Connect with us

Vijesti

V. Trkmić: Rodna ideologija i katoličanstvo

Published

on

Katolička crkva, svjesna favoriziranja rodne ideologije, odgojiteljima i odgojnim ustanovama preporuča odgoj utemeljen na katoličkoj antropologiji

Mnogima se možda čini da Katolička crkva šuti, i da nema što reći po pitanju rodne ideologije koja je počela jačati devedesetih godina prošlog stoljeća. No, nije tako. Katolička crkva, točnije rečeno „ Kongregacija za katolički odgoj“ objavila je „ Dokument 185 – Muško i žensko stvori ih“. Taj dokument „ Kongregacije za katolički odgoj“ ima cilj put dijaloga o pitanju roda u odgoju. Spomenuti dokument je preveden na hrvatski jezik, a tiskala ga je „Kršćanska sadašnjost“ 2019. godine. Dokument je podijeljen kao i svi drugi dokumenti Katoličke crkve po točkama. U ovom tekstu su navedene najvažnije točke spomenutog dokumenta.

Kratki pogled na studijsku struju o spolu i rodu

Prvi stav onoga koji želi stupiti u dijalog jest slušanje. Potrebno je, prije svega, slušati i razumjeti kulturne događaje posljednjih desetljeća. S početkom 20. stoljeća – s njegovim antropološkim viđenjima – dolazi do prvih poimanja  roda ( gender ) , koja su s jedne strane zasnovana na čisto sociološkom tumačenju spolnih razlika, a s druge na veličanju osobnih sloboda. Naime, sredinom prošlog stoljeća javlja se studijska struja u kojoj se uporno naglašava izvanjska uvjetovanost kao i njezini utjecaji na osobna određenja. Primijenjene na ljudsku spolnost, te su studije htjele pokazati da je spolni identitet više društvena konstrukcija negoli prirodna ili biološka danost.

S vremenom su rodne teorije proširile svoje područje primjene. Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća u žarište je stavljena mogućnost pojedinaca da sami određuju svoje spolne sklonosti ne vodeći računa o uzajamnosti i komplementarnosti muško- ženskih odnosa ni o prokreacijskoj svrsi spolnosti. K tome, otišlo se čak tako daleko da se zastupala teorija o radikalnom odvajanju između roda ( gender ) i spola ( seks ) , pri čemu ovaj prvi ima prednost pred potonjim. Taj se cilj promatra kao važna etapa u evoluciji čovječanstva, u kojoj se zamišlja društvo bez razlika između spolova.

U tom kulturnom kontekstujasno je da spol i rod više nisu istoznačnice., i stoga, pojmovi koji se mogu naizmjence rabiti, jer opisuju dvije različite stvari. Spol definira pripadnost jednoj od dvije biološke kategorije koje proizlaze iz izvornoga para, žene i muškarca, Rod, je pa način na koji se u svakoj kulturi živi razlika među spolovima. Problem nije u razlikovanju po sebi, koje se može tumačiti na ispravan način, nego u razdvajanju spola i roda. Posljedice toga razdvajanja jesu različite „ spolne orijentacije“  koje više ne određuje spolna razlika između muškarca i žene, nego mogu poprimiti druge oblike , koje određuje isključivo radikalni autonomni pojedinac. Sam pojam roda ( gender ) , ktome, mora ovisiti o subjektivnom stajalištu osobe, koja može izabrati rod koji ne odgovara njegovoj ili njezinoj biološkoj spolnosti te stoga ni načinu na koji je drugi promatraju ( transgender ).

Izvorna kršćanska antropologija, katolički odgoj u obitelji i školi

Crkva – majka i učiteljica – ne samo da sluša nego, čvrsto ukorijenjena u svomizvornom poslanju i istodobno otvorena svemu onome što razum pridonosi, stavlja se u službu ljudske zajednice, nudeći svoje prijedloge. Očito je naime, da bez jasne i uvjerljive antropologije  na kojoj se zasniva značenje spolnosti i čuvstvenosti nije moguće ispravno ustrojiti odgojni put koji bi bio u skladu  s naravi čovjeka kao osobe, kako bi ga se usmjeravalo prema punom ostvarenju spolnog identiteta u kontekstu poziva na sebedarje. A prvi korak u tom procesu antropološkog rasvjetljavanja sastoji se u tome da se prepozna kako „ i čovjek ima narav koju mora poštovati i kojom se može manipulirati kako mu se svidi“.To je srž one ekologije čovjeka koja polazi pd „ priznanja osobitog dostojanstva ljudskog bića“ te od nužnoga odnosa „ s moralnim zakonom upisanim u njegovu vlastitu narav“.

Kršćanska antropologija ima svoje korijene u naraciji o početcima koju nalazimo na stranicama Knjige Postanka, gdje je zapisano da „ na svoju sliku  stvori Bog čovjeka (….) muško i žensko stvori ih“. ( Post. 2, 27 ). U tim riječima srž je ne samo stvaranja nego i životnoga odnosa između muškarca i žene, koji ih stavlja u prisan odnos s Bogom. Sebstvo i drugo u odnosu na sebstvouzajamno se dopunjuju u skladu sa svojim specifičnim identitetom i imaju susretište u onome što tvori dinamiku uzajamnosti koja potječe od Stvoritelja i koju on održava.

Obitelj

Obitelj je prirodno mjesto na kojem taj odnos uzajamnosti i zajedništva između muškarca i žene nalazi svoje puno ostvarenje.  U njoj muškarac i žena ujedinjeni slobodnim  i svjesnim odabirom saveza bračne ljubavi , ostvaruju „ cjelinu u koju ulaze sve sastojnice osobe – zov tijela i nagona, snaga osjećaja i strasti, težnja duha i volje“. Obitelj je stoga poglavito „ antropološka, a tek onda kulturna datost“. Stoga „ vrednovati je pomoću koncepata ideološke naravi koji imaju snagu samo u jednome povijesnom trenutku, a zatim propadaju“ znači izdati njezinu vrijednost. Obitelj kao prirodna društvena zajednica u kojoj se uzajamnost i komplemetarnost između muškarca i žene u punini ostvaruju, prethodi samomu društveno-političkom uređenju države, čija slobodna zakonodavna aktivnost mora o tome voditi računa i dati tomu dužno priznanje.

Sam nam razum kaže da iz same naravi obitelji proizlaze dva temeljna prava koja uvijek treba podržavati i jamčiti. Prvo je pravo obitelji da bude priznata kao primarni odgojni prostor za izgradnju ( odgoj i izobrazbu ) djeteta. To „ primarno pravo „ pretače se zatim, konkretno, u „ veoma važnu „ dužnost roditelja da na odgovoran način preuzmu na sebe zadaću „ cjelovitog osobnog i društvenog odgoja djece, u što je ukjučen i odgoj za spolni identitet i za afektivnost, u „ okviru odgoja za ljubav i uzajamno darivanje“. Riječ je o odgojnom pravu-dužnosti  koje je „ nešto bitno, jer je to povezano s prenošenjem života, to je nešto izvorno i prvobitno  s obzirom na odgojnu zadaću drugih, zbog jedinstvenog značaja odnosa ljubavi koji postoji između roditelja i djece; nešto nezamjenjivo i neotuđivo i stoga ne može sasvim biti povjereno drugima niti od drugih prisvojeno“.

Škola

Odgojnom  djelovanju obitelji pridružuje se odgojno djelovanje škole, koja u odnosu na obitelj djeluje na supsidijaran način. Postojana u svojoj ukorijenjenosti u evanđelju, „ katolička škola mora biti škola za osobu i škola osoba. Osoba svakog pojedinog ljudskog bića u središtu je Kristova učenja: zato je promicanje ljudske osobe cilj katoličke škole.“ Ta tvrdnja, koja naglašava čovjekov živi odnos s Kristom, podsjeća nas da upravo u njegovoj osobi treba tražiti puninu istine o čovjeku. Zato katolička škola, koja se zalaže za razvoj cijeloga čovjeka, čini to,  odgovarajući na skrb Crkve, sa sviješću da sve ljudske vrijednosti nalaze svoje puno ostvarenje i samim tim jedinstvo u Kristu. Ta svijest izražava središnju vrijednost osobe u odgojno-obrazovnom projektu katoličke škole.

Umjesto zaključka

Katolička crkva u spomenutom dokumentu „ Muško i žensko stvori ih“ „ Kongregacije za katolički odgoj“  ( za obrazovne ustanove ) br.  185. priznaje da se početkom 90-tih godina prošlog stoljeća počela razvijati rodna ideologija. Crkva tu rodnu ideologiju ne osuđuje, niti omalovažava. O njoj govori kao o postojećoj ideologiji u svijetu. Sa crkvenim antropološkim naukom i biblijskim znanostima ulazi u dijalog sa svima u raznim društvima svijeta, pa tako i sa onima koji toleriraju ili favoriziraju rodnu ideologiju. Polako iz točke u točku dokument „ Kongregacije za katolički odgoj“ sistematizira i analizira krive postavke „ rodne ideologije“. Dokument je put za otvoreni dijalog, a ne za prepirke, ili ne daj Bože svađe. On iznosi zdravi naravni zakon utemeljen na povijesno biblijskom kontekstu o pojedincu i zdravoj katoličkoj obitelji. Dakako da je dokument „ Kongregacije za katolički odgoj“ svojevrsni odgojni prijedlog za katoličke škole diljem svijeta. Koliko znamo katoličke škole egzistiraju u svijetu zapadnih zemalja odgajajući djecu i mlade u katoličkom duhu. To isto čine i katoličke škole u našoj domovini. O toj temi odgoja, o rodnoj ideologiji i izvornom kršćanskom odgoju svi mi vrlo malo znamo. U ovom tekstu nije rečeno sve o spomenutom dokumentu i njegovom sadržaju. Tekst donosi samo naglaske, ključne i nezaobilazne točke u odgoju djece prema modelu rodne ideologije ili po naravno kršćanskom odgojnom običaju odgajanja djece i mladih. Pravu širinu čitatelj može dobiti čitanjem cjelovitog dokumenta „ Kongregacije za katolički odgoj“. Imamo sreću da je dokument preveden i tiskan na hrvatskom jeziku. On može poslužiti svima koji donose zakone: zakonodavcima, političarima, novinarima, odgojiteljima, roditeljima i onima koji stvaraju školske kurikulume. Svi smo pred istim pitanjem. Hoćemo li djecu i mlade odgajati po dvije tisućljetnom  modelu Crkve, ili pomodarski, pa nakon određenog vremena odbaciti tu novotariju kao nešto loše. Jedno je sigurno. A to je da Katolička crkva u ovom slučaju nudi i predlaže, a ne nameće ni jednoj društvenoj zajednici svoj model odgoja djece i mladih naraštaja za obitelj i katoličke obiteljske vrijednosti.

Molitva za  prevladavanje negativnog vladanja i pogrešaka

Gospodine, sačuvaj me od svake sitničavosti. Učini me velikim(om) u mislima riječima i djelima.

Pomozi mi da prepoznam, posvijestim si i nadvladam sve moje pogreške.

Rasvijetli me da se odreknem svih izlika i tumačenja zbog kojih nešto činim,

svih krivih prisvajanja prava, da si priznam istinu bez samosažaljenja ili pak samoosuđivanja.

Oslobodi me tvrdoće srca u suđenju – učini me plemenitim (om), blagim (om)

velikodušnim(om) , suosjećajnim(om) i ljubaznim(om)!

Blagoslovi vrijeme da uvijek ima za sve vremena.

Blagoslovi moju volju da rastem u dobroti, ozbiljnosti, i uslužnosti.

Ojačaj me da provedem u djelo sve dobre poticaje koji mi dolaze, oslobodi me straha i

neodlučnosti.

Daj mi razumjeti da je malo toga što nas razlikuje, a puno toga što nas povezuje.

Stvori me na svoju sliku, Isuse! Amen

Autor: Vladimir Trkmić /Dobri pastir.com

Vijesti

Papa Franjo pozvao organizatore Pride-a da u njega uključe i “pedoseksualce”

Published

on

Ako ste mislili da Papa Franjo nikako ne može jasnije reći da je on lažni prorok koji aktivno radi na potkopavanju kršćanstva, bili biste u krivu – piše Marijan Leko u Epoha.com.hr.

Ako ste mislili da papa koji je zamijenio konzervativnog papu Benedikta u globalističkom udaru koji su orkestrirali Obama, Clinton i Soros nikako ne može pronaći još sramotnije načine da izda svoje sljedbenike, opet biste bili u krivu.

Pripremite se jer je papa Franjo izrazio podršku da ljudi koji zlostavljaju djecu budu otvoreno prihvaćeni u  društvu.

Papa Franjo ovaj je put nadmašio samog sebe, stavljajući svoje sotonističke karte na stol na najbesramniji mogući način pridružujući se ratu globalističkih elita protiv naše djece.

Organizatori Pride festivala moraju se riješiti svojih predrasuda i uključiti pedofile u LGBTQI+ duginu zajednicu, smatra papa Franjo koji tvrdi da ne smijemo osuđivati ​​takozvane “pedoseksualce” koje djeca seksualno privlače dok se i sami ne nađemo u njihovoj koži.

Franjo tvrdi da moramo povući riječ “pedofil” jer stigmatizira one koje djeca seksualno privlače i tvrdi da njihovo ponašanje može biti “moralno”.

Priča se da Franjo potiče organizatore Pridea da slijede (nebinarnu) profesora/icu sociologije na Sveučilištu Old Dominion Allyn Walkera čija je knjiga  “A Long Dark Shadow: Minor Attracted People and Their Pursuit of Dignity”  napisana za promicanje prihvaćanja pedofila.

Walker je objasnio razloge za svoje misli dok je odgovarao na pitanja u nedavnom prijenosu uživo.

“U naslovu i u cijeloj knjizi koristim izraz maloljetna osoba ili MAP iz više razloga. Prije svega, jer mislim da je važno koristiti terminologiju za grupe za koje članovi te grupe žele da ih drugi koriste za njih, a grupe za zagovaranje MAP-a poput ‘Before You Act’ zagovarale su korištenje izraza MAP. Zagovarali su ga prvenstveno zato što je manje stigmatizirajući od drugih pojmova poput pedofila.”

Propedofilsko stajalište pape Franje razbjesnilo je žrtve seksualnog zlostavljanja svećenika, što je i razumljivo.

Oni koji su preživjeli to iskustvo bijesno su reagirali nakon što je Franjo odbio obećati pristup “nulte tolerancije” svećenicima pedofilima i biskupima koji zataškavaju svoje zločine dok je zatvarao summit u Vatikanu.

Komentari pape Franje izazvali su buru u Vatikanu, ali oni koji su obraćali pozornost na Franjino sve zlobnije ponašanje ne bi trebali biti nimalo iznenađeni.

Ovo je papa koji je započeo svoje papinstvo proglašavajući da je Biblija pogrešna, a da su evolucija i teorija velikog praska stvarne.

Ovo je papa koji je pozvao čovječanstvo da vjeruje osnivaču Svjetskog ekonomskog foruma Klausu Schwabu, izjavljujući da je on sada važniji od Isusa Krista i čovjeka s planom da prirodi vrati njezin položaj primata u svjetskom poretku.

To je isti Papa koji koristi svaku priliku da proglasi da biblijski korpus treba ažurirati Schwabov bezbožni WEF.

Kao suradnik na dnevnom redu WEF-a, papa Franjo tečno govori o bogohuljenju i aktivno radi na potkopavanju kršćanstva i promicanju globalističkih ciljeva.

Ovo je isti onaj Papa Papa koji se založio za tehnokratsko širenje mRNA, izjavljujući da su kršćani koji odbijaju ubrizgati gensku terapiju mRNA “heretici” koje će Bog strogo suditi.

U srpnju je papa Franjo pozvao bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i Alexa Sorosa da se sastanu s njim u njegovoj privatnoj rezidenciji u Casa Santa Marta. Po plodovima ćete ih prepoznati, prema Mateju 7:16, a trio je proveo poslijepodne raspravljajući o globalizmu prioriteti uključujući potrebu za depopulacijom Zemlje.

Obrnuta verzija kršćanstva pape Franje za mnoge je zbunjujuća, no slika postaje jasna kada shvatite kome papa zapravo služi.

Kršćani imaju svako pravo osjećati se duboko izdanima od strane ovog pape koji je raskinuo sa stoljetnom kršćanskom tradicijom kada je rekao svom stadu da je opasno imati osobni odnos s Isusom.

Što postavlja pitanje je li papa Franjo antikrist?

Godine 2017. papa Franjo pozvao je na “jednu svjetsku vladu” i “politički autoritet”, tvrdeći da je stvaranje jedne svjetske vlade potrebno za borbu protiv problema kao što su “klimatske promjene”.

Govoreći za ekvadorske novine El Universo, Papa je rekao da Ujedinjeni narodi nemaju dovoljno ovlasti i da im se mora dodijeliti puna vladina kontrola “za dobrobit čovječanstva”.

To uključuje i Amerikance, naglasio je, kojima prema papi mora vladati svjetska vlada “za njihovo dobro”.

Sada papa Franjo aktivno prkosi biblijskom pismu radeći na stvaranju “jedne svjetske religije”.

Godine 2019. papa Franjo potpisao je povijesni savez s vođama najvećih svjetskih vjera, gurajući nas mnogo bliže jednoj svjetskoj religiji, jednom od glavnih ciljeva Novog svjetskog poretka.

Prema dokumentu koji je izradio papa Franjo i koji je objavljen na službenim stranicama Vatikana, sve se religije moraju smatrati ravnopravnima, a islam je Bogu prihvatljiv kao i kršćanstvo.

Zatim je šokirao svijet organiziranjem islamskih molitava i recitala Kur’ana u Vatikanu i izvođenjem poganske ceremonije u vrtu u Vatikanu.

U ovom trenutku morate se zapitati što bi još Jorge Bergoglio mogao učiniti da uvjeri svijet da je lažni prorok?

Kako bi bilo s prijenosom ceremonije cijelom svijetu, hvaleći Lucifera, najavljujući njegov skori dolazak i prateći bujicu bogohulne dogme sotonističke vrste?

Papa Franjo nije razjasnio identitet Lucifera, Antikrista, no promatrači u Vatikanu tvrde da papa isusovac misli na sebe.

Od trenutka kada je kardinal Jorge Bergoglio postao papa 2013. godine, “stručnjaci za proročanstva” oglasili su se eterom, tvrdeći da je novi papa “Petar Rimljanin”, ispunjenje “proročanstva sv. Malahije” i da će Franjo biti konačni papa.

Prema sv. Malahiji, irskom svecu koji je točno predvidio prošlih 111 papa prije imenovanja 112. pape, “Petar Rimljanin” će biti antikrist.

Obožavatelji Sudnjeg dana pronašli su načine da svaku frazu povežu s odgovarajućim papom kroz stoljeća. To uključuje Ivana Pavla II., koji je povezan s frazom br. 110, “Od rada sunca”, jer je rođen na dan pomrčine Sunca i također je pokopan na dan pomrčine Sunca . Benedikta XVI., br. 111, navodno je “slava masline” jer su neki članovi ogranka monaškog reda koji je utemeljio sveti Benedikt poznati kao Olivetanci.

Zatim je tu br. 112. Prema sv. Malahiji: “U ekstremnom progonu Svete Rimske Crkve, sjedit će … Petar Rimljanin, koji će hraniti ovce u mnogim nevoljama; kad budu gotovi, grad na sedam brežuljaka bit će uništen, a strašni će sudac suditi svom narodu. Kraj.”

Pa kako se “Petar Rimljanin” povezuje s papom Franjom, koji je rođen u Argentini?

Roditelji su mu bili talijanski doseljenici iz Rima, a njegovo rođeno ime sadržavalo je ime Petar. Teolozi su uvjereni da je Franjo antikrist. Citira se jedan vodeći učenjak, Michael K. Lake , koji je rekao da su “katolički i evangelistički znanstvenici stoljećima strepili od ovog trenutka.”

Svijet je sada na prijelomnoj točki. Bitka bjesni za dušu čovječanstva. Globalisti i njihovi tehno-komunistički snovi o autoritarnoj vladavini prijete pojesti čovječanstvo i uništiti civilizaciju kakvu poznajemo.

Papa Franjo je više nego jasno dao do znanja na čijoj je strani. Njegovo sramotno odbijanje da kazni svećenike koji zlostavljaju djecu i njegova besramna podrška da pedofili budu prihvaćeni u društvu posljednji su čavli u njegovom lijesu.

Trebali bismo vrlo pažljivo pratiti ovog papu isusovca u ovim kritičnim vremenima.

Continue Reading

Vijesti

Macelj, zrcalo srama hrvatske Duboke države!

Published

on

Ovih dana prisjećamo se žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13.000 Hrvata – vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1.500 masovnih grobnica žrtava komunističkog režima do sad, pronađenih u Sloveniji i u Hrvatskoj – piše Željko Glasnović na svom Facebook profilu…

Jedan od egzekutora u Maceljskoj šumi, komandant OZNA-e u Krapini, drug Stjepan Hršak, partizanski poručnik koji se hvalio 96′ godine kako je ubijao svećenike u Maceljskoj šumi i pokazivao okolo svoj pištolj Walther 7.62 mm kojim ih je likvidirao metkom u potiljak, nikad nije optužen za ta ubojstva.

U demokratskoj Hrvatskoj mirno je živio u Zagrebu i umro nekažnjen u svojoj vili na Tuškancu u kojoj ga je posjećivao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i na taj način, unatoč prosvjedu ljudi, dao mu podršku i abolirao njegove zločine.

Tražio je da se u ‘zaslužne antifašiste’ ne dira. Hršak je ‘zaslužan’ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika.

Hrvatske časnike ubijali su šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu.

U jednoj jami pronađena su i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom. To je dokaz da su sve te nevine ljude bez ikakve krivice, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.

Ali kosti ne lažu.

Unatoč na tisuće izvještaja sa silnom dokumentacijom, i na stotine svjedočanstava iz prve ruke i svim dokaznim materijalima koji su predani ne samo DORH-u nego i Ministarstvu kulture i MUP-u s konkretnim imenima ubojica, istraga protiv zločinaca ovih monstruoznih ubojstava je sabotirana, a oni su abolirani uz pomoć ‘Duboke države’.

Za partizansko-komunistički pokolj, koji se dogodio bez suda i suđenja, još nitko nije odgovarao.

Još 2004. god. MUP je imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama, sve dokaze i svjedoke, ali nitko nije procesuiran, nijedna optužnica nije napisana i nitko nije osuđen.

Svi glavni državni odvjetnici od 92′ počevši od Šeksa, Hercega, Olujića, Hranjskog, Živkovića, Zadnika, Ortynskog, Bajića, Cvitana, Jelenića do Šipek nisu ništa učinili po tom pitanju. Koga štite? Zašto ih novinari ne pitaju o tome? Zašto mediji ne istražuju? Tko ih je prisilio da šute i zašto? Jesu li ikad bili plaćeni za zataškavanje? Ako da, od koga, kad i koliko?

Može li se u ovoj Dubokoj državi naći iti jedan pošteni državni odvjetnik, a da nije nasljednik bivšeg režima, mason ili korumpiran?

U Hrvatskoj je nastupila apsolutna inverzija morala, postali smo Orwellova Oceanija gdje je istina postala laž, a laž istina. Oslobođen je Boljkovac, oslobođen je Manolić, oslobođen je Hršak…

Svjedoci umiru, zločinci umiru, a mi i dalje nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima.

Do 90-te se o ovome nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo? DORH ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti srpske iz Domovinskog rata.

Na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. godine isto kao i ono što se događalo 1945. godine.

Bez lustracije nema istine, a bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.

Maceljska šuma je danas najveće poznato gubilište i grobište u RH koje svjedoči o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom koji je kao zarobljenik u svojoj vlastitoj Domovini doživio stravičnu smrt od domaćih partizanskih zlikovaca pomračenog uma, dok u državnim institucijama i dalje sjede njihovi nasljednici koji štite svoje drugove.

Autor: Željko Glasnović/FB

Continue Reading

Vijesti

Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana

Published

on

Na poziv Hrvatskog obrednog zdruga HOZ Jazovka, članovi domovinskih udruga organiziraju Spomen pohod na Jazovku, dana 22. lipnja 2024. (subota). Svetu misu predvodi mons. Vlado Košić, biskup sisački.

Procesija iz centra Sošica, uz molitvu svete krunice, krenut će u 10:30 prema jami Jazovka. Nakon mise i pauze za ručak, nastavlja se put za Krašić te posjet župnoj crkvi gdje je boravio bl. Alojzije Stepinac.

Polasci iz Imotskog u 4:00, Ciste Velike – 4:30, te iz Splita, s Lovrinca 5:15. Cijena puta je 50€. Poseban dogovor za ručak. Prijave do 15. lipnja (Željko Pleić, 098 9975 494)

O Jazovki

Masovna grobnica Jazovka je jama koja se nalazi u šumi pokraj naselja Sošice na Žumberku u Republici Hrvatskoj. Obzirom na ratni zločin koji se u njoj dogodio, zaštićeno je kulturno dobro.

Jama se sastoji od ulaznog dijela nalik bunaru dubokog oko 34 m, na čijem se dnu nalazi izduženi kosi dio dugačak oko 15 m.

2020. godine su iz jame ekshumirani ostatci 814 žrtava koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine.

Partizanski zločini 1945.

Jazovka je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine.

Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. god. o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. B. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima kod zagrebačkim bolnicama mogu identificirati osobni podatci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu rođenja, mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za svih njih 4791), – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podatci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima, te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka. Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu.

Protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.

Za tri časne sestre s. Liphardu Horvat, s. Konstantinu Mesar i Geraldu Jakob, inače njegovateljice u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koje su bačene u jamu pokrenut je postupak proglašenja blaženima unutar Katoličke Crkve.

Poziv od strane Hrvatskog obrednog zdruga vidite ovdje.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved