Connect with us

Istaknuto

Tko je OLOŠ? Sramotne nebuloze Ante Tomića.

Published

on

Iako sam za slobodu mišljenja bez cenzure ipak povijesnim neistinama  i notornim lažima ne bi trebalo davati medijski prostor. To je  manipulacija i obmanjivanje u javnom medijskom prostoru. Stoga ću nasuprot neistinama Ante Tomića suprotstaviti povijesnu istinu.

  1. „Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi“

Matej 26:52

“Vrati mač u korice”, reče mu Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti“

Srbi su sa svojom agresivnom i ekspanzionističkom velikosrpskom  politikom nanijeli veliku štetu svim narodima u njihovu okruženju. Ratovima za Veliku Srbiju uzeli su mač u svoje ruke i zaslužuju sve ružno što im se dogodi!

Nikome ne želim zlo, ali kada započneš rat, stradati će i tvoji, ne samo napadnuti.

Iz navedenog se vidi  tko tu je ološ, i nema podijeljene krivnje.

Kriv je onaj koji se latio mača, a ne onaj koji se od tog mača brani!

Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi – Intervju: Ante Tomić, književnik – Nedeljnik Vreme

Citiram pitanje i odgovor  Ante Tomića da bi se shvatio kontekst:

„Paralelno sa novim padom u “ponore nacionalizma”, u obe zemlje dominira tzv. kultura autoviktimizirajuće memorijalizacije. Suočavanje sa prošlošću, odnosno suočavanje sa istorijskim faktima prebačeno je na duboku marginu. Kuda sve to vodi? Da li je u pitanju tempirana bomba koja samo čeka da eksplodira?

To mi je osobito bolno gledati, kakva smo sebična govna, nesposobna uživjeti se u tuđu muku, premda su nam muke jednake, jedni drugima činili smo identične svinjarije. Kninski Hrvati, tako, plaču da su ih devedeset prve Srbi otjerali iz njihovih kuća, a vesele se da su im devedeset pete istom mjerom vratili. Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji. Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima.  Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi.“

Karikirano, povijesno netočno, moralno i etički nepodnošljivo:

Prije svega koji su to Kninski Hrvati? Prema popisu iz 1981.godine u Kninu je bilo 34 486 Srba i 4 150 Hrvata. U Drugom svjetskom ratu Knin je bio najjače uporište četnika na teritoriju Hrvatske.

Tko je tu ološ? O kojim to kršćanskim vrijednostima jedan ateist i bezbožnik govori?  I tko se to naslađuje sa čijom nesrećom?

Tomić spominje noviju povijest 90-tih godina prošlog stoljeća, pa da krenem kronološki kako bi došli do istine.

Raspad SFR Jugoslavije počeo je 1986.godine sa objavom Memoranduma SANU u kojem srpski akademici tvrde da je u Jugoslaviji srpski narod bio obespravljen:

  • granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, odnosno Srbija se treba širiti na štetu drugih naroda, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku
  • ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda na području SFRJ: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi
  • jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
  • potreba za brzom vojnom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda

Izravan poziv na rat za granice Velike Srbije na crti Virovitica- Karlobag. Događaji koji su slijedili samo su to potvrdili. Na 8. sjednice CK SK Srbije, u rujnu 1987. godine, Slobodan Milošević došao je na čelo Partije, a 28. lipnja 1989.godine, održao  je onaj svoj poznati govor na Gazimestanu kada je rekao ” nitko neće da vas bije” i navijestio da će Srbija i ratom ako trebala  da bude ” cela”  Zatim slijede mitinzi po cijeloj  Jugoslavijii „događanje naroda“, „mitinzi istine“ ili „antibirokratska revolucija“ kojom su ukinute autonomne pokrajine  i Ustav iz 1974.godine koji je još držao cjelovitu Jugoslaviju.I što je najvažnije zbog Kninskih Hrvata, koje Tomić izričito naglašava.

Miting u Kninu  u tvornici TVIK  je počeo ujutro 28. veljače 1989. godine, kada je u jednom od OOUR-a  organiziran zbor radnih ljudi na kojem se  zahtijevalo da se osudi stajališta društveno-političkih struktura Hrvatske te da potpora stajalištima Predsjedništva SFRJ i Predsjedništvu CK SKJ o poduzetim mjerama za smirivanje stanja na Kosovu ( a Kosovu je Milošević oduzeo status Autonomne pokrajine) Oko  10 sati izašli su na ulice Knina i krenuli prema gradu i zgradi društveno-političkih organizacija. Bio je to početak mitinga koji je trajao do 20 sati i na kojem se po procjenama okupilo više od 5 tisuća radnika TVIK-a, Agroprerade, Dinare. Od 35 govornika  iskočilo je ime Jovo Opačić, koji je  govorio  da su Srbi u miru porobljeni u svojoj državi, a da Predsjedništvo SKJ raspravlja o „nekakvom velikosrpskom hegemonizmu i unitarizmu sa ciljem da pomoću ove kominternovske, vatikanske izmišljotine prikrije i relativizira genocid nad srpskim narodom“.

Genocid kojega nikada nije bilo, genocid koji je proizvod velikosrpske politike iskazane i  jasno napisane u „Homogenoj Srbiji „Stevana Moljevića  odnosno „Velike Srbije“  koja je „homogena“, etnički čista. To se još vidi u dokumentu pod naslovom „Organizacija Srpskog narodnog oslobodilačkog pokreta (SNOP)“, u instrukciji Draže Mihailovića „Elaboratu dinarske divizije“ i Valerijanovom  memorandumu,  dokumentu koji  je Srpska Pravoslavna Crkva,  episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha  predala  9. srpnja 1941.godine njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Schroderu sa 100 000 ubijenih  Srba od strane NDH,  te ponovno generalu Danckelmannu, u kolovozu 1941.godine sa 180 000 pobijenih  Srba od strane NDH. da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300 000 ubijenih Srba!

Taj  pamflet, s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad Srbima, a ustvari Srba nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom koje su četnici počinili na području Srba 1941.godine, kada  slave kao Dan ustanka. Ubojstvo 37 članova hrvatske obitelji  Ivezić u Brotnji, zatim hrvatskog  sela Boričevac u kojem su  pobili  55 stanovnika i selo spalili. Zatim stravični  zločini  prema .hrvatskim svećenicima., koji su zvjerski  mučeni i ubijeni,  Juraj Gospodnetić, kao župnik Bosanskog Grahova zvjerski od četnika mučen. Uhvatili su ga, vodili su ga po Grahovu kao medvjeda, jezivo su ga izmasakrirali, na kraju ubili te nabili na ražanj i ispekli 27. srpnja 1941. godine. Fotografije je  u inozemstvo odnio dr. Miloš Sekulić, . Na taj je dokument odgovorio dr. Rudolf Bićanić, memorandumom objavljenim u: Jugoslavenske vlade…, I., dok. 118., str. 257-268.; Bićanićev tekst izazvao je bijes srpskih ministara. (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik, Filip Višnjić, Beograd, 1990., str. 34-39. i d.)

Upravo taj dr. Miloš Sekulić bio je četnički kurir posebnog povjerenja Draže Mihailovića i upravo je on iznio klevetnički „Valerijanov memorandum SPC“ u inozemstvo, nakon čega je ta strašna kleveta Hrvata razglašena po čitavom svijetu. Taj Sekulić u svom izvješću vladi generala Simovića u listopadu 1941. godine sam   izrijekom kazuje da do kraja lipnja i napada Njemačke na Sovjetski savez od strane Hrvata nije bilo „osim pojedinačnih slučajeva“ „nikakvog značajnijeg progona Srba“. A po  Valerijanovom  memorandumu  je ubijeno 300 000 Srba?

Tko je tu OLOŠ? Onaj koji laže i manipulira sa ciljem Velike Srbije! Poznato je  ovo Anti Tomiću  jako dobro poznato, sve podatke ima!

Najpoznatiji govornik na prosvjedu Simo Dubajić iskoristio je priliku da progovori o svom viđenju stanja u državi i lošem položaju Srba u Hrvatskoj zbog Ustava iz 1974. Pozvao je okupljene da vode „računa o tome da smo mi pravna država i da nećemo dozvoliti ni ovdje u Kninu, da se netko u Zagrebu poigrava sa našom svijesti“

Podsjećam da je Simo Dubajić prema osobnom iskazu  sviedočio  još 1990.godine  za beogradske novine “Svet”, zatim u knjigama Marka Lopusine “Krvavo prolece” (NN 2002., Beograd) i svojoj knjizi “Zivot, greh i kajanje; Od Kistanja do Kocevskog Roga” (Novi Beograd;Bad Vilbel; Nidda Verlag, 2006.g.) slijedece:

„Zapovijedao sam u Kocevskom rogu /mjesto likvidacija/. Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naredjenju. To danas govorim jer sam shvatio da je savjest jaca od pobjede. Kada sam 25. svibnja 1945. dosao u Ljubljanu, referirao sam Titu o zarobljavanju ustasa, /njemackog generala/ von Löhra, i zaplijeni zlata.

Prije toga sam 13. svibnja dobio od Tita depesu da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da ce ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju da bi im se sudilo po medjunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depesu. Imali su je i svi ostali komandanti.

Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domacih izdajnika pobije u Kocevskom Rogu. Naredjenje su izdali Ivan Matija Macek (slovenski boljsevik i sef jugoslavenske Ozne za Sloveniju), Maks Bace (hrvatski boljsevik) i Jovo Kapicic (srpski boljsevik). Sve Rankovicevi pomocnici. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita! Samo je on mogao opozvati svoju raniju depesu. Bio sam sef i kontrolirao da se to izvrsi do kraja. Taj masakr je izvrsila XI. dalmatinska brigada u kojoj je /politicki/ komesar bila Milka Planinc“.

Zar ovom svjedočenju  treba komentar da bi se vidjelo tko je tu OLOŠ?

Ološ ne poštuje nikakve konvencije o ratnim zarobljenicima, civilima i nemoćnima, ženama, djeci, starcima i ranjenicima!

Slijedeći veliki miting održan je u Kosovu polju kod Knina 8 i 9  srpnja 1989,godine, kada je Jovan Rašković rekao da su Srbi lud narod, na kojem se skupilo oko 50 000 osoba sa 100 autobusa i oko 8000 osobnih automobila., pridošlih iz Srbije. Glavni govornici bili su Jovan Rašković i Jovo Opačić.

Jovo Opačić održao je govor usprkos isključenja razglasa ( poznata metoda zar ne?) sadržajno isti kao i na mitingu u veljači i  govor je pozdravljen aplauzom i skandiranjem „Jovo Srbine“.

 Uzvikivali su parole: „Tko to kaže, tko to laže“ , „Slobodane, samo zovi …“,  „Glavu damo, Kosovo ne damo“ , „ Dalmacija, Lika i Krajina, to je uvek bila pokrajina“, „Kad nas Jovo blagoslovi, letjet ćemo ko orlovi“,  „Polomit ćemo sve, pa nećete ni vi pričati“ , „ Ovo je izdaja“ , „ Dalmacijo, da ti nije Knina ne bi znala da imaš Srbina“, „Hoćemo ćirilicu“,  „Ovo je Srbija“, „Dolje podrepaši“ , „Od Peći do Knina sve je Srbin do Srbina“

Jesu li Hrvati organizirali mitinge i balvane po Srbiji? Nisu! Tko je tu OLOŠ? Ma zna to veoma dobro Ante Tomić, pitomac vojne srednje škole JNA u Zagrebu!

https://hrcak.srce.hr/file/251682

Već tada je Srbima podijeljeno oružje iz vojarne u Kninu. Dajući potporu Srbiji da ograniči autonomiju pokrajina, glasni dio Srba u Hrvatskoj podržao je velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića.

Onda je došao 14. kongres KPJ 20. do 22. siječnja 1990. godine, razlaz, kraj Jugoslavije. Nestala Komunistička partija Jugoslavije i s njom i njena tvorevina Jugoslavija.

Balvan revolucija je započela 17.kolovoza 1990.godine postavljanjem balvana, odnosno srušenih stabala kao prepreka na cestama i željezničkim prugama.

30. rujna 1990. godine “Srpsko nacionalno vijeće” proglasilo “autonomiju srpskog naroda” u dijelu Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom, a

21. rujna 1990. godine je to područje prozvalo “Srpska autonomna oblast Krajina”, 31. svibnja 1991.godine  skupština te tvorevine donosi “zakon” kojim se proglašava Republika Srpska Krajina, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom.

Zatim je JNA potpomognuta četnicima iz Srbije i lokalnim pobunjenim Srbima izvršila napad na Hrvatsku točno u krajevima koji su bili na crti zamišljene granice Velike Srbije, Virovitica -Karlobag.

  • Slijedi napad na Plitvicama 31.ožujka 1991.godine,
  • ubojstvo i masakriranje 12-torice hrvatskih policajaca 2.svibnja 1991.godine u Borovu selu.
  • Pokolj u Dalju u kolovozu 1991. godine, 25.lipnja  napali policijske postaje u Glini, gdje su zarobili i mučili hrvatske policajce
  • 26.lipnja  u Kozibrodu pokraj Dvora na Uni ,
  • 29.lipnja iz Tenje je žestoko napadnut Osijek, da bi
  • 25.kolovoza započeo napad na Vukovar. Zahvaljujući vojnoj nadmoći JNA i Srbija su  do kraja 1991.godine okupirali gotovo trećinu teritorija Republike Hrvatske, kada je Jugoslavenska narodna armija sa srpskim paravojnim postrojbama napala hrvatska sela, rušila i palila Katoličke crkve,  protjerala hrvatsko stanovništvo s ciljem zauzimanja i okupacije istočne Hrvatske da se dokaže da tu Hrvata nikada nije bilo.

Sveopći napad  na Vukovar  slikovito je počeo kada su tenkovi JNA iz Beograda krenuli na Vukovar ispraćeni cvijećem,  koje su po njima bacali oduševljeni građani Srbije.

Tko je tu OLOŠ i tko se tu „naslađivao“ čijom nesrećom jasno se vidi?

Nisu tenkovi iz Hrvatske krenuli na srpske gradove i nisu se Hrvati naslađivali kiteći ih cvijećem!  To Tomić veoma dobro zna, ali i dalje svjesno manipulira neistinama. Rođen 1970. godine tada je imao 20 godina i bio potpuno svjestan događaja oko sebe!

Agresor je s 30.000 vojnika i paravojnih skupina, te s oko 1 600  oklopnih borbenih vozila, 60 zrakoplova, 350 topova i mnoštvom ostale vojne tehnike krenuo na Vukovar. Hrvatskih branitelja bilo je svega 1800. U gradu se nalazilo više od 15.000 civila.  Na koji je dnevno padalo 7000 različitih projektila.

U opkoljeni grad 19. listopada 1991. uspio je ući humanitarni konvoj i spasiti stotinjak ranjenih branitelja iz Vukovarske bolnice. Vukovarci nisu 56 dana imali struje, vode, hrane, telefona. Nestale su kuće, zgrade, skloništa, a nastale stotine grobova palih heroja, među kojima je i legendarni zapovjednik obrane Vukovara, Blago Zadro. Herojski otpor slomljen je 18. studenoga 1991. godine.

Dio branitelja pokušao se izvući iz grada kroz minska polja, a oni koji nisu uspjeli odvedeni su u srpske koncentracijske logore, te su mnogi ubijeni. Među njima i 260 ranjenika iz Vukovarske bolnice.

Tijekom agresije u Vukovaru je, prema podacima Hrvatskog sanitetskog stožera, do 19. studenoga 1991. poginulo 450 branitelja i 1350 civila, od toga 86 djece. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece, ranjeno je više od 2500 ljudi, mnogi su zatočeni i odvedeni u neki od srpskih koncentracijskih logora, a nakon okupacije 18. studenoga 1991. bila je nepoznata sudbina 2630 osoba. Tijekom i nakon procesa mirne reintegracije otkriveno je više od 50 masovnih grobnica u gradu i okolici iz kojih su ekshumirani brojni posmrtni ostaci.

Tko je tu OLOŠ sasvim je jasno! Nisu Hrvati napali Srbe, nego Srbi hrvatski narod sa ciljem  istrebljenja hrvatskog naroda, njegove vjere i kulture !

A što kaže Tomić uspoređujući Oluju sa Vukovarom:

„Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji“

U istoj situaciji? Nevjerojatno zlonamjerna manipulacija usporediti potpuno kataklizmički razoreni grad sa navedenom bilancom od 50 masovnih grobnica, Ovčarom, logorima po Srbiji u koje su odvedeni zarobljeni branitelji, 86 poginule djece, 1350 civila i 2 630 nestalih, sa zbijegom koji je naredilo rukovodstvo tzv RS Krajine.

Tko je tu ološ? Jesu li Hrvati prethodno napali neki grad sa srpskim stanovništvom i u opsadi ga totalno razorili? Nisu!

Dakle, tko je tu OLOŠ? Ante Tomić jako dobro zna razliku!

  • Hrvati i Srbi su sebična govna, ne znaju se uživjeti u tuđu muku; jedni drugima činili smo identične svinjarije

Nije točno! Nismo jedni drugima činili „identične svinjarije! Nema izjednačavanja krivnje! Hrvati nisu napali sela i gradove na teritoriju Srbije. Hrvatska vojska nije tenkovima krenula u Srbiju! Hrvatska vojska nije granatirala srpske gradove i sela, uništavala bolnice, crkve, škole i ubijala srpsku djecu, žene i starce.

Izbijanjem rata u ljeto 1991. godine slijedili su masovni progoni iz ratom zahvaćenih područja hrvatskog Podunavlja, Banovine, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije. Vrhunac prognaničke krize bio je u studenome kada je nakon okupacije Vukovara i masakra nad preostalim stanovnicima i braniteljima, prognano 15 000 preživjelih Vukovaraca. Na kraju 1991. u Hrvatskoj je bilo 550 000 prognanika, te još 150 000 hrvatskih izbjeglica koji su privremeni smještaj pronašli u inozemstvu (zapadna Europa).

Hrvatska Vlada je od srpnja 1991. godine zbrinjavala prognanike najprije kroz postojeći sustav socijalne skrbi, a potom putem Ureda za prognanike i izbjeglice (osnovan je 22.12.1991.) U tomu trenutku u Hrvatskoj je bilo više od pola milijuna prognanih. Ured je preuzeo skrb o prognanicima, a od sredine 1992. godine i za bosansko-hercegovačke izbjeglice, njihov smještaj i prehranu, te je organizirao život u progonstvu.

Izbjeglička kriza u BIH počela je u travnju 1992. godine po izbijanju rata u susjednoj Bosni i Hercegovini. Do kraja te godine broj izbjeglica iz BiH dostigao je 402 000 osoba. Ponajviše ih je pristiglo nakon srpske okupacije bosanske Posavine i Jajca, no sve do 1995.godine  u Hrvatsku su dolazile nove izbjeglice: kontinuirano iz područja BiH pod srpskom kontrolom, te iz srednje Bosne tijekom hrvatsko-muslimanskog sukoba. Zadnja velika skupina izbjeglica iz BiH stigla je u ljeto 1995. godine, kada je za samo mjesec dana iz banjalučke regije istjerano više od 25 000 Hrvata i Muslimana, te završeno etničko čišćenje područja pod kontrolom Srba u BiH. Preko Hrvatske je od 1992.-1997.u treće zemlje otišlo 400 000 izbjeglica, uz prethodno zadržavanje od prosječno tri mjeseca, a u Hrvatskoj ih je ostalo 160 000, od kojih tek manji dio još uvijek ima izbjeglički status.

Krajem 1992. godine u Hrvatskoj je bilo 700 000 prognanika i izbjeglica, što je bilo više od 15% stanovništva Hrvatske. U 1994.godini  broj prognanika i izbjeglica smanjen je na 380 000, krajem 1996.godine na 360 000, te u travnju 1997. godine na 290 000 prognanika i izbjeglica.

Na dan 31.12.1997.godine u Hrvatskoj je u statusu prognanika, povratnika i izbjeglica bilo još 140 883 osoba, među kojima 79 719 prognanika iz hrvatskog Podunavlja i 22 350 prognanika iz drugih krajeva, 9 336 povratnika i 29 478 izbjeglica. U organiziranom smještaju je 34 463 osoba, a u privatnom 106 420.

Od 1991. do kraja 1997. godine Hrvatska je za prognane i izbjegle izdvojila više od 2 000 000 000 $ od čega za osnovno zbrinjavanje prognanih i izbjeglih (smještaj i prehrana) 1 133 000 000 $. Istodobno, ukupna međunarodna financijska pomoć u skrbi za prognane i izbjegle iznosila je oko 107 000 000 $, te dodatno 110 000 000 $ pomoći u gradnji naselja za smještaj prognanih i izbjeglih.

Zašto sam sve ovo napisala?

Citiram Antu Tomića: „Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima. Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi“

Tko je tu ološ ? Svakako oni koji su izazvali svojom velikosrpskom agresijom izbjegličku krizu, a ne Hrvatska koja je bila napadnuta i skrbila o 700 000 izbjeglica i prognanika iz Hrvatske i BIH!

Pišući ovakve nepojmljive nebuloze, upravo  Tomić nema nimalo kršćanskog morala ni savjesti, ne samo kršćanskog nego ni ljudskog!

http://www.andrija-hebrang.com/domovinski_rat.htm

Za agresije na Hrvatsku i zatim na BiH počinjeni su i ratni zločini i zločin genocida.

U Domovinskom ratu ubijeno je 402 djece, 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara (ukupno 28), 3 svećenika, a ranjeno je 1 280 djece, 4 svećenika i 48 medicinara. Osobito je zloslutna sudbina nestalih, kao npr. 294, mahom ranjenika, koji su nasilno odvedeni iz vukovarske bolnice i uglavnom pogubljeni na Ovčari, kako se pokazalo nakon iskapanja tamošnje masovne grobnice u jesen 1996. godine.

Na genocidnu narav srpske agresije osobito jasno upućuju sljedeće činjenice: najmanje 1 000 dokazano pogubljenih civila žrtve su masakri ili skupna smaknuća; najmanje 500 nemoćnih staraca i starica brutalno je ubijeno u zaposjednutim područjima pošto je nadzor nad tim područjima preuzeo UNPROFOR; od razmjenom oslobođenih 6 660 osoba približno 90% kontinuirano je i brutalno mučeno tijekom zatočeništva, pa i nakon oslobađanja trpe od brojnih tjelesnih i duševnih posljedica; 200 000 prognanika nije se moglo vratiti u domove iz kojih su protjerani; tj. nijedan prognanik nije se uspio vratiti na područje koje je zaposjeo srpski agresor.

Tijekom petogodišnje agresije na Hrvatsku ubijena su tri svećenika i redovnika, a ranjena tri svećenika. Protjerano je 226 svećenika, redovnika i redovnica a u zatočeništvu se nalazilo 17 svećenika, redovnika i redovnica, koji su prošli mučenja i torture.

Uništeni i oštećeni objekti Katoličke crkve dokaz su etničkog čišćenja, jer treba dokazati da na tom prostoru nisu živjeli Hrvati

Posebna okrutnost genocidne strategije srpskih agresora (kako u Hrvatskoj tako i u BiH) iskazala se sustavnim ratnim zločinima nad civilnim pučanstvom napadnutih naroda: što se u svjetskoj javnosti počelo nazivati etničko čišćenje (engl. ethnic cleansing) i etničko silovanje (engl. ethnic rape)..

Jesu li Hrvati rušili crkve po Srbiji, ubijali srpsku djecu? Nisu! Po kojim Tomićevim kriterijima smo jedni drugima činili“ identične svinjarije“?

Ni danas ne činimo “identične svinjarije“

Srbija vodi medijski i kulturološki rat protiv Hrvatske!

Srbija negira  Hrvatima jezik! U glasilu vojvođanskih Hrvata „Hrvatska riječ“ izašli su podaci iz udžbenika gramatike srpskog jezika za osmi razred osnovne škole u kojem tvrde da ne postoji hrvatski jezik, već da je to srpski jezik!?

Tako  je velikosrpska politika uvelike ušla u lingvističku znanost, naslanjajući se  na  politiku Ilije Garašanina i njegova Načertanija iz 1844. godine koji je prvi službeni dokument velikosrpske politike u kojem se tvrdi da su  Hrvati samo pokatoličeni Srbi i na  Vuka Stefanovića Karadžića, koji je negirao hrvatski narod, a obilno se koristio hrvatskim rječnicima  i leksikografijom  pri pisanju Rečnika srpskog jezika.

Zakon o kulturnom nasljeđu koji je u prosincu prošle godine donesen u Srbiji, a koji navodi da Marin Držić, Šiško Menčetić, Ivan Gundulić, odnosno svi dubrovački književnici do 1867. godine više ne pripadaju samo hrvatskoj, već pripadaju i srpskoj književnosti.

Gundulićeva “Himna slobodi” prema njima više nije samo hrvatska, već i srpska. O ljudima „nazbilj“ i „nahvao“ ne priča samo hrvatski, već i srpski Držić.

“Srbi se trajno žele spustiti na naše more, Srbi trajno žele uništiti naš jezik i Srbi trajno žele imati renesansu, humanizam i barok koji nemaju“, izjavila je Slavica Stojan, znanstvena savjetnica pri trajnom zvanju i predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Dubrovniku.

Vlada Republike Srbije tvrdi – tako je već 150 godina. “Stara dubrovačka književnost jedinstvena je pojava među Južnim Slavenima koja ima svoje karakteristike i predstavlja veliko zajedničko dobro. Prema jeziku na kojem je napisan, može biti i srpski i hrvatski. To je pomirljiv pristup koji traži ono što je uobičajeno u dubrovačkoj književnosti…”

I tu su se Srbi poskliznuli, jer stara dubrovačka književnost pisana je na čakavici, koja u srpskom jeziku ne postoji.

Svojata li Hrvatska bilo što srpsko? NE! Znači da ne činimo jedni drugima „identične svinjarije“ Kako Tomića nije sramota to napisati? Pa sam sebe otkriva kao neznalicu!

I kao šlag na kraju doista za Hrvate nepojmljivo:

Da je ovo normalna zemlja, Milorad Pupovac bio bi naš predsjednik.

Sva sreća eto da nismo „ normalna zemlja“. A i nismo kada se lik kao Tomić piše Hrvatom.

Citiram što Tomić kaže o Pupovcu;

„….generalno gledajući, on je najozbiljniji političar u Hrvatskoj. Najdulje traje njegova karijera i, kako god vam to možda čudno zvučalo, daleko je najveći hrvatski domoljub od svih. Kad pogledate kakve gadosti njemu govore, na ulici, u Saboru, u novinama i na televiziji, svaki dan, ustrajno i bez prestanka, svih ovih trideset godina, a on svejedno i dalje živi ovdje, može se zaključiti samo jedno – taj stvarno, stvarno voli Hrvatsku. Ja je sigurno ne bih tako volio. Na njegovom mjestu odavno bih odselio“

Koga Tomić zavarava? Ah da čitatelje u Srbiji koji ne financiraju Pupovca!

Ne voli Milorad Pupovac Hrvatsku, nego voli do sada hrvatske kune ili sada eure. Njega i njegov SNV, njegove Novosti i novinare hrani i financira hrvatski narod iz Proračuna da oni pljuju u „tanjur koji ih hrani“ To Pupovac voli, NOVAC i bogatstvo koje je stekao u Hrvatskoj. A nisu za baciti ni tri srpske ruke, a ustvari osam manjinskih ruku sa kojima upravlja Hrvatskom. Zašto bi sve to napustio?

Iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2022. godini, financijska sredstva u iznosu od 50.204.225,00 kuna namijenjena su nacionalnim manjinama po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Od tih sredstava Srbima je namijenjeno 13.603.000,00 kuna. NN 48/2022  

Novosti SNV-a dobile su iz Proračuna u 2022.godini 4 milijuna kuna, da se sprdaju sa hrvatskom himnom (Lijepa naša haubico) da njihov novinar Ivančić piše „„Hrvatska država je neizlječivo bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i u osnovi zločinačka!“ ili isto Ivančić;

 „… Nezavisna Republika Hrvatska ima imalo integriteta i samopoštovanja, da je  dakle riječ o ozbiljnoj državi, a ne o maloj, pizdunskoj zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša…“

Ili da Dežulović piše „ J*** vas Vukovar“

Ili kada Pupovac u Hrvatskom Saboru naziva Hrvate  ; „neostvarenim, neiživljenim pederima u svakom smislu te riječi“?

Pupovca je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa  kaznilo s 4000 kuna zbog nesklada u prijavljenoj i utvrđenoj imovni. Povjerenstvo je provjerom utvrdilo da Pupovac nije prijavio plaću supruge u točnom iznosu ni ostala njezina primanja, automobil, 69 dionica HT-a te dvije nekretnine, od kojih je jedna u njegovu, a druga u vlasništvu supruge. Piše  tportal.hr

O Miloradu Pupovcu citirati ću dio otvorenog pisma koje sam mu uputila hrvatskepraviceblog:

„Profesore doktore znanosti Milorade Pupovac, vaše ponašanje postalo je degutantno!

Uzalud vam sve titule i znanje, kada se ne ponašate kao zastupnik u Hrvatskom Saboru i kao državljanin Republike Hrvatske!

Znate profesore, doktore znanosti sada  je 2021.godina i vi i ja živimo u Republici Hrvatskoj, nastaloj u Domovinskom ratu, pobjedom nad JNA, velikosrpskim agresorom i pobunjenim Srbima koji nisu htjeli prihvatiti državu Hrvatsku.

Republika Hrvatska međunarodno je priznata 15.siječnja 1992.godine, primljena je u ravnopravno članstvo Ujedinjenih naroda 22.svibnja 1992.godine, članica je NATO i Europske unije. Domovnicu i hrvatsko državljanstvo dobili ste rođenjem u Hrvatskoj, kao i ja nakon 15.siječnja 1992.godine, što znači da ne živimo u NDH, niti u Socijalističkoj Republici Jugoslaviji već gotovo  30 godina.

A vi neprestano živite u NDH i SFRJ! Ne bi li bilo vrijeme da se vratite u sadašnjost i da napokon priznate da živite u Republici Hrvatskoj?

Kažete „ZDS odnosno Za dom spremni je najsramotniji pozdrav u hrvatskoj povijesti i najsramotniji izraz stremljenja hrvatskog naroda za svojom slobodom”

Ne nije prof. dr. Milorad Pupovac, braniti svoj dom nije sramotno, braniti svoj dom od agresora i osvajača borba je za goli život, za opstanak svojih bližnjih, svoje obitelji i svog naroda. Hrvatski branitelji HOS-ovci uz taj su poklič branili svoje domove i svoj narod upravo od velikosrpskog osvajača i vaših pobunjenih Srba iz Hrvatske!

Sramotno je pjevanje „Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“. To je sramotno, najsramotnije i najužasnije  pjevanje,  jer to nije izraz stremljenja  srpskog naroda za svojom slobodom ! To nije  borba srpskog naroda  za obranu svojih bližnjih, svojih obitelji i svoga naroda!  To  je  osvajačka, agresivna i krvava borba za tuđi teritorij sa ciljem stvaranja Velike Srbije, ubijanjem i uništavanjem svega hrvatskog,  pa i zatiranje svakog  traga  postojanja hrvatskog naroda.“

Zar takav čovjek da bude predsjednik Hrvatske? E neće Tomiću, neće dokle god ima „nenormalnih Hrvata“

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Mali noćni razgovori, dopisivanje sa Ivom Josipovićem

Published

on

Zanimljivo je čitati različita mišljenja i svjetonazore i kako i na koji način se ljudi bore i brane svoje stavove!

Moj način je uvijek snaga argumenata, kojima poduprem i objasnim svoj stav i povijesnu istinu.

Međutim ljudi misle da je dovoljna njihova riječ! Riječ pojedinca nije argument, nije dokaz, ona samo izražava njihovo mišljenje.

Javna komunikacija odražava kulturu, znanje, svjetonazor, etiku i moral i integritet svakog sudionika. Odražava i koliko je sposoban dokazati svoje stavove.

Malo ima onih koji raspravljaju snagom argumenata.

Prenosim samo svoje komentare, jer zbog prava na privatnost, tuđe nemam pravo bez dopuštenja iznositi javno. Iz mojih odgovora može se zaključiti o čemu se raspravlja.

<[email protected]>

6. lip 2024. 16:37

G. Josipoviću, kako se vi nađete pozvani komentirati i optuživati ljude koji drugačije misle u pluralnom i demokratskom društvu, gdje bi trebala vladati sloboda mišljenja, dok ne krše Ustav i zakone RH, ja ću vam odgovoriti. Po vokaciji i obrazovanju, od vas bi se  OČEKIVALO  široko sagledavanje  povijesnih činjenica  i u skladu sa  Deklaracijama Vijeća EU i EU Parlamenta vrednovanje ljudi i događaja, jer Hrvatska je članica EU i UN.
Po vašim riječima vi ste još uvijek u jugo-jednoumlju, VELIČATE  Tita i Jugoslaviju. a k tome kao pravnik  ne priznajete  komunističke zločine koje je Tito naredio.
Moram napomenuti da sam starija od vas, rođena i cijeli život provela u Puli, blizu Brijuna, kao školarka obvezno smo ga satima čekali , mahali zastavicama da Tito vidi kako ga pioniri “vole”,  i da sam živi svjedok života u Jugoslaviji. Dakle ne možete mi reći da sam ” ostarjeli ustašoid“, jer u Istri nije bila NDH na vlasti, niti sam u životu vidjela ustaše, ali komuniste- fašiste i njihove zločine jesam.
Kao političar trebali bi znati da su komunistički zločini poznati u svijetu. Puno je Rezolucija izglasano o osudi zločina komunizma.
1.. Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća EU, broj 1096. prihvaćena  27. lipnja 1996. govori o potrebi lustracije, koja u Hrvatskoj nije provedena. U njoj se navodi da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u srednjoj i istočnoj Europi, a koji su još uvijek na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjima ljudskih prava. Ta kršenja  uključivala su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti, kršenje slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode medija, a osim navedenih kršenja ljudskih prava, obilježje komunističkog režima je i nedostatak političkog pluralizma. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proletarijata, pod krinkom čega je bila ozakonjena likvidacija  ljudi koji su zbog svog neslaganja sa komunističkom ideologijom, označeni  opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvi, proglašeni  su neprijateljima totalitarnih komunističkih režima.

U tom smislu, sve su zemlje, ako to dosad nisu učinile, pozvane procijeniti povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distancirati od zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima te ih osuditi bez ikakvih nejasnoća. 

Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom je snažno osudila masovna kršenja ljudskih prava od totalitarnih komunističkih režima te je izrazila sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina, a ohrabrila povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja u cilju utvrđivanja i objektivne provjere onoga što se dogodilo.
2.Na osnovu te Rezolucije i Rezolucije 1481/2006 o osudi zločina totalitarnih režima u koje spada i komunizam Hrvatski je Sabor 30. lipnja 2006. izglasao

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, NN 76/2006,

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_07_76_1786.html

3.. Isto tako trebali bi znati, ali se pravite da ne znate da je EU Parlament 19.rujna 2019. izglasao Rezoluciju kojom izjednačuje po zločinima sve totalitarne režime. U Rezoluciji se jasno napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava, Što se odnosi i na područje Republike Hrvatske gdje još uvijek postoje brojni trgovi, parkovi i ulice kojima se veliča totalitarni komunistički režim i lik Josipa Broza Tita.
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)

Usvojeni tekstovi – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe – Četvrtak, 19. rujna 2019. (europa.eu)
Niste u pravu kada veličate Tita. Možete vi njega veličati, ali onda ne poštujete ni Hrvatski Sabor koji je DEKLARACIJOM NN 76/2006, osudio zločine od 1945-1990.
Ne poštujete Deklaracije Vijeća EU, ni EU Parlamenta, a ni Ustav RH, u kojem nigdje izrijekom ne piše da je u Ustavu “zapisan antifašizam” ali jasno izrijekom piše da je današnja RH nastala:

“-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Tko su dakle “velezločinci i veleizdajnici”? Tko je izdao i ubijao koji narod? 

I jedni i drugi svaki sa svojim razlozima, sa ogromnom razlikom što su nacisti, fašisti , ustaše , četnici i razne druge formacije izgubili rat, odgovarali za svoje zločine, osuđeni i bili kažnjeni, mnogi i pogubljeni.  

Dok su pobjednici, ne poštujući nikakve međunarodne norme i Konvencije o ratnom pravu i ratnim zarobljenicima počinili masovne zločine i likvidacije ne samo poraženih vojnika nego i civila, žene , djece i staraca, a da za te zločine nikada nisu odgovarali niti bili kažnjeni.

Vi kao čovjek i kao pravnik trebali bi osuditi svaki zločin, ma tko ga počinio, izuzev u samoobrani, a ne veličati zločinca i na njemu i zločinima graditi brand i proglasiti ga velikanom, jer definitivno velikan nije. Veliki je bio bonvivan, uživao u kultu ličnosti, putovao na naš račun Galebom po svijetu i izigravao humanista, mirotvorca.

Čisti  povijesni revizionizam za isprane mozgove,  jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da vas i javnost  podsjetim na  povijesne  činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?        
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik KPJugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila  je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo  komunističko društveno uređenje.
Znači Komunizam je samo zamijenio fašizam i nacizam i nastavio teror, progone i likvidacije samo po drugoj osnovi. Umjesto rasnih zakona, progonilo se i ubijalo na temelju političkog i vjerskog svjetonazora ili opredjeljenja.
I što je još gore i nevjerojatnije da  nikome ne padne na pamet osuditi komunističke zločine počinjene u Jugoslaviji, kao da je to nešto najnormalnije. Zločinci su nakon masovnih zločina i likvidacija hvaljeni i slavljeni kao narodni heroji, bili nagrađivani kao zaslužni članovi društva i zajednice!
Ali zločin je zločin!  Ma tko ga počinio i u kojem režimu i sa kojim razlozima, ostaje zločin!
I nakon pada Komunizma ostaju zatajeni,  ušutkani i nekažnjeni.

Žrtve komunizma u Jugoslaviji
U Hrvatskoj je nađeno do  2 000 godine, kada je komisija ukinuta,  850 grobišta.U Sloveniji je nađeno 620 grobišta sa najviše hrvatskih kostiju. Ukupno 1450 masovnih do sada otkrivenih  grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organizirani  zločini. Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u pod Sljemenskoj zoni.
Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence sa slikama dokumentirano je ubijenih  664 svećenika,30 časnih sestara sa  još 200 svećenika ubijenih  u Sloveniji. Usporedivši sa Slovačkom koja je po broju stanovnika i površini približna sa Hrvatskom ubijeno je 14 svećenika!?
U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.

Likvidacijama  u  iseljeništvu je pobijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.
Montirani politički procesi, za neistomišljenike, što je danas ljudsko pravo ugrađeno u Deklaraciju o ljudskim pravima i Ustavu RH.
Od 1945-1990 je bilo 30 000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i kako su bili skupni osuđeno je 100 -120 tisuća ljudi .
Logori su bili na Golom otoku, Sv. Grguru, Stara Gradiška, Lepoglava, Požega…Ukupno 536 833 pobijenih od komunističke ruke je po vama zaslužilo smrt, a njihovi ubojice nisu zaslužili kaznu?! Po kojem to Zakonu i pravu prof. dr. sc. Ivo Josipović?

Lili Benčik

<[email protected]>

04:05

Dobro jutro g. Josipoviću

Uopće se ne uzrujavam.  Zašto niste upotrijebili odgovor svima? 

Zato da vam se ne smiju zbog vaše indoktrinacije. Uživam u polemici sa ovako indoktriniranim mozgovima kao što ste vi, kojima ni sve škole, ni svi doktorati ne pomažu da mogu objektivno sagledati povijest. 

Gdje ste vi pročitali da veličam ustaše. U mom tekstu toga nema. Dapače napisala sam vam, da u Puli gdje sam rođena i gdje živim nije bila NDH, ni ustaša.

Napisala sam da su  nacisti, fašisti, ustaše, četnici i drugi odgovarali i bili kažnjeni za svoje zločine, a da komunisti nisu odgovarali ni bili  kažnjeni za svoje zločine. Upravo zato što nisu bili kažnjeni misle da im je dopušteno činiti zločine u ime i za svoju ideologiju.

Ukazujem vam da niste ništa bolji od njih, da ste svrstani s njima u isti koš po zločinima koji su poslije službenog proglašenja završetka rata počinjeni-U MIRU. Titoisti nisu ubijali samo ustaše, nego i žene, djecu i starce. Ne samo ubijali nego im prije LIKVIDACIJE  oduzimali sve što su imali, tako da su vagoni opljačkane  zlatnine iz Slovenije odlazili za Beograd. 

A još k tome vi kao pravnik branite zločine jugo-komunista i ne priznajete ni Deklaracije Vijeća EU, EU Parlamenta, ni Hrvatskog Sabora. Tu se vidi koliko vaša indoktrinacija sužava mogućnost objektivnog promišljanja, niste uopće razumjeli što sam vam napisala.

Za vas su to “povijesne, političke i druge besmislice kojima ( neuspješno) prekrajate povijest” 

Ufff jadno! Ustvari nisam ni očekivala ništa bolje, jer veoma dobro poznajem takav isključiv način razmišljanja. Ničim vam ne uskraćujem pravo na vaše mišljenje, samo vam ukazujem da niste u pravu, da vas povijesne činjenice demantiraju. O tome se radi.

Naravno demokracija dopušta sve načine razmišljanja s lijeva na desno i s desna na lijevo ukoliko se ne ugrožava demokratski poredak. Svi imaju bravo boriti se za svoje mišljenje, ali snagom argumenata, a vi niste ponudili niti jedan. 

I nisam vas ja uključila na ovu mail listu, i mene su uključili bez pitanja, iako  sam tražila da me skinu! 

U konačnici mi je i  drago, jer se potvrđuje kako totalitarni mozgovi nisu sposobni demokratski razmišljati i kako su potencijalni izvor novih zločina,  jer ne priznaju da je njihova ideologija u osnovi zločinačka.

Lp Lili Benčik

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

SRAMOTAN GOVOR Bezlične individue bi trebale prvo pročitat “Ministar i pokolji” N. Tolstoya…

Published

on

Preporuka Urški Raukar, zastupnicima( 10)   političke platforme Možemo,  njihovim biračima, osobito onima 2431  koji su joj dali preferencijalni glas neka pročitaju knjigu „ Minister and the Massacres“-   MINISTAR I POKOLJI, koju je  još 1986. godine napisao Nikolaj Tolstoj (80), ruski grof i engleski povjesničar.

U svojoj knjizi Tolstoj, naime, tvrdi da je Britanska armija zarobljenike izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj armiji, a one su ih, pak, masovno likvidirale. Odgovornima za to, Nikolay Tolstoy proglasio je britansku armiju i, konkretno, Harolda Macmillana, tada ministra-rezidenta britanske vlade pri Savezničkoj komandi za Sredozemlje, kasnijeg premijera. Ocjenjujući njihovu odluku da se zarobljeni neprijatelji i druge izbjeglice predaju sovjetskoj i jugoslavenskoj armiji, kao nehuman i nedostojan čin, on je izravno odgovorne britanske oficire, zapravo, optužio za ratni zločin. Lord Aldington je dao ključnu naredbu koja je  odredila sudbinu kozaka i otkrila ulogu Britanaca u titovom masakru hrvatskih žrtava. Lord Adlington ga je tužio, Tolstoj je izgubio pravnu bitku, proglašen je  krivima za klevetu, engleski  sud kaznio ga je sa dva milijuna funti globe,  koju je Europski sud za ljudska prava poslije  povukao.

Knjiga je bila cenzurirana u Britaniji. Sve javne knjižare dobile su službenu naredbu britanske vlade da unište svoje primjerke. Međutim istina uvijek nađe put, ma koliko je zabranjivali i sakrivali!  Englezi prema britanskim propisima, nakon 30 godina skidaju embargo s najvećeg dijela diplomatskih spisa, korespondencija vlade i Foreign Officea, te dokumenata Ministarstva rata. Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije,  vojne i obavještajne, zadržava se pod embargom 75 godina, pa je trebala biti dostupna istraživačima 2020. godine! Ali  Englezi su za još 20 godina produžili tajnost dokumentacije o Bleiburgu!

Titovi zločini konačno su otkriveni unatoč sakrivanju, bezočnom kultu ličnosti i strahu koji je nametnut ljudima ako progovore.

Sramotan, diskriminacijski i isključiv govor suprotan je:

  • Rezolucijama Vijeća EU 1096  i 1481/2006, 
  • Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine, NN 76/ 2006 i
  • Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) koje nisu novijeg datuma pa da se za njih ne zna.

Slobodan govor saborska  zastupnica  Urška  Raukar Gamulin svojih je pet minuta iskoristila kako bi progovorila u ustaškim zločinima 1945. godine za vrijeme NDH.  Izjednačavanje Republike Hrvatske sa NDH je  neprestana mantra jugonostalgičara  koji se ne mire sa samostalnom RH , iako sveobuhvatno koriste sve blagodati koje im ta današnja Hrvatska pruža.

Zastupnica Raukar Gamulin je istaknula kako je na godišnjicu Bleiburga, govoreći o ustaškim vojnicima, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved uz prisustvo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, rekao kako će Vlada Republike Hrvatske danas i ubuduće komemorirati žrtve i iskazivati im počast i zahvalu. “Na isti dan je ministar Ivan Anušić objavio kako su 1945. godine ubijani hrvatski vojnici.” – dodala je zastupnica Raukar Gamulin. Zastupnica Raukar Gamulin je također istaknula kako ministar Anušić vojnike fašističke i kvislinške NDH naziva hrvatskim vojnicima što je suprotno Ustavu Republike Hrvatske.

Naravno da su bili hrvatski vojnici, kao što su bili njemački ili talijanski. Ne može im se brisati narodnost, bili su Hrvati, kao što su bili Hrvati i mnogi partizanski zločinci!

Zločin je zločin ma tko ga počinio, s time da Urška Raukar osuđuje Hrvate NDH kao fašističke i kvislinške vojnike , a zločine partizana Hrvata kao vojnike  iz bivše Titove NOB i Jugoslavije ne osuđuje.

Točno joj je odgovorio predsjednik Hrvatskog sabora porušivši joj kako je napravila ozbiljnu zamjenu teza jer je bio prisutan na komemoraciji, čiji je pokrovitelj Hrvatski sabor, gdje je iskazan pijetet prema žrtvama koje su ubijene bez suda.

Žrtva je žrtva ma od koga zločin počinjen, jer da je po pravdi i pravednosti, svi koji su se predali na Bleiburgu trebali su biti tretirani kao ratni zarobljenici  po Ženevskoj konvenciji o predaji ili zarobljavanju vojnika,  zaštiti zarobljenika u logorima i  pomoći ranjenicima i bolesnicima u vojskama na bojnom polju od 27. srpnja 1929.

Međutim Englezi su prekršili tu konvenciju, zato su i proglasili tajnost dokumentacije vezano uz Bleiburg i kada je istekla 2020 produžili za još 20 godina.

Tito uopće nije poštivao ni primjenjivao nikakve međunarodne konvencije.

O temi Bleiburga opširno i dokumentirano pisao je još 1989. Darko Bekić „Slučaj Bleiburg”: nova istraživanja, nova iskušenja

Institut za suvremenu povijest, Zagreb, SFRJ

https://hrcak.srce.hr/file/315367

Hrvatski Sabor prihvatio je  na temelju notifikacije o sukcesiji (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, broj 1/92,   bez posebnog sporazuma sve Međunarodne Konvencije u slučaju ratnih sukoba i njihovih posljedica NN 5/1994

Svi  zastupnici u Hrvatskom Saboru,  prema poštivanju institucije Sabora,  kao najviše zakonodavne institucije države Hrvatske, trebali bi proučiti rad i dokumente koje je Hrvatski Sabor u tijeku svoga djelovanja donosio i izglasavao, da se ne dogodi ovakva blamaža i neznanje koje je kao zastupnica pokazala  Urša Raukar -Gamulin!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Zar su Novosti SNV-a medijska „sveta krava“ u Hrvatskoj?

Published

on

U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.

SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.

Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj  mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-ovu-vladu-necemo-podrzati-sanitarni-kordon-oko-sdss-a-je-opasna-politika-foto-20240517?meta_refresh=1

Licemjerno,  podlo  i pokvareno,  čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje  sadašnju  Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“

Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru,  kako je on često meta  govora mržnje i vrijeđanja i kako  mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.

“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.

“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.

Milorad Pupovac bi  se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji  vedrog i  optimističnog  društva!?  Stoga je potrebno  malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada  Pupovca,  njegova SNV-a , SDSS-a,  njegovih Novosti,  govoru mržnje i prošlosti.

Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja  neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali  umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam  dobila  blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.

Znači da nisu mogli ničim  osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.

Međutim ta blokada je smiješna, jadna i  neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.

Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava  Hrvatima na  državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!

Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti  njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.

I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.

  1. Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH  sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja  je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023.  i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)

Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;

  • – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
  • – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina 
  • – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
  • – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
  • – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
  • – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak    
  • – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb

Prvo,  to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a  drugo,  jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na  koji Pupovac preporučuje za okretanje  budućnost ?

Obična laž i manipulacija!

“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.

  • Srpsku  demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.

Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske-  BEOGRAD!

Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!

https://bljesak.info/vijesti/politika/grabar-kitarovic-hrvatskim-gradanima-je-glavni-grad-zagreb-a-ne-beograd/284162

SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!

SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:

“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:

U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske

„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.

Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“

Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?

Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“

Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

  • O govoru mržnje

Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?

A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”

Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?

  • Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih  vojnika,
  • Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja  ga ustvari diskriminiraju  u odnosu na manjine,
  • Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje  i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
  • Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu

Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?

Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa  kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio,  zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.

Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a  srpska manjina postaje žrtveno janje!?

Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!

O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.

Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.

Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća

Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal

Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…

I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne  financiraju Novosti,  već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.

Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“  Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac,  tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.

Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.

Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.

I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….

Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom  mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“

„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati  nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.

Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!

Po čemu su to  Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?

Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.

ČISTA UCJENA!

https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju

Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „  vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?

Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!

I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?

Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?

Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?

Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?

Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?

Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi  32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.

Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”

U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;

  • SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici,  ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
  • Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
  • Umjesto Domovinskog rata,  za njih  je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.

Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i  SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.

Agresivni  medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.

To su Novosti, Bulletin i TV VIDA

To je neprestana subverzivna  neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.

Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su  izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena

https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni

Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu  u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u  Večernjem  listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”

Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!

A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za  neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.

Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu  “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!

Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?

I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.

Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023.  a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.

Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.

4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa

I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su  SNV i  SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !

Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved