Svako malo u vremenima poput ovih, vremenima kada toliki broj katolika napušta vjeru ili je olako shvaća, dobro se prisjetiti proroka Ilije u njegovim najtežim trenutcima. Bio je u pećini, umoran i istrošen, toliko depresivan da je jedva mogao jesti.

Bila su to vrlo mračna vremena, kada je veliki broj Židova napustio čašćenje Gospodina i kleknuo pred Baalom. Jezabela, supruga židovskog kralja Ahaba, odigrala je glavnu ulogu u ovoj rasprostranjenoj i rastućoj apostaziji. Ilija se borio i borio protiv toga, i ponekad osjećao posve sam.

Pa se tako, bježeći od kraljice Jezabele i duboko obeshrabren njegovim židovskim narodom, koji su bili ili previše zbunjeni ili previše uplašeni da se odupru religiji Baala, Ilija osjećao posve sam. Možda je mislio da je jedan od posljednjih koji revnuje za pravu vjeru. U špilji, Ilija izriče svoju tužaljku.

Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: »Što ćeš ti ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život.« (1 Kr 19, 9-10).

Ali Bog ne želi ni čuti za ovakav očaj ili jadikovanje, pa kaže Iliji:

»Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala. (1 Kr 19, 15-18).

Dakle, ima i drugih! Mali je to ostatak da budemo jasni, ali Ilija nije jedini. Mali ostatak ostaje vjeran i Bog će sve obnoviti, surađujući s njima.

Iliji je zapovjeđeno da ne upada u malodušnost, nego da nastavi propovijedati i pomaže vođe i proroka koji će nastaviti propovijedati poslije njega.

Ovo je, dakle, pouka za sve nas.

U vremenima poput ovih, teško je ne osjećati se kao Ilija: duboko razočaran, pa čak i obeshrabren zbog propadanja našega društva. Koliko naših sunarodnjaka, pa i vjernika kleči pred Baalom našeg vremena, prihvaćajući doktrine demona? Koliki su zavedeni od strane Jezabele i lažnih religija Baala našega vremena, otklanjajući križ u zamjenu za udobnost i sebične želje? I tako sada, kao i tada, mnogima je rečeno da žrtvuju svoju djecu, ubijaju nevine (nazvavši to “izbor”, ili “žensko zdravstvo”, ili “reproduktivne slobode”). Tu je i rašireno nerazumijevanje braka; bjesomučni razvodi, suživot i blud; djeca se rađaju izvan svetog braka; u društvu postoji rasprostranjeno prihvaćanje istospolnih zajednica, čak se otvoreno slave homoseksualne aktivnosti. Sve to ozbiljno šteti djeci, uništavajući obitelj, jedinu instituciju koja može dobro odgojiti djecu.

Eutanazija je ponovno u vijestima, a čini se da se i poligamija nazire na horizontu.

Dakle, danas živimo u kulturi pobune. I, nažalost, previše nas u Crkvi (čak i među svećenstvom i crkvenom hijerarhijom) je opčinjeno, podliježući lažnom suosjećanju.

No, da ne bismo postali poput Ilije u špilji, obeshrabreni i na rubu očaja, moramo ponovno čuti Božje riječi Iliji: Ostavit ću u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.

Bog ima način kako će raditi s ostacima kako bi se obnovilo kraljevstvo. Tajanstveno, On dopušta neku vrstu rezidbe, da otpadnu oni koje On naziva kukavicama (npr. Suci 7, 3; Otk 2, 8). No, s onima koji su ostali, On može ostvariti veliku pobjedu.

Uzmite u obzir da je, u podnožju križa, samo jedan biskup (tj, jedan svećenik, jedan čovjek) imao hrabrosti biti tamo. Samo četiri ili pet žena imale su tu istu hrabrost. Ali Isus je bio s njima. I s ovim ostatkom, samo djelićem njegovih sljedbenika, On je pobijedio.

Dakle, ostanimo čvrsti; ostanimo sigurni; ne smijemo očajavati. Postoji sedam tisuća koji nisu kleknuli pred Baalom ovog vremena. S malom skupinom, Gospodin može pobijediti. Jeste li među tih sedam tisuća? Ili ste odani nekim baalima? Gdje stojite?

Iliju je Bog podsjetio kako nije sam. Postoje mnoge dobre duše koje se još uvijek mogu naći. Potražite ih; izgraditi saveze i budite se spremni oduprijeti, boriti protiv dolazećih i već prisutnih napada.

Nisam siguran u krajnju sudbinu Zapadne kulture (iskreno, ne izgleda dobro). Nisam siguran jesu li ovo Posljednji dani ili samo kraj jedne ere. Ali u jedno sam siguran: Isus pobjeđuje, pa tako i svi koji stoje s njim i ustraju do kraja.

Ustani, Ilija. Prorokuj, čak i ako te ubiju zbog toga. Nastavi propovijedati dok se posljednja duša ne obrati.

Msgr. Charles Pope s bloga Community in Mission

U nedavnom odgovoru, bolje rečeno ‘pljuvačini’ po prof. Jurčeviću, Plenković je nervozno spomenuo neke medije, koje ga očito jako nerviraju, a u tom kontekstu i ‘razne Mrežnice’, kao trn mu u oku.

Baš prije tri dana, dr Slavko Kulić je gostovao u podcastu Mrežnica s dramatičnim naslovom: Hrvatska je umirući bolesnik, autokratska vlast dovest će nas do kraja.

Profesor Slavko Kulić, znanstvenik i istraživač u području filozofije, političkih znanosti, ekonomije, prava i sociologije, član Lisabonskog savjeta, Ekonomskog foruma, Komisije za denuklearizaciju Europe i Komisije za etiku, autor 400 znanstvenih radova i 70 knjiga.

U kratkim crtama, prof. Kulić u brutalnoj analizi aktualnog trenutka svijesti: svijet – Europa – Hrvatska.

“Kultura laži i cinizma dovela je do toga da drukčije mišljenje više nije moguće”
“Četvrti svjetski rat počeo je 1997. godine i vodi se za izvore i prostor”
“Vlast je izvezla pismene, uvezla bespismene”
“U Hrvatskoj je jednoumlje”
“Vlast na dug nema legitimitet”
“Sabor je produžena ruka autokratske vlasti u Hrvatskoj”
“Hrvatska i Europa više ne odlučuju ni o čemu”

Nedjelja popodne u Splitu – petnaest tisuća ljudi okupilo se za zakonsku zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji i odaslalo političkim elitama jasnu poruku.

Građani se okupljaju u ovoj inicijativi jer im je svima zajedničko da se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava – piše Narod.hr

Hod za život, obitelj i Hrvatsku donosi promjenu.

Danas se održao veličanstven skup – Hod za život u Splitu, a okupljanje je započelo u 18 sati na Trgu Gaje Bulata (HNK).

Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi

Brankica Boljat, članica organizacijskog tima Hoda za život u Splitu, naglasila je kako su se na ovogodišnjem Hodu okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava.

„Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Ne postoji pravo na prekid života, postoji samo pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi.

Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji! Želimo zakonom osigurati i zaštiti nerođeno dijete čije srce kuca već 18. dan od začeća. Kultura smrti ne može biti vizija nekog društva. Tražimo izdvajanje javnog novca za potporu trudnicama i obiteljima s djecom. I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina!

Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju!

Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju! Prekid života nerođenog dječaka ili djevojčice ranjava majku i oca djeteta i cijelo društvo.

Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Želim vas podsjetiti na nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi devet mjeseci i rodi. Danas mnogi parovi žele Ivana usvojiti i pružiti mu život u ljubavi, život kakav zaslužuje.

Nitko danas ne može reći da se Ivan nije trebao roditi! Upravo zato od Sabora, Vlade RH i nadležnih ministara tražimo da se u hitnu proceduru pošalje zakon koji će omogućiti anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. To će spasiti život mnogim majkama i njihovoj djeci.“, naglasila je Boljat.

Mihaela Krajina: ”Imam dvoje s Downovim sindromom. To nisu greške ili zabune, to su moja djeca”

Svoje iskustvo na ovogodišnjem Hodu za život u Splitu podijelila je Mihaela Krajina, majka sedmero djece, od kojih je dvoje s Downovim sindromom. „To nisu greške ili zabune, to su moja djeca – Toni i Klara! Imati dvoje djece s Downovim sindromom nije lako. Drugačije je.

Sa zdravim djetetom uzimaš sve nekako zdravo za gotovo: jest će, govoriti, hodati, rast će i osamostalit će se. S djetetom s poteškoćama raduješ se svakom napretku, svakom poboljšanju zdravlja, svakoj operaciji koja je dobro prošla i ne znaš kako će to putovanje završiti. Uz moju djecu učim što je život i rastem u zahvalnosti za svaki darovani dan s njima. Zahvalna sam i za svu pomoć koju nam pružaju dobri ljudi. Onima koji znaju pružiti suosjećanje, ali i konkretnu podršku.

Raduj se životu! Život je radost! Ne pristajmo na kompromise kad je život u pitanju. Zdravi ili bolesni, svi smo ovdje sa svrhom. Niti jedan život nije suvišan. Ja sam jednako majka svih mojih sedmero djece. Bez razlike. Sindrom Down ne smije biti smrtna osuda. Trudnice ne trebaju zgražanje, nego ljubav i zaštitu. Majke i očevi bolesne djece trebaju pomoć, a ne sažaljenje. Život je radost i kad je lijepo i kad je teško. Za život se vrijedi boriti!“, poručila je Krajina.

Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno!

Organizatori Hoda za život istaknuli su: „Znanost je potvrdila da 18. dan od začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna oblikovani su svi organi djeteta, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta, a s 12 tjedana smješka se u majčinoj utrobi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!

Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. Neprihvatljivo je da netko u 21. stoljeću promiče eugeniku – usmrćivanje bolesnih, prekid života nerođenih – pobačaj, rođenih – eutanaziju. Neprihvatljivi su pozivi za kršenjem prava na priziv savjesti i nakana da se ginekologe i zdravstvene djelatnike prisiljava da sudjeluju u usmrćivanju nerođenog djeteta.“

„Ljudski život je ono najvrijednije što imamo! Zaštitimo nerođeno dijete i njegovo majku! Tu smo za vas. Niste sami!“, istaknuto je danas na Hodu za život u Splitu.

(Croativ.net | Narod.hr) foto: Croativ.net, Narod.hr