže Jean-Charles Brisard, no upozorava da on crpi novce i iz poreza na granicama i poreza na robu.

Anabela Jelenčić/Geopolitika.news

Advertisement

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved