Connect with us

Vijesti

(VIDEO) Zvijezda NFL-a šokirana i tužna zbog ograničavanja tradicionalne Mise

Published

on

Nedjelja Super Bowla (finale prvenstva u američkom nogometu) za mnoge Amerikance dan je velike tradicije, no za Harrisona Butkera, prvaka Super Bowla, tradicija na koju je želio skrenuti pozornost na taj dan bila je od vječnog značaja: tradicionalna latinska Misa i njegova frustracija novim vatikanskim pravilima koja ograničavaju slavljenje ove Mise.

Butker (26) je igrač prve postave Kansas City Chiefsa. Njegov Super Bowl prsten iz 2020. godine simbol je velikog postignuća. Ali 13. veljače, tijekom CNA-ovog ekskluzivnog intervjua sa zvijezdom NFL-a, njegov vjenčani prsten se vrtio i okretao dok je razmišljao o svojoj ženi Isabelle i njihovo dvoje male djece i kakva bi njihova budućnost mogla biti ako ih on više ne bude mogao voditi na tradicionalnu latinsku Misu.

Butker se nije sramio raspravljati o svojoj katoličkoj vjeri. 2019. godine, u intervjuu za EWTN govorio je o tome kako su strahopoštovanje i neumoljivost koje je pronašao u tradicionalnoj latinskoj Misi odigrali ključnu ulogu u njegovom “povratku” katoličanstvu dok je bio na sveučilištu Georgia Tech. Taj isječak možete pogledati u videu ispod.

Nedavno je Butkerova vjera stavljena na kušnju. U srpnju 2021. papa Franjo izdao je motuproprij pod nazivom Traditionis custodes koji je nametnuo nova ograničenja kada i gdje se smije koristiti “izvanredni” oblik Mise koristeći “pretkoncilski” Rimski misal iz 1962. godine. Papa je kao jedan od glavnih razloga svog dokumenta naveo svoju želju za jedinstvom Crkve. Naknadni vatikanski dokument izdao je daljnja ograničenja za korištenje starog latinskog misala za krštenja, krizme i druge sakramente.

Butker je razgovarao s Katoličkom novinskom agencijom CNA prije proslave Super Bowla čiji je domaćin bila tvrtka NOVUS Clothing iz Saratoge, New York. Butker, koji je s ovom robnom markom sklopio partnerstvo, bio je u centru pozornosti veći dio noći u klubu Saratoga National Golf. No, umjesto o nogometu ili odjeći, Butker se radije usredotočio na ograničenja latinske Mise.

Zašto govorite o ograničenjima tradicionalne latinske Mise?

Mislim da mi je Bog definitivno dao platformu. Dao mi je da budem glas mnogih ljude koji nisu u stanju iznijeti svoje mišljenje. Uložio sam toliko truda da budem najbolji mogući udarač i iz kojeg god razloga, Bog mi je dopustio da nastavim biti uspješan kao udarač. Tako sam zahvalan na tome. … Moj uspjeh u američkom nogometu dao mi je određeni pijedestal i osjećam odgovornost za podizanje svijesti o različitim pitanjima za koja mislim da Bog želi da ih stavim u prvi plan. A tradicionalna latinska Misa svakako je jedna od njih. To je problem oko kojeg sam vrlo strastven, i opet, osjećam da moram dati glas mnogim ljudima koji su frustrirani, koji se osjećaju kao da su izopćeni i koji nemaju načina izreći nešto. Osjećam se kao da mogu biti glas svih onih koji se osjećaju kao da ih progone zbog ljubavi prema tradicionalnim sakramentima.

Koristili ste riječ “progonjeni”. Osjećate li se stvarno tako?

Tako je. Osjećam se kao da gotovo nisam dobrodošao u Crkvu jer želim ići na latinsku Misu i što želim imati krizmu po tradicionalnom obredu za svoju djecu. Osjećam se kao da sam manje vrijedan katolik i da nisam dio Crkve jer želim prisustvovati tradicionalnom obredu. Ali to uopće nije stvarnost. Želim biti poslušan Crkvi. Želim ostati unutar Crkve. Čini se kao da me progone samo zato što volim tradicionalni obred. I taj se obred nam se nažalost oduzima, što je jako žalosno.

Kad biste mogli imati privatni, licem u lice sastanak s papom Franjom o novim ograničenjima tradicionalne Mise, što biste mu htjeli reći?

Rekao bih mu: “Sveti Oče, svi katolici s kojima se družim i koji su odani tradicionalnoj latinskoj Misi i tradicionalnim sakramentima, žele biti sveci. Žele odvesti svoju djecu u raj. Oni ne pokušavaju napraviti neku veliku pobunu protiv Crkve. Ne poriču papinstvo. Vole biti katolici i žele biti sveci i to rade najbolje što mogu. A sada se dovodi u pitanje jesu li katolici koji preferiraju tradicionalne sakramente kao sredstvo svog spasenja uopće dobri katolici. I mislim da to doista izolira mnoge tradicionalne katolike.

“Osjećaju se kao da su izopćeni i kao da su proganjani. I iz mog iskustva, to su samo ljudi koji razumiju da su grešnici. Samo žele imati pristup sakramentima. Žele se povezati sa sakramentima koji su nahranili tolike nebrojene svece. I čini se da su kažnjeni zbog svoje ljubavi i odanosti vjeri i euharistiji i svim sakramentima Crkve.”

Kakva je bila vaša reakcija na izdavanje motuproprija Traditionis custodes?

Prvo što sam pomislio je to da još uvijek mogu ići u Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP) i Institut Krista Kralja Vrhovnog Svećenika na tradicionalne sakramente. Nadao sam se da motuproprij neće utjecati na te dvije zajednice. Također sam morao potpuno preispitati izvanredni oblik, redovni oblik, međusobno obogaćivanje – pročitao sam i prihvatio sve što je papa emeritus Benedikt XVI. učio o tome, a sad izgleda da ništa od toga više ne vrijedi. Dakle, morao sam to potpuno preispitati.

Ali sada kao otac s djecom, razmišljam o tome kako mogu osigurati da moja djeca imaju pristup sakramentima u tradicionalnom obredu? Kako će imati pristup sv. potvrdi kad budu stariji? U teškoj ste situaciji. Na primjer, gdje ću imati pristup ovim sakramentima? I vjerujem li da treba dopustiti njihovo uskraćivanje. Naravno da ne, jer su sakramenti novog obreda tako novi i toliko su različiti i toliko je toga izvađeno…

Uzmimo krštenje, na primjer. U tradicionalnom obredu tijekom krštenja ima toliko molitava egzorcizma, zaziva se na tone svetaca. Jako je lijep i doista vas podsjeća na postojanje đavla. U svijetu postoji zlo. Postoji izvorni grijeh. Ono što se ovdje događa je važno. Ne svodi se sve samo na: “Sjajno je to što je naše dijete sada na neki način dio naše vjerske zajednice u našoj Crkvi.” Ne, ovo je stvarno. Oni se krste. Oni će oprati svoj izvorni grijeh. I mislim da sličnu stvar možete reći o svim tradicionalnim obredima sakramenata i vidjet ćete u njima ljepotu koja je beskompromisno katolička.

Što vas je privuklo latinskoj Misi?

Na mome sveučilištu Georgia Tech, imali smo vrlo pobožnu novus ordo liturgiju i svidjela mi se. Bio je to moj prvi put da sam bio izložen pobožnoj liturgiji. Tražio sam nešto što pokazuje slavu klanjanja Bogu, što pokazuje slavu sakramenata i euharistije. Tražio sam nešto zbog čega ću se osjećati privilegirano što sam katolik. I tek kada sam vidio reverentnu liturgiju, vidio svećenika koji je svim srcem propovijedao vjeru za propovjedaonicom, zaista sam prihvatio vjeru. Vidio sam ljepotu toga. I onda dok sam nastavio tražiti još više reverencije, više ljepote i kad sam se počeo pitati odakle sve te stvari, to me odvelo na latinsku Misu. I tada sam uočio sve druge tradicionalne sakramente. Tako je počelo moje putovanje.

Ali, znate, ako vjerujemo da je ovo Crkva koju je Isus Krist utemeljio za nas da bismo mogli imati pristup oproštenju po sakramentima, kako bismo došli do neba baš po tim sredstva primanja milosti, onda bi ona trebala biti prepoznatljiva. I jednostavno, nisam to baš prepoznao tijekom novog obreda Mise. Čak i kada se slavila pobožno, još uvijek se vidi razlika u odnosu na tradicionalnu Misu, posebno u molitvama koje su izvađene iz novog obreda, izostavljenim svecima, ponašanju svećenika i načinu njihovog celebriranja, sve su te stvari jednostavno uklonjene. I uopće mi se ne čini da je to bio organski razvoj. Čini se samo kao potpuni prekid onoga u što se rimski obred uspio razviti.

Vjerujete da latinska Misa vraća mlade u Crkvu. Kako to?

Vjerujem u to svim srcem. Mislim da živimo u konfuznim vremenima. Mislim da se kultura brzo mijenja i da je tradicionalna latinska Misa toliko kontrakulturna, stoga držim da doista privlači mnogo mladih ljudi koji traže odgovore. Oni traže sreću. A ja sam pronašao sreću u prihvaćanju vjere ponuđene u Katoličkoj Crkvi. Osjećao sam se kao da je nisam u stanju prigrliti sve dok ju nisam vidio potpuno izloženu na svjetlu. Znao sam da sam otkrio autentični katolicizam. I to sam pronašao na tradicionalnoj latinskoj Misi, u tradicionalnim sakramentima, a mislim da je i puno mladih to otkrilo. Mladi traže odgovore i žele biti puni pouzdanja i uzbuđeni zbog svoje katoličke vjere. Samo trebaju znati što je to vjera. A sve to mogu jasno vidjeti u tradicionalnoj latinskoj Misi, s tradicionalnim sakramentima, i s tradicionalnim resursima – sve te stvari koje su beskompromisno katoličke, koje se ne boje reći stvari koje su protukulturne, ali koje izražavaju ono što mi uistinu vjerujemo kao katolici.

Kako ste krenuli s ministriranjem na latinskoj Misi? Koja je razlika između ministriranja u TLM-u i u novus ordu?

Počeo sam ministrirati kada sam bio u Kansas Cityju i u župi odlazio na latinsku Misu, a nije bilo ministranata. Stoga sam odlučio, sa svojim inženjerskim zaleđem, da bih vjerojatno mogao pokupiti sve različite detalje koji su uključeni u ministriranje na tradicionalnoj latinskoj Misi, a onda bi možda još neki dječaci htjeli naučiti. Apsolutno sam se zaljubio u to. Imao sam velikog prijatelja svećenika koji mi je pomogao naučiti i dao mi različite resurse da naučim kako služiti. A onda se pojavilo puno dječaka koji su počeli služiti. Bilo je to jako zabavno. Nakon što smo završili s treningom, moje iskustvo je bilo da svi dječaci više nisu htjeli ministrirati na novus ordo Misi jer su voljeli strogost koja je bila uključena u ministriranje na latinskoj Misi i uživali su u tome koliko je različitih postupaka trebalo slijediti. Voljeli su disciplinu. Voljeli su izazov svega toga. Stvarno su se zaljubili u to.

Ministrirao sam na novus ordo Misi dok sam odrastao i premda postoje neka općenita pravila i smjernice, uglavnom je drugačije u svakoj župi. I zapravo nema toliko odgovornosti. Meni se činilo kao da si samo na neki način tamo da izgledaš lijepo i pomažeš kad to svećenicima donekle treba. Ali za ministriranje na latinskoj Misi, mogu na YouTubeu pogledati kakav nasumični video tradicionalne Mise i gledati kako poslužuju. Mogu to proučiti i vidjeti kako poslužuju. Tradicionalna Misa je ista diljem svijeta. A to je prekrasno. Sve to je na određeni način vojničkog karaktera u smislu da morate biti vrlo umjereni u svojim pokretima i u svemu što radite. Tako sam se zaljubio u to i svi su dečki to voljeli raditi.

Koja je vaša poruka poklonicima latinske Mise diljem svijeta?

Moramo biti sveci. Ne možemo skočiti s broda. Ne možemo napustiti Crkvu. Mi smo rimokatolici. Mislim da se moramo zauzeti za istinu. Moramo se zauzeti za Crkvu. Ali u isto vrijeme moramo imati kršćanske ljubavi. I dalje moramo poštivati ​​pozicije koje ti ljudi zauzimaju. Ali moramo prepoznati što se događa. Moramo postati sveci i moramo dopustiti da se naš glas čuje najbolje što možemo.

Izvor: The Catholic World Report | Tradicionalna misa

Advertisement

Vijesti

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Published

on

Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.

U knjizi je ispisano sljedeće:

Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)

Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.

Zidanje Solomonovog hrama

“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.

“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!

Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači?
Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.

Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.

Treći Hram

Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.

(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.

Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)

Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …

… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.

Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …

Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”

“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.)
Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:

“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”

Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.

S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.

… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?

Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.

Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?

Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.

Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.

“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “.
Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.      

Z. K./dnevno.hr

Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)

Continue Reading

Vijesti

Projekt reforme EU predstavljen u Washingtonu prouzročila histeriju u EU medijima koje financira USAID

Published

on

Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.

Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:

“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”

Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”

Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.

Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.

Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.

Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije

Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.

I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.

Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:

“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.

Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”

Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”

Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:

“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”

Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.

Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.

Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.

Zašto Veliki reset?

Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.

Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.

Schuman je jednom napisao:

“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”

Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.

izvor: The Remnant Newspaper

Continue Reading

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved