Connect with us

Vijesti

V. KRSNIK: Je li Josip Jović prva žrtva, velikosrpske agresije ili po ‘hrvatskoj političkoj eliti’ – građanskog rata

Published

on

U sadašnjoj oštroj polemici između predsjednika Republike i predsjednika Vlade da bi se dobila dublja politička slika o temeljnim političkim pitanjima koja oni zastupaju treba podsjetiti na njihove istupe prije nekoliko dana na Plitvicama pri obilježavanju pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića. Ovogodišnje podsjećanje na prvu žrtvu Domovinskog rata palo je u doba pojačane subverzivne aktivnosti u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku koja se vodi u skladu s Memorandumom SANU, što je kulminiralo potezima novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija.

To je bila prilika da se i njih dvojica kao institucionalno vodeće osobe hrvatske državne politike odrede prema najnovijoj velikosrpskoj provokaciji uperenoj protiv hrvatske države. Jesu li te njihove izjave kao odgovor unutarnjem ratu što ga velikosrpska politika vodi u Hrvatskoj u skladu s dužnošću i obvezom i predsjednika Republike i predsjednika Vlade da brane integritet i dostojanstvo hrvatske države. Odgovor je nažalost po tko zna koji put negativan.

Pogledajmo što su rekli Zoran Milanović i Andrej Plenković prisjećajući se i odajući počast prvoj žrtvi oružane velikosrpske agresije na Hrvatsku što je potvrdio i Međunarodni sud pravde ocjenom da je to bio međudržavni sukob Srbije na Hrvatsku. Predsjednik Zoran Milanović žrtvu Josipa Jovića smatra previše važnom da bi se ona zaboravila. “Nažalost, bio je to početak stradavanja hrvatskih branitelja i civila u Domovinskom ratu.Njihovom žrtvom dočekali smo slobodu i to nemamo pravo zaboraviti”, konstatirao je Zoran Milanović. Premijer Andrej Plenković izjavio je: “Prije 30 godina policija je po zapovijedi predsjednika Tuđmana došla ovamo braniti Hrvatsku i otvoriti Policijsku postaju na Plitvičkim jezerima. Tako su pokazali da hrvatski pravni poredak funkcionira. Obilježavamo i 30. obljetnicu pogibije Josipa Jovića, jednoga od brojnih hrvatskih redarstvenika, vojnika i branitelja koji su u Domovinskom ratu dali sve što su mogli za hrvatsku domovinu”.

Te njihove izjave su najblaže rečeno blijede u odnosu na propagandne velikosrpske poruke što ih je izrekao novi patrijarh Srpska pravoslavne crkve nadovezujući se na niz izjava i postupaka službene četničke srbijanske politike prema Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Postavlja se pitanje zašto i Zoran Milanović i Andrej Plenković, bez obzira kakvu bespoštednu verbalnu bitku vodili kriju temeljnu činjenicu da je Josip Jović bio prva žrtva velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.

Uostalom i jednog i drugog na to obvezuje Deklaracija o Domovinskom ratu koju je 1997. godine usvojio Zastupnički dom Hrvatskoga sabora. U njoj se potvrđuje da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, te da je to bio “pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome”, te da je Hrvatska “branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica”.

Tu formulaciju o međudržavnom sukobu koji je pokrenula Srbija protiv Hrvatske kasnije je prihvatio i Međunarodni sud pravde u Haagu u tužbi Hrvatske protiv Srbije zbog genocida.

Zašto i predsjednik Republike i premijer i u takvim nadnevcima izbjegavaju tu golu činjenicu da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije, sudjelujući na taj način u temeljnoj tezi Memoranduma SANU da to nije agresivni rat što ga je povela Srbija nego “građanski rat” u kojemu ne postoji odgovornost agresora za ljudske i materijalne žrtve nanesene. Za Andreeja Plenkovića to je jasno od samog početka, pa je tako na međunarodnom Croatia Forumu u Dubrovniku izjavio da su se na ovim prostorima “dogodili neki sukobi”, ali su klicu takvoj konstrukciji udarili na početku svojih mandata Stipe Mesić i Ivica Račan a svi kasnije podržavali do Andreja Plenkovića.

U svojoj bahatosti predsjednik hrvatske Vlade ponaša se kao gubernator Europske unije koja svoju prljavu savjest u raspadu komunističke Jugoslavije nastoji oprati upravo tezom da se tu vodio građanski rat, što je, kako je izjavio sam Andrej Plenković, njegova misija da promjeni Hrvatsku.

Ako je već odlučio da do kosti razobliči pogrešnu politiku Andreja Plenkovića i njegovih suradnika, prije svega lažnog predstavnika hrvatskih Srba Milorada Pupovca, zašto predsjednik Republike nije iskoristio ovu priliku na Plitvicama da jasno kaže kako je on simbolično prva žrtva velikosrpske agresije na Hrvatsku. Problem je kod Zorana Milanovića u tome što ni on sam dosad nije raskrstio sa tezom da se u Hrvatskoj vodio “građanski rat”. To je čak i kao premijer već jednom izjavio. I u njegovom raskrinkavanju Milorada Pupovca izostavio je golu činjenicu da je od samog početka on vođa pete kolone u Hrvatskoj i da je njegovo subverzivno djelovanje usmjereno na destabilizaciju Republike Hrvatske koju kao takvu lažni predstavnik hrvatskih Srba ne priznaje, jer je za njega za njegove Srbe u Hrvatskoj glavni grad Beograd.

Kolikogod političko raskrinkavanje Milorada Pupovca u izvedbi predsjednika Republike bilo dobrodošlo, izostanak u Milanovićevom istupu ključne činjenice da je Milorad Pupovac če(t)lnik velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj umanjuje težinu njegovog istupa. On pri tome upozorava da hrvatski Srbi, a ne Srbi kakvu odrednicu ponekad koristi, predstavljaju njegovo biračke tijelo, što pretpostavlja da su oni Hrvatsku prihvatili kao domovinu kao sastavni dio hrvatske nacije.

Ako je to tako onda Zoran Milanović treba, za razliku od Andreja Plenkovića, ustvrditi da je Hrvatska u obrambenom Domovinskom ratu bila žrtva velikosrpske agresije u kojoj je Josip Jović bio prva ljudska žrtva.

PS. Sretan Uskrs svima.

Advertisement

Vijesti

UEFA potjerala suca s EP-a, koji je teško oštetio Hrvatsku

Published

on

NIZOZEMSKI sudac Danny Makkelie (41) neće više suditi na Europskom prvenstvu.

Tako je odlučila UEFA nakon što je Nizozemac sudio na utakmici Hrvatske i Italije (1:1), koja je okončana ispadanjem Hrvatske u skupini Eura.

Nizozemski portal AD objavio je kako se policijski inspektor Makkelie već vratio u Rotterdam.

Prigovor na osam minuta sudačke nadoknade

Makkelie je na Euru sudio i utakmicu Njemačke i Mađarske (2:0) u skupini, a nakon utakmice Hrvatske i Italije stiglo je puno prigovora na njegov posao. Hrvatska je primila gol u osmoj minuti sudačke nadoknade, što je izazvao bijes hrvatske javnosti jer nitko ne može objasniti gdje je nizozemski sudac uspio skupiti spomenutih osam minuta.

I Mađari su ljutiti

Na Makkeliejevo suđenje buni se i Mađarska, koja je također ispala u skupini. Njezin izbornik Marco Rossi bunio se zbog pogotka Jamala Musiale jer je smatrao da je asistent Ilkay Gündogan prethodno napravio prekršaj u napadu. Za Makkelieja je ovo bilo drugo Europsko prvenstvo u karijeri, a sudio je i na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru (pitamo se je li i zadnje suđenje na oba prvenstva!?)

Continue Reading

Vijesti

PRLJAVI POSAO CRKVE SRBIJE U CRNOJ GORI Deklaracija o Jasenovcu…

Published

on

Zastupnici u crnogorskom parlamentu usvojili su u petak Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen, glasovima 41 zastupnika vladajuće koalicije.

Jedan zastupnik vladajućih bio je protiv dok oporba i nekoliko zastupnika vlasti nisu prisustvovali glasanju.

Crnogorski parlament broji ukupno 81 zastupnika.

Oporbeni zastupnici napustili su dvoranu i nisu sudjelovali u izglasavanju rezolucije jer smatraju da na ovaj način službeni Beograd zloupotrebljava svoj utjecaj u Crnoj Gori.

Rezoluciju je podržala većina zastupnika Pokreta Europa Sad premijera Milojka Spajića, prosrpske desnice predsjednika parlamenta Andrije Mandića, Demokrati Alekse Bečića i umjereno prosrpska Socijalistička narodna stranka (SNP)

Zastupnik Pokreta Europa Sad Miodrag Laković tijekom sjednice kazao je da neće podržati rezoluciju.

Rezolucija je sredinom svibnja predana u parlamentarnu proceduru kao odgovor prosrpske desnice na podršku Spajićeve vlade Rezoluciji o Srebrenici u Ujedinjenim narodima.

Primarno se odnosila na logor Jasenovac, ali su uoči zasjedanja dodani i logori Dachau i Mauthausen.

Tijekom rasprave predlagači, čelnici prosrpske desnice, Andrija Mandić i Milan Knežević naveli su da ova rezolucija nije usmjerena ni protiv koga.

“Crna Gora će biti prva država u regiji koja će usvojiti Rezoluciju u Jasenovcu i pozivam sve poslanike da učestvuju u povijesti”, poručio je predsjednik crnogorske skupštine Andrija Mandić, ocjenjujući da se na ovaj način određuju u odnosu na civilizacijske vrijednosti i da prijedlog nije upućen ni protiv jedne države – ni Austrije, ni Njemačke, ni protiv Hrvatske.

Mandić je zaključio da će ova rezolucija “služiti za ponos” onima koji glasaju za nju na pravoslavni praznik Vidivdan.

“Vidovdane, moj očinji vide, ovo treba da bude osnova za bolju i čestitiju Crnu Goru. Ovo je većinska Crna Gora. Živjela većinska Crna Gora, živjela Crna Gora”, poručio je Mandić.

Njegov koalicijski partner Milan Knežević je rezoluciju okarakterizirao kao “otpor prema relativizaciji genocida o Jasenovcu jer se iz godine u godinu, od strane nekih kvazi-istoričara u Hrvatskoj, pokušava smanjiti broj poginulih Srba”, dodajući “da je model koji je tad uspostavljen, ponovo pokušan u Bljesku i Oluji”.

Andrija Nikolić iz oporbene Demokratske partije socijalista postavio je pitanje javnosti da li moralno pravo imaju oni koji podržavaju četnički pokret, ali i Ratka Mladića i Radovana Karadžića, da prije nego njih osude, predlože ovakvu rezoluciju.

“Ovo je kukavičje jaje Aleksandra Vučića kako bi se pogoršali dobrosusjedski odnosi sa Hrvatskom. odgovornost za ovo ne snosi Mandić, već premijer Milojko Spajić i njegova partija koji sebe nazivaju pro-europskim”, rekao je Nikolić, podsjećajući da Vučić nije dozvolio da se slična Rezolucija usvoji u parlamentu Srbije da se ne bi zaustavio europski put te zemlje.

Bivši premijer i čelnik oporbene URA Dritan Abazović rekao je da je premijer Spajić prevario Hrvate.

“Nacional je objavio da je Spajić obećao u Hrvatskoj da Rezolucija neće biti usvojena”, kazao je Abazović, podsjećajući da je službeni Zagreb pomogao Crnoj Gori u njenoj EU integraciji, te se isto dogodilo sredinom ovog tjedna u Bruxellesu gdje je Crna Gora dobila pozitivna završna mjerila za poglavlja 23 i 24 (IBAR)

Jedini politički predstavnik Hrvata u crnogorskom parlamentu HGI-ev Adrijan Vuksanović je zahvalio Hrvatskoj i njenom državnom vrhu za podršku prilikom crnogorskom dobijanja IBAR-a, te je konstatirao da “ono što Vučić nije uspio, želi da podmetne preko Crne Gore”.

Hrvatska je ranije najavila oštar odgovor na eventualno usvajanje Rezolucije o Jasenovcu, te je iz Zagreba priopćeno da to može značajno usporiti put Crne Gore u EU. (Hina)

Continue Reading

Vijesti

RAZOTKRIVENE SRBSKE LAŽI – Enciklopedia Holocausta u New Yorku: Mapa glavnih nacističkih logora, u Hrvatskoj ih nema

Published

on

Diljem Europe pod njemačkom okupacijom Nijemci su uhićivali one koji su se opirali njihovoj dominaciji i one koje su smatrali rasno inferiornima ili politički neprihvatljivima – piše na Enciklopediji Memorijalnog muzeja holocausta u New Yorku.

Osobe uhićene zbog otpora njemačkoj vlasti uglavnom su slane na prisilni rad ili u koncentracijske logore.

Pogledajte na karti hrvatsku državu – bez ozbiljnih logora, a u Srbiji…

Nijemci su Židove iz cijele okupirane Europe deportirali u logore istrebljenja u Poljskoj, gdje su ih sustavno ubijali, a također i u koncentracijske logore, gdje su korišteni za prisilni rad. Tranzitni logori poput Westerborka, Gursa, Mechelena i Drancyja u zapadnoj Europi te koncentracijski logori poput Bolzana i Fossoli di Carpija u Italiji korišteni su kao sabirni centri za Židove, koji su zatim željeznicom deportirani u logore za istrebljenje. Prema izvješćima SS-a, u koncentracijskim je logorima u siječnju 1945. bilo registrirano više od 700.000 zatvorenika.

Sustav nacističkih logora brzo se proširio nakon početka Drugog svjetskog rata u rujnu 1939., jer je prisilni rad postao važan u ratnoj proizvodnji. Nedostatak radne snage u njemačkom ratnom gospodarstvu postao je kritičan nakon njemačkog poraza u bitci za Staljingrad 1942.-1943. To je dovelo do povećane upotrebe zatvorenika koncentracijskih logora kao prisilnog rada u njemačkoj industriji oružja. Osobito 1943. i 1944. stotine podlogora osnovane su u ili u blizini industrijskih pogona. Podlogori su uglavnom bili manji logori kojima su upravljali glavni logori, koji su ih opskrbljivali potrebnim brojem zatvorenika. Logori kao što su Auschwitz u Poljskoj, Buchenwald u središnjoj Njemačkoj, Gross-Rosen u istočnoj Njemačkoj, Natzweiler-Struthof u istočnoj Francuskoj, Ravensbrueck u blizini Berlina i Stutthof u blizini Danziga (Gdanjska) na obali Baltika postali su administrativna središta golemih mreža pomoćnih logora za prisilni rad.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved