Kamatne stope godinama su održavane na niskom nivou (posebno na Zapadu) kako bi se potaknulo poslovne ljude i vlasnike kuća da preuzmu velike dugove. Sada kada kamatne stope vrtoglavo rastu prema normalnim vrijednostima, troškovi otplate zajmova i hipoteka postaju nemogući.
Milijuni ljudi koji su kupili preskupe kuće i stanove postat će robovi – zauvijek osuđeni na otplatu hipoteka do kraja života i gomilanje dugova po kreditnim karticama, dok se istovremeno bore protiv inflacije – bitke koju nikada neće moći dobiti – prenosi Epoha.
Godine 2023., dok su kamatne stope rasle u Engleskoj, Vlada je jako pazila da potakne banke da produžuju hipoteke na neodređeno vrijeme, dopuštajući samo plaćanje kamata na hipoteku i odgodu ovrhe.
Ove dvije politike zvuče kao dobronamjerni potezi, ali naravno, rezultat će biti da će ljudi koji su previše platili za svoj dom (ili uzeli previše hipoteke) biti u dugovima cijeli život, neprestano se boreći da otplate hipoteku na kuću koja vjerojatno nikad neće postati njihovo vlasništvo.
Moderne kuće i stanovi, s hipotekama na 30, 40 i više godina, izgrađeni su loše (prema građevinskim propisima koje su osmislili birokrati, po nalogu građevinskih lobista) i neće tako dugo trajati. Bit će puno loših dugova i bankroti su neizbježni – što će dovesti do situacije u kojoj sve više ljudi neće posjedovati ništa, a banke će biti sretne. To je, naravno, ono što oni žele.
Zanimljivo je kako se rečenica “nećete imati ništa i bit ćete sretni”, za koju se vjeruje da potječe sa Svjetskog ekonomskog foruma, može usporediti s načelima komunističke revolucije opisane u “Komunističkom manifestu” Karla Marxa.
Marxova teorija kaže da bi, kako bi uspostavili socijalističku diktaturu i potpunu kontrolu nad proletarijatom, komunisti morali ukinuti sva prava privatnog vlasništva, uništiti svu religiju (koju je Marx slavno opisao kao “opijum za narod”) i razbiti obiteljska zajednica koja se doživljavala kao prijetnja sposobnosti države da vrši potpunu kontrolu nad životima ljudi.
Tradicionalne religije bit će zamijenjene vjerom u prirodu, kako su definirali Ujedinjeni narodi i promicala skupina bankara koji upravljaju globalnom ekonomijom.
Nevjerojatno je da su vođe tradicionalnih religija prihvatile ovu promjenu, a Papa i nadbiskup Canterburyja kao da su rado prihvatili i posvetili sebe i svoje sljedbenike pseudoznanostima, umjesto tradicionalnim učenjima koja su njihove religije zagovarale. Čini se da ih nije briga što je znanost dokazano lažna, te su voljni utjecati na blasfemije koje promoviraju fanatični ekolozi.
Obrazovanje je namjerno uništeno, kako bi buduće generacije bile polupismene i samo djelomično razumjele matematiku, kako ne bi postavljale neugodna pitanja.
Kako bi se osiguralo da su studenti dobro položili ispite, ispitni papiri im se pokazuju unaprijed. Zatim se pokaže puno lažnog, ali uvjerljivog iznenađenja kada učenici koji su unaprijed znali pitanja dobro postupe.
Vijest o tome da su nepismenost i neobrazovanost među djecom dosegla nove vrhunce dobiva manje publiciteta u podređenim mainstream medijima, koji nikada ne izvještavaju o nečemu što je nezgodno ili suprotno stajalištima zavjerenika.
Izdavači se, pokušavajući potkrijepiti slabe, izmišljene dokaze da djeca i mladi još uvijek idu u školu, hvale prodajom knjiga.
Vlade su uspjele ubiti milijune ljudi kako bi smanjile svjetsku populaciju i troškove mirovina.
Uništavanje zdravstva bilo je sustavno.
Počelo je u Velikoj Britaniji prije više od 60 godina, odlukom da se u medicinske škole prima više djevojaka nego mladića. To je učinjeno znajući da većina liječnica radi skraćeno radno vrijeme. U Velikoj Britaniji, kao rezultat toga, prosječni liječnik opće prakse sada radi 24-26 sati tjedno.
U Ujedinjenom Kraljevstvu odlučeno je da se liječnicima opće prakse dopusti prestanak pružanja usluga noću, vikendom i tijekom državnih praznika. To je stvorilo golem pritisak na bolničku hitnu službu, kao i na hitnu službu za prometne nesreće, i sasvim predvidljivo, dovelo do potpunog kolapsa pružanja usluga.
U mnogim, ako ne i svim zapadnim zemljama, kvaliteta zdravstvene zaštite lošija je nego prije 75 godina.
Danas medicina više nije istinska profesija neovisnih, mislećih muškaraca i žena, već je postala nemilosrdno materijalistička i pragmatična lobistička skupina za industriju kojoj je establišment sada odan.
Rezultati testova koji su prije bili dostupni u satima sada se čekaju tjednima. Vrijeme čekanja na pregled mjeri se mjesecima ili godinama, a čekanje na dijagnostičke pretrage je još gore, a na liječenje još duže.
Pretjerana uporaba antibiotika u bolnicama i na farmama znači da su organizmi otporni na antibiotike postali uobičajeni.
Postoje ogromna, cjelodnevna čekanja da se dobije hitna pomoć, i ogromna cjelodnevna čekanja na hitnim odjelima. Vikendom u bolnicama često nema dežurnih liječnika. Možda u blizini nema ni kvalificirane medicinske sestre. Cjepiva se promoviraju s divljim entuzijazmom, bez obzira na to što obično čine više štete nego koristi.
Žele eliminirati bolesne i stare jer nemaju nikakvu praktičnu vrijednost (i to već vrlo učinkovito rade u bolnicama i domovima za starije osobe). Ako se razbolite, vaša sudbina života ili smrti ovisi o tome koliko novca imate. Ovo postaje znatno važnije kako starite. Plan je ograničiti zdravstvenu skrb i omogućiti liječenje samo mladim, općenito zdravim i “korisnim” ljudima.
Starije osobe se namjerno i legalno uspavljuju bez njihova znanja ili pristanka, a zatim tiho ubijaju kombinacijom morfija i benzodiazepina, poznatom kao “smrtonosna injekcija”. Bolesnike kod kuće obilazila je patronažna sestra. Danas imaju sreće ako ih netko posjeti tek nakon što netko posumnja da su umrli, jer se susjedi žale na “smrad” iz kuće.
Ukratko, približavamo se kraju civilizacije koja se razvijala stoljećima. Brzim koracima ulazimo u svijet opisan 1927. godine u filmu “Metropolis” Friedricha Langa.
Neizabrani urotnici su uz pomoć neizabranih suradnika preuzeli kontrolu. Pravila, propisi, beskrajne laži, blokade i mRNA cjepivo za Covid-19 pretvorili su mozgove milijuna u kašu.
Ako se masama kaže da stave glave u kantu za smeće, njihovo će jedino pitanje biti: “Koliko dugo to moram tamo držati?”
Vernon Coleman/Epoha.com.hr