Gvozdansko, epos u 32 pjevanja, Ante Tresić Pavičić
Ususret 445. obljetnice obilježavanja jednog od najdramatičnijih hrvatskih martirija, prisjetimo se obilježavanja 440. godišnjice, u kojem je sudjelovala i Hrvatska udruga Benedikt, uz impresivan tekst prof. Margite Vučetić.
Imala sam osjećaj da se mnošto na Gvozdanskom, u nedjelju 13. siječnja 2018., odazvalo zovu ovih stihova književnika i političara Ante Tresića Pavičića okupivši se tako brojno na 440. obljetnicu slavne pogibije vitezova Gvozdanskog. Nezapamćena i jedinstvena obrana od stoljetnog neprijatelja Osmanlija koji su pod svaku cijenu željeli osvojiti kulu na kruništu, posljednu u susjedstvu koja je još pružala otpor silniku Ferhat paši Sokoloviću. Iako u velikom nesrazmjeru snaga kula na Gvozdanskom je odolijevala sa svojih 300 branitelja, od kojih 50 vještih vojnika, a ostali su bili rudari i težaci iz istoga kraja. Turci su nemilosrdno uzvraćali s 10.000 vojnika. Tako je to trajalo od listopada 1577. godine do u zoru 13.siječnja 1578. Bila je nezapaćena zima. Drveće je pucalo od hladnoće, a u kuli 30 iznemoglih glađu, zimom, ranama, a nadasve nestašicom ogrijeva. No, predaje nije bilo.
U noći 12.siječnja ugasiše se svijetla u gradu i stražarske vatre. Ferhat paša je naslućivao varku zato je odgodio napad za rano jutro.U gradu je bilo sve tiho, bedemi opustjeli, puške zašutjele. Turci su uz pomoć topova ušli u grad. Prizor ih je zaprepastio, ali i i duboko dirnuo. Mrtva tijela hrabrih branitelja ležala su posvuda. Umrli od gladi, rana, napora i studeni, ali na braniteljskim položajima s oružjem bez municije. Dirnut prizorom Ferhat paša je mrtve vitezove dao sahraniti po kršćanskom obredu. Sve je ovo zapisao turski vezir u svojem izvješću.
Ovi mrtvi nisu pobieđeni/ otišli su u smrt svojom voljom/ Glađu, žeđu, ledom ukočeni…/ Poklonite se mrtvim divovima/ kakvih povijest ljudska nigdjenema/ Našeg roda hrabrim sinovima…./ Nepobjedne te su svete žrtve/ Jer još nitko ne pobjedi mrtve./
Prizor mrtvog junaka Damjana, zapovjednika obrane Gvozdanskog, koji mrtav nije puštao barjak iz svojih smrznutih ruku, posebno je dirnuo turskog pašu.
Zemljopisni položaj Gvozdanskog u odnosu na druge važne hrvatske utvrde
A ovog besprimjerna diva/ Koji ni mrtav ne da svog barjaka/ Da mu majka zemlja bude laka/ Pokopajte skupa, neka sniva/ U dičnome omotan barjaku/ O besmrtnoj svjetlosti u mraku./
Ovogodišnja svečana obljetnica bila je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH gospođe Kolinde Grabar Kitarović. Misno slavlje u 11 sati u župnoj crkvi svetih Filipa i Jakova, na brežuljku iznad Gvozdanskog, predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u zajedništvu s mons. Vladom Košićem i biskupima u miru Antom Ivasom i Milom Bogovićem. Potom je, predvođen svečanom gardom, uslijedio mimohod i komemoracija kod križa svim žrtvama iz 1578., 1941. i 1991. godine. Svetoj misi i komemoraciji, uz mnoštvo hodočasnika, nazočio je izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske, potom ministar Tomo Medved, sisačko- moslavački župan Ivo Žinić, 12 hrvatskih generala Hrvatskog generalskog zbora kao i predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Na početku komemoracije mons. Vlado Košić pomolio se za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog.
Drevna, pomalo oronula utvrda koja čuva duh junaštva pomno je pratila svečanost podno brda. Kada se upalio domovinski plamen ispred njezinih zidina i kada odjeknuše svečani plotuni u čast poginulih vitezova, opet je oživjela i kao da nam želi poručiti: Ne postaje čovjek u dva dana/ A kamoli narod s djedovinom/ Junaštvo se razvija iz rana/ U rvanju s oporom sudbinom/ Vi mi niste junaci od juče/Borite se već hiljadu ljeta…./ Jerbo tuđeg nikad ne grabiste/ No braniste svjetlost duše čiste./
U zraku se osjećao ponos koji se poput zaraze širio mnoštvom. Ponos na nemjerljivu žrtvu, junaštvo, hrabrost, istinsko domoljublje i duboku vjeru naših predaka. „Ne poznajem u historiji čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga u Gvozdanskom“, napisao autor u svojem junačkom epu.
Iako je hladan vjetar bio neumoljiv naša ispunjena srca su mu prkosila. Uslijedio je zajednički ručak u Topuskom potom nastavak vožnje prema Splitu. Želim napomenuti, svi stihovi i citati u tekstu pripadaju Junačkom epu Gvozdansko autora Ante Tresića Pavičića. Ep u 32 pjevanja napisan u rimovanim desetercima, osim priče o opsadi Gvozdanskog, predstavlja sintezu hrvatske povijesti od doseljenja Hrvata u novu domovinu do kraja 16. stoljeća. Ovaj junački ep zasigurno pripada najljepšim hrvatskim poemama velike simbolike i za budućnost naroda, sačuvan u rukopisu objavljen je tek 2000. godine.
Ne mislite da su tek mrtvaci
Oni, koje mislim opjevati,
Vječno živi oni su junaci;
Sjajne zviezde, što će viekom sjati
Čovječanstva besprimjerni divi
U Bogu su i u rodu živi.
Sutra, 15. siječnja 2023. godine održati će se obilježavanje 445. godišnjice obrane Gvozdanskog, jedne od najhrabrijih zrtvotvornih epopeja u ljudskoj povijesti, nažalost u Hrvatskoj slabo poznate.
U 11:00 sati u crkvi sv. Filipa i Jakova održava se misa uz nazočnost predstavnika braniteljskih i povijesnih udruga i hodočasnika iz čitave Hrvatske. Nakon mise slijedi mimohod i prigodna komemoracija polaganja vijenaca na spomen obilježju poginuli Hrvatima Gvozdanskog.
Slijedi posjet utvrdi.
Prisjetimo se kako je (fotografski) izgledalo obilježavanje 440. godišnjice uz sudjelovanje Hrvatske udruge Benedikt (13.siječnja 2018.)
Iako je Britansko Carstvo uspjelo osnovati svoju prvu koloniju u Irskoj tek 1556., što je nekoliko desetljeća nakon što su Portugal i Španjolska kolonizirale zemlje na afričkom i američkom kontinentu, ono je ipak postalo sinonim za globalni sukob zbog svoje mreže dominiona i kolonija koje se protežu po cijelom svijetu. – piše Florian Zandt na statista.com. – Britanija je napala ili izazvala sukob na području 171 države, što je skoro 90% svijeta… – donosi i Daily Mail.
Kao što pokazuje prvi grafikon iz naše nove serije sadržaja ‘InFact’, iako nisu svi postali dijelovi britanskog imperija, britanski ratni napori poštedjeli su samo nekoliko zemalja u svijetu.
Prema knjizi “All the Countries We’ve Ever Invaded: And the Few We Never Got Round To”, postoje samo 22 zemlje koje Britanija nikada nije napala. Na karti nema puno praznina, ali neke od značajnijih uključuju Švedsku, Bjelorusiju i Vatikan.
Najveće mrlje mogu se vidjeti na afričkom kontinentu, gdje je samo Royal African Company, koja je osnovana 1660., bila odgovorna za prisilno uklanjanje 212.000 robova iz njihove domovine i njihovo otpremanje u engleske kolonije u Americi između 1662. i 1731. godine.
Britansko carstvo, u svojim različitim sljedovima, može se smatrati jednim od najdugovječnijih zapadnih carstava na svijetu. Njegova prva stalna prekomorska kolonija u Americi osnovana je 1607. u Jamestownu u Virginiji, dok je Hong Kong, njegov posljednji veliki prekomorski teritorij, predan Kini 1997. godine.
Godine 1920. carstvo je pokrivalo otprilike 13.700.000 četvornih milja ili 24 posto ukupne kopnene površine Zemlje – donosi statista.com.
Znači, od 193 države koje su članice UN-a Britanija nije napala samo njih 22, što znači da su napali ili izazvali sukob na području 171 države, što je skoro 90% svijeta.
A kakav je odnos Velike Britanije prema Hrvatskoj najbolje je ilustrirao povjesničar Željko Sakić u članku iz 2016. na portalu Narod.hr s naslovom:
Velika Britanija i Velika Srbija su geopolitička prijetnja Hrvatskoj!
Projekt Velike Srbije nedjeljivo je vezan uz vanjsku politiku Velike Britanije.
“Velika Britanija odigrala je ključnu ulogu u radu Haaškog suda i neprocesuiranja cijelog vrha JNA i KOS-a za zločine u Hrvatskoj i politici koju je taj sud vodio kako bi se izjednačili agresor i žrtva.” – piše Sakić…
“Nakon drugog svjetskog rata, zbog sramotne odluke Harolda MacMillana, dogodila se tragedija u Bleiburgu. MacMillan je bio opunomoćeni ministar pri glavnom stožeru savezničkih snaga, koji je kasnije promoviran u lorda Stocktona. Isti taj McMillan je 1957.g. postao premijerom Velike Britanije.” – vrlo znakovito, čovjek koji je izravno odgovoran za smrt stotina tisuća ljudi bude nagrađen mjestom Prvog ministra Velike Britanije.
“Koliko su u britanskim vladajućim krugovima bili svjesni uloge u zločinu koji se dogodio govori i činjenica da su autora knjige ‘Ministar i pokolji’, objavljene 1986. godine od ruskog grofa Nikolaja Tolstoja, rođenog u Engleskoj, optužili za klevetu i u sudskom procesu knjiga je zabranjena i povučena iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Proces je bio zatvoren za javnost, a ruskom grofu Nikolaju Tolstoju je izrečena novčana kazna od 1.500.000 funti uz dodatnih milijun funti za sudske troškove. Nikada nikome nije izrečena toliko velika novčana kazna u Velikoj Britaniji.“ – zaključuje Željko Sakić.
U ovim kaotičnim civilizacijskim vremenima fascinantno je promatrati koliko ljudi i dalje ne shvaća što se zapravo događa oko njih; koliko ih još uvijek operira unutar umnih i perceptivnih okvira koji su trebali pasti u zaborav prije desetak godina – piše na profilu Sapere Aude.
Rasprava o dočeku rukometaša kroz arhaičnu prizmu ljevice protiv desnice, odnosno tolerantne ljevice koja ustaje protiv nazadne desnice, kojoj smo svjedočili i u komentarima na prethodni #SapereAude proglas, samo je još jedan dokaz temeljnog nerazumijevanja kulturnih aktualnosti.
Tko još uvijek misli da je problem progresivnih struja s dočekom u tome što na njemu nastupa Thompson, taj je zapeo u 2018. godini. On je, drugim riječima, ostao u vremenu kada su progresivci još uvijek mogli koliko-toliko uspješno prodavati iluziju da je njihova ideologija ideologija tolerantnosti i univerzalne ljubavi, a ne jedan destruktivan prometejski društveni eksperiment koji svakim danom sve jasnije razotkriva svoje pravo lice.
Problem, dakako, nije u Thompsonu. Problem je u svakome tko se na bilo koji način usudi odstupiti od nametnutog jednoumlja, od pravovjerja ovog oholog i omasovljenog duha vremena. Problem je u tome što progresivna hegemonija naprosto ne podnosi neuspjeh u gušenju neposlušnih glasova. Thompson je simbol šire problematike; on mora biti uklonjen jer kulturni nasilnici tako zahtijevaju, odnosno jer u ovom nominalno pluralističkom, a zapravo progresivno totalitarnom društvu, nema mjesta za one koji odbijaju pognuti glavu.
Zamorni i već do apsurda izlizan mehanizam ad Hitlerum, kojim se od prvog trenutka nastoji ugušiti ovaj sportski uspjeh, s progresivcima za kormilom naše civilizacije mijenjao je oblike, ali njegovo dogmatično sjeme ostalo je nepromijenjeno. Neovisno o tome nazivaju li se neistomišljenici nacionalistima, teoretičarima zavjere, antivakserima ili homofobima, princip ostaje isti. Kreatorima tih epiteta nikada nije bilo do pluralizma ni do dijaloga, već prvenstveno i isključivo do apsolutne društveno-političke prevlasti. Tu su prevlast desetljećima i uživali, dovevši ovu našu civilizaciju do ruba dekadentne provalije, no njihova vladavina sada nepovratno puca, stoga u svojim novim napadima zvuče krajnje panično.
Valja se podsjetiti da govorimo o ideologiji koja je proteklih godina provodila segregaciju stanovništva nezapamćenu u modernoj demokraciji, koristeći se jezivom totalitarnom retorikom i prijetnjama o oduzimanju temeljnih prava svima koji nisu bili voljni pokoriti se korumpiranim političarima.
Govorimo o ljudima koji su podržavali i poticali sve one nakaradne pojave koje sada polako, ali sigurno izlaze na vidjelo – od potpirivanja ratova u ime financijskog profita, preko zloupotrebe strane pomoći (tzv. foreign aida) za širenje ideološkog jednoumlja po zapadu, do suludih farmakoloških i medicinskih eksperimenata, skrivenih pod plašt nekoherentnih seksualno-dekadentnih teorija kakvih se ne bi posramila samo najmračnija pseudoznanstvena razdoblja ljudske povijesti.
Takvima se možemo pravdati samo na vlastitu odgovornost, pogotovo ako to činimo u kontekstu potpuno normalne proslave jednog sportskog uspjeha. Vrijeme njihove represivne tolerancije – izraza koji su, indikativno, skovali njihovi vlastiti filozofski uzori – bliži se svom kraju. Politička korektnost bolest je koju smo napokon počeli liječiti. Nemojmo je ponovno jačati pridavanjem prevelikog značaja zavedenim ideolozima koji je očajnički pokušavaju nanovo prodati našoj već dovoljno ranjenoj civilizaciji.
TEHNIČKI PROBOJ U UNUTARNJEM UHU – NIJE POTREBNA OPERACIJAZnanstvenici su otkrili novi način da vide unutrašnjost pužnice – bez skalpela, bez oštećenja – donosi Mario Nawfal na X-u.
“Koristeći teraherzno zračenje, istraživači Sveučilišta Waseda stvorili su 3D slike unutarnjeg uha ispaljivanjem valova ultra niske energije kroz kost.
Profesor Kazunori Serita: “Ovo nam omogućuje da vidimo strukturu pužnice bez oštećenja. To je promjena.”
Nakon što je minijaturiziran, mogao bi dijagnosticirati gubitak sluha ili otkriti rak kroz sam ušni kanal. prenosimo informaciju SciTech Daily-a.
INNER EAR TECH BREAKTHROUGH – NO SURGERY NEEDED
Scientists have unlocked a new way to see inside the cochlea – no scalpel, no damage.
Using terahertz radiation, Waseda University researchers created 3D images of the inner ear by firing ultra-low-energy waves through bone.… pic.twitter.com/sYgJRnqFW5
“Ovo je svrha mog života. To je ono što ću učiniti” – rekao je u interview-u Kennedy.
“Tijekom sljedeće četiri godine, okončat ćemo epidemiju kroničnih bolesti u ovoj zemlji. Pobrinut ćemo se da nas prehrambene tvrtke, tvrtke za formule, više ne truju. Davati će nam prehranu — pravu hranu umjesto tvari sličnih hrani.” – prenose @AVPac_US i @RobertKennedyJr
RFK JR: WE’RE GOING TO END THE CHRONIC DISEASE EPIDEMIC
"This is the purpose of my life.
That's what I'm gonna do.
Over the next four years, we're gonna end the chronic disease epidemic in this country.
“Popravit ćemo to što danas imamo – kategoričan je Kennedy.
“Imamo DOGE-a koji zna upravljati podacima. Ući ćemo u te baze podataka i dati odgovore američkoj javnosti.
Ako bude problema, vrlo brzo ćemo ih riješiti. Ali mi ćemo slijediti znanost. To je ono što ćemo učiniti. Imat (vratit) ćemo znanost zlatnih standarda.” donosi @AVPac_US
“HHS ĆE UKINUTI 20 000 RADNIH MJESTA U MASOVNOM ‘REMONTU'”
“28 velikih odjela postat će 15. Cjelokupna savezna radna snaga sada se smanjuje, tako da će ovo biti bolno razdoblje za HHS budući da smanjujemo s 82.000 stalno zaposlenih na oko 62.000.” prenosi M. Nawfal @RobertKennedyJr
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.