Connect with us

Vijesti

Višnja Starešina: Putin ne bi trebao strahovati od uhidbenog naloga ICC-a, već od nečeg opakijeg…

Published

on

Prije godinu dana rusko je zrakoplovstvo bombardiralo zgradu Ukrajinskog narodnog kazališta u Mariupolju, gradu čija ratna sudbina tako podsjeća na onu vukovarsku iz 1991. Bombardiranje kazališta, koje je praktički sravnjeno sa zemljom imalo je dvostruku simboliku. Kazalište je bilo jedan od glavnih simbola ukrajinskog kulturnog identiteta grada, ali i zgrada s velikim podzemnim skloništem u kojem su zaštitu od prvih ruskih zračnih napada potražile stotine stanovnika Mariupolja, uglavnom žena i djece.

Dakako da je ruska propaganda rušenje kazališta odmah pripisala ukrajinskoj Azov bojni, koja ga je navodno srušila iznutra (i ukrajinski „ustaše“ se vole samobombardirati). Potom je plasirana priča da su civili bili evakuirani iz skloništa prije napada, koja podupire tezu o samobombardiranju i da praktički nema žrtava.

Kasnije se pokazalo da su Ukrajinci koji su evakuirani preko teritorija pod ruskom kontrolom bili prisiljeni za bombardiranje kazališta kriviti Azov bojnu i negirati žrtve. Broj poginulih u kazalištu zbog ratnog meteža do danas nije točno utvrđen, no različite istrage najčešće dolaze do brojke od 300-tinjak žrtava.

Ali bombardiranje kazališta-skloništa u Mariupolju postalo je amblem ruskih „specijalnih operacija“ protiv civila. I upravo je tu obljetnicu ovih dana za objavu svojeg izvješća iskoristila ekspertna skupina za istraživanje ratnih zločina na ukrajinskom tlu, koju je oformilo UN-ovo Vijeće za ljudska prava.

Samo nekoliko dana kasnije odjeknula je po Putina naoko još opasnija vijest: Međunarodni kazneni sud (ICC) za ratne zločine u Haagu izdao je uhidbeni nalog za Vladimira Putina i rusku povjerenicu za prava djece Mariju Lvovu-Belovu zbog zločina nasilne deportacije ukrajinske djece s okupiranih ukrajinskih teritorija u Rusiju. To je dakako ponovo potaknulo nagađanja i konstrukcije da li bi se Vladimir Putin jednog dana ipak mogao naći pred nekim međunarodnim sudom kao optuženik za ratne zločine u Ukrajini?

Odgovor je vrlo jednostavan: na ovome Svijetu nema tog Suda i nema tog Dana. Trenutačno nema međunarodnog suda koji ima mandat suditi ruskom predsjedniku, jer Rusija nije potpisnica Statuta međunarodnog kaznenog suda (ICC). A nije moguće niti osnovati neki ad hoc međunarodni sud koji bi sudio Vladimiru Putinu, jer je Rusija stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i utjecajna članica Skupštine UN-a. To dobro znaju suci ICC-a, koji su na zahtjev tužitelja izdali uhidbeni nalog za Vladimira Putina, baš kao što to znaju i svi oni koji taj uhidbeni nalog pozdravljaju: od američkog predsjednika Joe Bidena do visokog predstavnika EU za vanjsku politiku Josepa Borella.

Politička snaga mandata ekspertne skupine, na čijem je čelu norveški sudac Erik Mose je pak toliko neznatna koliko je neznatna snaga UN-ovog Vijeća za ljudska prava, koje ju je imenovalo.

Dakle snaga njihova mandata je – napisati izvješće i prezentirati ga novinarima. Svjestan je tih ograničenja i Erik Mose, koji je bio sudac i predsjednik ad hoc Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu u Haagu, a koji je osnovan istodobno s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (u nas kolokvijalno poznat kao Haaški sud). Zato je, predstavljajući izvješće, Mose i naglasio kako je njihov primarni cilj – ojačati svijest o prirodi zločina u Ukrajini.

Zanimljivo je na koju se vrstu zločina fokusirala Moseova tročlana ekspertna skupina. Uz bombardiranje civila u skloništu Ukrajinskog narodnog kazališta u Marijupolju, u središtu je njihove pozornosti bilo sustavno granatiranje ukrajinske infrastrukture, zbog kojeg je civilno stanovništvo ostajalo bez vode, struje i grijanja. I osobito, sustavna tortura Ukrajinaca u regijama pod ruskom kontrolom. Kad im se još doda nasilna deportacija ukrajinske djece, to su istrage preko kojih se može graditi optužnica (barem javna, ako već ne i sudbena) o ruskom državnom teroru protiv ukrajinskog civilnog stanovništva na okupiranim područjima.

Treći razlog zbog kojeg Vladimir Putin nikad neće zbog ratnih zločina u Ukrajini sjesti na optuženičku klupu nekog međunarodnog suda političke je naravi. Nikome nije u interesu niti na pameti suditi

ruskome predsjedniku pred bilo kakvim međunarodnim sudom i toliko poniziti Rusiju. No zapadnim saveznicima jest u interesu, a možda ni kineskom vođi Xi-u intimno nije mrsko, da se Putina izolira i ukloni s međunarodne političke pozornice i da se u Rusiji otvori put onome ili onima koji će doći poslije Putina. Upravo tome služe i uhidbeni nalog ICC-a i izvješće Moseove ekspertne skupine.

Oni su možda znak da se bliži kraj otvorenog rusko-ukrajinskog rata i početak dugog i kompleksnog mirovnog procesa. A Vladimiru Putinu najvjerojatnije će presuditi “sud” vlastite duboke države, ljudi iz njegovih vlastitih obavještajnih službi. I to u trenutku kada procjene da s njime mogu samo dublje u ponor. A da bez njega još imaju šanse preustrojiti se, zadržati vlast, umanjiti dojam poraza. I pripremiti se s novim vođom za novu sezonu „ruskog svijeta“, koji s vojnim porazom i odlaskom Putina s političke pozornice neće nestati. Kao što ni “srpski svet” nije nestao vojnim porazima 1995. i 1999.. Niti s otpremanjem Slobodana Miloševića u Haag.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Advertisement

Vijesti

Ususret inicijativi da se u Saboru donese odluka o obilježavanju Dana sjećanja na djecu koja su stradala u Domovinskom ratu

Published

on

Za smrt osmero djece iz Viteza koja su, dana 10. lipnja 1993. poginula u eksploziji granate, ni nakon 27 godina nitko nije odgovarao. Taj strašan zločin počinili su pripadnici Armije BiH, a najmlađa žrtva je bila devetogodišnja djevojčica Augustina Grebenar.

Među žrtvama su i 12-godišnjak Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, kao i 15-godišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, te desetogodišnji Boris Antičević.

Zašto ni nakon 31 godinu nakon te strašne tragedije nema procesuiranih upitali su se sudionici okruglog stola pod nazivom ‘Spomendan na djecu ubijenu u obrambenom Domovinskome ratu’ prof. dr. sc. Ante Nazor, dr. sc. Mihovil Biočić, dr. sc. Tihomir Rajčić i mr. sc. Petar Perić. Okrugli stol se održao u nedjelju 16. lipnja 2024. u Kulturnom centru Kaštel Lukšić, a u punoj dvorani uz sudionike okruglog stola sudjelovali su gosti udruge ‘Osmica’ iz Viteza. Prije okruglog stola KUD Karol Wojtyila je u suorganizaciji s Hrvatskom udrugom Benedikt i Gradskom knjižnicom Kaštela izveo antiratnu predstavu ‘Brod’ (tekst i režija Doris Grgurin). Okupljeni su imali prilike čuti potresno svjedočanstvo preživjelog Ivana Garića iz Viteza, a ovdje prenosimo, dopuštenjem autora, izlaganje dr.sc. Tihomira Rajčića na temu ”Spomendan na djecu stradalnike Domovinskog rata”.

»Dragi prijatelji najprije želim pozdraviti našu hrvatsku braću iz Bosne i Hercegovine koja još uvijek nisu u punoj mjeri ostvarila svoje legitimno pravo na jednakopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda. To je problem koji, u znatnoj mjeri, moramo rješavati, ne samo u BIH nego i u Hrvatskoj.
Večerašnje ću izlaganje ću započeti vrlo ružnim i vrlo opasnom događajem koji se nekidan zbio u Beogradu. Naime, na Svesrpskom saboru (nazvan “Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska”) iza kojega stoji Vlada Republike Srbije, poručeno je, kako Srbija i dalje namjerava manipulirati brojem srpske djece koja su stradala u Drugom svjetskom ratu ističući logore smrti Jastrebarsko, Sisak, Đakovo i Stara Gradiška.

Iz ovoga je posve jasno da službeni Beograd ne namjerava prihvatiti svoj dio odgovornosti za strahote 20. stoljeća nego namjerava nastaviti propagandnu agresiju na Hrvatsku.
Zato je večerašnji skup vrlo važan jer nastoji iz zaborava istrgnuti hrvatsku djecu koja su bila žrtve vojnih i paravojnih formacija što su ih beogradska gospoda, koja su prije tridesetak godina bili drugovi, slala na Hrvatsku.

Taj zaborav je posebno težak jer su pripadnici jugoslavenske (beogradske) vojske i njihove pročetničke paravojne postrojbe u Hrvatskoj ubili oko 400 djece. Na nekoliko tisuća djece su na različite načine bile žrtve jugoslavensko-srpske agresije.
Ja se već vrlo dugo i temeljito bavim vanjskom politikom i dobro znadem manipulacije u vladinim vrhovima velikih sila. To je nešto na čemu trebamo učiti.

Zato sam odlučio posegnuti zapadnim primjerima njegovanja sjećanja na stradalu djecu. Ti primjeri bi nas trebali potaknuti na odlučnije zalaganje za očuvanje ovoga važnog povijesnog sjećanja.
Za nas kao europski narod vrlo je poučno držanje Velike Britanije koja vrlo pažljivo artikulira, čuva i u svijetu promiče svoje povijesno sjećanje. Dio toga sjećanja je Spomenik djeci koja su na početku Drugoga svjetskoga rata poginula u nacističkome bombardiranju Londona.
Velika Britanija je bila prva prava antifašistička velesila koja se uspješno oduprla Hitleru. Na toj činjenici Britanci i danas grade svoj nacionalni prestiž ne zaboravljajući djecu koja su stradala u teškim danima nacističke agresije.
Zato i mi moramo čuvati naše nacionalno sjećanje i graditi svoj nacionalni prestiž ali i čuvati sjećanje na djecu koju su u Domovinskome ratu stradala od ruke beogradskih agresora i mučitelja.

Drugi važan i poučan primjer je muzej Yad Vashem u Jeruzalemu koji je 2005. i 2006. organizirao putujuću izložbu „Bez dječje igre“ koja je, kako piše u službenome priopćenju UN-a, trebala potaknuti čuvanje sjećanja na oko 1,5 milijuna djece koju su u Drugom svjetskom ratu ubili nacisti.
Naši večerašnji domaćini, a posebno naši mali glumci postupili su upravo na takav način. Predočili su nam sliku dječje igre koju su prekinuli pucnji oružja.
Na nama odraslima, posebno na odraslima kojima je narod povjerio sudbinu Hrvatske, je da postupamo isto. Njegovati sjećanje na stradanje hrvatske djece od okupatora.

Poučan je primjer i češkoga mjesta Lidice gdje danas stoje pojedinačni spomenici u sjećanje na 82 djece koja su u II. svjetskom ratu ubili nacisti. Nešto slično bi korisno bilo i Hrvatskoj.
Možda bi u Vukovaru koji je danas ključna točka nacionalnoga sjećanja na stradanje iz Domovinskoga rata trebalo podignuti spomenik dječaka i djevojčice koji bi simbolizirali svu djecu koja su poginula i stradala od ruku beogradskih okupatora.

Koliko je to važno pokazuje i slučaj Ukrajine gdje Rusija ne samo da ubija nego i krade djecu. U strahoti ovoga najnovijega europskoga rata je prema najnovijim podacima poginulo 550 ukrajinske djece čije je stradanje 6. lipnja obilježeno izložbom „Nenapisana knjiga života“ na kojoj su posjetitelji mogli ostaviti igračku na prigodni „Žrtvenik djeci“. Obilježavanje je održano u Muzeju ukrajinske povijesti i zbog moralnih, diplomatskih i političkih razloga dobilo je publicitet u Americi i Europi. To je ono čemu i mi trebamo težiti.

Govoreći na ovome skupu ukrajinska prva dama je rekla kako se ukrajinsku djecu može zaštititi samo zatvaranjem ukrajinskoga neba što bi ih zaštitilo od ruskih projektila.
Poruka je jasna. Moramo biti snažni, odlučni i diplomatski mudri. Moramo Europi i svijetu, uporno koristeći provjerene podatke, objašnjavati sjećanje na potisnute hrvatske žrtve 20. stoljeća. A među njima i djecu stradalu u Domovinskome ratu.
Na koncu valja spomenuti da je Vlada kantona Sarajevo u Bosni i Hercegovini 2019. odredila da se 5. svibnja obilježava kao Dan sjećanja na preko 1600 djece poginule u srpskoj opsadi tog grada od 1992. do 1996. godine. Još jedna strahota koju službeni Beograd ne želi priznati.


Završit ću gdje sam i počeo, nedavnim vrlo opasnim prijetnjama iz Beograda. Naime iz Beograda su nam Vlada Republike Srbije i Republike Srpske u BiH u točci 34. svoje Deklaracije poručile sljedeće:
„Potrebno je svetu predstaviti enormno stradanje i genocid koji je izvršen nad Srbima u sistemu logora NDH, i u svetu jedinstvenim logorima smrti za decu Jastrebarsko, Sisak, Đakovo i Stara Gradiška. Logori i masovna stratišta i gubilišta Jasenovac, Donja Gradina, Sajmište, Banjica, Sremska Mitrovica, Kragujevac, Gospić, Jadovno, Pag, Jablanac, Mlaka, Slana, Zenica, Sarajevo, Vlasenica, Višegrad, Paklenica, Prebilovci, nebrojene jame u hercegovačkom i dinarskom kršu, kozaračka i druga srpska sela širom današnje Republike Srpske, Republike Srbije, Federacije BiH i Hrvatske bila su samo neka od mesta u kojima su vršeni svirepi zločini i masovna ubistva srpskog naroda.“

Dakle, ista stara beogradska priča. Ova zastrašujuća propagandna prijetnja iz Beograda uči nas da zaista moramo biti hrabriji i odlučniji u čuvanju i promicanju vlastitoga povijesnoga sjećanja.
Naime, u razmišljanju službenoga Beograda ne postoji priznanje za zločine koje su srbijanska vojska i srpski pobunjenici počinili u Hrvatskoj i susjednoj BiH.
U njihovu razmišljanju ne postoje djeca koja su u Domovinskome ratu poginula i stradala od ruku beogradskih agresora.

U njihovom razmišljanju samo su oni žrtve, a svi ostali se trebaju klanjati stvarnim ili izmišljenim srpskim žrtvama. Zato ne čudi što u Beogradu postoji spomenik djeci poginuloj u američkome bombardiranju 1999. godine kojim je ustvari zaustavljeno etničko čišćenje Albanaca na Kosovu.
Poruka je jasna. Srbija, navodno, nije činila zločine i ona je, opet navodno, isključivo žrtva.
Ovakva nakaradna logika nas uči da moramo biti oprezni i izbjegavati otrovno mitološko povijesno sjećanje na kojemu se gradi ova užasna propaganda iz Beograda.

Zato sa današnjega skupa podupiremo dugogodišnji rad Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskoga rata Republike Hrvatske. Podupiremo njihov zahtjev poslan Odboru za hrvatske branitelje Hrvatskoga sabora da se ustanovi spomendan za najmlađe mučenike Domovinskoga rata. Najprikladniji nadnevci za taj spomendan su 1. listopad (na blagdan Svete Male Terezije) i 3. svibnja 1991. godine, kada su od strane beogradskih vojnika poginula djeca u Slavonskome Brodu.
Nadamo se da će novi saziv Hrvatskoga sabora uskoro ustanoviti ovaj spomendan i tako na prikladan način obilježiti sjećanje na djecu-mučenike Domovinskoga rata kako se to više ne bi ponovilo u europskoj povijesti.
To je na prvom mjestu njihova dužnost prema stradaloj djeci.
No, gledano u širem smislu, taj čin je potreban u smislu obrane od beogradske propagandne agresije koja nas želi uvjeriti da njihove zločine moramo zaboraviti a njihovim žrtvama, stvarnim ili izmišljenim se klanjati.
Ustanovljenje spomendana ili dana sjećanja na djecu stradalu u Domovinskome ratu značilo bi da Beogradu poručujemo „dosta“ i da smo se spremni sa istinom i knjigom u ruci suprotstaviti njihovim lažima.
Hvala vam na pozornosti«.

Tihomir Rajčić/HUB

Continue Reading

Vijesti

DANI HRVATA BUNJEVACA U SPLITU I SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI

Published

on

Hrvatska matica iseljenika – podružnica Split i ogranak Matice hrvatske u Splitu, s Hrvatskom udrugom Benedikt i Hrvatskim nadzemljem, pozivaju vas na manifestaciju

“DANI HRVATA BUNJEVACA U SPLITU i SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI”

Na susretu će se predstaviti Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Novinsko izdavačka ustanova “Hrvatska riječ”, uz tamburašku pratnju orkestra “Festival bunjevačkih pisama” iz Subotice.

Skup će se održati u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, Ul. Zrinsko-frankopanska 19, u subotu 22. lipnja u 19:30 sati.

Cijela smotra se ostvaruje u suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom, Gradom Splitom i Gradom Kaštela.

Pogledajte plakat…

Sutradan 23. lipnja Hrvatska matica iseljenika, Župa sv. Josipa na Mertojaku i Likovna udruga “Emanuel Vidović”, u sklopu gornje manifestacije predstavljaju likovno svralaštvo u tehnici slame Galerije prve kolonije naive iz Tavankuta (Vojvodina) te Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo iz Tavakuta.

Predstavljanje će se održati u nedjelju, 23 lipnja 2024. a započinje Svetom misom u 9:30 sati.

Cijela realizacija skupa je u suradnji s Splitsko-dalmatinskom županijom, Gradom Splitom i Gradom Kaštela.

Continue Reading

Vijesti

IZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica

Published

on

Portal Međugorjeinfo, podijelio je izvanrednu vijest iz Međugorja koja se proširila društvenim mrežama čime je pojačan intenzitet i dramatičnost ovog poziva – prenosi Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Naime 15. lipnja započela je priprema za devetnicu u župi Međugorje, a kao priprema za obljetnicu ukazanja 24. lipnja. Sve se odvijalo 15. lipnja oko 18. 40 kad, kako kažu vidjelica Marija Pavlović Lunetti ima svoje redovito privatno ukazanje.

Ovoga puta ipak,  dogodilo se nešto posebno, kažu da je Gospa uputila poseban poziv svima.

Mir, mir, mir riječi su kojima je započela komunikaciju Gospa sa svijetam u Međugorju: ilustracija/pexels

Ukazanje svih dana devetnice: moli se za mir u svijetu

“Gospa je pozvala sve vjernike, župljane i hodočasnike da se ujedine u molitvi krunice od sutra, nedjelje 16. lipnja u 22:00 sata na Brdu ukazanja kod Gospina kipa.

Tamo će nakon molitve, oko 23.30 sati biti i ukazanje vidjelici Mariji tokom svih ovih dana devetnice. Gospa je, naime rekla da se moli za mir u svijetu,” piše u pozivu, a pozivaju se i svi vjernici van Međugorja da ovih dana mole upravo za tu nakanu.

Mnogi su se odazvali. Naime, u večeri prvog dana devetnice 16. lipnja na Podbrdu su se okupile stotine ljudi u molitvi krunice, po želji Gospe. A još tisuće su molitvu pratile preko video prijenosa.

Po riječima vidjelice Marije,  Gospa je došla za vrijeme krunice, ispružila ruke nad sve prisutne i molila majčinskim jezikom duže vremena. Nakon toga je zamolila da se još više ljudi uključi u molitvu sutradan 17. lipnja, jer mir je prijeko potreban. Blagoslovila je narod i otišla u nebo, po kazivanju Marije Pavlović.

Molitvu pratite uživo

OVDJE je link na kojem možete pratiti molitvu s Podbrda u 22 sata svih devet dana devetnice.  

“Gospa nikad u 43 godine ukazanja nije ovako izvanredno pozivala na molitvu kao što se dogodilo sada.

“Molitvom i postom čak se i ratovi mogu zaustaviti” govorila je prije nego je krenuo rat u HR i BiH ali bili smo gluhi na njen poziv. Nemojmo dopustiti da nas sotona zavede i ukrade nam vrijeme za molitvu da ne sudjelujemo zajedno s Gospom u njezinu planu.

U predzadnjoj Gospinoj poruci Gospa nas podsjeća koliko je Sotona jak (to jer rekla više od 20 puta), a njegova jakost može se slomiti samo molitvom i postom.

Poruka 25. travanja 2024. glasila je: “Draga djeco! S vama sam da vam kažem da vas volim i potičem na molitvu, jer sotona je jak i svakim danom njegova snaga je jača preko onih koji su izabrali smrt i mržnju. Vi, dječice, budite molitva i moje ispružene ruke ljubavi za sve one koji su u tami i traže svijetlo Boga našega. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu. ”, stoji u apelu koji se dijeli društvenim mrežama.

izvori: Medjugorje.info | Vjera.hr | Croativ.net

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved