Prije devet godina nadbiskup Carlo Maria Viganò bio je izaslanik Svete Stolice u SAD-u, radeći s Bijelom kućom i Kongresom kako bi pripremio posjet pape Franje zemlji.

foto: Edward Pentin

Ovog tjedna nadbiskupa Viganòa sudi vatikanski Dikasterij za nauk vjere, optužili su ga za poticanje raskola, negiranje legitimiteta pape Franje i odbacivanje Drugog vatikanskog sabora. Suočava se s mogućim kaznama koje uključuju ekskomunikaciju i otpuštanje iz kleričke službe.

Navodna nadbiskupova transformacija predstavlja ekstreman primjer polarizacije koja je zahvatila Crkvu i šire društvo tijekom posljednjeg desetljeća. Bez obzira na rezultate njegova suđenja, kontroverze koje je potaknuo i polemička klima koju utjelovljuje nastavit će se u doglednoj budućnosti kao glavni izazovi katoličkom jedinstvu.

Čak i prije razlaza s papom Franjom, nadbiskup Viganò bio je poznat kao borbena osoba, neuobičajeno otvorena za karijernog diplomata. Kao visoko rangirani velikodostojnik u administraciji Grada Vatikana pod papom Benediktom XVI., pisao je papi i Državnom tajniku optužujući druge vatikanske dužnosnike za korupciju i zlouporabu ovlasti. Također je molio da ga ne pošalju u Washington kao papinskog nuncija, žaleći se da je premještaj pokušaj obračuna njegovih neprijatelja s njime. Pisma su izazvala veliku buru kada su objavljena 2012., kada je već bio u SAD-u.

Bez obzira na objavu pisama, nadbiskup Viganò ostao je na mjestu nuncija do kraja vladavine pape Benedikta XVI., a zatim pod papom Franjom. Posjet posjete pape Franje SAD-u naširoko je hvaljen kao uspješan, iako je došlo do kontroverzi zbog susreta pape Franje s Kim Davis, dužnosnicom iz Kentuckyja koja je bila zatvorena jer je odbila potpisati dozvole za ‘istospolne brakove’. Glasnogovornik Vatikana kasnije je rekao da je nuncij dogovorio sastanak, a da papi nije jasno rekao njegov značaj.

Papa Franjo prihvatio je ostavku nadbiskupa Viganòa sljedeće godine, ubrzo nakon što ju je nadbiskup podnio navršivši 75. godinu života. Bivši diplomat otišao je u mirovinu i povukao se iz javnosti.

Malo tko je mogao predvidjeti njegov povratak u javni prostor, a još manje šokantan način na koji je to učinio. U kolovozu 2018. objavio je dugačko pismo u kojem optužuje papu Franju za nedjelovanje u slučaju tadašnjeg kardinala Theodorea McCarricka, ignorirajući ograničenja koja je McCarricku postavio papa Benedikt XVI. Učinio ga je važnim savjetnikom, bez obzira na optužbe za spolno zlostavljanje, i odlučivao je u pogledao imenovanja američkih biskupa. Nadbiskup Viganò pozvao je tada papu Franju na ostavku.

Ovaj napad na papu od njegovog bivšeg diplomata je pogoršao napetosti u Crkvi, ne samo između Rima i američkog episkopata.

U danima nakon objave pisma nadbiskupa Viganòa, nekoliko američkih biskupa istupilo je kako bi jamčilo za nadbiskupov kredibilitet ili pozvalo na istragu oko njegovih tvrdnji. Tadašnji predsjednik Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, kardinal Daniel DiNardo, smatraju je važnim pismo zbog postavljanja pitanja koja „zaslužuju odgovore koji su uvjerljivi i temeljeni na dokazima”.

Slučaj Viganòa je dodatno zahladio odnose između Konferencije katoličkih biskupa SAD-a i Vatikana tijekom pontifikata pape Franje. Ostala su pitanja uključivala kako se nositi s optužbama za zlostavljanje maloljetnika ili zataškavanje od strane biskupa, treba li uskratiti pričest katoličkim političarima poput predsjednika Bidena koji podupiru legalizirani pobačaj i koliko snažno isticati pitanja socijalne i ekonomske pravde i okoliša.

Vatikan je na kraju objavio izvješće koje pokazuje da papa Franjo i njegova dva prethodnika nisu uspjeli disciplinirati McCarricka, koji je 2019. postao prvi kardinal u modernom dobu koji je otpušten iz kleričke službe. Nakon što je zbog pritiska javnosti održano suđenju u Vatikanu, McCarrick je proglašen krivim za spolno zlostavljanje maloljetnika i nedolično ponašanje.

Nadbiskup Viganò nastavio je govoriti o sve širem nizu problema.

Napisao je 2020. otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Donaldu Trumpu hvaleći njegovo vodstvo usred pandemije COVID-a 19 i reakciju na prosvjede nakon ubojstva Georgea Floyda, tvrdeći da je društvene nemire orkestrirala zavjerenička elita. Pismo eksplicitno povezuje kontroverze unutar Crkve sa sekularnim političkim raspravama. „Kao što postoji duboka država, postoji i duboka Crkva koja izdaje svoje dužnosti i odriče se svojih ispravnih obveza pred Bogom“, napisao je tada nadbiskup Viganò.

Ovog tjedna, najavljujući svoje suđenje u Vatikanu zbog navodnog raskola, nadbiskup je objavio dugačku izjavu koja povezuje ono što on opisuje kao agendu pape Franje s onom sekularne ideologije globalizma. Papu optužuje za promicanje nekontroliranog useljavanja, LGBTQ+ ideologiju i planova zaštite okoliša, svrstavanje Crkve uz Svjetski ekonomski forum i ignoriranje progona katolika u Kini i diljem svijeta.

„Bergoglio je za Crkvu ono što su drugi svjetski vođe za svoje nacije: izdajice, prevratnici i konačni likvidatori tradicionalnog društva”, napisao je nadbiskup Viganò, pozivajući papu njegovim prezimenom.

Ako ništa drugo, nadbiskupova optužnica korisna je kao ilustracija kako su kontroverze unutar Crkve istovjetne s raspravama u sekularnoj politici

U svojoj izjavi, u kojoj prkosno pozdravlja optužbe Vatikana protiv njega kao „razlog časti”, nadbiskup Viganò sebe uspoređuje s pokojnim nadbiskupom Marcelom Lefebvreom, utemeljiteljem Družbe svetog Pija X., koji je ekskomuniciran zbog ređenja biskupa bez odobrenja Svete Stolice.

Teško je zamisliti da sljedbenici nadbiskupa Viganòa broje više od malog dijela od 600 000 laika koji, prema informacijama Družbe sv. Pija X., svakodnevno pohađaju tradicionalnu liturgiju. Umirovljeni nuncij je zajedljivac, a ne utemeljitelj pokreta. Ipak, njegova zapaljiva poruka dosegla je milijune, dijelom zahvaljujući snazi društvenih medija i nestabilnoj atmosferi trenutnog javnog diskursa.

Povijest Crkve prepuna je primjera polemike još žešćih od one nadbiskupa Viganòa. Ali brzina i domet komunikacijskih medija danas su, naravno, bez presedana. Vatikan će se od sada morati boriti s ovom realnošću, tko god papa bio i kakvo god nezadovoljstvo mu se spočitavalo.

Izvor NCRegister | QuoVadisEcclesia

Otkako je prošlog četvrtka održana prva predsjednička debata između Bidena i Trumpa ne prestaju spekulacije o tome kako je ovaj “rani” termin za debatu namjerno izabran kako bi se Bidena prije konvencije izbacilo iz utrke. Bilo je gotovo bolno gledati aktualnog američkog predsjednika kako se muči sklopiti dvije rečenice i njegov je nastup uopće kod ljudi pobuđivao samo potrebu da pozovu hitnu pomoć, piše Borislav Ristić za Večernji list.

I doista, kako se debata završila tako je krenula mahnita kampanja svih mogućih medija i influencera na društvenim mrežama s javnim pozivima Bidenu da odstupi iz predsjedničke utrke. Isti ljudi koji su se do jučer međusobno uvjeravali kako je Biden mentalno sasvim sposoban obnašati predsjedničku dužnost, sada su se natjecali u dramatičnim pozivima vrhu demokrata i Bidenovoj obitelji kako bi ga uvjerili da odstupi.

Sve to dizanje prašine i stvaranje panike oko Bidenove sposobnosti za predsjedničku utrku, promatrača sa strane je moralo pomalo ostaviti u nevjerici, kada je svakome bilo jasno da ovaj ni prije četiri godine nije bio sposoban za samostalno obavljanje ni osnovnih funkcija, a kamoli za stresnu predsjedničku funkciju. Samo od sebe se nadavalo pitanje gdje su bili svi ti silni analitičari i influenceri zadnjih par godina?

Prvi je dojam stoga bio kako je sve to paničarenje na lijevom spektru američke politike dosta loša gluma, iza koje se od starta krije namjera da se poluživog Bidena zamjeni s nekim drugim kandidatom. Ako je to tako, bit će zanimljivo gledati što će se događati narednih dana i kako su mislili izvesti povlačenje nekoga tko možda ni ne zna da je predsjednik. Možda se nezgodno saplete ili mu padne nešto na glavu?

I prije četiri godine Biden je bio biljka

Ali, onda pomislite kako tu možda i nema nekog plana, već se radi o iskrenoj panici ljudi koji su odjednom sišli s nekog oblaka i na vlastito zaprepaštenje ugledali staro, ružno lice stvarnosti koju su sami izgradili. Nikada, naime, ne bi trebalo smetnuti s uma činjenicu kako je današnja intelektualna i politička elita komplot jednodimenzionalnih umova koji nisu sposobni za nekakve igre trodimenzionalnog šaha.

Naravno da su ljudi koji donose odluke znali i prije četiri godine da je Biden biljka, ali su ga ipak isturili kao kandidata. Bilo je samo važno pobijediti Trumpa, pa se nitko nije zamarao pitanjem kako će čovjek s ozbiljnom demencijom obavljati predsjednički mandat, ili čak ići u utrku za drugi mandat. Sada, kad se taj trenutak približio, žele ga se osloboditi i gurnuli su ga u vatru kako bi imali opravdanje da ga se riješe.

No, to je samo prvi korak i izgleda kako nitko nema pojma što dalje? Ne postoji nikakav plan, a američka ljevica se izgleda nada kako će odnekud iskočiti neki mlad i atraktivan kandidat koji će moći privući dovoljno ljudi na izbore kako bi ih opet mogli pokrasti. Nitko od tih analitičara ne predlaže rješenje, nitko ne vidi tko bi mogao zamijeniti Bidena, pa je možda u redu povjerovati kako se doista radi o panici.

Psiholozi su odavno dijagnosticirali kako ljudi primarno žive u svijetu osjećaja i kako je većina naših životnih odluka motivirana upravo tim prvim dojmovima, nad kojima razum nema nikakvu moć. No, što se događa kada shvatimo kako i politička i intelektualna elita, koja upravlja ovim svijetom, živi u balonu čistih osjećaja, nesposobna za bilo kakvo racionalno promišljanje svojih postupaka?

To je svijet u kojem vladaju mediokriteti, svijet kaosa u kojem nitko nema ideju što će se sutra dogoditi. Pravi bi vic, ipak, bio da se Bidenu nešto dogodi nakon konvencije, pa poslije dementnog Bidena za novog lidera svijet dobije notornu Kamalu Harris?

OBEĆAO SAM MU DA ĆEMO IZNJEDRITI ISTINU NA SVJETLO Bivši vatikanski revizor, Libero Milone, uvjeravao je da je smrt kardinala Georgea Pella “okružena misterijom”. “Na njegovoj sahrani, uz njegov lijes, obećao sam mu da ćemo iznijeti istinu na vidjelo”, izjavio je Milone, prenosi list “The Australian”.

foto-ilustracija: X.com

(Katolisch/InfoCatólica) Ekonomist je tako nagovijestio povezanost Pellove smrti i skandala s nekretninama u Vatikanu. Prema istrazi australskih medija, mjesecima se u Vatikanu šuškalo o posljednjim satima Pellova života zbog neobične manipulacije njegovim tijelom. Nakon obdukcije, rečeno je da je njegovo tijelo ostavljeno “u neredu” umjesto da je pripremljeno kao obično.

Nakon rutinske operacije zgloba kuka, 10. siječnja 2023. u bolnici Salvator Mundi u Rimu, bivši australski kurijski kardinal službeno je preminuo od posljedica postoperativnih komplikacija.

Prema novinama, anonimni izvori bliski Vatikanu tvrdili su da bolnički videonadzor nije bio na mreži u vrijeme Pellove smrti. Na odgovarajući upit bolnici nije odgovoreno. Također se priča da nijedan liječnik nije bio dostupan u vrijeme Pellove smrti. Nakon operacije, Pell (81) se prvo probudio u stabilnom stanju i ubrzo je neočekivano preminuo od zastoja srca.

Libero Milone, the only man left alive of the high-powered trio who launched Pope Francis’s reforms of the Holy See’s ­corrupt financial systems, reveals he made a heartfelt vow to George Pell while paying final respects at his coffin in Rome: https://t.co/b6TB45fXKD pic.twitter.com/jVj9mLKfbu

— The Australian (@australian) July 3, 2024

Nadalje, bliski prijatelji u Vatikanu apelirali su na Pella da se medicinski zahvat na kuku obavi u Rimu, a ne u Australiji. Prema novinama, neobično je da je operiran u privatnoj bolnici Salvator Mundi, a ne u klinici Gemelli, u blizini Vatikana. Bolnica Gemelli je nastavna bolnica Katoličkog sveučilišta u Rimu. Tamo obično dolaze visoki vatikanski dužnosnici, uključujući i Papu.

Nakon što je služio kao nadbiskup Melbournea i nadbiskup Sydneya, Pell je od 2014. do 2019. bio prefekt novoosnovanog Tajništva za gospodarska pitanja Kurije. Godine 2003. papa Ivan Pavao II. ga je uzdigao u kardinala. Od 2013. do 2018. Pell je bio član Vijeća kardinala, bliskog savjetodavnog tijela pape Franje. Nakon što su se 2008. pojavile prve optužbe za prikrivanje zlostavljanja protiv Pella, australska policija je 2017. započela istragu o seksualnom zlostavljanju maloljetnika koje je kardinal ‘počinio’ dok je bio svećenik i nadbiskup u Australiji. Godine 2018. Pell je proglašen krivim, što je godinu dana kasnije potvrdio i žalbeni sud. No, 2020. ovu je kaznu protiv kardinala poništio najviši australski sud zbog nedostatka dokaza. Pell je bio u zatvoru više od godinu dana kao nevin čovjek.

Kao vatikanski revizor, Milone je bio blizak Pellov suradnik u reorganizaciji financija crkvene države u Vatikansko tajništvo za ekonomska pitanja. Godine 2017. Milonea i još jednog vatikanskog zaposlenika otpustio je nadbiskup Giovanni Angelo Becciu, tadašnji zamjenik Državnog tajništva. Taj je potez poduzet u vezi s imovinskim skandalom koji je u međuvremenu iznesen pred vatikanske sudove. Becciu je 2023. godine osuđen na pet i pol godina zatvora i novčanu kaznu zbog prijevare i pronevjere.

Milone je tužio Državno tajništvo za više od devet milijuna eura odštete zbog svoje smjene, no tužbu je vatikanski sud odbacio u siječnju 2024. Milone je najavio da će se žaliti. Bivši revizor sebe smatra žrtvom korupcije i sukoba interesa u Vatikanu.

izvori: infocatolica.com | The Australian