Connect with us

Vijesti

Vatikan nas je jaslicama umjesto nadom, dobrotom i ljubavi počastio apokalipsom i beznađem

Published

on

U božićno vrijeme došašća posebno nam je drag prizor jaslica. Djecu vodimo da ih pogledaju. Mi sami rado pogledamo i pomolimo se pred jaslicama, da si lakše predočimo događaj božićne noći. Začetnikom jaslica smatra sv. Franjo Asiški, koji ih je prvi puta uprizorio za Božić davne 1223. godine. Sv. Franjo Asiški svetac je jaslica. Uz pomoć jaslica sv. Franjo je želio pomoći svojim suvremenicima da na vidljiv i opipljiv način dožive blizinu i toplinu Božje ljubavi.

Tako je sv. Franjo dočarao tajanstvenost svete božićne noći, kad se nebo susrelo s zemljom, kada je veliki Bog postao malenim Djetetom, kad je Bog postao Božić (mali Bog). Želio je slikovito predočiti veličanstvenost rođenja, koji se zbio prvoga Božića u Betlehemu. Od prvih, Franjinih jaslica sve do danas vjernici po svem svijetu uprizoruju Isusovo rođenje. Po Isusovom rođenju Bog je zauvijek ušao u našu, ljudsku povijest. Neuništiva snaga Božića dopire i danas do nas, da nas uvede u čarobni Božji svijet ljubavi. Gledajući jaslice dobivamo odgovor na pitanje zašto je Bog postao čovjekom? Radi nas ljudi i radi našeg spasenja. Bog se utjelovio da bi nam pokazao da nas ljubi najvećom mogućom ljubavlju.

Kakav je bio Božić sv. Franje, a kakav je naš Božić danas? Slavimo li mi uopće danas Božić? Ima li u našem Božiću Boga? Jesu li naše Božićne jaslice poput Franjinih, povod da u svoj svojoj skromnosti, jednostavnosti, poniznosti doživimo slavni Božji dolazak na Zemlju ili su nam povod za još jednu predstavu neizvornog kršćanskog života, koji Božićno vrijeme pretvara u vrijeme potrošnje, vrijeme materijalizma, umjesto duhovnosti?

I Papa je u tom smislu prikazao pripreme za Božić.

“Ovih se dana i u brojnim kućama pripremaju dva božićna znaka, na radost djece, a i odraslih” rekao je Papa. “To su znakovi nade, posebno u ovo teško vrijeme. Učinimo tako da se ne zaustavljamo na znaku, nego da idemo do značenja, odnosno do Isusa; do Božje ljubavi koju nam je On objavio, da idemo do beskonačne dobrote kojom je obasjao svijet.” Papa Franjo se kratko osvrnuo na jaslice koje se uređuju na trgu Svetog Petra, na božićno drvo kao izraz koji širi srce i upravlja pogled prema obzoru koji je bolji od onoga kako se nama čini.

“Nema pandemije, nema krize koja može ugasiti tu svjetlost. Dopustimo joj da uđe u naše srce; pružimo ruku onomu tko je u potrebi; tako će se Bog ponovno roditi u nama i među nama ” rekao je papa Franjo.(Vatican News – aa)

Tradicionalno božićno drvo na Trgu svetog Petra u Rimu, 30-metarska smreka, dar je Slovenije i ogromne keramičke jaslice izrađene u Abruzzu, u središtu Italije, osvijetljeni su u petak navečer.

Smreka teška sedam tona dar je općine Kočevje, na jugoistoku Slovenije.

Ovogodišnje jaslice su izrađene u Castelliju, selu s tisuću stanovnika u planinskom masivu Gran Sasso, u pokrajini Abruzzo, u središtu Italije, koja je još od 16. stoljeća poznata po keramici.

I onda je uslijedio šok kada su otvorene jaslice na Trgu Svetog Petra u Vatikanu.

Jaslice s valjkastim likovima prikazuju Svetu Obitelj (dijete Isus, Josipa i Mariju), trojicu mudraca i lik koji sliči na astronauta.

Cjelokupne jaslice podsjećaju na Amazonsku sinodu i sotonističke, poganske likove, koji svojom ružnoćom naprosto vrište, izazivaju osjećaj straha i nelagode. Te jaslice nimalo ne odražavaju Božju ljubav, nadu i dobrotu!

Sam pogled na njih izaziva jezu i strah od budućnosti koju nam pripremaju. Jaslice asociraju na apokaliptičnu sliku svijeta, grijeha i konačnog suda, a astronaut da će biti nemoguć život na zemlji.

Ovi likovi koji bi trebali simbolizirati svetu obitelj, prikazuju ustvari likove iz paganske kulture Amazonske sinode. Gdje su jaslice u sijenu koje označavaju štalu u kojoj se Isus rodio, jer nije bilo mjesta u prenočištu? Nema jaslica u sijenu koje su izvorno i dale ime cijeloj predstavi, nema malog Isusa u jaslama!

„Sijeno postaje prvi ležaj za Onoga koji se objavljuje kao ‘Kruh koji je s neba sišao’ (Iv 6,41). …položen u jasle, postao je našom hranom.

Jaslice radi svoje jednostavnosti, a ako su i kreativno prikazane, zbilja privlače pozornost sviju: „Pred jaslicama, naš um se vraća i u vrijeme kada smo kao djeca nestrpljivo čekali vrijeme kada ćemo ih praviti. Ta sjećanja nas uvode u svijest o velikom daru koji se prenosi vjerom… Bilo gdje i u bilo kojoj formi, jaslice nam govore o ljubavi Božjoj… Jaslice su radosni dio zahtjevnoga procesa prenošenja, navještaja vjere“. (AS 10)

Položeni u jasle poručuje da nema mjesta koje ne bi moglo biti sveto i koje ne bi bilo dostojno njegove prisutnosti. Premda odbačen, udaljen od mjesta gdje obitavahu ljudi, on nalazi mjesto u kojem će biti ljudima darovan.

To je početak temeljnoga otajstva radi kojega je Krist došao, a u njemu se već naziru i ostali vidovi Kristova života koje slavimo u ciklusu liturgijske godine. „Zapravo jaslice sadrže razna otajstva Kristova života, i nama ih približavaju u svakodnevnom življenju“. (AS 2) Među raznim otajstvima, najvažnije i središnje je naravno Vazmeno otajstvo.

Cijeli svijet zarobljen pandemijom, očekivao je da barem Vatikan pruži nadu i pokaže ljepotu i mir došašća, a kad ono pokaže se da je Sotona našla put i do Vatikana, jer jaslica i malog Isusa u njima nema!

Ovi likovi koji bi trebali simbolizirati svetu obitelj, prikazuju ustvari likove iz paganske kulture Amazonske sinode. 4. listopada 2019., papa Franjo bio je domaćin poganske ceremonije s kipovima Pachamama u vatikanskim vrtovima i čak blagoslovio jedan od kipova. Na ceremoniji, ljudi saginju glavu do zemlje kako bi se poklonili kipu. Također, papa moli ispred kipa Pachamama u St. Petra 7. listopada, a zatim je prisustvovao procesiji za kip do sinodske dvorane. Papa je potvrdio da je kip “Pachamama” i ispričao se zbog ostalih kipova Pachamame koji su bačeni u rijeku Tiber. “( ogorčeni vjernici pobacali su pachamama kipove u Tibar)

Činjenica je da se ovo idolopoklonstvo događa pred Papom u svetoj zemlji Vatikana gdje je sv. Peter, stijena na kojoj kršćanstvo počiva, umro i pokopan, skandal koji se ne može zamisliti.

Papa kao poznati promicatelj međureligijskog jedinstva nastavlja svoju službu pripremanja globalne scene za Antikrista i Novi svjetski poredak, sustav koji će progoniti kršćane.

„I otvori usta svoja da huli na Boga, da pohuli na ime njegovo i šator njegov i one što u nebu prebivaju. I bȋ joj dano zaratiti sa svetima i pobijediti ih. I dana joj je vlast nad svakim plemenom i jezikom i narodom. I poklonit će joj se svi koji žive na zemlji, kojih imena nisu zapisana u Knjizi života Jaganjca zaklana od postanka svijeta. Ako tko ima uho, neka čuje.“ /Otkrivenje 13,6-9

Globalistima je Katolička crkva posljednja prepreka za ostvarivanje Novog svjetskog poretka, Kraljevstva Sotone na zemlji!

Bože  smiluj  nam se!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

Macelj, zrcalo srama hrvatske Duboke države!

Published

on

Ovih dana prisjećamo se žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13.000 Hrvata – vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1.500 masovnih grobnica žrtava komunističkog režima do sad, pronađenih u Sloveniji i u Hrvatskoj – piše Željko Glasnović na svom Facebook profilu…

Jedan od egzekutora u Maceljskoj šumi, komandant OZNA-e u Krapini, drug Stjepan Hršak, partizanski poručnik koji se hvalio 96′ godine kako je ubijao svećenike u Maceljskoj šumi i pokazivao okolo svoj pištolj Walther 7.62 mm kojim ih je likvidirao metkom u potiljak, nikad nije optužen za ta ubojstva.

U demokratskoj Hrvatskoj mirno je živio u Zagrebu i umro nekažnjen u svojoj vili na Tuškancu u kojoj ga je posjećivao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i na taj način, unatoč prosvjedu ljudi, dao mu podršku i abolirao njegove zločine.

Tražio je da se u ‘zaslužne antifašiste’ ne dira. Hršak je ‘zaslužan’ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika.

Hrvatske časnike ubijali su šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu.

U jednoj jami pronađena su i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom. To je dokaz da su sve te nevine ljude bez ikakve krivice, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.

Ali kosti ne lažu.

Unatoč na tisuće izvještaja sa silnom dokumentacijom, i na stotine svjedočanstava iz prve ruke i svim dokaznim materijalima koji su predani ne samo DORH-u nego i Ministarstvu kulture i MUP-u s konkretnim imenima ubojica, istraga protiv zločinaca ovih monstruoznih ubojstava je sabotirana, a oni su abolirani uz pomoć ‘Duboke države’.

Za partizansko-komunistički pokolj, koji se dogodio bez suda i suđenja, još nitko nije odgovarao.

Još 2004. god. MUP je imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama, sve dokaze i svjedoke, ali nitko nije procesuiran, nijedna optužnica nije napisana i nitko nije osuđen.

Svi glavni državni odvjetnici od 92′ počevši od Šeksa, Hercega, Olujića, Hranjskog, Živkovića, Zadnika, Ortynskog, Bajića, Cvitana, Jelenića do Šipek nisu ništa učinili po tom pitanju. Koga štite? Zašto ih novinari ne pitaju o tome? Zašto mediji ne istražuju? Tko ih je prisilio da šute i zašto? Jesu li ikad bili plaćeni za zataškavanje? Ako da, od koga, kad i koliko?

Može li se u ovoj Dubokoj državi naći iti jedan pošteni državni odvjetnik, a da nije nasljednik bivšeg režima, mason ili korumpiran?

U Hrvatskoj je nastupila apsolutna inverzija morala, postali smo Orwellova Oceanija gdje je istina postala laž, a laž istina. Oslobođen je Boljkovac, oslobođen je Manolić, oslobođen je Hršak…

Svjedoci umiru, zločinci umiru, a mi i dalje nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima.

Do 90-te se o ovome nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo? DORH ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti srpske iz Domovinskog rata.

Na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. godine isto kao i ono što se događalo 1945. godine.

Bez lustracije nema istine, a bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.

Maceljska šuma je danas najveće poznato gubilište i grobište u RH koje svjedoči o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom koji je kao zarobljenik u svojoj vlastitoj Domovini doživio stravičnu smrt od domaćih partizanskih zlikovaca pomračenog uma, dok u državnim institucijama i dalje sjede njihovi nasljednici koji štite svoje drugove.

Autor: Željko Glasnović/FB

Continue Reading

Vijesti

Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana

Published

on

Na poziv Hrvatskog obrednog zdruga HOZ Jazovka, članovi domovinskih udruga organiziraju Spomen pohod na Jazovku, dana 22. lipnja 2024. (subota). Svetu misu predvodi mons. Vlado Košić, biskup sisački.

Procesija iz centra Sošica, uz molitvu svete krunice, krenut će u 10:30 prema jami Jazovka. Nakon mise i pauze za ručak, nastavlja se put za Krašić te posjet župnoj crkvi gdje je boravio bl. Alojzije Stepinac.

Polasci iz Imotskog u 4:00, Ciste Velike – 4:30, te iz Splita, s Lovrinca 5:15. Cijena puta je 50€. Poseban dogovor za ručak. Prijave do 15. lipnja (Željko Pleić, 098 9975 494)

O Jazovki

Masovna grobnica Jazovka je jama koja se nalazi u šumi pokraj naselja Sošice na Žumberku u Republici Hrvatskoj. Obzirom na ratni zločin koji se u njoj dogodio, zaštićeno je kulturno dobro.

Jama se sastoji od ulaznog dijela nalik bunaru dubokog oko 34 m, na čijem se dnu nalazi izduženi kosi dio dugačak oko 15 m.

2020. godine su iz jame ekshumirani ostatci 814 žrtava koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine.

Partizanski zločini 1945.

Jazovka je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana.

Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine.

Povjesničarka Blanka Matković izvješćuje 2011. god. o 447 žrtava čiji su podaci pobrojani prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koje je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović. B. Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima kod zagrebačkim bolnicama mogu identificirati osobni podatci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu rođenja, mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za svih njih 4791), – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. godine, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podatci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima, te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka. Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza, pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu.

Protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.

Za tri časne sestre s. Liphardu Horvat, s. Konstantinu Mesar i Geraldu Jakob, inače njegovateljice u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koje su bačene u jamu pokrenut je postupak proglašenja blaženima unutar Katoličke Crkve.

Poziv od strane Hrvatskog obrednog zdruga vidite ovdje.

Continue Reading

Vijesti

IZJAVE DJECE I ZARAZNI dječji smjeh: Što je covjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji…

Published

on


Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!
Na mame se ne galami, one su korisne.
Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.
Poluotok je otok koji još nije dokraja napravljen.
Baka je debela zato što je puna ljubavi.
Što je covjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.

Djevojčice ne mogu stojecki piškiti, jer se nemaju za što držati.
Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u caši.
Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju.
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Da bi bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.

Kad se moj mlađi brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo vidjeti i one životinje koje ne postoje.
Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slucaj.
Razlika izmedu sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mijenja.

Svi psi vole vodu. Neki cak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Akvarij je malo stakleno more gdje žive domace ribe.
Alimentacija je placa za djecu kada im se tata odseli.
Papa živi u Vakumu.
Sve ribe nose jaja, a ruske cak I kavijar.
Kod nas se muškarci mogu ozeniti samo jednom ženom. To se zove monotonija.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu.

Marin EfaTa Croatia/fb

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved