Misao koja je bila aktualna kroz sva razdoblja crkvene povijesti zapravo služi kao upozorenja za sva društva. Stari Latini su govorili: „Corruptio optimi cuiusque pessima“ (hrv. Kada se dobar čovjek pokvari, postaje najgori).

Ne trebate znati latinski jezik da bi razumjeli ovu misao. Naime, kada najbolji i najpametniji članovi društva postanu zli, oni čine veću štetu i eksponencijalno gore zločine od prosječnog čovjeka.

Prosječan čovjek obično nema sposobnost uzrokovati takvu štetu. Inteligentni i utjecajni to imaju te to i čine. Isto se može reći i za cijele nacije. Kada nacije krenu putem zla, to znači krajnje uništenje same nacije i svijeta oko nje. I upravo sam tužan što je jedna katolička nacija – Francuska – krenula takvim putem.

Ako niste znali, Francuska je postala prva zemlja u svijetu koja je uvrstila pravo na pobačaj u Ustav.

Najstarija kći (Crkve)

Francuska se tradicionalno naziva „najstarijom kćeri Crkve“ jer je bila jedna od prvih nacija u Europi koja je u potpunosti prihvatila katoličku vjeru. Proces je započeo krštenjem franačkog kralja Klodviga davne 496. godine.

Nakon pada Rimskog Carstva, ostali narodi Europe još uvijek su bili poganska plemena koja su tek postupno postajala katolička zahvaljujući misionarskim naporima herojskih svetaca poput sv. Benedikta i njegovog reda (benediktinaca), sv. Kolumbana, sv. Augustina Canterburyjskog, sv. Bonifacija… Ali su Francuzi postali katolici u jednom trenutku, kao nacija su prihvatili katoličanstvo.

Od kada je papa okrunio Karla Velikog (800. godine), svi su francuski kraljevi prisezali prilikom krunidbe da će biti branitelji katoličke vjere u cijelom kraljevstvu. Čak ni protestantska reformacija (pobuna) u 16. i 17. stoljeću to nije mogla promijeniti.

Francuska je izgradila veličanstvene gotičke katedrale, dala je mnoštvo duhovnih zvanja i misionarskih redovničkih zajednica, dala je i stotine svetaca čija imena čujemo na njihove spomendane: sv. Ivanu Orleansku, sv. Tereziju od Lisieuxa, sv. Ivana Marija Vianneyja, sv. Martina, sv. Franju Saleškog, sv. Margaretu Mariju Alacoque, sv. Bernadette Soubirous…

Francuska je bila privilegirano mjesto Gospinih i Gospodinovih ukazanja: Paray le Monial, Lourdes, La Salette…

Pobačaj je zahvatio cijelu francusku naciju

Ali pobačaj je zaprljao najstariju kćer Crkve krvlju nevinih. Pobačaj donosi krvno prokletstvo na svaku zemlju koja prihvati zlu instituciju. I zapamtite, nedavno glasovanje francuske Skupštine velikom većinom za pobačaj (780 od 925 glasova) ne predstavlja samo legalizaciju pobačaja, nego predstavlja uvrštavanje pobačaja u sam Ustav nekoć katoličke nacije.

Kada je rezultat glasovanje javno objavljen, kabala odvratnih feminističkih radikala okupila se ispod Eiffelovog tornja i zakikotala, kako je rekao jedan pisac, „s veseljem koje se može nazvati samo demonskim“.

Osvijetlili su slavni Eiffelov toranj kao što je gradska uprava New Yorka osvijetlila Empire State Building na dan ekstremnog glasovanja o pobačaju i ukrasili ga svjetlećim znakom na kojem je pisalo: „Moje tijelo, moj izbor“, što ne može biti ništa drugo do đavolji slogan.

Ovo zlodjelo uništit će ono što je ostalo od katoličke vjere u najstarijim katoličkim zemljama ako se ne suprotstavimo.

I tu se odvija bitka. To je ista bitka s kojom se i mi sami suočavamo u svakoj državi Unije nakon poništenja presude u korist Roe protiv Wadea.

Uistinu, đavao nikad ne spava, a ne smijemo niti mi.

Evangelizacijski izazov

Vjerujem da je slabost vodstva Crkve dopustilo ovakvim zlima jačanje u našem svijetu, čak i u katoličkim zemljama poput Francuske, koje su jedno vrijeme bile potpuno prožete vjerom. Živimo u teškom vremenu za Crkvu i svijet.

Ipak, duhovno vodstvo nije samo na plećima klera. To je također i naša odgovornost, stoga moramo učiniti sve što je moguće da ojačamo vjeru u očajnim vremenima poput ovih i udružimo se s onim vođama i organizacijama koje se bore za vjeru.

Također uvrštavanje pobačaja u francuski Ustav vidimo kao veliki izazov za naše evangelizacijske napore.

Ono što se dogodilo u Francuskoj samo je još jedna potvrda zala na koje je Gospa upozorila u Fatimi prije više od sto godina. Ako se sjećate, Blažena Majka rekla je da svijet jako griješi i tražila je pokajanje za grijehe.

Stoga vas molim da se pridružite u djelima zadovoljštine Bogu za ove grijehe. Molim vas za molitvu kako ovo zlo ne bi napredovalo, nego kako bi molitva zapalila plamen vjere u nama i potaknula nas na veće napore za dovođenje duša Kristu. Neka ovo bude dio naših korizmenih molitvi i žrtava.

Zajamčimo vlastitim životima, obiteljima i društvom da najbolji među nama nikada neće biti pokvareni zlom, nego da će vjera blistavo gorjeti u tami svijeta i ponovno dati našem svijetu Kristovu nadu.

Neka Gospodin dovede Francusku do obraćenja! Još važnije, neka Gospodin dovede naš vlastiti narod do obraćenja!

Thomas J. McKenna

Ili će doživjeti nuklearnu katastrofu sodomsko-biblijskih razmjera. Već se nude ‘kandidati za operaciju’. Naime, mediji javljaju da je dopredsjednik ruske Dume Petr Tolstoj potvrdio je da Moskva razmatra i mogućnost nuklearnog napada na Pariz… doduše iz drugih razloga, ali dodajemo kao komentar osvrtu McKenne.

Thomas J. McKenna je osnivač i predsjednik „Katoličke akcije za vjeru i obitelj“

Šokantni podaci koje je objavila britanska vlada pokazuju da je u posljednje dvije godine cijepljena populacija u Engleskoj pretrpjela nečuveno velik broj smrtnih slučajeva u usporedbi s necijepljenom populacijom, iako otprilike 30 posto populacije nije primilo niti jednu dozu Cjepiva protiv korona virusaa (COVID-19) – piše Ivan Kolić u Epoha portalu.

Prema Agenciji za zdravstvenu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKHSA), do srpnja 2022. 18,9 milijuna ljudi odbilo je prvu dozu injekcije COVID-19, 21,5 milijuna ljudi odbilo je drugu dozu injekcije COVID-19, uz 2,6 milijuna ljudi koji su primili prvu dozu, ali su odbili drugu, a 30,4 milijuna ljudi odbilo je treću dozu injekcije COVID-19, uz 8,9 milijuna ljudi koji su primili drugu dozu, ali su odbili treću. 

Prema brojkama UKHSA-e, 63,4 milijuna ljudi ispunjavalo je uvjete za cijepljenje u tom trenutku. Stoga je od srpnja 2022. 30 posto stanovništva Engleske ostalo potpuno necijepljeno; 34 posto nije bilo dvostruko cijepljeno; a 50 posto nije bilo trostruko cijepljeno. Međutim, cijepljena populacija kao cjelina činila je 95 posto svih smrtnih slučajeva od COVID-19 između siječnja i svibnja 2023., dok je necijepljena populacija činila samo pet posto.

Ali činjenica da ti smrtni slučajevi nisu među populacijom cijepljenom jednom dozom i dvije doze doista je zastrašujuća. Velika većina je među onima koji su cijepljeni četiri puta, pri čemu ova populacija čini 80 posto svih smrtnih slučajeva od COVID-19 i 83 posto svih smrtnih slučajeva od COVID-19 među cijepljenim osobama.

Teške činjenice

Sljedeće brojke koje je objavio Ured za nacionalnu statistiku (ONS) u skupu podataka “Smrti prema statusu cijepljenja” mogu se pronaći na web stranici ONS-a:

Između srpnja i rujna 2021. najveći broj necijepljenih smrtnih slučajeva iz svih razloga dogodio se među osobama u dobi od 70 do 79 godina u kolovozu sa 676 smrtnih slučajeva. Dok se najveći broj cijepljenih smrtnih slučajeva svih uzroka dogodio među 80 do 89-godišnjacima u rujnu 2021. sa šokantnih 13 294 smrti.

Između listopada i prosinca 2021. najveći broj smrtnih slučajeva necijepljenih svih uzroka dogodio se među osobama u dobi od 80 do 89 godina u prosincu sa 776 smrtnih slučajeva. Nasuprot tome, najveći broj cijepljenih smrtnih slučajeva svih uzroka dogodio se među 80 do 89-godišnjacima u prosincu 2021. sa šokantnih 16 171 smrti.

Između siječnja i ožujka 2022. najveći broj smrtnih slučajeva necijepljenih svih uzroka dogodio se među osobama u dobi od 70 do 79 godina u siječnju sa 776 smrtnih slučajeva. Za usporedbu, najveći broj cijepljenih smrtnih slučajeva iz svih razloga dogodio se među osobama u dobi od 80 do 89 godina u siječnju 2022. sa šokantnih 15 948 smrtnih slučajeva.

Između travnja i lipnja 2022., najveći broj necijepljenih smrtnih slučajeva svih uzroka dogodio se među 80 do 89-godišnjacima u travnju s 500 smrtnih slučajeva. U isto vrijeme, najveći broj cijepljenih smrtnih slučajeva svih uzroka dogodio se među 80 do 89-godišnjacima u travnju 2022. sa šokantnih 14 902 smrti.

Između srpnja i rujna 2022. najveći broj smrtnih slučajeva necijepljenih svih uzroka dogodio se među osobama u dobi od 80 do 89 godina u srpnju s 493 smrtna slučaja. Za usporedbu, najveći broj cijepljenih smrtnih slučajeva iz svih razloga dogodio se među osobama u dobi od 80 do 89 godina u srpnju 2022. sa šokantnih 14 286 smrtnih slučajeva.

Između listopada i prosinca 2022., najveći broj necijepljenih smrtnih slučajeva iz svih razloga dogodio se među osobama u dobi od 80 do 89 godina u prosincu s 604 smrtna slučaja. Nasuprot tome, najveći broj smrtnih slučajeva cijepljenih svih uzroka dogodio se među osobama u dobi od 80 do 89 godina u prosincu 2022. sa šokantnih 19 914 smrtnih slučajeva.

Između siječnja i ožujka 2023. najveći broj smrtnih slučajeva necijepljenih svih uzroka dogodio se među osobama u dobi od 80 do 89 godina u siječnju 2023. s 551 smrtnim slučajem. Najveći broj cijepljenih smrtnih slučajeva iz svih razloga dogodio se među 80 do 89-godišnjacima u siječnju 2023. sa šokantnih 18 297 smrtnih slučajeva.

Između travnja i svibnja 2023., najveći broj smrtnih slučajeva necijepljenih svih uzroka dogodio se među osobama u dobi od 70 do 79 godina u svibnju s 405 smrtnih slučajeva. U isto vrijeme, najveći broj cijepljenih smrtnih slučajeva svih uzroka dogodio se među 80 do 89-godišnjacima u travnju sa šokantnih 13.713 smrtnih slučajeva.

Ono što je krajnje zabrinjavajuće u vezi s ovim službenim brojkama je da cijepljeni daleko nadmašuju necijepljene u pogledu smrtnosti u svakoj dobnoj skupini od srpnja 2021., iako 30 posto stanovništva nije ni primilo injekciju protiv COVID-19.

Toliko da je bilo 965.609 smrtnih slučajeva među cijepljenima u usporedbi sa samo 60.903 smrtnih slučajeva među necijepljenim između srpnja 2021. i svibnja 2023. To znači da je u Engleskoj tijekom tog razdoblja bilo ukupno 1.026.512 smrtnih slučajeva, a cijepljeni su činili 94 posto njih , dok je necijepljenih samo šest posto.

Ovo sugerira da su injekcije COVID-19 smrtonosne i dokazuje da ubijaju ljude.

Gledajte kako direktor pogrebnog poduzeća govori o preuranjenim smrtima koje su uslijedile nakon uvođenja cjepiva.

izvor: Epoha.com.hr

Što bi moglo uslijediti ako predsjednik države Zoran Milanović „pod noge“ baci i Ustavni sud Republike Hrvatske

„Ne može se mrziti bez laži!“
(Albert Camus, Kronike)

Je li vrijeme da hrvatski mediji skinu stopalo s gasa i počnu kritički izvještavati o dnevnim događajima, a ne navijajući za političke stranke i grupacije pred hrvatske parlamentarne izbore, kako se političko nadmetanje, u konačnici ne bi pretvorilo u nasilje koje može završiti kobno, a urednici, voditelji i novinari sutra se sramiti svojih postupaka ili biti izvrgnuti sudu javnosti – prenosi HKV.hr?

Na ovom portalu već smo upozorili da je televizijski program N1 Hrvatska, nagnutom uređivačkom politikom, već mjesecima u funkciji obračuna s vladajućom političkom strankom, konkretno HDZ-om. U tome se ističe troje voditelja koji zanemarujući novinarske standarde forsiraju one oporbene političare, uglavnom lijeve provenijencije, za koje se unaprijed zna da im je svrha u javnosti stvoriti što negativniju percepciju o rečenoj stranki radi što boljega rezultata na parlamentarnim izborima.

To što se povremeno na toj televiziji može vidjeti neke istaknute članove HDZ-a ili vladajuće koalicije, zapravo je pokušaj stvaranja privida o objektivnosti. No da je to vrlo providna manipulacija, a nikako objektivno informiranje, i vrapcima je jasno, jer o pitanjima za koje se optužuje HDZ nema dijaloga. Ne pruža se suprotnoj strani mogućnost odgovora, već se ponavlja jedan te isti narativ. Dok se prilog takva narativa, dakle negativnoga, tijekom dana više puta ponavlja i ispire gledateljima mozak po poznatim obrascima propagande iz bivših vremena, tako se ne postupa s vrlo rijetkim prilozima, najčešće razgovorima, s osobama iz redova HDZ-ove koalicije, po kojima se praktično „puca“ čitav dan i još tu pucnjavu sa sugestivnim pitanjima potiče i rasplamsava spomenuto troje voditelja rečene televizije.

Treba li povlačenje Ustavnoga suda po blatu zaustaviti

Posljednjih dana svjedočimo neobičnom postupanju predsjednika države. Nitko ne bi želio cenzurirati njegove nastupe. Ali kao što se podvrgava kritičkom propitivanju svaka riječ svih drugih dužnosnika, jednako treba postupati i prema svemu izgovorenom s predsjednikove strane.

Čuli smo njegove različite izjave o ovom ili onom pojedincu, o ovoj ili onoj stranki, komentar o ovom ili onom događaju ili odluci. Nekome taj diskurs može biti simpatičan, nekome antipatičan, stvar je osobnih opredjeljenja i pogleda. No, kad se počnu „gaziti“ institucije hrvatske države i njihovi čelnici, posebice institucija Ustavnoga suda, treba strogo razlikovati klevetanje, čemu je predsjednik Milanović vrlo sklon, od kritičkoga govora. Poštivanje hrvatskih institucija ne bi smjelo biti upitno, a praktično njihovo povlačenje po blatu trebalo bi bez okolišanja odlučno zaustaviti i osuditi.

Ovdje ne želimo ponavljati razne diskvalifikacije koje je u nedjelju izrekao predsjednik države u Lipovljanima o Ustavnom sudu i njegovu predsjedniku. No treba se zapitati s kojim ciljem predsjednik Milanović sve to radi u trenutku kada je Hrvatski sabor raspušten i Vlada obavlja tehničku funkciju? S obzirom na vrlo ružne riječi o Ustavnom sudu i njegovu predsjedniku, umjesno je pitanje: je li to najava i na neki način opravdanje za radikalne akcije prema toj vrlo važnoj instituciji?

Predsjednik SDP-a Peđa Grbin najavljuje političke „litije“ po hrvatskim gradovima. Tko će se sve u njih uključiti i u što bi se mogle izroditi, teško je znati. U hrvatskom društvu klevetnički nastupi predsjednika Milanovića do sada nisu naišli na jedinstven otpor, osim onih na koje se odnose. Takvo ponašanje ne smije se prepustiti podsmijehu jer se zna kako u konačnici ono završi. Radikalizam koji razvija svojim nastupima predsjednik države zasad je u lijevom miljeu okupio znatan broj pristaša, posebno među zastupnicima u Hrvatskom saboru. Ne treba isključiti da se na taj radikalizam može nasloniti desni radikalizam. Tada ćemo u društvu dobiti pakao, jer između radikalizma i ekstremizma samo je korak.

Politički gledano, možemo li svjedočiti hrvatskoj inačici Capitol Hilla? Ne želimo o tome špekulirati, ali da je hrvatski predsjednik s jednom nogom sve više izvan ustavnih okvira, nepobitno je. 

Ima tu i jedna dodatna dimenzija: ističe li rado predsjednik države da je vrhovni zapovjednik? Hoće li s te pozicije pokušati ispolitizirati oružane snage i izdati kakvu čudnu zapovijed? Takvo pitanje u razgovorima postavljaju politički promatrači, koji upozoravaju na njegovo ne baš rijetko posjećivanje hrvatskih vojarna i vojnih skupova, okupljanje na Pantovčaku visokih vojnih dužnosnika, fotografiranje s njima itd., što nije radio ni predsjednik Tuđman u ratnim okolnostima.

Trebaju li mediji, osobito N1, držati mu stranu, olako prelazeći preko sveg tog neukusa koji izgovara, a lijepi se na malograđanštinu, bez obzira tko su im vlasnici i gdje im je sjedište? Jer, kad se uporno i otvoreno neku instituciju, kao što je Ustavni sud, diskvalificira i prikazuje u negativnom svijetlu, to nužno ima i svoj drugi, i treći čin.
Mediji ako ne će ostati na strani razuma, sagledavati sve moguće konzekvence, mogu lako upasti u zamku, poprimiti huškačku ulogu i pretvoriti se u opasnost za samu hrvatsku državu.

Medijsko sijanje mržnje, laži i straha

Albert Camus, francuski književnik, nobelovac, izrekao je još polovicom prošloga stoljeća neke od briljantnih misli o progonjenima, progoniteljima, laži i mržnji. „Nijedna veličina nije uspostavljena na laži. Sloboda prije svega znači ne lagati. Božji sluge i oni koji vole čovjeka izdaju i Boga i čovjeka u času kad pristanu na laž“, samo je mali izbor Camusovih misli, kojima se nema ni danas što dodati.

Ali moramo podsjetiti što se dogodilo kad su mediji u Srbiji počeli promicati laž, mržnju i strah. Poznato je da su bili glavno propagandno sredstvo Slobodana Miloševića i velikosrpskih nacionalista. Širili su vrlo uporno laž i mržnju među širokim slojevima stanovništva u bivšoj SFRJ. Ne samo da su nastojali izazvati što negativnije emocije prema Hrvatima i Bošnjacima, nego su tako provodili mobilizaciju srpske javnosti za agresiju, rat. Nije se razmišljalo da bi takav pristup stvarnosti mogao kompromitirati njihovu osnovnu djelatnost. Bez takvih medija ne bi se, vjerojatno, počinili mnogi masovni ratni zločini.

Jedna od promidžbenih izmišljotina tijekom srpske agresije na Hrvatsku, na Vukovar bila je o 40 zaklane djece u Vukovaru. Ta je laž puštena u javnost dan uoči pokolja 264 hrvatskih zarobljenika i civila na Ovčari. Srpski su mediji objavili da je u jednom podrumu nađeno 40 ubijene i „iskasapljene“ srpske djece. To je bio udarni naslov Večernjih novosti, 21. studenoga 1991., pod naslovom „Pokolj prije predaje“. Donesena su svjedočenja o navodnom pokolju 40 djeteta u vrtiću u Borovu naselju, prema kojem su članovi hrvatske nacionalne garde „sjekli grkljane djeci između pet i sedam godina i bacali ih u podrum“. Ovaj i mnogi drugi primjeri ušli su u povijest novinarskog beščašća.

Lažna vijest, instrumentalizirana vijest, bačene na „plodno“ tlo opasnija je od bilo kakvih razornih bomba i projektila. Toliko smo mogli naučiti iz povijesti, koja je vrlo često sličila klaonici, kad bi glupost prevladala, a pamet zatajila.

Marko Curać