Vijesti
“To drugo kraljevstvo”, biser teologije, zadnja knjiga Danila Quinta
“i ja ću pjevati o tom drugom kraljevstvu gdje je ljudski duh pročišćen…”
Autor: Danilo Quinto
Slika: Naslovnica knjige “To drugo kraljevstvo”
Razlog za ovu knjigu leži u pokušaju istraživanja – pomoću alata i objašnjenja koje Sveto pismo, Učiteljstvo i Tradicija Crkve stavljaju na raspolaganje – otajstvo besmrtnosti duše i sudbine koju je doživjelo mnoštvo ljudi. i imat će u vječnosti: pročišćenje vlastitih grijeha prije pristupanja blaženoj viziji Boga i života u Bogu za vječnost – prenosimo s bloga Maurizia Blondeta.
Dvije su glavne činjenice koje se tiču naših života: svatko od nas do prije nekog vremena nije postojao; ne znajući kada, svatko od nas će napustiti svoje zemaljsko putovanje. Smrt, o kojoj modernistička Crkva i dekristijanizirani i Bogu neprijateljski svijet ne govore – a ako i govore to je samo da bi utjerali strah i tjeskobu, kao što se dogodilo u posljednje vrijeme (i što će se opet dogoditi) kada vlast iskoristila taj strah da provede svoje podle i zločinačke planove – bez sumnje je najvažniji događaj u našim životima. Živimo da dovršimo taj prijelaz, koji je neizbježan i koji će nam omogućiti ulazak u vječnost.
Ispravno je – pogotovo kad je taj odlomak sve bliži – postaviti si dva pitanja. Odakle dolazimo? Gdje ćemo ići?
Kao i sve oko nas, dolazimo od Boga; ovo je izvjesnost, razuma i vjere. Dolazak od Boga ima posljedicu: nitko od nas ne može reći da smo autonomni ili neovisni o Bogu. To disanje i otkucaji srca će prije ili kasnije prestati, kada to Bog uspostavi .
Sveti Alfonso Maria de’ Liguori (1696.-1787.) je napisao: «Razmisli, dušo moja, kako ti je ovo biće koje imaš dao Bog stvorivši te na svoju sliku bez tvoje zasluge; posvojio te je za sina svetim krštenjem; volio te je više nego kao oca, i stvorio te je da ga voliš i služiš mu u ovom životu, a zatim uživaš u njemu na nebu. Dakle, nisi rođen, niti moraš živjeti da uživaš, da se obogatiš i moćiš, da jedeš, piješ i spavaš, kao zvjerci, nego samo da voliš svog Boga i spasiš se zauvijek. I Gospodin vam je dao stvorene stvari na korištenje, kako bi vam pomogle u ostvarenju vašeg velikog cilja. O, nesretni ja, koji sam mislio na sve drugo osim na svoj kraj! Oče moj, za ljubav Isusovu, dopusti mi da započnem dobar život, sav svet i sav u skladu s Tvojom božanskom voljom. Razmislite o tome kako ćete u trenutku smrti osjećati veliku grižnju savjesti ako niste čekali da služite Bogu kada na kraju svojih dana vidite da vam od svih bogatstava, veličine, slave i zadovoljstava ne preostaje ništa. u taj čas već šaka muha. Začudit ćeš se kako si zbog ispraznosti i beznačajnih stvari izgubio milost Božju i svoju dušu, a da više nisi mogao učiniti ono što nikada nisi učinio, niti imao vremena da izađeš na pravi put! Oh, očaj! O muko! Tada ćete vidjeti koliko vremena vrijedi, ali kasno; Htjeli biste to kupiti krvlju, ali to neće biti moguće. O, gorki dan za one koji Boga nisu ljubili […]. Razmislite kako ovaj život mora završiti. Rečenica je već izašla, moraš umrijeti. Smrt je sigurna, ali ne znamo kada će doći. Što je potrebno za smrt? Kap koja ti padne na srce, vena koja ti pukne u prsima, gušenje sluzi, nalet bujice krvi, otrovna životinja koja te ugrize, groznica, ubod, kuga, poplava, potres, munja, bljesak je dovoljan da ti oduzme život. Smrt će vas napasti kad o tome najmanje razmišljate. Koliko ih je navečer otišlo spavati i ujutro se našlo mrtvih. Ne bi li se to moglo dogoditi i vama? Svi oni koji su iznenada umrli nisu mislili da će ovako umrijeti: umrli su! A ako su bili u grijehu, gdje su sada? I ostat će tamo cijelu vječnost. Ali kako god bilo, sigurno je da mora doći vrijeme kada će za vas biti noć, a ne dan, ili ćete vidjeti dan, a nećete vidjeti noć. “Doći ću kao lopov tiho i tajno”, kaže Isus Krist. Tvoj te dobri Gospodin na vrijeme upozorava, jer voli tvoje spasenje. Dopisivati se s Bogom, iskoristiti upozorenje, pripremiti se umrijeti puno prije smrti. Vrijeme je da se pripremite da budete spremni u tom trenutku. Sigurno je da moraš umrijeti, nauka ovoga svijeta mora završiti za tebe, a ne znaš kada. Tko zna hoćeš li za godinu dana, za mjesec dana, hoćeš li sutra biti živ? Isuse moj, oprosti mi.”
Što će se dogoditi nakon smrti? Možemo li znati?
Kad bismo se oslanjali na razum, morali bismo priznati da posjedujemo besmrtnu dušu, koja ne trpi uništenje naše tjelesne materije; da će dobro biti nagrađeno, a zlo kažnjeno; da težimo beskonačnoj i vječnoj sreći, koju nikada ne može zadovoljiti ništa zemaljsko.
Znamo li nešto više? Da, znamo. Izravno od Boga, njegov sin nam je rekao da će prokleti “ići u muku vječnu, a pravednici u život vječni” (Mt 25, 46) i dodao: “Sin Čovječji doći će u slavi Oca svoga sa svojim anđelima, i tada će uzvratite svakome po djelima njegovim” (Mt 16, 27).
Stoga ćemo biti suđeni prema našim djelima u životu i osuđeni na vječnu muku ili na radost vječnog života, što je krajnji cilj našeg života: Bog nas je, naime, stvorio za svoju slavu i za našu vječnu sreću. On nas nije trebao, on nas je stvorio iz misli ljubavi i da živimo Njegov vječni život.
„Budući da je Bog dobar, postojimo“, kaže sveti Augustin (354-430). Stvoreni smo da vječno uživamo u Bogu, da Ga posjedujemo, ali Boga, koji je Duh i Ljubav, možemo posjedovati samo znanjem i ljubavlju; zbog toga nas je obdario inteligencijom i voljom. Vjera čini da kao unaprijed okusimo radost i svjetlo blaženog gledanja, završetka našeg hodočašća na ovoj zemlji. Tada ćemo, kako kaže sveti Pavao (4-64/67), vidjeti Boga “licem u lice” (“Sada vidimo kroz zrcalo u zagonetki, tada ćemo vidjeti licem u lice; sada znam djelomično, tada ću potpuno spoznati , kao što sam i ja bio poznat” – 1 Kor 13,12), “kakav jest” (“Ljubljeni, sada smo djeca Božja; ali što ćemo biti, još nije vidljivo. Znamo da kad bude očitovan, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav jest“ – 1 Iv 3, 2).
Vjera je već početak vječnoga života. Sveti Bazilije iz Cezareje piše (330-379): «Od sada promatramo kao u zrcalu, kao da su već prisutne, čudesne stvarnosti koje nam čuvaju obećanja i u kojima, po vjeri, očekujemo uživati»[ 1]. Sada, međutim, “hodimo vjerom, a ne još gledanjem” (2 Kor 5, 7) i poznajemo Boga “kao u zrcalu, na čudan način […] na nesavršen način” (1 Kor 13 , 12). Sveti Pavao je nazirao vječnu sreću i napisao: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, to je Bog pripravio onima koji ga ljube. Bog nam je to otkrio po svome Duhu, jer Duh prodire u sve, čak i u dubine Božje, jer tko od ljudi zna što je u čovjeku, osim duha čovječjega koji je u njemu, tako i nitko drugi ne zna božanske stvari, osim Duha Božjega. A mi nismo primili duha svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da znamo što nam je Bog [milostivo] dao; koje ne objašnjavamo riječima kojima vas uči ljudska mudrost, nego onima koje uči Duh, prilagođavajući duhovne stvari duhovnim stvarima. Ali životinjski čovjek ne razumije stvari Božjeg duha; za njega su one ludost i on ih ne može razumjeti, jer se o njima može prosuđivati samo duhovno. Umjesto toga, duhovni čovjek prosuđuje sve, a nitko ga ne sudi. Jer tko je ikada upoznao um Gospodnji da bi ga mogao razumjeti? Ali mi poznajemo Kristov um” (1 Kor 9, 15).
Da bismo uživali vječnu sreću u Nebu, na zemlji je moramo zaslužiti, zaslužiti, iako je bez Kristove milosti ne možemo pravedno zaslužiti.
„Čovjek je stvoren“, piše sveti Ignacije Loyolski (1491.-1556.), „da slavi, časti i služi Bogu i na taj način spasi svoju dušu“. Možemo to razumjeti kroz našu inteligenciju i našu volju, koje su dar od Boga i pomoću kojih Ga možemo prepoznati kao našeg dobrog Oca, dajući Mu dokaz naše ljubavi i slušajući Njegove zapovijedi. Tako ćemo zaslužiti vječnu sreću. «Velik si, Gospodine, i vrlo hvale vrijedan», piše sveti Augustin, «velika je tvoja vrlina i tvoja neprocjenjiva mudrost (Ps 144, 3; 146, 5). I čovjek hoće da te hvali, česticu svoga stvorenja, koji nosiš oko sebe svoju smrtnu sudbinu, koji nosiš oko sebe dokaz svoga grijeha i dokaz da odolijevaš oholima. Ipak, čovjek, čestica tvoje kreacije, želi te hvaliti. Ti si taj koji ga potičeš da uživa u tvojim pohvalama, jer ti si nas stvorio za sebe, i naše srce nema mira dok se ne smiri u tebi. Tražim li te, Gospodine, zazivajući te i zazivajući te vjerujući, jer je tvoja najava stigla do nas. Ali tko će me natjerati da se odmorim u tebi, tko će te natjerati da uđeš u moje srce da ga opiješ? Tada bih zaboravio svoja zla i ti ćeš prigrliti moje jedino dobro: tebe. Što si ti meni? Smiluj se, da mogu govoriti. A što sam ti ja sam, pa mi zapovijedaš da te volim i ljutiš se na mene i prijetiš, ako ne poslušam, teškim nesrećama, kao da je i sam nedostatak ljubavi prema tebi mala nesreća? Oh, reci mi milosrđem svojim, Gospodine Bože moj, što si ti meni. Reci mojoj duši: “Ja sam tvoj spas!”. Reci, da čujem. Gle, uši srca moga su pred tvojim ustima, Gospodine. Otvori ga i reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje”. Goneći ovaj glas, stići ću te, i ne skrivaj lice svoje od mene. Pusti me da umrem, da ne umrem, a da ga ne vidim.”
Sveti Pavao piše: “Radite nad svojim spasenjem sa strahom i trepetom” (2 Fil. 12). Vrijeme je kratko, kaže on na drugom mjestu, “prizor ovoga svijeta prolazi” (1 Kor 7, 37). I opet: «Braćo, koristim ljudsku usporedbu, s obzirom na vašu slabost: kao što ste nekoć ponudili svoje udove kao robove prljavštini i pobuni da budu buntovnici, tako sada nudite svoje udove kao robove pravdi da se posvetite. Jednog dana, robovi grijeha, bili ste slobodni pred licem pravde. Pa, kakav si plod dobio od toga? Zbog čega se sad crvenite! Smrt je zapravo konačni rezultat. Sada, naprotiv, oslobođeni grijeha i učinjeni Božjim slugama, imate svetost kao svoj plod i vječni život kao svoj cilj. I naravno; Jer ako je plaća grijeha smrt, dar je Božji život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu” (Rim 6, 19-23).
Jedini važan posao u našem životu je spasenje naše duše. S druge strane je vječno prokletstvo. Ne bojimo se smrti, koja je samo ispunjenje ovog daha zemaljskog života, koji može otvoriti vrata vječnog blaženstva, ako ga zaslužimo. Sveti Jeronim (347.-420.) kaže o časnoj sestri Paoli: «Ta je žena, puna mudrosti, osjetila da je došao smrtni čas, i da, budući da su svi drugi dijelovi tijela i udovi već bili hladni, ostaje samo toplina duša je ostala kao zadnji otkucaj života u njenim blagim i svetim grudima; a ipak, ovdje idući susresti članove obitelji i ostaviti strance, šaputao je ove stihove: “Gospodine, zavolio sam ljepotu kuće tvoje i mjesto gdje prebiva slava tvoja” (Psalam 25,8) i: “Kako su ljupki domovi tvoji , Gospodare moći. Duša moja čezne i čezne za dvorima Gospodnjim” (Ps 83, 2-3), i: “Radije sam odabrao biti prezren u Domu Boga svojega, nego prebivati u šatorima grješnika” (Ps 83, II) . Na moje pitanje zašto šuti i zašto mi ne želi odgovoriti na moje pitanje osjeća li bolove, odgovorila je na grčkom da ne osjeća nikakvu nelagodu, ali da je u svemu spokojna i smirena. Poslije ovih riječi zašuti i sklopivši oči, kao da je već prezrela sve ljudsko, do kraja duše ponavljaše iste stihove, toliko da sam jedva čuo što je rekla; i držeći prst na ustima, ocrtavala je znak križa na usnama. Njen je duh sada bio iscrpljen i čeznuo je za smrću; a duša, žarko želeći izaći, preobrazila je isti uzdah kojim završava život smrtnika u slavljenje Gospodina […]. I čim je čula Mladoženju kako je zove: „Ustani, dođi, prijateljice, ljepotice moja, golubice moja, jer prošla je zima, nestala kiša“ (Pjesma nad pjesmama 2, 10-11), odgovorila je sretno: “Pojavilo se cvijeće u poljima, došlo je vrijeme rezidbe” (Pjesma nad pjesmama 2, 12), i: “Vjerujem da ću vidjeti dobra Gospodnja u zemlji živih” ( Ps 26, 13)».
“Potrebno je da padnem u jednu ili drugu vječnost”, kaže sveti Ambrozije. Ili Raj ili Pakao. Sveti Alfons Maria de’ Liguori piše: «Razmisli, kršćanine, i reci: Ja imam samo jednu dušu; ako je izgubim, izgubio sam sve. Imam samo jednu dušu, ako oštećujući ovu dušu dobijem svijet, kakva mi je korist od toga? Ako postanem velik čovjek i izgubim dušu, što mi koristi? Ako nakupim bogatstvo, ako prepravim kuću, ako učinim da moja djeca odrastu i izgube svoju dušu, kakva mi je korist od toga? Kakvu korist imaju veličina, zadovoljstva, ispraznost za tolike ljude koji su živjeli u svijetu, a sada su prah u jami i zatočeni u paklu? Stoga, ako je duša moja, ako je potonja sama, i ako je jednom izgubim, izgubio sam je zauvijek, moram dobro razmisliti o svom spašavanju. Ovo je točka koja je previše bitna. Radi se o tome da ste ili uvijek sretni ili uvijek nesretni. O moj Bože, priznajem, i zbunjen sam, da sam do sada živio slijep, otišao sam tako daleko od Tebe, nikada nisam razmišljao o spasenju ove svoje duše. Spasi me, Oče, za ljubav Isusa Krista. Sretan sam izgubiti sve, dokle god ne izgubim Tebe, o moj Bože, nado moja, spasi me svojim zagovorom.
Vječno prokletstvo je iza ugla, ako ne zadržimo strah od Božjeg suda iz trenutka u trenutak u našim životima, piše otac Francesco Rivignez – o toj epizodi izvještava i sveti Alphonsus Maria de’ Liguori – koji je u Engleskoj, kada je postojala Katoličke vjere, kralj Angubert imao je kćer rijetke ljepote koju je nekoliko prinčeva tražilo za ženu. Na pitanje oca pristaje li na udaju, odgovorila je da ne može jer se zavjetovala na vječno djevičanstvo. Njezin je otac od Pape dobio odrješenje, ali je ona ostala čvrsta u svojoj odluci da ga ne koristi i da živi povučeno kod kuće. Otac joj je udovoljio. Počela je voditi svet život: molitve, postove i razne druge pokore; primala je sakramente i često odlazio služiti bolesnike u bolnicu. U takvom stanju života razbolila se i umrla. Žena koja joj je bila odgajateljica, zatekavši se jedne noći kako moli, čula je veliku buku u sobi i odmah zatim ugledala dušu s izgledom žene usred velike vatre i okovanu među mnogim demonima. “Ja sam nesretna kći kralja Anguberta”, reče duša. “Ali kako, proklet si s tako svetim životom?”, upita žena. “S pravom sam prokleta”, odgovori duša. «Ja sam kriva. Kao dijete pala sam u grijeh protiv čistoće. Otišala sam na ispovijed, ali stid mi je zatvorio usta: umjesto da ponizno optužim svoj grijeh, pokrila sam ga da ispovjednik ništa ne shvati. Svetogrđe se ponavljalo mnogo puta. Na samrti sam ispovjedniku rekala, neodređeno, da sam bio veliki grešnik, ali me ispovjednik, ne obazirući se na pravo stanje moje duše, prisilio da odagnam tu misao kao napast. Ubrzo nakon toga izdahnula sam i bila sam osuđen na pakleni plamen za svu vječnost.” Rekavši to nestao je, ali uz toliku buku da kao da je povukla svijet za sobom i ostavivši u toj prostoriji odbojan miris koji je trajao nekoliko dana.
Svijet u kojem živimo predodređen je da nestane, zajedno s onima koji se izdaju za njegove gospodare i koji djeluju – u crkvenoj i građanskoj sferi – da iz ljudske povijesti izbrišu Onoga koji je zauvijek pobijedio smrt. Oni koji vjeruju podvrgnuti su testu koji predstavlja neizbježan put našeg putovanja na ovoj Zemlji. Naoružajmo se, dakle, poniznošću i svjetiljku držimo upaljenom, uvijek je punimo uljem, iščekujući susret – kojemu ne znamo ni dana ni sata – s Kraljem neba i zemlje, svjesni da će Bog, ako u dahu ovoga našega života ne podari nam milost potpunog pročišćenja, naša će sudbina biti «… to drugo Kraljevstvo… gdje se ljudski duh čisti i postaje vrijedan uzlaska na nebo».
U knjizi koja je blago teologije – iz koje su nadahnute ove jadne stranice – otac Enrico Zoffoli (1915.-1996.) definira Čistilište kao «grandioznu i dobro opremljenu kliniku duha: predodređena je prihvatiti i liječiti golemu većinu ‘sadašnje ljudske obitelji; koja, unatoč pomirenju s Bogom i dobivanju oproštenja vječne kazne zaslugama pomirbene muke, umire opterećena beskonačnim dugovima prema Njegovoj pravdi, jer je učinjena gotovo neprepoznatljivom zbog izobličenja naslijeđenih od počinjenih poremećaja. Uključuje pojedince krivce za sve zločine koje moralna savjest može zabilježiti. Među njima mogu biti vjernici iz svih društvenih slojeva, uključujući i one koji su se za života smatrali uzornima i čak su dosegli visoke razine crkvene hijerarhije […]. Božja je pravda, unatoč tome što je u službi njegova milosrđa koje je odlučilo spasiti pokornike posljednjeg časa, neumoljiva. U Čistilištu nema ni sjene nesavršenosti, iskrivljene vizije istine, neutemeljenog suda ili sumnje, svojevoljne rastresenosti, zaborava krivnje, ogorčenih ili praznih riječi, gorke kritike, neizravne klevete, ironičnog osmijeha, neopravdane jadikovke i tisuće drugih nedostataka koji se smatraju sitnicama, koji nisu izmijenili fizionomiju svakoga od njih; i to uzimajući u obzir milosti koje su ih tijekom života poticale na postizanje svetosti koja je njihovom krivnjom ostala samo ideal. Mnoštvo, dakle, nezamislivo različito, različito tjeskobno i molećivo, koje se mijenja iz trenutka u čas zbog neprestanog protoka duša koje uranjaju u kupelj providnosti, i isto toliko onih koje iz nje izlaze pročišćene i radošću ozarene. “.
TO DRUGO KRALJEVSTVO,
Gdje se ljudski duh čisti i postaje dostojan uzlaska na nebo
Danilo Quinto, talijanski obraćenik, od lijevog radikala do kršćanina, opisao je to u “Od sluge Pannelle do slobodnog sina Božjeg”, od najstrašnijeg stroja talijanske stranačke politike do Krista, s predgovorom monsinjora Luigija Negrija
Vijesti
Kao što je Mesić dijelio „šakom i kapom“ državne dokumente Hagu, tako Plenković dijeli „šakom i kapom“ hrvatske novce „Srpskom svetu“!?
A što je po tom pitanju činio i čini Hrvatski Sabor?
Što je po tom pitanju poduzelo i poduzima Hrvatsko pravosuđe?
Što je po tom pitanju činio i čini hrvatski narod?
Što su po tom pitanju činili i čine članovi HDZ-a?
Što je po tom pitanju činila i čini oporba u hrvatskom političkom životu?
I što su na kraju činile i čine silne braniteljske udruge?
Jesu li se u Domovinskom ratu borili protiv velikosrpske agresije, ili da bi sada financirali Srpski svet?
A radi se o izdaji hrvatskih nacionalnih interesa! Radi se o direktnoj razgradnji države Hrvatske, što je ovim vladajućima na kraju i cilj!
Da se u prvom momentu kada je Stjepan Mesić doveo englesku novinarsku ekipu u arhiv dr. Tuđmana i skinuo pečat, odmah djelovalo i zatražilo njegovu smjenu, ne bi bilo ni detuđmanizacije , ni urušavanja hrvatske državotvornosti.
Ne bi bilo ni Haga, ni razbijanja i uništavanja Hrvatske vojske!
Ne bi bilo ni blaćenja Domovinskog rata i hajke na hrvatske branitelje!
Ne bi bilo ni samoubojstava više od 3 500 hrvatskih branitelja, koji su se ubili razočarani neprijateljskim i izdajničkim vođenjem države Hrvatske!
A imali su mogućnost po članku 129 Ustava RH, Ustavni sud odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Po članku 105.Ustava RH
„Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti.
Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.
O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca.“
Očito je da je tadašnji predsjednik Mesić počinio izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, jer su posljedice njegova neselektivnog dijeljenja državnih dokumenata bile strašne po državu Hrvatsku i omogućile kaznene progone i osude generala Hrvatske pobjedničke vojske u Hagu.
No ni to mu nije bilo dovoljno, već se javio kao zaštićeni svjedok na strani tužiteljstva u Hagu, pa se čak postavilo i pitanje odgovornosti samog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Hrvatsku koja se branila od velikosrpske agresije, time se izjednačavalo po zločinu sa brutalnim srpskim agresorom.
A sve to u skladu sa Memorandumom SANU 2, kojega još i dan danas provode neodgovorne i izdajničke hrvatske Vlade i Predsjednici države, svi nakon smrti dr. Franje Tuđmana!
Samo za usporedbu kako se štite državni interesi, pokazuje Srbija, koja je od Haga tražila tajnost sjednica i zacrnjivanje dokumenata koji bi je mogli kompromitirati i Hag joj je to odobrio!
https://www.icty.org/x/cases/stanisic_simatovic/tdec/bcs/120718_4.pdf
Isto potvrđuje i Pero Kovačević, stručnjak za međunarodno pravo, ekspert za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo u predmetu Gotovina, Čermak i Markač, i suradnik u timu obrane generala Slobodana Praljka u Hagu:
Rekao je da je Srbija surađivala s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju isključivo kad je na to bila prisiljena.
“Izbjegavala je dostavljanje službene dokumentacije Haagu, kada ih je dostavljala tražila je i dobivala dozvolu da se bitni dokumenti zatamne u mnogim dijelovima. Odugovlačila je sa izručenjem svojih državljana sudu u Haagu. Sad jednako radi lakrdiju u suđenju Vojislavu Šešelju za nepoštivanje Suda zbog javnog objavljivanja dokaza sa suđenja u Haagu koji su označeni kao tajni”
Po članku 31, Ustava RH, ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.
Ni sada nije kasno da Mesić odgovara za svoja nedjela, samo da ima političke volje za optužiti ga!
Ali očito nema, jer Mesić i danas baljezga o ustaštvu, a gle apsurda u Australiji je pjevao „ustaške pjesme“ i naravno „ izgubio“ čekove koje su mu Hrvati koji žive u Australiji dali za obranu Hrvatske!
A drugi dio izdaje hrvatskih nacionalnih interesa, sada se to javno vidi, rezultat su , HDZ-ovih predsjednika Vlade od Sanadera do Plenkovića!
Donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina počinje diskriminacija većinskog hrvatskog naroda. Manjinama se daju veća prava nego što im po Ustavu pripadaju. NN 155/2002 , 80/2010.
Kao direktna posljedica tog Ustavnog zakona, manjine imaju zagarantirana 8 mjesta u Saboru, članak 19, imaju pravo prvenstva kod zapošljavanja, po članku 22. stavak 4, pravo prednosti pripadnika nacionalnih manjina pri zapošljavanju je diskriminirajuća u odnosu na matični hrvatski narod. To je čista diskriminacija pri zapošljavanju i nije u skladu sa Ustavom RH, što znači da je protuustavan.
Diskriminirajući su i članci u statutima pojedinih općina i gradova, upravo zato što nisu u skladu sa Ustavom RH, Poveljom Europske unije i Direktive Vijeća EU 2000/78/EZ Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.
U statutima grada Novigrad-Cittanova, grada Rovinja-Rovigno, grada Pula-Pola, grada Buje-Buie.
Znači da se ne može ni natjecati za radna mjesto pripadnik većinskog hrvatskog naroda koji ne zna talijanski jezik. To je protuustavni članak, jer svi po Ustavu RH imamo jednaka prava na rad i slobodu rada.
Po Ustavu RH svi građani RH imaju jednako pravo pri zapošljavanju i prema tome isticanje prednosti pri zapošljavanju pripadnika nacionalne manjine je diskriminirajuće u odnosu na matični hrvatski narod.
Članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, je diskriminirajući ne samo prema Ustavu RH, već i prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava, Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Direktivi Vijeća EU za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.
Članak 3.Ustava RH
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 5. Ustava RH
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 14. Ustava RH
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 15.Ustava RH
U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Članak 8. Ustava RH
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
Članak 146. Ustava RH
Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske Unije.
Članak 14.Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava
Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj konvenciji osigurati će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost
Povelja Europske unije o temeljnim pravima
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:12016P/TXT
Članak 20.
Jednakost pred zakonom
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 21.
Nediskriminacija
1.Zabranjuje se svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija.
2.Unutar područja primjene Ugovorâ i ne dovodeći u pitanje bilo koju njihovu posebnu odredbu, zabranjena je svaka diskriminacija na temelju državljanstva.
Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.
https://www.iusinfo.hr/EU-zakonodavstvo/EU721S3C32000L0078
Svrha je ove direktive osigurati da ljudi određene vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja nisu diskriminirani, već da uživaju jednako postupanje na radnome mjestu.
Poslala sam Zahtjev za izmjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Sabor
I Vladi RH, međutim unatoč požurnici nikada odgovor nisam dobila
„Vlada Republike Hrvatske
Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
Trg Svetog Marka 2
10 000 Zagreb
Klasa: 050-01/21-01/177
URBROJ:50450-02/05-20-02
Pula 30.siječnja 2021.
Predmet; Liljana Benčik-prijedlog za izmjenu ili ukidanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“
Novac koji Vlada RH dijeli srpskoj nacionalnoj manjini po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina vidi se iz godišnjeg rasporeda sredstava.
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_04_47_804.html
Međutim novac koji Vlada daje SNV-u, odnosno njegovu predsjedniku dr. Miloradu Pupovcu za posebne projekte, izvan je raspodjele sredstava po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina.
Od kuda Vladi pravo da „šakom i kapom“ financira projekte SNV-a?
Nije to njihov novac, to je novac svih građana Hrvatske, bez obzira na nacionalnost, a dijeli se Srbima i Talijanima, samo ne Hrvatima ni svemu što ima hrvatski predznak.
Nije Hrvatska Plenkovićevo leno, nije Hrvatsku dobio u miraz ili dotu!
Izabran je na izborima da upravlja Hrvatskom kao dobar gospodarstvenik i političar uvijek u interesu države Hrvatske i svih hrvatskih građana. Nije izabran da diskriminira niti jednu nacionalnu manjinu, ali ni većinski hrvatski narod. A toliko je očita diskriminacija Hrvata u odnosu na privilegirane srpsku i talijansku nacionalnu manjinu. Hrvate je obespravio i sveo na manjinu, bez prava koja imaju manjine.
Koliko je javno poznato, po pisanju Nacionala do 31. 12 2023. Vlada RH, odnosno predsjednik Plenković ( a ostali ministri klimavci samo potvrde) poklonio je SNV-u 15.328.287,41 euro. U 2023. Vlada je dala SNV-u 6,3 milijuna eura, gotovo dvostruko više nego godinu ranije, što su i potvrdili u opširnom odgovoru za Nacional koji potpisuje „generalni sekretar“ Saša Milošević.
U financijskim izvještajima SNV-a iznosi deklarirani kao ‘’prihodi od donacija iz proračuna’’ dramatično se razlikuju u odnosu na stvarne isplate iz proračuna, koje precizno broji sustav Državne riznice. Više Nacionalovih izvora ukazalo je na taj detalj sugeriravši da se radi o mogućem kaznenom djelu utaje ili pronevjere.
‘’Do 2015. godine iznosi su se potpuno poklapali, a nakon toga nastaje razlika koja se s godinama povećava i gotovo redovito SNV prima više novca iz proračuna nego što prikazuje u svojim izvještajima.“
Nije ni čudno, ako se zna da je Milorad Pupovac privatno predsjednik Srpskog Narodnog vijeća (SNV), a kao dužnosnik je zastupnik u Saboru i Saborskom odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i član Savjeta za nacionalne manjine, koji donosi odluku o raspodjeli sredstava SNV-u kojem je predsjednik.
Znači direktno sudjeluje u raspodjeli sredstava i sam sebi odnosno SNV-u dodjeljuje sredstva iz Proračuna RH.
Po Zakon o sprječavanju sukoba interesa ( Narodne novine 26/2011 i 143/2021) članak 1 i članak 3 kao zastupnik u Hrvatskom Saboru Milorad Pupovac je u dvostrukom sukobu interesa.
U tom smislu podnijela sam Prijavu Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, koju je Povjerenstvo uredno zaprimilo 11.12 2023. ali još nemam odgovora da se po toj prijavi postupilo.
Za gradnju megalomanskih 40 srpskih kulturnih centara ( čitaj potencijalnih četničkih štabova) Vlada RH, je do sada dala 26 milijuna eura, što nigdje u izvješćima Vlade nije službeno objavljeno, već su neki novinari došli do tog podatka.
Nasuprot dijeljenja „šakom i kapom“ SNV-u, Vlada RH je dala samo 1.593.000,00 eura, za 2024. godinu.za hrvatsku nacionalnu manjinu izvan Hrvatske.
Vlada je odbila financirati Hrvatsko slovo!
Dok za Hrvatsko slovo nije dala ni 400 000 kuna, ne eura da bi opstalo. Hrvatsko slovo se ugasilo.
Za Pupovčeve Novosti Vlada RH je za 2023. dala 600 000 eura , a za Hrvatsko slovo nije htjela dati ni 400 000 kuna!?
Za talijansku izdavačku kuću Edit i njihove novine La voce del popolo, za 2023.godinu Vlada RH dala je 900 000 eura, a za Hrvatsko slovo, nije htjela dati ni 400 000 kuna!?
Zar je to jednakost po članku 14. Ustava RH?
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_04_42_756.html
Ako gledamo po brojnosti očiti je raskorak između brojnosti stanovništva i izdvojenih sredstava. Po popisu iz 2021 godine, Hrvata u nacionalnoj strukturi ima 91,63%, Srba 3,20%, Bošnjaka 0,62%, Roma 0,46%, Talijana 0,36% i Albanaca 0,36%, dok je udio ostalih pripadnika nacionalnih manjina pojedinačno manji od 0,30%.
Podsjećam kakvu je medijsku halabuku i proteste u Saboru digao Furio Radin, kada je u svom kratkom mandatu ministra kulture dr. Zlatko Hasanbegović 2016.godine smanjio financijsku potporu izdavačkoj kući EDIT iz Rijeke.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koju usput svi mi plaćamo iz Proračuna nije htjela ni čuti, ni razgovarati, pa ni pokušati iznaći bilo kakvo rješenje za financijsku potporu listu Hrvatsko slovo.
Ministrica je odobrila sredstva na pr, za Frljićeve sablazne egzibicije, za loše antihrvatske filmove, a nasuprot tome oporezovala kao šund knjige o Domovinskom ratu generala Praljka, pa je Ministarstvo financija ovršilo s Praljkova računa 435 tisuća kuna, i za Hrvatsko slovo nije htjela dati ni lipe.
Hrvatsko slovo nije bilo samo tjednik. U njegovom prostoru u prizemlju Nacionalne i sveučilišne knjižnice, bilo je mjesto okupljanja, druženja, predstavljanja knjiga, prikazivanja filmova i izložbi mnogih uglednih umjetnika. U tom se prizemnom prostoru održavao i Svjetski festival hrvatske književnosti koji su posjetili mnogi svjetski pisci hrvatskog podrijetla, po ustaljenom običaju bez potpore hrvatske Vlade kada je o hrvatskom projektu riječ.
Plenkovićeva vlada za taj hrvatski kulturni centar koji je tražio samo 400 000 kuna, da opstane, nije htjela dati ni lipe, a za megalomanske srpske kulturne centre od po 5 tisuća metara kvadratnih, dala je do sada 26 milijuna eura. Zar to nije izdaja hrvatskih nacionalnih interesa?
I još Anja Šimpraga u Hrvatskom Saboru pita: „Zašto je problem da srpska nacionalna manjina ima svoje mjesto okupljanja, zašto je problem da se u tim srpskim kulturnim centrima provode programi pomoći u učenju, dječje igraonice? Malo tko se pita kako se ta prava zaista i provode, što se događa kad su te iste zajednice izložene govoru mržnje, etnički motiviranim djelima i postupcima vezanim uz diskriminaciju.“
https://www.portalnovosti.com/zasto-je-problem-da-srpska-manjina-ima-svoje-centre
Problem je zato što Hrvati kao domicilan narod sve to u svojoj državi nemaju. Problem je zato što su upravo Hrvati diskriminirani u svojoj državi, što nemaju hrvatske centre, što ne dobiju ni centa za svoj kulturni centar, a Srbima se daje „šakom i kapom“ za megalomanske kulturne centre u kojima će moći djelovati samo podobni SNV-u i Miloradu Pupovcu, kako je otvoreno izjavio na otvaranju Centra u Zagrebu: „Otvoren je za prezentiranje ne samo srpskog stvaralaštva, već za svako stvaralaštvo koje govori jezikom napretka u slobodi, jednakosti i bratstvu dvaju naroda“ ( znači po njihovu svjetonazoru, jugoslavenstvu i bratstvu i jedinstvu)
Neka SOA malo bolje istraži kome sve predsjednik Vlade RH Andrej Plenković „šakom i kapom“ dijeli proračunski novac od svih građana Hrvatske!
Neka se zastupnici u Hrvatskom Saboru zapitaju koja je njihova USTAVNA odgovornost u nadziranju ukupnog rada Vlade RH!
Neka se Ustavni sud zapita kako prati provođenje Ustava RH i Zakona u radu Vlade RH.
Žalosno je to što znam da se nitko od njih neće zapitati ni istražiti, ali javnost ima pravo znati!
Lili Benčik/ hrvatskepravice
Ovo je primljeno iz Karmela u Mariji Bistrici. Proširimo vijest! ‘Ako uspijemo mobilizirati velik broj ljudi, dogodit će se velika obnova naroda’
Poznati hrvatski svećenik vlč. Dražen Radigović poslao je pismo vjernicima Hrvatske, a vezano za trenutno stanje u našoj Domovini, kojoj je kako kaže, potrebna hitna mobilizacija vjernika. Ovo je njegova poruka Hrvatima:
Pozovite sve, recite svima i molite
Dragi brate i sestro, ako voliš Boga i ako voliš svoju zemlju, potičem te danas da se uključiš u ovu veliku akciju molitve za našu Hrvatsku. Podignite svoje obitelji na molitvu – navečer – bar 10 minuta (prijedlog: možete moliti Krunicu Majke Božje ili Krunicu Božanskog Milosrđa s nakanom za spas Hrvatske).
Svećenici, podignite svoje župe na molitvu. Pozivam da se podignu sve molitvene zajednice u Hrvatskoj, da zbijemo redove i da molimo za našu zemlju! Pozivam sve kršćane da na svojim radnim mjestima potiču ljude dobre volje da mole za Hrvatsku. Trebamo okupiti što veći broj ljudi i kroz molitvu dati Bogu što veći prostor – da zahvati u naše društvo svojom nadnaravnom snagom i da ga oslobodi i iscijeli!
Braćo, organizirajte se i okupite na molitvu. Vapite svim srcem za duhovnu i materijalnu obnovu naše zemlje.
Molite: “Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, spasi Hrvatsku” (10-20 puta).
Ako uspijemo mobilizirati velik broj ljudi koji će moliti dovoljno dugo i ustrajno za svoju zemlju, naša će Hrvatska doživjeti predivnu obnovu! U to možemo biti sigurni! No, jesmo li spremni platiti cijenu? Da budemo molitveni borci, a to znači suradnici Božji za spas naše domovine? Molim od sveg srca da budemo spremni! Dragi Duše sveti ja ti zahvaljujem za silu koju sada oslobađaš da bi podigao molitelje u našem narodu! Daj da budemo revni i gorljivi molitelji, da se jače ljubimo i da svojim molitvama mijenjamo povijest naše zemlje. Amen.
Pokrenimo se ljudi, vratimo molitve u svoje domove, u svoje obitelji i Bog će odgovoriti!
(vlč. Dražen Radigović, Molitvom spasimo svoju Hrvatsku.) https://youtu.be/9x2HCgoVre4?si=Z9OcxWiUoz2SN2UB Proširimo ovaj apel svim koje znamo da se uključe u molitvu…
Blog Maurizio Blondeta od 20. listopada, postavio je članak kao primjer karakterističnog načina razmišljanja kineskih intelektualaca:
Ovdje vidimo kako su Kinezi, usprkos apokaliptičnom maoističkom brisanju prošlosti, ostali “klasični” narod: narod koji ima svoje klasike još prije Krista, a još uvijek ih čita i njima se rukovodi. To im daje “kulturu” koju mi napuštamo. Tko uopće navodi Platona ili Aristotela kao trenutne učitelje? Amerikanci nemaju ništa od toga, i to je jedna od mana Imperija… nemaju kulture.
Prof.dr.sc. Hei Sing Tso:
Koncept multipolarnosti Aleksandra Dugina vrlo je zanimljiva ideja Multipolarnost predstavlja i trend i strategiju. Civilizacije će zamijeniti nacije u geopolitici. Europa, Rusija, Kina, Iran itd. oni predstavljaju snage koje čine ravnotežu protiv anglosaksonaca i globalista. U multipolarnom svijetu, strategija i taktika mogu se izvući iz drevne mudrosti različitih civilizacija. Tijekom razdoblja Zaraćenih država u staroj Kini (474.-221. pr. Kr.) postojala je drevna škola diplomatske misli čiji je utemeljitelj bio misteriozni mislilac poznat kao Guiguzi. Bio je univerzalni učenjak, znanstvenik i praktičar. Čak je i Oswald Spengler hvalio Guiguzijevu mudrost. Guiguzijeva misao proizlazi iz Yijinga 2 (također zvanog I Ching), koji se također naziva “Knjiga promjena”. On je otac tradicionalnog kineskog lukavstva koje, po mom mišljenju, može pridonijeti izgradnji istinske multipolarnosti u očima profesora Dugina.
Postoji nekoliko ključnih ideja u Guiguzijevom razmišljanju. Prvi je da je psihologija superiornija od fizičkog oružja. Za razliku od sustava nacija, rat ideja i masovna psihologija ključni su za multipolarnost. Anglosaksonci i globalisti i dalje teže modernizmu, postmodernizmu, transhumanizmu i progresivnom mišljenju. Kako bi adekvatno odgovorile, multipolarne civilizacije trebale bi se vratiti svojim konzervativnim tradicijama i vrijednostima. Za postizanje ovog cilja bilo bi potrebno stvoriti jedinstvenu frontu mišljenja između Rusije, Europe, Kine i drugih, s naglaskom na tradicionalnim vrijednostima i mudrosti. Ove civilizacije mogu učiti jedna od druge kroz dijalog, što ima za posljedicu njihovo jačanje. Ortodoksno kršćanstvo, taoizam i misao Rumija 3 možda imaju zajedničke točke koje pozivaju na komparativne studije.
Prema Guiguziju, kozmologija uključuje fizički svijet. Stoga nas ne bi trebale zanimati samo vidljive stvari kao što su ekonomija, tehnologija i materija, već bismo trebali uzeti u obzir i nevidljivi svemir kad razmišljamo o politici i strategiji. To je u skladu s tradicionalnom mudrošću euroazijskih civilizacija. Mislioci kao što su Goethe, Oswald Spengler, Carl Gustav Jung, ruski filozofi, pa čak i teoretičari Eneagrama imaju sličan pristup. Znati kako povezati nevidljivu prirodu s ljudskim poslovima može postati ključ borbe u sljedećoj multipolarnoj eri. Etablirani “racionalisti” na Zapadu tvrde da su te struje oblici “pseudo-znanosti”. Zapravo, farmaceutske tvrtke koje dominiraju tržištem odbacuju tradicionalnu kinesku medicinu zbog straha od konkurencije.
Treće, Guiguzi je tvrdio da metafizička umjetnost može pobijediti grubu moć. Umjetnost znači strategija, državnička mudrost, taktika itd. Sve se to može zaključiti iz metafizike. Prema kineskoj mudrosti, metafizika znači “Tao”. Stoga strategija i politika trebaju težiti postizanju najviših ciljeva metafizike u različitim civilizacijama. U usporedbi sa sirovom moći, geopolitičko umijeće metafizike nosi sa sobom težinu morala, bogatstva i kreativnosti. Ubuntu diplomacija u Africi samo je jedan primjer.
Guiguzijevo učenje sadrži mnogo lukavstava i trikova koje nije moguće sve nabrojati u ovom kratkom članku. Među njegove 72 lukavstva, međutim, zaslužuje biti spomenuto ono poznato kao “izbacivanje starog da bi se pojavilo novo”. To znači da stare stvari koristimo na nove načine. Ljudi su skloni lako odustati, čak iu politici, osobito tijekom reformi i revolucija. To je pravilo u znanosti i tehnologiji. Guiguzi nas uči da drevne stvari, uključujući ideje, mogu biti vrlo korisne ako se vješto prilagode. Godine 2022. starija Ukrajinka mahala je crvenom sovjetskom zastavom. Čak i ako je Sovjetski Savez više ne postoji, nitko ne očekuje da će i dalje biti vrlo korisna na bojnom polju.
Kada su fotografije te žene objavljene na internetu nazvane “Babuška Z”, to je imalo psihološki učinak na neke Ukrajince u pogledu njihove povezanosti s Rusijom.
U nadolazećoj multipolarnosti, drevna će mudrost igrati vrlo važnu ulogu u pružanju teorije i strategije za buduće izazove.
izvor: Geopolitika | Maurizio Blondet blog
STUDIJA S OXFORDA POTVRDILA Miokarditis i perikarditis samo kod djece s Pfizerovim cjepivom
“O četiri šamara pape Franje” u članku Ivice Šole
Četnik paradira po Dubrovniku – Gdje ste sada ‘heroji’, generali?! A Ćipe?!!!
Kina sve zabrinutija! Umjetna inteligencija bira mete u Gazi
Dr. Thomas Seyfried: Rak se može spriječiti. Evo 7 NAJVAŽNIJIH pravila za njegovu prevenciju
STUDIJA S OXFORDA POTVRDILA Miokarditis i perikarditis samo kod djece s Pfizerovim cjepivom
“O četiri šamara pape Franje” u članku Ivice Šole
Četnik paradira po Dubrovniku – Gdje ste sada ‘heroji’, generali?! A Ćipe?!!!
Kina sve zabrinutija! Umjetna inteligencija bira mete u Gazi
Dr. Thomas Seyfried: Rak se može spriječiti. Evo 7 NAJVAŽNIJIH pravila za njegovu prevenciju
-
Vijesti1 tjedan agoSTUDIJA S OXFORDA POTVRDILA Miokarditis i perikarditis samo kod djece s Pfizerovim cjepivom
-
Vijesti6 dana ago“O četiri šamara pape Franje” u članku Ivice Šole
-
Vijesti3 tjedna agoJosip Mužić: Javni sotonizam
-
Vijesti1 tjedan agoČetnik paradira po Dubrovniku – Gdje ste sada ‘heroji’, generali?! A Ćipe?!!!
-
Vijesti3 tjedna agoJE LI BOLEST LYME – BIOLOŠKO ORUŽJE? Nagrađivana znanstvena spisateljica Kris Newby i Robert F. Kennedy, Jr. razotkrivaju…
-
Vijesti1 tjedan agoKina sve zabrinutija! Umjetna inteligencija bira mete u Gazi
-
Vijesti2 tjedna agoDr. Thomas Seyfried: Rak se može spriječiti. Evo 7 NAJVAŽNIJIH pravila za njegovu prevenciju
-
Vijesti2 tjedna agoEx. potpredsjednik Pfizera Mike Yeadon tvrdi da su mu britanski parlament blokirao video poruku