Na osnovu jednostavne usporedne analize vidi se politički motiviran  progona M. P. Thompsona samo zato što je Hrvat.

„Državne granice i politički režimi  se mijenjaju, ali narod ostaje,“ rekao je Božo Milanović, na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.

I ostao u Hrvatskoj onaj isti narod koji je progonio Vicu Vukova u Jugoslaviji, koji sada po istoj špranci progoni Thompsona u Hrvatskoj.

Vice Vukov

Tom metodologijom totalitarnog jugoslavenskog režima proganjan je i Vice Vukov, hrvatski pjevač koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća, bio  jedan od najnagrađivanijih domaćih pjevača i dobitnik brojnih priznanja od  Zlatnog vijenca tjednika Studio kao najpopularnije lice TV ekrana u Jugoslaviji (1968., 1970., 1971.) do  brojnih prvih nagrada na festivalima: Split (1965., 1966., 1967., 1968., 1970.), Krapina (1967., 1968., 1969., 1970.), Putujući festival “Pjesma ljeta” (1968.), Zagreb (1961., 1969., 1970.), Zlatne žice Slavonije (1969., 1970.).

Dva puta je predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji, u Londonu 1963. s pjesmom ‘Brodovi’ i u Napulju 1965. s pjesmom ‘Čežnja’.

Tijekom karijere snimio je više od 400 skladbi od kojih su najpoznatije su :“Tvoja zemlja“, „Ćale moj“, „Bokeljska noć“, „ Bodulska balada“, „ Piši mi mati“, „Šesnaest lavandera“, „Zvona moga grada“…

Sve dok nije javno pokazao ljubav prema Hrvatskoj, njenoj kulturi i tradiciji

Na Krapinskom festivalu  1967. otpjevao pobjedničku pjesmu ‘Vužgi’ i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je „bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju“ Nakon toga  postao je politički sumnjiv.

Njegove se pjesme skidaju s programa radio-postaja, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se ne puštaju. Tijekom hrvatskog proljeća 1971.  bio je i član uredničkog vijeća Hrvatskog tjednika. U to vrijeme velikog vala uhićenja proljećara 1972.  milicija mu pretresa stan.  Vukov se  tada nalazio na turneji po Australiji i nakon supruginog upozorenja, ostao je  u Parizu, da izbjegne uhićenje. Sve njegove ploče odmah su povučene iz trgovina.

1989. godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu (još nije bio rehabilitiran) ali to je bio ipak  znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, postavivši još nenadmašen rekord.

V. Vukov se 17. studenog 2005. godine, spotaknuo na stepenicama u zgradi Sabora te je pretrpio tešku ozljedu glave. Nakon hospitalizacije i operacije, pao je u komu i umro 24. rujna 2008. u Zagrebu, u 73. godini života.

Vice  nije bio  Za dom spreman, za što stalno optužuju Thompsona, bio je više lijevo orijentiran, već  je samo izjavio  da voli hrvatsku narodnu nošnju i to je bilo dosta za njegov progon.

Odstranjivanje Vice Vukova bio je zločin protiv hrvatskog naroda i njegove kulturne baštine. Stihovi koje je pjevao bili su pun i ljubavi  i ljepote i to je tim Srbo-jugoslavenima i smetalo, isto kao i danas:

„To je tvoja zemlja, tu sagradi dom, Tu je stari temelj, tu na kršu tvom

Tuđin i oluje kidali su nju. Al’ još uvijek tu je sve dok mi smo tu..“ Tvoja zemlja

I nitko nikada nije odgovarao za Vicinu uništenu karijeru i izgubljene godine života.

„Boga su i ljude zvala, Za trabakul koji tone, Zvonila su, zvonila su,

Za gromače i balkone, Skupljala su naše lađe, Kao ptiće svoga gnijezda,

K’o da srce majke kuca,  U zvoniku ispod zvijezda..“

A djeca su odlazila iz Hrvatske, kao i sada, dok majke tužne ostaju na praznim ognjištima:

„V jutro dišeče gda bregi su spali, A mesec još zajti ni štel.

Potiho sem otprl rasklimanu lesu , I pinklec na pleča sem del.

Stara je mati išla za menom, Nemo vu zemlu gledeč.

Samo sem bregima dragim obečal,  Da vrnul se bum nazaj….“

Marko Perković Thompson

Ponavlja se isti scenarij, sa istim ciljem, samo s obzirom na odmak vremena drugom retorikom.

Thompson je ponosan na svoje hrvatstvo, povijest i stvaranje hrvatske države kroz Domovinski rat u kojem je i sam sudjelovao.

Njegove pjesme davale su poticaj, nadu i želju za oslobođenjem i pobjedom!

Thompson je kroz pjesmu Čavoglave otvoreno poručio Srbima da se klone hrvatske zemlje:

„Nećete u Čavoglave, niste ni prije“

Pozvao je sve Hrvate u obranu domovine:

„Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi, Nećete u Čavoglave dok smo živi mi“

I ta je pjesma Srbima kost u grlu, koju nikako ne mogu progutati. I ne samo Srbima, nego i jugo-komunistima zbog usklika Za dom spremni.

Sam Thompson je sa svojom 142 drniškom brigadom HV, bio među prvim hrvatskim braniteljima  koji su ušli u oslobođene gradove Knin i Drniš.

Thompsonovi  albumi su velike uspješnice prodane u stotinama tisuća primjeraka:

• Moli mala, 1992, u kojem je objavljena pjesma „Čavoglave“
• Vrijeme Škorpiona, 1995. sa naslovnom pjesmom“ Anice kninska kraljice“
• Geni kameni iz 1996. sa pjesmom Geni kameni, koja se izvodi u svakoj prigodi
• Vjetar s Dinare 1998.  dobio je Porina 1999, za pjesmu “Zaustavi se vjetre“, a u njemu su još pjesme  “Prijatelji” i  “Lijepa li si”
• E moj narode 2002.sa najizvođenijim pjesmama “Iza devet sela”, “Neću izdat ja”,”Moj Ivane”, “Stari se” sa  Tiho Orlić,  “Reci brate moj” sa  Miroslav Škoro
• Bilo jednom u  Hrvatskoj, 2006. “Tamo gdje su moji korijeni“,”Lipa Kaja”,”Moj dida i ja”,”Neka niko ne dira u moj mali dio svemira”, „Početak”
• Ora et labora, 2013 sa pjesmom “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“ posvećenu supruzi Sandri za koju mu je  2014. dodijeljena  najveća hrvatska diskografska nagrada Porin u kategoriji »Hit godine« za 2013. godinu.
• Pjesma „Sude mi“ sa Miroslavom Škorom 2003. kao samostalna-singl.
• I najnoviji singl “Ako ne znaš šta je bilo” sa sastavom Hrvatske ruže.

Thompson je održao nekoliko turneja i 50  koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu iseljenim Hrvatima u Americi, Kanadi, Australiji te Hercegovini.

2002  je napunio je Poljud , a u lipnju 2007. u Zagrebu, na Maksimiru, okupio je preko 50 000 ljudi te je 2009. godine na glavnom zagrebačkom Trgu, a povodom Dana branitelja, prema procjenama organizatora okupio preko 120 000 ljudi. Velike koncerte Marko Perković Thompson održao  je  u Čavoglavama, 5. kolovoza 2006,  povodom 11. obljetnice Oluje te Dana domovinske zahvalnosti, a nastupali su uz  Thompsona, Mate Bulić, Dražen Zečić, Tiho Orlić, Baruni, Ivan Mikulić i gosti. Okupljanja 5. kolovoza u Čavoglavama prerasla su u tradicijsko obilježavanje obljetnice Oluje i Dana pobjede. Tako je 2008. Thompson u Čavoglavama okupio preko 100 000 ljudi, kao i 2009. te 2010. godine.

Thompson pjeva o ljubavi, obitelji, prijateljstvu i vjeri u Boga i Božju Ljubav!

“…Obranimo ljubav, ona svima treba,

praštanje i nada darovi su s neba,

pogledaj u oči Stvoritelju svom…”

Pjesma „Ako ne znaš što je bilo“, pjeva se doslovno svugdje!

Samo „mulikulturalni  i multietnički “  IDS-ovci koji se na  svaki  spomen  hrvatskog imena dižu u obranu „ istrijanstva i dvojezičnosti“ ne dopuštaju Thompsonu nastup u Pulskoj Areni, kao da je njihovo osobno vlasništvo, ali neka znaju da Arena nije  vlasništvo IDS-a! Arena je spomenik kulture svih građana Pule, Istre i Hrvatske!

Lili Benčik/hrvatskepravice

To nitko ne spominje! To se „zaboravlja“ da međunarodna zajednica opere svoju savjest!

Hrvatskoj je oduzeto pravo na samoobranu!

To je licemjerna međunarodna zajednica!

I to na inicijativu i traženje Engleske i uz pomoć ministra vanjskih poslova Jugoslavije Budimira Lončara!

Ukrajina je dobila 600 milijardi dolara pomoći od SAD i NATO, i  međunarodne zajednice, a  Hrvatska je 1991. dobila od međunarodne zajednice EMBARGO na uvoz naoružanja.

Hrvatskoj su zabranili da se brani.

To nitko ne spominje i to je razlika između Hrvatske i Ukrajine.

I još pišu da nije istina da nitko Hrvatskoj nije pomogao!

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji.“

Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć JNA u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija. Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

I ne samo UN, EMBARGO je uvela i EU.

Uz snažnu potporu Velike Britanije i brojnih drugih europskih zemalja, taj je embargo onemogućio svaki značajniji pokušaj Hrvatske (a poslije i Bosne i Hercegovine) da iskoristi svoje pravo na samoobranu!

Dana 5. srpnja 1991. Europska Unija (tada EEZ)  uvela je vrlo nepravedan embargo na uvoz oružja u SFRJ gdje počela brutalna agresija na Hrvatsku.  Omjer naoružanja bio je u tom trenutku 98% oružja u rukama Srbije i samo 2% na strani Hrvatske.

Hrvatski narod  se našao  goloruk , razoružan od te iste JNA, koja je naoružanje Teritorijalne obrane oduzeto od Hrvatske proslijedila pobunjenim Srbima u Knin.

Hrvatski narod suočen sa strašnom vojnom silom JNA, ostao je  osamljen i ostavljen od međunarodne zajednice!

Hrvatska je dovedena pred gotov čin i presudu da bude uništena: na jednoj strani oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i očekivani napad do zuba naoružane JNA, a sa druge strane međunarodna zajednica koja želi očuvati Jugoslaviju i to na najbesramniji način: dozvolom EU da Srbija na čelu s JNA napadne gotovo potpuno goloruku Hrvatsku.

EU je znala što se događa u Jugoslaviji i ova odluka je bila,  promišljen i namjeran čin, u korist Srbije i uništenja Hrvatske. Pokazao je to i tijek događaja kasnije kada EU nije prstom mrdnula tijekom genocida u Vukovaru, kao i cijelog rata u Hrvatskoj i BiH, sa strašnim epilogom i genocidom u Srebrenici ubijanjem preko 8000 ljudi, kojeg su nizozemski vojnici u sastavu UN-a šutke promatrali.

Po podacima jednog uglednoga britanskog časopisa (The Military Balance, The International Institute for Strategic Sudies) JNA je 1991. imala okvirno:

• 1850 srednjih tenkova,
• 13 lakih tenkova,
• 240 izvidničkih oklopnih vozila,
• 490 bojnih vozila pješaštva,
• 500 oklopnih transportera,
• 1934 artiljerijska oruđa većeg kalibra (od 105 mm naviše),
• oko 3000 minobacača 120 mm i 3400 minobacača 82 mm,
• 1799 protuoklopnih topova,
• 449 zrakoplova i 190 helikoptera,
• 11 podmornica, 15 raketnih čamaca i topovnjača, 14 torpednih čamaca i 79 ostalih brodova.

Svo to naoružanje usmjerilo se prema Hrvatskoj koja nije imala tenkova, aviona, teških topova, topovnjača, brodova, uglavnom lako naoružanje sa ponekim policijskim transporterom, bestrzajnim topom i minobacačem.

Snagu JNA znali su  i EU i UN i cijela međunarodna zajednica!

Ta silno nepravedna i nehumana odluka dogodila se u jeku najžešće agresije na Hrvatsku.

Britanska znanstvenica Carole Hodge u knjizi “Britanija i Balkan” opisuje odnos Engleske diplomacije prema Hrvatskoj. Takvu je odluku u Vijeću sigurnosti gurala upravo Britanija. Problem je nastupio kad je postalo jasno da će Kina uložiti veto.  UN-ovi diplomate su se zabrinuli, jer se uz veto ne može uvesti embargo i onda su Englezi sjetili  lukavo riješiti problem.

Obraćaju  se Budimiru Lončaru, ministru vanjskih poslova Jugoslavije i, prema britanskim izvorima, “čovjeku Zapada u SFRJ”. Pored Ante Markovića, tadašnjeg premijera, Lončar je bio političar na kojega je Zapad računao u očuvanju kakve-takve Jugoslavije. Godinu dana prije ova dvojica Hrvata u Beogradu pokrenuli su plan – pristupanje Jugoslavije u EU. Lončar tada nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga.

James Gow, najcjenjeniji britanski stručnjak za pitanja Balkana, napisao je  da je Lončar “molio da Vijeće sigurnosti uvede Hrvatskoj embargo”.

Bio je to uvod u Domovinski rat nepravedan, težak, prljav, praćen masovnim ubijanjima i etničkim čišćenjem Hrvata, medijskom agresijom, sveopćom hajkom, diplomatskom izolacijom i prljavim igrama, ali na kraju je pobjedila hrabrost i požrtvovnost hrvatskih branitelja  i zapečatila – Oluja!

I tu veličanstvenu i pobjedonosnu Oluju , vrli su „domoljubi“ nastojali omalovažiti i obesčastiti. Dobroslav Paraga je za Oluju izjavio;

„Oluja nije bila oslobodilačka akcija. To je bio dogovor Miloševića i Tuđmana o preseljenju stanovništva. Trebamo prestati pogrešno predstavljati događaje i zapitati se je li Oluja bila akcija zaposjedanja okupiranih teritorija RH ili je to plaćanje goleme cijene za politiku u BiH.“ – rekao je za „Jutarnji list“ 2001. godine.

Naravno da jugo Hrvati veličaju  Budimira Lončara. Isti taj Budimir Lončar postaje vanjskopolitički savjetnik predsjednika Mesića, a poslije predsjednika Ive Josipovića.

Tvrtko Jakovina, povjesničar zaljubljen u Jugoslaviju napisao je biografiju Budimira Lončara “Od Preka do vrha svijeta”, ali kada je Lončar 1.rujna 2024. umro u Preku na otoku Ugljanu, njegov  ispraćaj  novinar Ivica Marijačić ovako je opisao na svom FB profilu;

“Lončar ispraćen kako i zaslužuje, kao pas i uz bojkot žitelja Preka! Jugoslavenski diplomat i jedan od najvećih hrvatskih izdajnika, Budimir Lončar, danas je iz rodnoga Preka na Ugljanu ispraćen na posljednji počinak u Zagreb.

Osim članova obitelji, posljednjem ispraćaju bilo je nazočno dvadesetak mještana, prijatelja i obožavatelja koji su slični Lončaru po mržnji prema Hrvatskoj, među njima Ivica Maštruko kodnoga imena Katolik.

Hrvatski narod Preka i Zadra, kao i svi predstavnici lokalne vlasti, bojkotirali su ovaj događaj. Uz lijes nije bilo križa, nije bilo fotografije umrloga krvnika, nije bilo zastave i nije bilo svećenika.

Ispraćen je kao pas, valjda takav ispraćaj i dolikuje osobama kao što je bio Bude Lončar, čovjek zaslužan za embargo UN-a na uvoz oružja protiv napadnute Hrvatske, jugoslavenski ministar koji je na toj dužnosti u Beogradu proslavljao srpsku okupaciju Vukovara i pokolje na Ovčari i u Škabrnji. Neka mu je hrvatska zemlja oganj vječni.”

Budimir Lončar nikada nije optužen , nikada nije odgovarao nadležnim tijelima u Hrvatsko za ovaj čin koji je Hrvatsku koštao velikih uništenja i dovođenja hrvatskog naroda na sam rub opstanka. Dapače, u hrvatskoj apsurdnosti koja traje do danas se čak među povjesničarima i političarima javljaju mišljenja da je ovim činom Lončar odmogao JNA  u agresiji na Hrvatsku!

Još nepriznata, naoružana tek s nekoliko desetaka tisuća kalašnjikova, RH je bila pred slomom. Embargo je za Hrvatsku značio početak kraja,

Spretnim i uspješnim vođenjem  obrane i države predsjednik Tuđman , prisiljavajući blokadama kasarni  JNA da napusti Hrvatsku, hrabrošću i požrtvovnošću  branitelja  i junaka iz MUP-a, ZNG-a, HOS-a, dragovoljačkih postrojbi, obranjena je domovina i sačuvana opstojnost hrvatskog naroda.

Budimir Lončar uživao  je mirovinu  države koju je osudio na smrt, dok ti  ostaci jugo komunističkog sustava, koji su na vlasti skidaju  spomen ploče,braniteljima, zahvaljujući kojima uživaju sadašnje blagodati,  poništavaju Domovinski rat i tvrde da nije bilo NOB-a, da ne bi bilo Hrvatske.

I još tvrde  da je notorna  laž da Hrvatsku nitko nije pomagao tijekom Domovinskog rata. Kao što je dokazano nije nitko pomagao i što je još apsurdnije,  po vijesti HINE , https://www.hina.hr/vijest/7087712  EU  je tek 21.studenog 2000. pristala na ukidanje embarga na oružje Hrvatskoj, priznajući joj pritom napredak koji je Hrvatska učinila prema primjeni Daytonskih mirovnih sporazuma. E pa…

Lili Benčik/hrvatskepravice

Povijest je učiteljica života!

Historia (est) magistra vitae (lat. povijest je učiteljica života), dio Ciceronove izreke Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis.

Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine!

Upravo iz tih razloga kao ljubitelj istine, iako  nisam povjesničar, povijesnim činjenicama  često na društvenim mrežama, argumentirano ispravljam ideološku manipulaciju poviješću.

Činjenica je da povjesničari desnog svjetonazora falsificiraju povijest kao i oni sa lijevog.  Istina nema alternative. Povijest je učiteljica života i stoga treba biti istinita!

Nažalost u Hrvatskoj su povjesničari zadojeni jugo-komunističkom naslijeđem ograničeni u prihvaćanju povijesnih činjenica,  skloni manipulaciji i prema osobnom svjetonazoru lažnom i zlonamjernom tumačenju povijesti.

Nije ništa bolje ni sa desnog  spektra, i oni  manipuliraju sa hrvatskom povijesti, za čudo i protiv dr. Franje Tuđmana, prvog predsjednika moderne Hrvatske države, veličajući opskurne likove, koji su radili protiv hrvatske samostalnosti, šireći mitove i mržnju o štetnom djelovanju Dr. Tuđmana.

Pod predsjedanjem dr. Franje Tuđmana, vodila se borba za samostalnu državu Hrvatsku. Neki osporavaju i naziv te borbe Domovinski rat, međutim to je doista bio obrambeni rat od velikosrpske i JNA agresije za samostalnu državu Hrvatsku. Hrvatska je međunarodno priznata i  postala  članica UN i to je nesporna zasluga predsjednika Tuđmana.

Njegov lik i djelo različito se tumače, već prema različitim interesnim skupinama i očekivanjima domaćih i svjetskih političkih čimbenika. Realno i objektivno mišljenje malo tko prihvaća, jer ne odgovara njihovim interesima.

Moje je stajalište da je napravio grandiozno životno djelo, državu Hrvatsku, koju u tom geopolitičkom okruženju i povijesnom trenutku nitko nije htio ni želio, osim onog manjeg državotvornog djela hrvatskog naroda!

Njegov govor u tada  zračnoj luci Pleso  23. studenoga 1996. bio je proročanski, bojao se upravo ovog stanja  u kojoj je Hrvatska danas;

• Nećemo dopustiti ostacima jugo komunističkog sustava, niti jugo srpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.
• Nećemo to dopustiti tim jugo komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…
• Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Detuđmanizacijom Ivice Račana i Stjepana Mesića nakon smrti dr.Tuđmana, sve je to dopušteno! Detudmanizacija je dokaz Tuđmanova djela. Ne bi ga ni rušili da je bilo po njihovu. Njegov govor na Plesu nam otkriva svu tragediju hrvatskog naroda, tragično i nepomirljivo podijeljenog jugo komunizmom.

Hrvatima se medijski serviraju povijesne neistine i s desna i s lijeva i zato iz povijesti nisu mogli ništa naučiti. Zbunjeni su i konfuzni zbog velikog broja medijskih manipulacija povijesnim činjenicama.

Jedan od tih manipulatora, sa desnog spektra je hrvatski je povjesničar i publicist

1.Goran Jurišić

Polemiku na platformi Facebook započela sam, jer prof. Jurišić zastupa Dobroslava Paragu predsjednika minorne,  ne parlamentarne stranke HSP 1961, a   nesmiljenom žestinom optužuje dr. Franju Tuđmana i govorom mržnje sve njegove pristalice etiketira nazivom  „Tuđmanisti“!?

Sve moje argumentirane navode, nazvao je klevetama i rekao da će se obračunati s klevetnicima  u direktnom obraćanju gledateljima na svojem video kanalu.

U priloženom videu doista se huškački i optužujući obračunava  govorom mržnje na „ Tuđmaniste“  i traži:

• da se „Tuđmanisti“ izoliraju,
• da se s njima nitko ne druži,
• da im nitko ne pruži ruku,
• označava „Tuđmaniste“ kao metu napada,  jer slave ratnog zločinca i kriminalca Tuđmana!?
• „Tuđmanisti“ kradu hrvatskoj djeci budućnost
• „Tuđmanisti“ podmeću  nogu hrvatskom narodu
• „Tuđmanisti imaju pristup medijima, a Paraga nema pristup medijima i zato se ne zna Jurišić-Paragina „istina“

„Tuđman se održavao na vlasti, zahvaljujući klevetama protiv Dobroslava Parage, izuzetno časnog i hrabrog čovjeka Hrvata…..Klevete na račun Parage kradu budućnost hrvatskom čovjeku….. Tko njega napada slabi borbu protiv komunizma i titoizma“ huškački govori prof. Goran Jurišić

„Tuđman je ubijao i nije s pokajao“

Naglašava više puta  da je Tuđmana Haški sud proglasio ratnim zločincem i kriminalcem.

Dok minutu poslije tvrdi „ da ne dozvoljava da se Hrvatskom širi mržnja i laž“ i još se poziva na Boga i Božje zakone!?

Prije toga sam  širi mržnju na dr. Tuđmana i huška na „tuđmaniste“ , a ne dozvoljava širenje „mržnje i laži“

Kontradiktoran sam sebi!

I to je ne samo kontradiktorno, nego kršenje slobode i ljudskih prava. Od kuda mu pravo da od gledatlja traži GETOIZACIJU neistomišljenika, „ tuđmanista“ i  da od njih napravi metu napada?

U istom videu teško optužuje dr. Tuđmana bez dokaza, da je ubojica, što doista graniči sa zdravim razumom.  Niti jednu svoju tvrdnju ne dokaže, već misli da je njegova riječ dovoljan dokaz. U toj svojoj mržnji prema dr. Tuđmanu iznosi netočne činjenice,  da je predsjednika Tuđmana Haški sud osudio kao  vođu udruženog zločinačkog pothvata.

Čak je i  saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović tu optužbu ponovila u Hrvatskom Saboru!

„Je li prikladno ime Franje Tuđmana prigodno s obzirom na to da je Međunarodni kazneni sud utvrdio da je on sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu”, upitala je Katarina  Peović.

https://direktno.hr/direkt/burno-u-saboru-peovic-tudmana-nazvala-zlocincem-reakcije-su-brutalne-a-hvalite-petokraku-koja-je-razarala-vukovar-208357

Na njenu izjavu reagirao je na Twitteru odvjetnik generala Gotovine pri Haškom sudu,  Luka Mišetić i ustvrdio da ničim nije dokazano sudjelovanje dr. Franje Tuđmana u udruženom zločinačkom pothvatu.

Odvjetnik Ante Gotovine Mišetić ‘prizemljio’ Katarinu Peović: Jasno joj dokazao da dr. Franjo Tuđman nije osuđeni zločinac!

Kako sam prijavljena  i na platformi Twitter, a sada X, od kada ju je kupio  Elon Musk, preslikala sam odgovore Luke Mišetića.

Ali Katarina ne odustaje tako lako, pa bi i mrtvog Franju Tuđmana rado vidjela osuđenog. Iako joj Luka Mišetić već odgovorio:

Da bi i nakon tog saznanja Katarina ponovno potvrdila istu izjavu u Novostima SNV-a.( tu su objavu Novosti izbrisale), a na njenu se izjavu naravno nadovezao, a tko drugi nego Faktograf. Novinar-urednik Faktografa Petar Vidov opetovano ponavlja, netočne i neistinite navode, koje je prethodno Luka Mišetić demantirao. Isti dan 24.rujna 2020.godine Luka Mišetić je odgovorio Katarini Peović da njene tvrdnje nisu točne, ni istinite.

Zastupnici u Saboru negiraju činjenicu da je sud proglasio Tuđmana sudionikom zločinačkog pothvata

Ni to nije bilo dovoljno, pa Faktograf i dalje inzistira na tvrdnji da bi se dr. Franji Tuđmanu sudilo , ali eto prerano je umro, pa nisu stigli podignuti optužnicu. I to je Luka Mišetić demantirao, pa je sve postalo još jedan jalov pokušaj proglasiti Hrvatsku kao rezultat udruženog zločinačkog pothvata .

Tko je ustvari tvorac umotvorine Udruženi zločinački pothvat?

Ni više, ni manje nego sam bivši predsjednik RH Stjepan Mesić u dva mandata izabran za Predsjednika Republike Hrvatske, jedini na svijetu poznati Predsjednik jedne države koji je svjedočio, tajno na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Deen Haagu  protiv države kojoj je na čelu kao Predsjednik, dakle protiv samog sebe, jer on predstavlja kao Predsjednik države tu Državu i u svijetu brani njene interese.

Napominjem da je  Stjepan Mesić sa Josipom  Manolićem 1994.godine pokušao državni udar kako bi srušili predsjednika dr. Franju Tuđmana.

Iako je ta polemika bila javna i odvijala se u Hrvatskom Saboru, prof. Goran Jurišić i dalje kleveće dr. Tuđmana, proglašava ga ratnim zločincem i huška protiv njegovih pristalica, i to u ime i za račun  Dobroslav Parage.

Tko je Dobroslav Paraga?

Čovjek koji bez izbornog legitimiteta, bez potpore u narodu. Već  34 godine rovari protiv legalno i legitimno izabrane Hrvatske vlasti!

Dobroslav Paraga je sa Antom Paradžikom 1991. godine osnovao Hrvatsku stranku prava -HSP i stranačku vojsku HOS- Hrvatske obrambene snage, koju je sakupio i obučavao u Sloveniji  i rovario protiv legalno i legitimno izabrane Hrvatske Vlade i Predsjednika Tuđmana!

Paraga nije imao legitimitet. Iza njega je stajalo samo 5% glasača!

Narod ga nije birao, niti podupirao. Na predsjedničkim izborima 1992.  dobio je 144.695 ili 5,51% glasova. Čak su Dražen Budiša sa 22,29 % i Savka Dapčević -Kučar, sa 6,14 % dobili više od njega. Dr. Tuđman je  dobio  1.509.100 ili 57,83% od;

Ukupno glasača: 3.575.032

Ukupno glasova: 2.677.764 (74,90%)

Nevažećih listića: 50.703 (1,89%)

Narod nije stao uz  Paragu, a on to nije shvatio  ni prihvatio. Mnogi ni danas ne shvaćaju.  Paraga je umislio da bi on trebao biti predsjednik Hrvatske  kao neki Mesija , a bez podrške naroda i bez izbornog legitimiteta koji bi mu dao to pravo .U svakoj demokratskoj državi bio bi terorist koji se pobunio protiv LEGALNO IZABRANE VLASTI. To je državni udar!

Paragin glasnogovornik prof. Goran Jurišić, piše i govori da su predsjednički izbori lažirani, da je Paraga pokraden, međutim ako se pogledaju rezultati parlamentarnih izbora, nema velike razlike u postotku osvojenih glasova, iako su bili drugi ljudi.

Prof. Jurišić, kaže da su krivotvoreni predsjednički izbori. Ni na parlamentarnim izborima kao stranka nisu dobili više glasova. Ako nije dobio Paraga, mogla je dobiti stranka i ostali kandidati za Sabor. Ali nije! Nikada niste imali široku narodnu potporu.                                 1992. 186 000 7,06 % odnosno 5 zastupnika

1995. 121 095 5,01 % odnosno 4 zastupnika

2000. 153 708 5,19 % odnosno 4 zastupnika

2003. 158 073 6,38 % odnosno 8 zastupnika

2007. 86 863 3,50 %   odnosno 1 zastupnik

2011. 72 360 3, 07%   odnosno 1 zastupnik

Od 2011. nisu prešli prag i ušli u Sabor.

Originalne dokumentarne snimke na tu temu sakupio je Ivan Vohrić autor portala i You Tube kanala Skrivena povijest.

Na osnovu čega  je Paraga uzeo sebi pravo graditi paralelnu vlast pored legalno izabrane vlasti i rušiti pravni poredak? Paraga se postavio kao država u državi! Sa kojim pravom ? Od 5% potpore??

Zar na osnovu 5% onih koji su ga podupirali!?  I onda se čudom čudi što ga je Vlast  proganjala? Svaka država bi to učinila!  

Legalno izabran predsjednik zapovijeda  legalnom vojskom.

U jednoj državi može biti  samo jedna vojska i zato se HOS, morao integrirati u HV.

Usprkos vlastohlepnom Paragi,  HOS-ovci su bili  hrabri i požrtvovni borci za slobodu Hrvatske.  Ali morali su se staviti pod zapovjedništvo legalno izabrane vlasti!

Prof. Goran Jurišić opravdava Paragu za njegovu potporu Stjepanu Mesiću na izborima 2000. da nitko nije znao da je Stjepan Mesić  udbaš  osim dr. Tuđmana, da nitko nije znao da je Stjepan Mesić  bio protiv “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”, a Mesićev  govor  je javno objavljen u Vjesniku  od 31. ožujka 1967. godine. U tom govoru Mesić je  tražio progon za  potpisnike  Deklaracije!?

http://www.hsp1861.hr/vijesti/200122psm.htm

Iako je javno odbačena kao neistinita tvrdnja da je dr. Tuđman osuđen za udruženi zločinački pothvat prof Jurišić i dalje optužuje dr. Tuđmana da je surađivao sa Miloševićem u podjeli Bih.

Nesuđeni Poglavnik, izdajnik i patološki mrzitelj Dobroslav Paraga

• Paraga je skrojio je mit o podjeli Bosne (i Hercegovine) u Karađorđevu između Tuđmana i Miloševića, zajedno sa Stipom Mesićem i Ivanom Zvonimirom Čičkom,  1992. godine tvrdio  je  kako ima dokaze koje će poslati u Haag,  ali ih nikada nije poslao. Jednostavno iz razloga što dokazi ne  postoje.
• Paraga je tvorac mita o prodaji Vukovara i  prodaji Bosanske Posavine
• Paraga je u svom bijesu i nemoći, čak i operaciju „Oluja“ pokušao svesti na beznačajan politički dogovor:

„Oluja nije bila oslobodilačka akcija. To je bio dogovor Miloševića i Tuđmana o preseljenju stanovništva. Trebamo prestati pogrešno predstavljati događaje i zapitati se je li Oluja bila akcija zaposjedanja okupiranih teritorija RH ili je to plaćanje goleme cijene za politiku u BiH.“ – rekao je za „Jutarnji list“ 2001. godine.

• Učinio je još nešto katastrofalno, izdajnički u rangu Mesićevog lažnog svjedočenja i dilanja povjerljivih dokumenata trećerazrednim piskaralima. Nadobudni Paraga je 1997. podnio prijavu Haaškom sudu protiv dr. Tuđmana i Gojka Šuška u prvom redu zbog Hrvatske politike prema BiH i navodnih političkih ubojstava.

Na osnovi te prijave podigla se optužnica protiv 6-torice BIH generala. Stipe Mesić i Josip Manolić su sa Paragom imali nekoliko ciljeva od kojih su primarni bili optuživanje Tuđmana za agresiju na BiH, da je dijelio BiH sa Miloševićem i  da je fašist, a Hrvatska koja se stvara da je ustaška država.

Paraga je zajedno s Blažom Kraljevićem, podnio  prijavu sudu u Haagu da je Tuđman vršio agresiju na BiH, da bez zadrške ustašuje po Hrvatskoj i BiH, govoreći pred američkim kongresom kako je Hrvatska nova NDH, a Blaž Kraljević objavljuje  tekstove u kojima govori o podjeli BiH.  Čak su i osobe poput Miloša Minića, jugoslavenskog i komunističkog političara koji je pokušavao opravdati sve poteze srpske politike u ratu devedestih koristile Paragine i Čičkove tlapnje  kako bi napadali Hrvatsku i Tuđmanove poteze, a Srbiju prikazali kao neutralnog promatrača u ratu.

• Sramotna ratna i prokazivačka uloga  Parage  je svjedočenje  protiv Tomislava Merčepa zbog pada Vukovara

Paragu pamtimo i po klevetničkim  pismima protiv predsjednika Tuđmana i tadašnje državne politike, usred rata, za vrijeme okupacije Hrvatske i neizvjesnog stanja po sudbini Hrvata u BiH. Jedno takvo pismo, koje je uzburkalo duhove, naslova „Pismo podrške Hrvatskoj stranci prava i njenom legitimnom predsjedniku, Dobroslavu Paragi“ pročitano je 24. ožujka 1994. u Kongresu SAD-a – ni tjedan dana od potpisivanja Washingtonskog sporazuma. U pismu se ističe „zabrinutost za stanje demokracije u Hrvatskoj.”

DONOSIMO Plenkovićev stric 1994. s Paragom, Tripalom, Goldsteinima i Bancem potpisao i uputio pismo protiv Tuđmana američkim vlastima

To je očito  obmanjivanje javnosti! Prof. Jurišić koristi medije koji su mu na raspolaganju, zlorabeći slobodu govora i mišljenja,  za obmanjivanje javnosti sa  elementima   govora  mržnje.

Huška čak i na Katoličku crkvu, zato što nije osudila dr. Tuđmana kao zločinca.

Pokušala sam snagom argumenata opovrgnuti njegove tvrdnje, citirajući dijelove iz knjige Zdravka Gavrana -Kako su rušili Tuđmana , izdane još 1992. godine, međutim tada mi je zaprijetio tužbom, a na moj odgovor da je knjiga javno objavljena i da nema osnove za tužbu, onda je napisao da će me stići Božja kazna.

Knjiga se može pročitati u web izdanju na portalu Hrvatsko nebo, prosudite sami!

Zdravko Gavran i Hrvatsko nebo Vam daruju besplatno pdf. format knjige “Kako su rušili Tuđmana”

2.Ivo Goldstein, povjesničar, sveučilišni profesor židovskog podrijetla i diplomat u mirovini

Eklatantan je primjer nevjerodostojnog, manipulativnog i zlonamjernog tumačenja povijesnih činjenica tvrdnja, zamislite -doktora povijesnih znanosti Ive Goldsteina da je bl. Miroslav Bulešić bio „bijedni Talijančić“

I na sve argumente i povijesne činjenice ustrajao je na toj tvrdnji, ponavljao tu laž, vrijeđao i ponižavao ostale sudionike u raspravi.

Benčik: „Povjesničar“ Ivo Goldstein tvrdi da je Bl. Miroslav Bulešić bio „bijedni Talijančić“

Objektivnosti radi citiram i drugo mišljenje koje je napisao Marito Mihovil Letica;

„U navedenoj izjavi – treba to reći bez krzmanja i suvišnih obzira – ima nekih elemenata idiotizma, kako intelektualnoga tako i moralnoga, jer je brojnim svjedocima utvrđeno da su 24. kolovoza 1947., nakon podjele krizme, razulareni komunistički i „antifašistički“ egzekutori vandalski nahrupili u župnu kuću u Lanišću i ubili velečasnoga Bulešića prerezavši mu grlo, tako da je krv šikljala po zidu župnoga ureda. Zar krvničko klanje može biti nehotičan čin i nesretan slučaj, kao posljedica “natezanja i guranja” u župnoj kući? Ako su skojevci došli svećenika ljudski “upozoriti”, zašto su donijeli te izvukli nož?“

Preblago  je  rečeno da ima elemenata idiotizma, to je čisti idiotizam. Ideološka zadojenost koja je zarobila  i okljaštrila um.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/i-lj/letica-marito-mihovil/44309-m-m-letica-novi-izljev-intelektualnoga-i-moralnoga-idiotizma-historika-ive-goldsteina.html

1.Tvrtko Jakovina, izvanredni je profesor svjetske povijesti 20. stoljeća i povijesti Hladnog rata na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Slijedeći  primjer je povjesničar Tvrtko Jakovina, koji ne prestaje veličati Jugoslaviju. Voditelj je znanstvenog projekta Hrvatska u socijalističkoj Jugoslaviji.

Inzistira na povijesnim manipulacijama kao što je, da je samo Tito sa junačkom borbom  zaslužan za priključenje Istre Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj FNRJ.

„Titovi partizani donijeli su nam Istru prvo puškom, pa vještom diplomacijom.“

To jednostavno nije točno! Nije Istru priključila ni partizanska puška, ni partizanska vješta diplomacija, nego prisebnost, sposobnost  i rodoljublje istarskog svećenstva na čelu sa mons. Božom Milanovićem.

https://www.telegram.hr/komentari/titovi-partizani-donijeli-su-nam-istru-prvo-puskom-pa-vjestom-diplomacijom-na-obljetnicu-ih-se-nitko-nije-sjetio

„ U Trst su 1. svibnja 1945. najprije ušle gusjenice. Tako su Talijani nazivali partizane jer su se kretali u kolonama, jedan iza drugog. Bili su to “seljaci, šumari, pastiri, s malim tupim nosevima”, opisao ih je tršćanski knjižar Pier Antonio Quarantotti Gambini.

U grad, koji su Talijani smatrali najtalijanskijim, ušli su “Šćavi”, Slaveni, i još komunisti. Ranije prezreni, sad su bili osvajači i željeli postati gospodari. Prvi su u Trstu bili borci Devetog korpusa, trebali su onemogućiti napredovanje saveznika prema gradu. Uništiti mostove ako treba, spriječiti njihov ulazak dublje u jugoslavenski prostor, tražio je Edvard Kardelj.“

Piše Tvrtko Jakovina, ali prešućuje onu tamnu stranu partizanske okupacije Trsta.

Da, bili su  osvajači, agresori, neprijatelji stanovnicima Trsta i Julijske krajine!  

Naime za vrijeme od  40 dana boravka u Trstu i Julijskoj krajini, partizani su po povjesničaru dr. Ivanu Milotiću ubili oko 15 000 ljudi.

Nisu ubijani fašisti , nije ih bilo, kapitulirali su 1943. nego lokalno stanovništvo, Slovenci, Hrvati i Talijani. Većina Tršćana vjeruje da fojba Bazovica čuva ostatke više od 2.000 Talijana. No pravi broj žrtava će se znati samo kada se izvrši potpuna ekshumacija iz cijele fojbe.

Među ubijenima bilo je i nekoliko Engleskih časnika, pa su Saveznici, a među njima i Staljin prisilili Tita da se povuče iz Trsta i Julijske krajine .

Po Beogradskom sporazumu potpisanom 9. lipnja 1945., utvrđena  je demarkacijska Morganova linija, koja je Julijsku krajinu podijelila na Zonu A, pod zapovjedništvom savezničke vojne uprave (Allied Military Government), i na Zonu B (vojna uprava Jugoslavenske armije) i Slobodnu zonu Trsta. Tek Osimskim sporazumima iz 1975. definirana je granica,  zona A pripala je Italiji, a zona B Jugoslaviji

Osnovni kriterij u pregovorima na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1946-47.  bio je etnički sastav stanovništva, a ne kako Tvrtko Jakovina piše osvojeno puškom. ( pogledaj video) Istarsko svećenstvo na čelu sa mons. Božo Milanovićem bilo je svjesno  da će etnički sastav stanovništva biti jedini priznati kriterij kod određivanja granice, pa su počeli odmah nakon kapitulacije Italije 8.rujna 1943. prikupljati matične knjige po župama za izradu  statistike.

U Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih i to je prevagnulo.

Sakupili su i glagoljašku baštinu kao dokaz višestoljetnog života Hrvata u Istri.

 4.Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

“To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata” kaže Hrvoje Klasić

https://www.glasistre.hr/istra/2023/02/05/to-su-ljudi-koji-su-nam-osvijetlili-obraz-a-mi-smo-ih-se-odrekli-oni-su-u-tom-trenutku-bili-najbo-844325

Klasić ne želi  priznati da su partizani sami zločinom zaprljali  obraz i izjednačili se sa zločincima fašizma i nacizma!

Povijest je točna, ne može se mijenjati. Međutim može se  osobno doživljavati , pa i uljepšavati, može se neugodne događaje i negirati, mogu se  i prešutjeti da ne kvare sliku koju  se želi prikazati.

Tako se ponašaju povjesničari Klasićevog svjetonazora. Oni ni nakon svih dokaza, svih masovnih grobnica, svih EU Rezolucija i Deklaracija i dalje ne žele priznati, niti prikazati onu crnu, ružnu i zločinačku stranu komunističko-partizanskog pokreta.

Komunističko-partizanski pokret i Narodnooslobodilačka borba   nisu  osvjetlale obraz, već  upravo suprotno. Jedna pravedna borbu za prava čovjeka i osobne slobode zaprljana  je zločinima i na kraju se izjednačila sa fašizmom i nacizmom protiv kojih se borila. I to je ono najtragičnije sa čime se nitko od sljednika yugo-komunističke ideologije nema snage suočiti i priznati.

I što je još tragičnije i krajnje neljudski, nalaze opravdanje za počinjene zločine, a dno ljudskosti sa kojom su do kraja zaprljali ruke i obraz,  je što smatraju da su u pravu i da su zločini opravdano počinjeni jer :“ Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika“ 

Izjavio je saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić, kojeg su zbog neplaćanja članarine izbacili iz SDP-a!?

Kao pobjednicima nije im bilo ni nakraj pameti  da poštuju međunarodne konvencije o ratnim  zarobljenicima, kao ni o civilima, već su masovno, neselektivno,  zvjerski likvidirali sve i svakoga tko im je bio potencijalna opozicija za uspostavu komunističkog društvenog i državnog poretka.

Najviše licemjerno je pretvaranje jugo komunističkog partizanskog pokreta u anifašizam. Sa antifašizmom su mislili izbjeći povijesnu odgovornost za počinjene zločine. Stvarnu odgovornost i kaznu su izbjegli, ali povijesnu ne. Komunizam je po Deklaraciji EU Parlamenta  od 19.9.2019.i onima prije nje po počinjenim zločinima izjednačen sa fašizmom  i nacizmom.

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Partija je bila gospodar duha i tijela čovjeka

Samo je mržnje potaknula ubojice, mržnja zbog vjere, zbog zla koje je donio komunizam, koji nije dopuštao nikakvu vjeru, nikakvo samostalno i osobno razmišljanje, jer je Partija bila njihova majka, otac, djeca i vjera. Partija je bila gospodar duha i tijela čovjeka u komunizmu, čovjek je bio rob Partije! Partija je mislila za sve članove i sve građane.

Što je pojedinac u odnosu na snagu komunističke partije?

Partija ga je smjela ubiti duhovno i tjelesno, ako je skrenuo sa njenog puta.

Sljednici Komunističke partije stalno ponavljaju istu mantru, da su donijeli slobodu i humanizam, a ne vide da su zapravo donijeli ropstvo, gore nego u robovlasničkom društvenom uređenju, ropstvo gdje je gospodar-Partija odlučivala o životu i smrti svakog pojedinca u državi. Robovlasnik je oslobađao svoje robove, postali bi slobodnjaci i nitko ih više nije smio potjerati u roblje, ali komunistička Partija nije nikada oslobodila nikoga svoje ideologije, nikoga pustila iz svojih kandži. Dan danas su njeni sljedbenici duhovni zarobljenici njene ideologije, pa ne priznaju ni  zločine koje su počinili u njeno ime!

Prema tome tek kada „antifašisti“ budu imali obraza priznati sve zločine koje su počinili, onda će tek osvjetlati obraz istinom i iskrenim kajanjem.

Lili Benčik/hrvatskepravice