Connect with us

Vijesti

TRAGEDIJA U NEW ORLEANSU Mračni sat ulice Bourbon: Savršeno organizirani kaos

Published

on

U 3:15 ujutro na Novu godinu 2025., , kultno srce slavlja u New Orleansu, utonula je u užas. Bijeli Ford F-150 udario je u slavljenike na raskrižju ulica Bourbon i Canal, ubivši 10 ljudi i ranivši više od 35.

 

Vozač je zatim izašao, držeći automatsku pušku i ranio dva policajca prije nego što je smrtno stradao. FBI je napad brzo označio kao teroristički čin, ali ostaje očito pitanje: zašto tamo nisu bile barikade, namijenjene zaštiti jedne od najprometnijih američkih ulica?

Svjedok Jimmy Cothran, promatrajući s balkona noćnog kluba, kritički je primijetio: “Moji prijatelji i ja bili smo iznenađeni [barikadama] što nisu podignute.” Ove barijere, postavljene nakon 2017. godine za zaštitu pješaka, neobjašnjivo su uklonjene zbog radova na cesti, ni manje ni više. Ovo je više od nemara; To je sustavna ranjivost koja se čini gotovo namjernom.

Kako se takva kritična pogreška mogla dogoditi u noći koja je zloglasna po svojim gužvama i kaosu? Tko je dopustio da zaštite nestanu?

Nažalost, ova tragedija nije jedinstvena. Dana 20. prosinca automobil se zaletio u božićni sajam u Magdeburgu u Njemačkoj, usmrtivši petero ljudi i ranivši više od 200. Napadač, liječnik s navodnim “ekstremnim desničarskim sklonostima”, raznio je praznični prostor pun obitelji. Odjeci napada na božićni sajam u Berlinu 2016., kada je vozač povezan s ISIS-om ubio 12 ljudi, nepogrešivi su.

Koje se to mračne snage udružuju…

Prije nekoliko desetljeća takvi teroristički činovi bili su gotovo nečuveni. Danas djeluju rutinski, utkani u tkivo modernog života. Što objašnjava porast ovih savršeno tempiranih zločina u proteklom desetljeću? Koje se snage udružuju kako bi osigurale da nijedan trenutak kolektivne radosti ne ostane nedirnut tragedijom?

Vrijeme se čini previše savršenim da bi bilo slučajno. Ove tragedije nisu puki činovi nasumičnog nasilja, već nose obilježja planiranog kaosa, koji služi kao žarište za raspirivanje straha, podjela i podložnosti.

Tko ima koristi? Strah je valuta koju elita koristi za promicanje svojih planova, bilo da se radi o proširenom nadzoru, militarizaciji policije ili apsolutnoj kontroli. Počinitelji su pijuni u puno većoj igri, a njihovi postupci služe kao katalizatori za politike koje jačaju kontrolu gospodara lutaka.

Barikade koje nedostaju na ulici Bourbon puno su više od logističkog promašaja; Oni su metafora za namjernu demontažu zaštite društva. U New Orleansu, Magdeburgu, Berlinu i šire, svaki napad postaje izgovor za veću kontrolu. Ciklus je predvidljiv: stvoriti kaos, pojačati strah i učvrstiti moć. Pravi arhitekti nisu napadači, već sile koje koriste te događaje za ubrzavanje centralizacije, nagrizanje suvereniteta i produbljivanje društvenih lomova.

Ovo je hibridno ratovanje u svom najčišćem obliku. Ovi naizgled nasumični napadi dio su cjelokupne strategije za pretvaranje straha u oružje. U Europi se događaji poput Magdeburga podudaraju s raspravama o migraciji i nacionalnom identitetu, potičući politike koje centraliziraju autoritet pod tehnokratskim elitama. U Sjedinjenim Državama, Bourbon Street postaje još jedan korak u normalizaciji države nadzora.

Godine 1995. bombaški napad u Oklahoma Cityju otvorio je put Bidenovom Zakonu o domaćem terorizmu, kojemu pripisuje zasluge da je postavio temelje za Patriot Act. Naravno, 11. rujna pružio je posljednji izgovor za Patriot Act i državu nadzora kakvu poznajemo. Čini se da neki misle da nam treba osvježenje, zar ne? Plan je jasan: iskoristiti kaos za provedbu mjera koje bi inače bile nezamislive.

Svaka se tragedija koristi za obmanu javnosti, gurajući je da prihvati narativ vlastite bespomoćnosti. Barikade koje su propale u New Orleansu mentalne su barijere koje nas štite od manipulacije. A te prepreke sustavno uklanjaju oni koji imaju najviše koristi od našeg straha.

Ako se ne zapitamo tko ima koristi od kaosa, možda je sljedeća savršeno tempirana tragedija već na kalendaru, a ovaj put neće odnijeti samo živote, već i posljednje ostatke naše slobode koja nam je prodana kao cijenu za našu sigurnost.
@Theislandernews

Vijesti

NA POMOLU STRAŠAN RAT OLIGARHIJA! Može li ga Trump spriječiti?

Published

on

Najstrašniji rat na pomolu, ali ne u Ukrajini! SAD se spremaju provesti užasan plan, a pitanje je hoće li ga Trump spriječiti ili podržati?

Svijet je na rubu globalnog rata, dok SAD, u skladu s dugoročnom strategijom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkih neokonzervativaca, pripremaju teren za potencijalni sukob s Iranom – posljednjim bastionom otpora na Bliskom istoku – prenosi Epoha portal.

Nakon desetljeća ratova u Iraku, Libiji, Siriji i Jemenu, pozornost SAD-a sada je usmjerena na Teheran, što bi moglo značiti kraj plana poznatog kao “sedam ratova u pet godina”. Hoće li Iran, bogat energetskim resursima i ključni saveznik Rusije i Kine, postati posljednja žrtva geopolitičkih ambicija Washingtona i Tel Aviva?

“Sedam ratova u pet godina”: Povijest plana

Američki ekonomist Jeffrey Sachs podsjeća na poznatu izjavu generala Wesleya Clarka, koji je odmah nakon napada 11. rujna 2001. u Pentagonu obaviješten o američkom planu destabilizacije sedam zemalja.

Ovaj plan je uključivao Libanon, Siriju, Irak, Iran, Libiju, Somaliju i Sudan kako bi se Bliski istok preoblikovao kako bi odgovarao izraelskim interesima.

Plan je formaliziran 1996. kroz strategiju “Clean Break” koju je osmislio Benjamin Netanyahu uz pomoć američkih savjetnika. Bit te strategije bilo je napuštanje koncepta “zemlje za mir” i stvaranje “Velikog Izraela” kroz rušenje propalestinskog režima.

Prvi korak bila je invazija na Irak 2003. kojom je srušen režim Saddama Husseina i otvorena su time vrata daljnjoj destabilizaciji regije. Još jedna koja je pala pod udar zapadne vojne intervencije 2011. bila je Libija, dok je Sirija postala poprištem krvavog građanskog rata koji je započeo u isto vrijeme kad i takozvano arapsko proljeće.

Iran: Konačna destinacija

Bogat naftom i plinom i strateški smješten između Bliskog istoka, središnje i južne Azije, Iran je ključna prepreka američkoj i izraelskoj dominaciji u regiji.

Njegova potpora Hamasu, Hezbollahu i drugim protuizraelskim skupinama, kao i savezništvo s Rusijom i Kinom, čine ga glavnom metom.

Prema Sachsu, Iran je jedina zemlja na listi “sedam ratova” koja još nije destabilizirana. Međutim, napetosti između Teherana i Washingtona dodatno su porasle posljednjih godina, osobito nakon što su se SAD povukle iz nuklearnog sporazuma 2018. i uvele oštre ekonomske sankcije protiv Irana.

Sve ovisi o Izraelu

U analizi trenutne situacije za Informer.rs Ljubomir Đurić iz Centra za nacionalnu politiku naglašava da je trenutni sukob malo vjerojatan.

– Iskreno još ne vjerujem, više mislim da Izrael rješava probleme na Bliskom istoku nego da će Amerika biti izravno upletena u to, pogotovo u ovih nekoliko tjedana kada na mjesto američkog predsjednika dolazi Donald Trump. Ne mislim da će prvi dan početi novi rat, barem u skorije vrijeme – rekao je Đurić.

Na pitanje o ulozi Izraela i Netanyahuovoj agresivnoj retorici prema Iranu, Đurić je dodao:

– Netanyahu je taj koji govori o sukobu s Iranom više od svih ostalih zajedno. Pitanje je bi li to bila akcija uz američko dopuštenje ili njegov osobni potez. Nisam siguran je li ovo američki moment, pitanje je bi li Netanyahu dobio podršku za tako nešto.

Đurić se osvrnuo i na moguću reakciju Rusije.

– Rusija gotovo sigurno neće odgovoriti. Nije reagirala praktički nigdje osim u Ukrajini, ni u Armeniji ni u Siriji. Rusija se sama bavi svojim problemima i najvjerojatnije neće pomoći Iranu. U tom slučaju sigurno bi bilo nekakve reakcije Kremlja, ali osim retorike i osude, Moskva ne bi značajno djelovala – rekao je.

Sirija i Libija: Lekcije iz prošlih ratova

Intervencija u Siriji koju je pokrenula administracija Baracka Obame 2011. bila je dio istog plana destabilizacije Bliskog istoka.

CIA je aktivno podržavala pobunjenike u svrgavanju Bashara al-Assada, saveznika Teherana i Moskve. Unatoč ogromnim resursima uloženim u ovaj sukob, Assadov režim je preživio zahvaljujući vojnoj potpori Rusije i Irana, čime je ta zemlja postala ključna linija otpora američko-izraelskoj strategiji.

Međutim, Assadova vlada konačno je svrgnuta 2024. godine novom ofenzivom pobunjenika nakon što su Rusija i Iran iz nekog razloga odbili značajno pomoći vladi u Damasku u obrani od invazije sa sjevera.

Libija je, pak, nakon svrgavanja Moamera Gadafija doživjela potpuni kolaps. Zemlja, nekoć jedna od najstabilnijih država Afrike, sada je rascjepkana na suparničke frakcije, dok je njezina naftna industrija postala plijen međunarodnih igrača.

Mogući scenariji sukoba s Iranom

Analitičari upozoravaju na nekoliko mogućih scenarija američke intervencije u Iranu, uključujući:

Zračni napadi na nuklearna postrojenja: Izrael već dugo zagovara vojnu akciju protiv iranskog nuklearnog programa, dok je Washington i dalje oprezan u pogledu mogućih posljedica.

Potiče unutarnje nemire: Prosvjedi u Iranu, često povezani s ekonomskim problemima uzrokovanim sankcijama, mogli bi poslužiti kao izgovor za vanjsku intervenciju.

Opći rat: Izravna vojna intervencija nosi rizik eskalacije u širi regionalni, pa čak i globalni sukob, s obzirom da su Rusija i Kina ključni saveznici Irana.

Implikacije za regiju i svijet

Napad na Iran imao bi dalekosežne posljedice za globalnu geopolitiku.

Za Rusiju bi pad Teherana značio gubitak ključnog saveznika na Bliskom istoku i daljnje jačanje američkog utjecaja u regiji. Energetska tržišta bila bi ozbiljno destabilizirana, što bi moglo utjecati na Moskvu i Peking, ali i Europu koja je ovisna o uvozu nafte i plina.

Za Kinu je Iran ključni partner u inicijativi “Pojas i put”, dok je za Rusiju Teheran ključni saveznik u balansiranju američkog utjecaja. Njihov gubitak mogao bi izazvati domino efekt u široj euroazijskoj regiji.

Može li Amerika izdržati posljedice?

Postavlja se pitanje ne samo hoće li SAD uspjeti izvršiti pritisak na Iran, nego i hoće li moći izdržati posljedice takve odluke.

Ekonomski udar: Iran kontrolira Hormuški tjesnac, ključnu točku za globalnu trgovinu naftom. Svaka eskalacija u regiji mogla bi gurnuti cijene energije na neodržive razine, s katastrofalnim posljedicama za globalno gospodarstvo, uključujući i SAD.

Vojska na rubu iscrpljenosti: Nakon dva desetljeća rata u Afganistanu i Iraku, američke oružane snage već se suočavaju s problemima novačenja, morala i logistike. Sukob s Iranom, koji ima značajne konvencionalne snage u Iraku i mrežu saveznika poput Hezbollaha, Hamasa i šijitskih milicija, mogao bi dovesti do novog, dugotrajnog vojnog sukoba.

Geopolitičke implikacije: Rusija i Kina vjerojatno ne bi stale po strani ako bi Iran bio napadnut. Njihova potpora Teheranu mogla bi dodatno destabilizirati regiju i uzrokovati šire sukobe, dok bi američki saveznici poput Saudijske Arabije i Izraela bili meta odmazde.

Odgovor Irana: Je li moguće zadržati Teheran?

Iran ima sofisticiranu vojnu infrastrukturu i duboko ukorijenjenu mrežu regionalnih saveznika. Njegova reakcija na napad mogla bi biti snažna i višedimenzionalna:

Blokada Hormuškog tjesnaca: Iran je već upozorio da bi, ako bude napadnut, mogao zatvoriti ovaj ključni koridor za globalnu trgovinu naftom, uzrokujući golemu štetu svjetskom gospodarstvu.

Rakete dugog dometa: Iranska tehnologija balističkih projektila omogućuje napad na američke baze u regiji, kao i na Izrael, što bi dodatno zakompliciralo situaciju.

Asimetrično ratovanje: Hezbollah, šijitske milicije u Iraku i jemenski Huti mogu pojačati napade na američke i izraelske interese, uključujući naftnu infrastrukturu u Perzijskom zaljevu.

Cyber ​​​​ratovanje: Iran je pokazao značajan kapacitet za cyber napade koji bi mogli ugroziti američke financijske sustave, infrastrukturu i vojne mreže.

Što će Rusija izgubiti ako Iran padne?

Rusija, koja je mnogo uložila u vojnu i gospodarsku suradnju s Iranom, suočila bi se s ozbiljnim strateškim gubicima ako Teheran padne.

Gubitak regionalnog saveznika: Iran je ključni stup ruskog utjecaja na Bliskom istoku. Njegov pad otvorio bi vrata američkoj dominaciji u regiji i dodatno izolirao Moskvu.

Energetska konkurencija: Američka kontrola nad iranskim izvorima nafte i plina mogla bi potkopati položaj Rusije na globalnom energetskom tržištu i dodatno oslabiti rusko gospodarstvo.

Geopolitika Euroazije: Iran je ključni partner Rusije u borbi protiv američkog utjecaja u srednjoj Aziji. Njegov gubitak mogao bi oslabiti rusku poziciju u regiji i otvoriti vrata povećanju američkog i kineskog utjecaja.

Uloga Kine

Kina je prošle godine povećala uvoz nafte iz Irana, čime je Teheran postao jedan od glavnih dobavljača Pekinga. Iran je ušao u taj prostor zbog kineskih ograničenja uvoza skupe nafte iz Rusije. Iranci već godinama ne mogu normalno prodavati naftu, posebno nakon 2018. kada je tadašnji američki predsjednik Donald Trump ponovno uveo sankcije Teheranu.

Iranska trgovina naftom odmah je pala na 0,5 milijuna barela dnevno, a u nekim mjesecima gotovo na nulu, jer su svi glavni klijenti Teherana – Indija, zemlje EU, Turska, Japan i Južna Koreja – prestali kupovati naftu od Irana pod pritiskom Washingtona. Jedina iznimka je Kina u koju su tankeri iz trećih zemalja dopremali iransku naftu i tako zaobišli sankcije.

Sada se trgovina između Teherana i Pekinga intenzivirala. Prošla godina bila je posebno uspješna za Iran. Dopušteno je da se izvoz nafte približi 1,5 milijuna barela dnevno na početku godine i do 2,2 milijuna barela u kolovozu. Posao cvjeta jer Iranci prodaju naftu Kinezima uz prosječan popust od 10 do 15 dolara, daleko više nego što nudi Rusija.

U slučaju izravnog rata između Sjedinjenih Država i Irana, ta bi razmjena zapravo bila prekinuta, što bi moglo značiti da će Kina biti ta koja će uskočiti u pomoć Iranu i možda zaustaviti svaki pokušaj Sjedinjenih Država da ugrozi moć u zemlji.

Je li stvarno Iran došao na red?

Cijeli članak pročitajte na Epoha portalu.

Continue Reading

Vijesti

Opsjednuti rasom! KAKO SE OGRANIČAVA SLOBODNA MISAO NA IVY LEAGUE sveučilištima

Published

on

KAKO DIJELE STUDENTE? Novi izvještaj dokumentira kako elitna američka sveučilišta primjenjuju inicijative DEI

 

Equal Protection Project (Projekt jednake zaštite), koji je osnovao i kojim rukovodi profesor sa Sveučilišta Cornell William Jacobson, objavio je detaljan izvještaj o utjecaju DEI-a (engl. diversity, equity, inclusion – raznolikost, jednakost, uključivost) na sveučilištima Ivy League (Liga bršljana).

U svojem opsežnom izvještaju „Otrovni bršljan: DEI i pad Ivy Leaguea“ Jacobson istražuje programe koje osam sveučilišta Ivy League primjenjuje i zahtijeva od svojih studenata.

„Pregled praksa sveučilišta Ivy League u našem projektu CriticalRace.org pokazuje znatne napore tih sveučilišta da se čine usklađenima s odlukom Vrhovnoga suda o afirmativnoj akciji, dok istovremeno održavaju prakse DEI-a koje nastavljaju s opsesijom oko rasnih identiteta“, rekao je Jacobson za Fox News Digital.

U svojem izvještaju Jacobson pokazuje kako sveučilišta Ivy League zaobilaze odluku Vrhovnoga suda od 29. lipnja 2023., koja utvrđuje da se rasa ne smije uzimati u obzir prilikom donošenja odluka o prijamu na sveučilišta.

„Sveučilišta Ivy League pretvaraju se da ne uzimaju rasu u obzir prilikom prijama, ali zatim nude prilike za eseje u kojima studenti mogu govoriti o svojoj rasi“, rekao je.

„Odluka Vrhovnoga suda o afirmativnoj akciji donesena je u kontekstu prijama na sveučilišta, ali jasno je da je mišljenje Suda u svojoj srži bilo temeljeno na Klauzuli o jednakoj zaštiti koja se primjenjuje i na drugim sveučilišnim pitanjima.“

Rezultati

Jacobsonov izvještaj otkriva sljedeće činjenice o osam sveučilišta Ivy League:

Četiri sveučilišta (Columbia, Harvard, Princeton i Yale) zahtijevaju DEI osposobljavanje u sklopu programa orijentacije za studente.

Šest sveučilišta (Brown, Columbia, Cornell, Penn, Princeton i Yale) zahtijevaju DEI osposobljavanje za nastavno osoblje ili zaposlenike u nekom obliku.

Svih osam sveučilišta imaju urede DEI-a na institucionalnoj i/ili odjelnoj razini.

Pet sveučilišta (Brown, Columbia, Cornell, Dartmouth i Yale) imaju strateški plan posvećen DEI-u ili antirasizmu.

Svih osam sveučilišta uključuje DEI ili teme Kritičke rasne teorije (CRT) u svoje predmete i kurikule.

Svih osam sveučilišta ima sustave za prijavu pristranosti.

Jacobson je rekao da je otkrio kako se sveučilišta „pretvaraju“ da ne uzimaju rasu u obzir, a zapravo to često čine.

„Sveučilišta Ivy League pretvaraju se da ne uzimaju rasu u obzir, ali zatim pružaju prilike za eseje u kojima studenti mogu govoriti o svojoj rasi“, rekao je.

„Teško je povjerovati da u okružjima u kojima je DEI dominantna ideologija, koja poprima gotovo religiozni status, rasa ne ulazi u odluke o prijamima, čak i ako postoji kozmetički premaz kako bi se pružila moguća pravna zaštita.“

Brown University

Izvještaj je otkrio da svi odjeli na Brownu zahtijevaju višegodišnji plan za DEI.

Columbia University

U sklopu programa orijentacije, studenti na Columbiji prolaze kroz program „Inclusion & Belonging“, koji, prema Jacobsonu, „uključuje pojmove kao što su uključivost, raznolikost, jednakost, savezništvo i pristranost“.

Cornell University

Na Cornellu, studentska grupa DoBetterCornell sudjeluje u razvoju obrazovnoga zahtjeva koji se usredotočuje na teme poput sustavnoga rasizma, pristranosti, kolonijalizma i nejednakosti.

Osim toga, Jacobson je otkrio da je 2024. godine pokrenut Centar za rasnu pravdu i pravednu budućnost, koji se usmjerava na anti-crni rasizam.

Dartmouth University

Svi studenti na Dartmouthu moraju pohađati nastavu o kulturi i identitetu.

Harvard University

Harvard ima Ured za jednakost, raznolikost, inkluziju i pripadnost, koji također ima Institut za inkluzivno poučavanje, posvećen osposobljavanju nastavnoga i administrativnoga osoblja za primjenu inkluzivnoga poučavanja.

Princeton University

Princeton, kako izvještaj navodi, zahtijeva da svi zaposlenici, studentski predstavnici, nastavnici uključeni u postdiplomski prijam i zapošljavanje moraju pohađati nastavu o kulturi i raznolikosti te osposobljavanje o DEI-u.

University of Pennsylvania

Penn ima obvezni predmet o kulturnoj raznolikosti za sve studente preddiplomskoga studija, kao i predmet o međukulturnoj perspektivi za sve studente Wharton School.

U 2022. godini, Ivy League je uveo DEI i čimbenike za poslovne smjerove na temelju okoliša, društva i upravljanja (ESGB) za studente Wharton škole kao smjerove i kao preddiplomske kolegije.

Jacobson je istaknuo da Penn također ima program poznat kao Projects for Progress, koji nudi do 100.000 dolara subvencija za projekte usmjerene na teme poput sustavnoga rasizma.

Yale University

Yale ima uvjet da svaka škola i administrativna jedinica mora imati petogodišnji plan za DEI, izvještava Jacobson.

Equal Protection Project usmjeren je na suzbijanje diskriminacije temeljene na rasi. Organizacija je osporila više od 100 stipendija i programa koji diskriminiraju bijele i azijske studente na sveučilištima širom zemlje.

„Da bi se u potpunosti postigao standard nediskriminacije prema odluci Vrhovnoga suda, kulture opsjednute rasom na sveučilištima Ivy League moraju se promijeniti“, rekao je Jacobson. „Bit će to dug proces. Odluka Vrhovnoga suda bila je samo prvi korak.“

Fox News Digital

Continue Reading

Vijesti

“Jel znate li kako izgleda valjan, dobar čovjek, za kojim toliki uzdišu?” SRETNA NOVA GODINA!

Published

on

Sretna vam i blagoslovljena Nova 2025. godina!

“Jel znate li kako izgleda valjan, dobar čovjek,
za kojim toliki uzdišu?
Za kojim uzdiše i Crkva i Domovina?
Tip valjanog čovjeka nije niti farizej niti carinik,
niti mason niti boljševik, nije ni kapitalist ni proleter,
nije ni “drug” ni “drugarica”, ni demokrat!
Nego je tip valjanog čovjeka,
kakva treba i očekuje kao ozebao sunca
i Crkva i Domovina,
onaj, kojeg nam predstavlja ne ljudska nego Božja mudrost
riječima:
“Boga se boj i zapovijedi njegove vrši;
to je potpun čovjek!”
(Prop 12,13)
Eto, na tome se lomi sve!
Sasvim su besmisleni i najljepši programi,
prije nego se sagne ponizno glava,
pa bila i najučenija,
pred Stvoriteljem svijeta!”
Bl. Alojzije Stepinac
(Našu) Prošlost ostavimo Božjem milosrđu, a budućnost njegovoj providnosti!
Dobro jutro! Na dobro vam došla Nova 2025. Godina Gospodnja!
Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved