Plenković ne odustaje od svoga suludog plana brzog uvođenja eura koji bi Hrvatskoj donio rast cijena, te pad realnih plaća i mirovina. To je vidljivo iz iskustva svih zemalja koje su ga uvele.
Umjesto upravljanja tečajem kune ključni instrument konkurentnosti postalo bi smanjivanje plaća – donosi prof. Lovrinović a svom fb profilu.
Nitko razuman ne razmišlja o uvođenju eura u situaciji kada se i sama eurozona trese i kada korona kriza dodatno ugrožava europsku i svjetsku ekonomiju. No, upravo je to glavni motiv Plenkovićeve vlade da se prišlepa eurozoni jer ulaskom u tečajni mehanizam ERM2 računa na jedinstveni sanacijski mehanizam. To u prijevodu znači da ako nastupi još veća kriza u Hrvatskoj, a hoće i to brzo, tada će Plenky trebati samo javiti u Brisel da oni a ne on poduzmu što treba. Dakle, svoju i nesposobnost svoje vlade time želi adresirati na Brisel da tamo netko drugi liječi oboljelo hrvatsko gospodarstvo. Sadašnja vlada nikada nije imala svoju koncept ekonomske politike i sve je bilo i jest oslonjeno na famozne EU fondove. Kako doći do EU fondova? Jednostavno; Plenky okrene broj i javi se Jean Michell ili Ursula von der Layen i kaže im da mu pošalju 10 ili 20 milijardi eura. Sve se to obavezno odvija preko vodećih medija koji imaju zadatak stvoriti sliku jedne druge, bogatije i pravednije Hrvatske koja ne postoji, odnosno koju mi ne vidimo.
Hrvatska je potpuno nespremna na uvođenje eura i taj suludi plan moramo spriječiti. Ako nikako drugačije, onda narodnim referendumom jer se pokazalo da oko 70% građana Hrvatske želi svoju kunu, a protiv je uvođenja eura. Međutim, to Plenkyja ne dira jer on ne zastupa interese našeg gospodarstva i građana već bankara i uvoznika jer jedino njima odgovara euro. Ispred stranke Promijenimo Hrvatsku pozivam sve oporbene stanke, udruge i pojedince na pripreme za referendum protiv uvođenja eura.
S druge strane, zemlje koje puno bolje stoje od nas poput Poljske, Mađarske, Češke, Rumunjske, Danske i Švedske niti ne razmišljaju o uvođenju eura a posebno u ovoj krajnje opasnoj krizi. Oni itekako dobro koriste svoje valute za vlastiti razvoj a koje su nezamjenjive u situacijama vanjskih šokova i kriza poput ove zdravstvene krize. Tako rade lideri koji vole svoju zemlju i brinu se o interesima svoga gospodarstva za razliku od drugih poput Plenkovića koji za to uopće ne mare i sluganski slijepo odrađuju naloge iz Brisela. Ključna je razlika u tome što oni aktivno razvijaju svoje ekonomije i imaju jasne ekonomske politike uz korištenje nacionalnih valuta.
Nesposobne vlade i premijeri uvijek će tražiti spas u sustavu u kojem oni ne trebaju na kraju biti odgovorni. Plenković misli da bi zamjena kuna u eure riješila hrvatske neravnoteže i ekonomske probleme. Tako misli samo mali Ivica. Svi naši problemi bi ostali siti samo bi bili izraženi u eurima. Ne samo da bi ostali nego bi se i proširili i pojačali. Zato sam nedavno i rekao da je Plenković najopasniji premijer kojega je Hrvatska imala.
A sada malo o faktima. Hrvatskoj ne treba tečajni mehanizam ERM2 da bi pokazala stabilnost upravljanja svojom valutom – kunom. Naime, HNB je već 27 godina umjetno održavao kunu jednom od najstabilnijih valuta. Dakle, ERM2 ima cilj da tijekom dvije godine provjeri stabilnost tečaja neke valute, a mi imamo već 27 godina iskustva. ERM2 dopušta oscilacije tečaja kune oko središnjeg tečaja prema euru plus minus 15% a naša kuna je 27 godina najprije prema marci a potom euru oscilirala u prosjek plus minu 3%. Po tom kriteriju mi smo imali daleko rigorozniji sustav upravljanja tečajem kune već 27 godina u odnosu na ERM2. Da je nama stabilnost tečaja nešto značila u cilju razvoja mi bismo bili najuspješnija tranzicijska zemlja. Naprotiv, 27 godina vođenja politike precijenjenog deviznog tečaja kune pokazalo je da je takva stabilnost razorna za izvoznike i da je poticala zaduživanje svake vrste ejr su ljudi mislili a je stabilnost tečaja vječna. Naše gospodarstvo je od takve politike stabilnog tečaja kune imalo ogromne štete koje nadmašuju sve ratne štete.
Nema niti jednog važnijeg razloga uvođenja eura u Hrvatskoj jer nam se javni dug povećava, bilanca plaćanja pogoršava, nezaposlenost raste, građani i poduzeća su također prezaduženi a sve to će biti značajno pogoršano narednih mjeseci. Banke će također doći u krizu zbog sve teže naplate kredita.
Plenković je fasciniran neograničenom likvidnošću koju ima Europska središnja banka. Svaka središnja banka u svojoj valuti ima neograničenu likvidnost i nama trebaju prije svega kune, a ne euri.
Uzaludno je posezati za ekonomskim kriterijima i argumentima u dokazivanju štetnosti eura jer je ovdje riječ o političkoj odluci i ljudima koji ne mare za hrvatske gospodarske i nacionalne interese. Euro odgovara samo jakim ekonomijama poput njemačke ili nizozemske a one slabije gura prema stagnaciji, ovisnosti i isisava im radnu snagu, te temeljito mijenja strukturu gospodarstva deindustrijalizirajući ih.
U situaciji nepostojanja vlastiih ekonomskih ciljeva, vlastite ekonomske politike jedina opcija za takve ljude je naći spas drugdje a time prebaciti i odgovornost. Uvođenje eura bio bi uistinu zadnji čavao u lijes hrvatskog gospodarstva i društva. To je put prema grčkom scenariju koliko god se službeni ekonomisti trudili dokazivati drugačije. Grčka nikada neće riješiti svoj dug koji i dalje raste, čime se pokazalo da u EU nema solidarnosti. Takav model unije nema perspektivu, a posebno ako znamo da Europska unija nije država i da nema jedinstveno ministarstvo financija i fiskalnu politiku. Vodeći svjetski ekonomisti i nobelovci jasno poručuju Hrvatskoj da ne treba uvoditi euro, a nedavno je to čak u jednom Jutarnjem listu poručio Joseph Stiglitz.
Kada se samo sjetim koliko se HDZ gorljivo zalagao za svoju lisnicu u svome džepu, koliko se borio da uvede kunu… Sada rade sve suprotno i ruše zadnji simbol državnog suvereniteta. Uništili su gospodarstvo i sada misle da eurska transfuzija može učiniti čudo. Ne može, jer tijelo odbacuje drugu krvnu grupu.
Plenković će poput Vučića iskusiti zablude i loše namjere nastale opijenošću pobjedom na izborima, da može raditi što hoće. Na izbore nikada nije izašlo manje ljudi, ali bi na referendum ili ulice moglo izaći neočekivano puno. Iscrpili smo parlamentarne oblike borbe i sada nažalost slijede oni drugi.
Za sve vas koji želite i trebate znati više o opasnostima uvođenja eura prije godinu dana snimio sam video predavanje u kojemu na znanstveni način objašnjavam suštinu. Odlučio sam na propagandu ići znanjem. U nastavku je link:
Masovnim skupom u Beogradu, navodno većim čak i od prosvjeda koji su prethodili svrgavanju Slobodana Miloševića, takozvani studentski prosvjedi u Srbiji prošle su subote dosegnuli dosadašnji vrhunac.
Iako taj pokret, kojem je formalni povod bio rušenje nadstrešnice na novosadskome željezničkom kolodvoru, pri čemu je poginulo petnaestero ljudi, traje već puna četiri mjeseca, iako je od novosadsko-beogradskoga narastao do svesrpskoga, iako je od studentskoga prerastao u studentsko-narodni, i dalje ostaje enigma tko su njegovi stvarni organizatori i koji su njegovi istinski ciljevi. Jer, na kraju, pokreti se ipak ne organiziraju radi čišćenja i ozdravljenja institucija, što je deklarirani studentski cilj, nego, u pravilu, ponajprije podrazumijevaju promjenu vlasti. Ali ne svode se samo na promjenu režima.
No čini se da ni nakon četiri mjeseca prosvjeda čak ni svemoćni srpski vožd Aleksandar Vučić, koji kontrolira baš sve u Srbiji, još ne zna tko ga zapravo želi natjerati na odlazak s vlasti, i to u trenutku kada sa svim ključnim geopolitičkim subjektima naizgled ima stabilne odnose, a s nekima i izvrsne (SAD, Rusija, Kina, Turska), tko bi trebao postati zamjena njegovoj političkoj kliki i s kojim ciljem. To što glavne organizatore prosvjeda vidi u ‘neprijateljskim‘ hrvatskim obavještajnim službama, samo potvrđuje da ne zna dokraja što se zapravo događa u Srbiji.
Pitanja traže odgovore
Iz načina na koji su se prosvjedi dosad vodili jasno je da je riječ o suvremenom i vrlo organiziranom prosvjednom konceptu koji nikako ne izgleda kao da je nastao u Srbiji i koji ne mogu osmisliti, organizirati i voditi studenti, čak ni kad im se pridruže njihovi profesori. Ali mogu ga provoditi. Izabran je povod koji može dirnuti i pokrenuti ljude: pogibija putnika na novosadskome kolodvoru kao posljedica koruptivnog sustava gradnje.
Tempo širenja prosvjeda na cijelu državu i cijelo društvo bio je besprijekoran, uključujući baš sve: od zelenih aktivista preko četničkih barjaktara do običnih ljudi koji žele samo pravdu i bolji život. Inzistiranjem na demokratskim standardima i funkcioniranju institucija spriječili su da prosvjed politički instrumentalizira Vučićeva (dogovorna) oporba. Dosad nemaju profilirane vođe koji bi mogli postati meta režima. Imaju vrhunski PR koji uključuje i čišćenje grada nakon prosvjeda. Ostavljaju dojam drukčije Srbije. Politički i korupcijski devastirana Vučićeva Srbija iznimno je povoljan teren za takve prosvjede. Ali iz svega toga i dalje ne znamo – tko upravlja njima?
Prema dosad prikazanom, možda je prosvjedima u Srbiji najbliža ‘franšiza‘ koja je ljetos primijenjena u Bangladešu. Prosvjedi protiv korumpiranih institucija počeli su kao studentski, prerasli su u narodne i tek nakon toga istaknuti su politički ciljevi i kandidati. Prerasli su u ‘narodnu revoluciju‘ i nakon režimskog nasilja preuzeta je vlast formiranjem tzv. prijelazne vlade, a bivša dugogodišnja premijerka šeika Hasina natjerana je na bijeg u Indiju. Je li to i scenarij za nastavak srpskih prosvjeda? Vrlo moguće. No zanimljivo je da stvarni organizator ‘narodne revolucije‘ u Bangladešu nikada nije pouzdano ustanovljen.
Očito je da su oko nove – i dalje prijelazne – vlade vrlo aktivno angažirane međunarodne mreže nevladinih udruga. U nekim se analizama spominje da iza ‘narodne revolucije‘ politički stoji Kina. I sve je to u sferi nagađanja. Ali odgovore traže sljedeća pitanja: Jesu li međunarodne NGO-ove mreže koje je iznjedrio zeleni globalizam postale samoodrživi politički subjekti na svjetskoj razini? Je li s pomoću njih danas moguće naručiti i provesti ‘demokratske obojene‘ prevrate i ‘narodne revolucije‘, koje su nekad provodile obavještajne službe? Tko sve može biti naručitelj revolucija nakon političkog zaokreta u Washingtonu i uskrate financijske potpore NGO-ovim mrežama?
Opasnost od prelijevanja
U Hrvatskoj je to osobito važno znati, ne samo zbog budućnosti Srbije koja uvelike određuje regionalnu sigurnost nego i zbog mogućnosti, zapravo opasnosti, da se ‘revolucija‘ prelije u Hrvatsku, u uvjetima geopolitičkih promjena u kojima je iznimno važno zadržati stabilnost. Potpora hrvatskih ogranaka zelenih i radikalno lijevih NGO-ova studentskim prosvjedima u Srbiji i aktiviranje raznih studentskih ‘plenuma‘ na sveučilištima dodatan su poziv na oprez. A valja i pratiti hoće li tragični požar u diskoteci u Kočanima u kojem je poginulo šezdesetak mladih ljudi dobiti nastavak u – studentskim prosvjedima u Sjevernoj Makedoniji.
Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.
U knjizi je ispisano sljedeće:
Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)
Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.
Zidanje Solomonovog hrama
“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.
“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!
Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači? Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.
Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.
Treći Hram
Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.
(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.
Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)
Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …
… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.
Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …
Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”
“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.) Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:
“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”
Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.
S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.
… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?
Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.
Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?
Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.
Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.
“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “. Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.
Z. K./dnevno.hr
Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)
Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.
Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:
“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”
Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”
Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.
Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.
Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.
Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije
Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.“
I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.
Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:
“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.
Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”
Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”
Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:
“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”
Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.
Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.
Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.
Zašto Veliki reset?
Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.
Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.
Schuman je jednom napisao:
“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”
Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
Vijesti2 tjedna ago
Vijesti6 dana ago
Vijesti1 tjedan ago