Istaknuto
Vladi RH, MORH-u i Ministru hrv. branitelja- tko je to napao Hrvatsku? Od koga smo se oslobodili? Koga pobijedili u Domovinskom ratu ’91-’95? Neidentificirani „neprijatelj“ po vama!?
Slavimo Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja i po priopćenjima MORH-a i Ministarstva hrvatskih branitelja ne zna se koga smo to pobijedili i tko je bio taj neprijatelj!
Na slici je spomenik 12 redarstvenika u Borovu selu, koje su pobili i masakrirali četnici i JNA Vidi li se iz teksta na spomeniku tko ih je to masakrirao? Neee, nigdje to ne piše! Zar ti mladi ljudi koji su život dali za slobodnu Hrvatsku nisu zaslužili da se na spomeniku napiše od čije su ruke stradali?
Može li jedna vlast niže pasti u ponižavanju vlastitog naroda i njegove žrtve?
Čitam priopćenje MORH-a u svezi Oluje, nigdje ne piše tko je to napao Hrvatsku, koji je to neprijatelj i koga je to HV, odnosno koga su hrvatski branitelji pobijedili?
Kako MORH ne dopušta dijeljenje poveznice, evo preslika;
Vjerojatno su se MARSOVCI, spustili sa svemirskim brodom i okupirali Hrvatsku!?
Nevjerojatno sramotno, nedržavničko sluganstvo i pogodovanje Srbiji i jugoslavenstvu! KRIVOTVORENJE POVIJESTI!
Kako vas nije sramota, pred svijetom koji se ruga i smije vašoj snishodljivosti i sluganstvu!
Ponižavate i omalovažavate pobjednike?
U cijelom tekstu piše samo „neprijateljski sustav“, „neprijateljske pobune u Hrvatskoj“, „ neprijatelj pružao žestok otpor“, „neprijateljske zračne baze u Udbini“ , tako da čitatelj iz cijelog teksta ne vidi tko je taj neprijatelj!?
Program proslave, a da ne znamo što to slavimo, koju pobjedu, koga smo to pobijedili?
Nigdje, u niti jednom priopćenju, ni tekstu ne piše;
- Tko je bio neprijatelj?
- Tko je napao Hrvatsku?
- Protiv koga se Hrvatska borila?
- Koji je cilj bio te borbe?
- Zašto smo se uopće borili?
NIGDJE NE PIŠE . Tko god čita tekst, ne može znati!
KRIVOTVORENJE POVIJESTI
A znam od KADA i ZAŠTO;
Prigodom posjeta predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića Hrvatskoj u veljači 2018. jasno je zbog mira i licemjerne politike EU I SAD dato do znanja da su hrvatski političari u tome kontekstu prihvaćajući da pomognu Srbiji pri ulasku u EU, samo da se udalji od Putina, te u skladu s time naša politička elita ne smije otvarati neka bitna pitanja, na koja bi inače imala pravo.
“To je ona teza ‘zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti“
To je VELIKOSRPSKA, antihrvatska politika koja ne želi da se otkrije istina, koja želi promijeniti tu istinu, sve u skladu sa Memorandumom SANU 2, po kojem Srbija sa sebe skida odgovornost za agresiju na Hrvatsku i BiH i svih posljedica koje su proizašle iz te agresije.
Vladajući su jako pogriješili, što nisu iskoristili presudu Međunarodnog suda pravde koji je jasno rekao da je uzrok svih zala na prostoru bivše Jugoslavije bila velikosrpska agresija i pokušaj stvaranja velike Srbije ognjem i mačem. To je jasno rečeno, ali Hrvatska na tome nije inzistirala, niti inzistira, već se brani od stalnih napada koji dolaze iz Srbije.
I nakon ovog posjeta, Srbija i Hrvatska su dobile naputak da moraju ići prema tim globalnim interesima i zato Hrvatska mora popuštati, ostavljajući se istine o prošlosti ,ne spominjući velikosrpsku agresiju.
A Srbija ne sluša nikoga, nego ide svojim putem SRPSKOG SVETA , SDSS likuje i nastavlja sa stigmatizacijom Hrvatske i svi zajedno rugaju se „BELOSVETSKOJ“ politici i svima vama drugovi i gospodo iz Vlade RH, MORH-a i Ministarstva branitelja.
A vi ćete drugovi nažalost ostati zapisani u povijesti hrvatskog naroda kao izdajice roda svoga!
Lili Benčik, 3.kolovoza 2024.ljeta Gospodnjega
Citiram tekst na tu temu;
Posted on 8 svibnja, 2018 by hrvatskepraviceblog
TKO JE BIO AGRESOR NA HRVATSKU 1991-1995?
OD KOGA SMO SE BRANILI I OBRANILI U DOMOVINSKOM RATU?
OD JNA I SRBIJE, KOJA JE BILA LOGISTIKA JNA U LJUDSTVU I MATERIJALU!
DA OVAKO JASNO I GLASNO ISTUPAJU HRVATSKI POLITIČARI, NE BI SRBIJA STALNO IZNOVA PROVOCIRALA I SOTONIZIRALA HRVATSKU
KADA JE POČELO IZBJEGAVANJE IMENOVANJA AGRESORA I OMALOVAŽAVANJE DOMOVINSKOG RATA?
Odmah poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika DR. Franje Tuđmana, dolaskom na vlast 2000. godine tzv. šestorke (dvije koalicije SDP-HSLS i HSS-HNS-IDS-LS), te formiranjem Vlade na čelu sa Ivicom Račanom.
Izborom za predsjednika RH Stipe Mesića zaokružila se protuhrvatska vlast, na opće oduševljenje antihrvatskih medija, a na veliku žalost ono malo domoljubnih Hrvata.
Tada je nažalost na inicijativu Stipe Mesića počela famozna detuđmanizacija.
Stipe Mesić iz osvete što mu nije uspio državni udar 1994. godine na zgražanje domoljubnih Hrvata uvodi novinare u arhivu dr. Franje Tuđmana i počinje uništavati mladu hrvatsku državu.
Detuđmanizacija se provodi sistematski, sa svrhom sotoniziranja Domovinskog rata i amnestiranjem Srbije za agresiju sa hrvatske strane, a posebna je priča amnestiranje sa srpske strane.
1.DISKREDITIRANJE OLUJE
Koordiniranom akcijom Stipe Mesić naprasno umirovljuje 12 generala pobjedničke Hrvatske vojske i tako obezglavljuje i rastura hrvatsku vojsku. Uz pomoć medija i dakako Engleske i Francuske pojedinačni zločini pretvaraju se u zločinački pothvat, a da se u isto vrijeme minimiziraju i sakrivaju srpski zločini.
Stipe Mesić dijeli „šakom i kapom „ transkripte i dokumente iz arhive dr. Franje Tuđmana i tajno svjedoči u Hagu, naravno protiv vlastite zemlje, i to kao njen Predsjednik, koji bi po dužnosti trebao braniti interese svoje zemlje.
Apsurdno i nepojmljivo, ali eto moguće!
2.BRISANJE DRŽAVNIH SIMBOLA I MJENJANJE DRŽAVNIH PRAZNIKA
Naravno odmah je bio na udaru 30. svibanj kao Dan državnosti, a onda i drugi praznici. tako da narod više i ne zna što slavi. Ukinuti su Oltar domovine na Medvedgradu, počasna hrvatska garda pred Saborom, preimenovan je Hrvatski državni sabor u Hrvatski sabor, ukinut je dvodomni Sabor radi apsolutizacije vlasti i dr.
Međutim hrvatski narod se ne može više porobiti i ušutkati, pa je Marko Perković Thompson počeo organizirati proslavu Oluje u Čavoglavama 5.kolovoza, a samoorganizirano počelo je i obilježavanje dana Vukovara 18.studeni . kroz Kolonu sjećanja.
3.BALKANSKI SAMIT U ZAGREBU
Stipe Mesić je uz pomoć francuskog predsjednika Jacque Chiraca organizirao samit Zapadnog Balkana da se obnovi neka nova Jugoslavije . Naravno i Englezi su tu neprestano u igri na strani Srbije.
Tim je samitom počelo zataškavanje srpske agresije i amnestiranje za počinjene zločine i razaranja. Tome je naročiti pridonio Haški sud, koji nije nikada optužio vrh JNA za zločine i agresiju na Hrvatsku.
4.DEGRADACIJA BRANITELJA I DOMOVINSKOG RATA
Stipe Mesić sa Pantovčaka rukovodi uz pomoć medija sustavno blaćenje braniteljske populacije, optužuje ih se i proganja i dan danas, dok se u isto vrijeme ne priznaju i umanjuju hrvatske žrtve nakon 2. svjetskog rata i to počinjene nakon završetka ratnih operacija.
U tome se naročito ističe HNS i IDS, pa je čak i u hrvatskom Saboru Vesna Pusić izjavila da je Hrvatska bila agresor na BIH. I nije samo ona, već su je poduprli Mesić, Josipović, Nobilo i Milanović, koji joj je potpisao kandidaturu za Glavnog tajnika UN, preporučivši je sa njenom knjigom ‘Demokracije i diktature’ u kojoj Hrvatsku na čak nekoliko mjesta otvoreno optužuje za agresiju na BiH!
Isti ti HNS -ovci i IDS-ovci su i danas u strukturama vlasti, pa nije ni čudno da se izbjegava i samo spominjanje Domovinskog rata.
Moram naglasiti da IDS neprestano podriva opstojnost i teritorijalni integritet Hrvatske, svojim provokacijama za autonomijom.
Jedna od metoda je i sustavno prešućivanje i omalovažavanje žrtava iz Domovinskog rata. Sustavno se provodilo, prema silovanim ženama, Dok se Mesić otvoreno rugao i nadvikivao s majkama poginulih junaka Domovinskog rata iz legendarne 4. brigade, za to vrijeme je Vesna Pusić provocirala u medijima žene silovane u Domovinskom ratu, danas okupljene u Udrugu Sunčica, pozivajući ih da se pridruže homoseksualnoj paradi u Zagrebu.
5.ZAŠTITA PARTIZANSKIH I UDBINIH ZLOČINACA
Stipe Mesić i drugi političari počinju otvorenu medijsku hajku da se ‘antifašisti ne smiju progoniti’. Kao primjer navodim samo dva slučaja: Stjepana Hršaka koji je ubio 21 svećenika u Macelju i Josipa Boljkovca optuženog za zločine nad razoružanim zarobljenicima i civilima u Karlovcu.
Premda je u to vrijeme još dosta partizanskih megazločinaca bilo živo umreženo postkomunističko, nelustrirano sudstvo s političarima na vlasti koji se redom dolazili iz redova bivše Komunističke partije (i u HDZ-u i u SDP-u) sprječava pravedne procese i osude zločina. Ili ništa ne čini po tom pitanju.
Nikad razjašnjene smrti hrvatskih boraca za slobodu likvidiranih od Udbe u inozemstvu i Hrvatskoj namjerno se guraju pod tepih, kao smrti Mira Barešića, Ante Paradžika, Blaža Kraljevića i brojnih drugih domoljuba.
Unatoč Rezoluciji Vijeća EU 1481/2006 o osudi komunizma i komunističkih zločina, prema Crnoj knjizi komunizma po kojoj je ubijeno preko milijun ljudi, ukinuta je Komisija i Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.
Bivši predsjednik Upravnog vijeća ukinutog Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, prof. dr. sc. Andrija Hebrang je rekao;
„Tijekom osnivanja Ureda bili smo cijelo vrijeme u kontaktu s Vijećem Europe koje je izrijekom reklo da zločine ne smije istraživati tijelo državne uprave, jer u tom slučaju EU neće niti financijski pomoći niti surađivati, jer to mora biti neovisno tijelo nepovezano s politikom i aktualnom vlasti. Zato je Ured i bio osnovan kao neovisno tijelo i samostalna pravna osoba, a sada je sve to uvučeno u Ministarstvo branitelja i sada europske institucije ne žele s njima surađivati niti im davati financijska sredstva. Ukidanje Ureda je imalo za cilj da se istraživanje komunističkih zločina potpuno zaustavi. Ured je počeo osnivati županijske organizacije, jer ako hoćete istražiti 960 grobišta koliko ih ima u Hrvatskoj u sljedećih deset godina, morate riješiti njih stotinjak godišnje i mi smo krenuli raditi tim tempom. Ministarstvo s jednim timom to ne može napraviti, a mi smo mogli, jer smo počeli osnivati županijske urede koji su trebali početi s otkopavanjem grobišta na svojim područjima, najmanje desetak grobišta mjesečno. Ministarstvo je proteklih mjeseci otkopalo samo jedno grobište i to ono na Jakljanu, no i ono je otkopano samo da se kaže kako se nešto radi. Time se jasno pokazuje da je cilj novog zakona i ukidanja Ureda bio zaustavljanja istraga i zataškavanje komunističkih zločina „
http://www.narodni-list.hr/posts/1353001
6. ULOGA MEDIJA I MEDIJSKA MANIPULACIJA
Medijska hajka je bila nevjerojatna, uperena prema glavnim nositeljima obrane i vlasti u vrijeme Domovinskog rata. To je bilo toliko degutantno i besramno, prema ljudima i prema javnosti. Na meti su bili doslovno skoro svi koji su imalo domoljubno, hrvatski promišljali od predsjednika Tuđmana, ministra Šuška, načelnika Stožera Bobetka i drugih najvažnijih imena oslobodilačkog rata. Zatvore pune redom isključivo zapovjednici Hrvatske vojske koji su branili Hrvatsku u najtežim vremenima: Brodarac, Glavaš, Norac, Merčep i dr., a Gotovina i Markač su osuđeni u Haagu na dugogodišnje kazne. Tako se stjecao javni dojam da su samo Hrvati radili zločine.
Razvikan je i zlorabljen slučaje Zec, za ubojstvo 12.godišnje djevojčice, a nigdje spomena da su agresori ubili 402 djece u Domovinskom ratu.
Ili stravično ubojstvo četvoročlane obitelji Čengić.Ubijeni su u velikosrpskoj agresiji 18. siječnja 1992. godine u malom mjestu Ervenik u blizini Zadra. Pripadnici krajinske milicije u podrumu obiteljske kuće ubili su 39-godišnjeg Dragu, 31-godišnju suprugu Nevenku i njihovo dvoje maloljetnih sinova, 11-godišnjeg Slobodana i četverogodišnjeg Gorana.Na obljetnici nije bilo preživjelih članova njihove obitelji koja je nezadovoljna obnovom spomen sobe i kuće na mjestu ubojstva. “Dok sam nož povlačio udesno po njezinu vratu, čuo se vrlo tihi zvuk koji je proizvodio nož u mojoj ruci sijekući kožu na njenu vratu”, samo je jedna rečenica iz stravičnog priznanja Slobodana Kovačevića, ubojice četveročlane obitelji Čengić.
Danas je razvidno da je većina te medijske hajke bila vođena nevidljivom rukom, koju mnogi politički analitičari danas pripisuju ostacima KOS-a, jedne od najjačih i najkorumpiranijih kontra-obavještajnih službi u Europi. I ne samo KOS, već i umrežene strukture u vlasti, koje su tu i ostale, umjesto da su lustracijom odstranjene iz javnog i političkog života.
Nebrojeno je dokaza o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Prodaja Knina Srbiji, prodaja Vukovara, Vukovar je zamijenjen za Knin, Hrvati stavili bombe na Mirogoj, pred židovsku općinu, Hrvati ubijali djecu u Vukovaru (BBC) i dr. Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Tvrdilo se da je podjela dogovorena na dan 25.ožujka 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze.
7. MNOGOBROJNE NEVLADINE UDRUGE KOJE SE FINANCIRAJU IZ PRORAČUNA, A RADE PROTIV HRVATSKE.
Što znači da mi građani RH financiramo kroz punjenje proračuna, putem poreza, doprinosa i raznih drugih zakonima propisanih davanja, udruge koje rade protiv Hrvatske. Kojeg li apsurda, to je stvarno van svakog razumnog objašnjenja.
Jedna od takvih udruga je i Dokumenta, kojoj je na čelu Vesna Teršelić, za koju se ne znaju osnovni podaci, a nije ni hrvatska državljanka. Za takvu osobu je bivši predsjednik Ivo Josipović rekao zamislite da je „ savjest Hrvatske „
Vesna Pusić je obilato financirala tzv. nevladine udruge, a među njima i svoga brata u toj protuhrvatskoj djelatnosti.
Među njima se najviše ističe Dokumenta i Vesna Teršelić, koja se podlo skriva iza hinjene brige za sve žrtve rata i totalitarnih režima.
Njezin selektivni, velikosrpskom agresoru sklon pristup žrtvi je sramota za cijelu žrtvoslovnu zajednicu.
Vesna Teršelić troši godišnje 7 milijuna kuna za razaranje Hrvatske.
To je godišnje 7 milijuna razloga za oduzeti joj hrvatsko državljanstvo.
Suradnici Vesne Teršelić su Hrvati, optuženi za veleizdaju od Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Vesna Pusić i Milorad Pupovac. Ona je proglašena nepoželjnom osobom.
Sam bivši predsjednik Ivo Josipović dovukao je od nekuda Vesnu Teršelić i napisao statut i pravilnik za Documentu.
8 RASPRODAJA HRVATSKE, ENORMNO ZADUŽIVANJE I OSIROMAŠIVANJE STANOVNIKA
Od 15,5 tona zlata koje smo dobili razdruživanjem od Jugoslavije, po mizernim je cijenama 13,1 tonu prodao HNB u vrijeme SDP-ove Vlade Ivice Račana samo par mjeseci nakon što smo ih dobili, “Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata…” a ostatak od 2,4 tone prodala je HDZ-ova Vlada u vrijeme Ive Sanadera, doduše po dvostruko višoj cijeni. Obzirom na današnju cijenu zlata obje su nas pogrešne procjene o prodaji državnog zlata koštale oko tri milijarde kuna. Naravno za to nitko nije odgovarao, kao ni za bilo koju štetu nanesenu Republici Hrvatskoj.
Goleme svote novca uložene su u stvaranje i plasiranje raznih konstrukcija o operaciji Oluja koje su trebale stvoriti lažnu sliku o Hrvatskoj, Tuđmanu i Domovinskom ratu. U tom informacijskom ratu sudjelovali su ne samo srpska strana i strani centri moći nego i razni domaći političari, medijski djelatnici i aktivisti. Sav trud koji su u to uložili tijekom gotovo dva desetljeća pao im je u vodu oslobađajućom presudom našim generalima. Nevjerojatno je i nepojmljivo da su hrvatski političari imali stajališta istovjetna KOS-u, muslimanskim tajnim službama iz doba rata, haaškog tužiteljstva. Pogotovo zato što su sve te teze lažne.
Nažalost još su uvijek aktivne, što dokazuje progon branitelja HVO u BIH.
90-tih godina Hrvatska je zbrinula oko 800 tisuća izbjeglica i prognanika, financirala obranu zemlje, a da nije poprodavala ni banke ,ni javna poduzeća ,a ni INU, i zadužila se samo 5 milijardi dolara. Dok je nasuprot tomu nakon smrti Dr Tuđmana ,nova vlast Ivice Račana i starih Yugo struktura sa Stjepanom Mesićem počela sa dokapitalizacijom i rasprodajom banaka i INE, a javni dug se povećao za 8 puta!
Hrvatska se 2000. počela toliko prekomjerno zaduživati da je dug od 9 milijardi dolara (od kojih je 5 milijardi bilo naslijeđeno iz Jugoslavije) u samo 4 godine povećan na čak 24 milijarde dolara! Proces zaduživanja je pokrenut, prekomjerno zaduživanje i trošenje opteretilo je hrvatskog čovjeka i privredu, a Hrvatska je počela tonuti u beznađe i dugove.
Zakonom o ovrhama , stvorena je masa od 330 000 blokiranih, deložiranih i osiromašenih hrvatskih građana, što je uz nedostatak posla, zbog urušavanja gospodarstva, dovelo do masovnog iseljavanja.
Za čudo ne iseljavaju se nasljednici komunističkih i Yugo struktura, već djeca hrvatskih branitelja i uništeni seljaci.
I dalje se nastavlja ista politika omalovažavanja, nespominjanja Domovinskog rata, na kojem su temelji samostalne Republike Hrvatske.
Vlada Andreja Plenkovića, da sa sebe skine odgovornost osniva 2.ožujka 2017.
Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, poznatije kao Vijeće za suočavanje sa prošlošću.
Rezultat rada toga vijeća uz više izdvojenih mišljenja, je naravno daljnja sotonizacija Hrvatske prošlosti i amnestija jugoslavenske prošlosti uz ostanak crvene zvijezde kao simbola koji se neće kažnjavati.
Nadalje brojni četnički spomenici u Hrvatskoj nisu otklonjeni, a spomen ploče i spomenici hrvatskih branitelja se sklanjaju ili na njima ne piše protiv koga su se borili, niti tko je bio taj neimenovani i nedefinirani agresor.
Naravno Vlada ne smije protiv Srba ,jer bi skinula srpsku krunu sa glave Milorada Pupovca, koji im sa rukama manjinskih saborskih zastupnika u Saboru održava većinu.
Sve Vlade od 2000 godine na dalje, ništa ne čine za obraniti interese Hrvatske.
Diplomatska predstavništva Hrvatske širom svijeta, ne predstavljaju Hrvatsku i ne čine ništa da bi je obranili od neutemeljenih objeda, dapače čine, ali u kontra smjeru, na štetu RH.
9. DAVANJE PRAVA MANJINAMA, KAKVA NEMAJU U NITI JEDNOJ EUROPSKOJ ZEMLJI
Treba odmah naglasiti! Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Taj Zakon jedinstven je u svijetu, po tome što u Hrvatskoj manjine odlučuju o vlasti umjesto većine.
Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača , zorno se vidi na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina
Evo primjera kako je to riješeno u nekim Europskim zemljama;
Italija u svom Ustavu (članak 67.Ustava ) naglašava „Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju“. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.
U Rumunjskoj imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije.” Dakle, rumunjski ustav i izborni zakon omogućavaju legalno formiranim organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti ni jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili senat, “pravo” na jedan zastupnički mandat ako su diljem zemlje osvojili broj glasova koji čini bar pet posto prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s izbornim zakonom.
Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament.
10.SA DRUGE STRANE, SRBIJA SE IZVANREDNO ORGANIZIRALA SA CILJEM DA SA SEBE SKINE TERET AGRESORA, POČINJENIH ZLOČINA I RAZARANJA
Samo na primjeru srpske izložbe o Jasenovcu u zgradi UN 25. siječnja 2018 godine, vidljivo je kako hrvatska diplomacija ne čini ama baš ništa!
Srbija ima veoma dobro organiziranu diplomaciju povezanu sa srpskom dijasporom, još iz vremena Jugoslavije, koja koordinirano sa srpskom vladom provodi zaštitu srpskih nacionalnih interesa, za razliku od Hrvatske, koja po tom pitanju radi veću štetu nego korist.
Srbija ima popise koliko ima Srba raseljenih po svijetu i to po državama i kontinentima, i veoma su dobro organizirani i povezani.
http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?t=6361Naseljeni
Dakle za tu se izložbu znalo puno ranije , jer je slična izložba održana i u siječnju 2017,godine, ali organizatori nisu uspjeli dobiti prostor u zgradi UN, zbog čega su bili ljuti, pa su se ove godine izuzetno potrudili i lobiranjem uspjeli. Izložba je najavljena još 22.lipnja 2016 godine, kada su inicijativu Emira Kusturice pozdravili iz srpske dijaspore i obećali mu svu pomoć.
Svi ovi datumi upućuju na to da je bilo dovoljno vremena za pripremu hrvatske diplomacije da učinkovito odgovore na sve objede i krivotvorine koje Srbi dijele po svijetu. Koristeći Memorandum SANU 1.2, sada već 3, bori se za svoje interese. Srpska diplomacija i srpski lobiji širom svijeta imaju široku mrežu sljedbenika ,a gdje smo mi ?
Gdje je hrvatska diplomacija? Gdje su hrvatski lobiji?
Tko bi trebao braniti i promicati hrvatske interese širom svijeta?
Pa, naravno, hrvatska diplomacija, diplomatska i konzularna predstavništva širom svijeta potpomognuta od hrvatske dijaspore. Što su naši veleposlanici u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim narodima radili u dvije godine kako bi spriječili da ova sramotna izložba bude postavljena ? NIŠTA
Hrvatskoj dijaspori smanjen je broj zastupnika u Saboru sa 12 na 3 u mandatu Vlade Jadranke Kosor 16. lipnja 2010.godine i smanjeno broj mjesta gdje mogu glasati, sve sa ciljem da ih se maksimalno onemogući.
Nekoliko bledunjavih pisama Ministarstva vanjskih poslova i protest zbog Bl.Kardinala Alojzija Stepinca.
Na objede Ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Dačića ( malog Slobe ) hrvatske vlasti ne žele uzvratiti, jer smo mi Hrvati kulturan narod , ali može se veoma kulturno doslovno „ začepiti usta „ sa argumentima kojih imamo sasvim dovoljno na raspolaganju, da suzbijemo srpske laži i manipulacije.
Na primjer na ,izjava Ivice Dačića
“Točno je da nismo jednaki, mi nismo bili na strani Hitlera, nismo provodili holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi tijekom Drugog svjetskog rata – Židovi žute, a Srbi plave trake”, uzvratio je Dačić Plenkoviću.
Dodatna razlika je u tome što “Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, smatra šef srbijanske diplomacije.
Sasvim argumentirano se moglo odgovoriti:
Jeste, jeste ministre Dačiću i bolje i više od Hrvatske, jer ste prvi proglasili da je Srbija „judenfrei“
I objaviti fotografiju kneza Pavla u Mercedesu sa Hitlerom osobno!
Ali bezidejna i bledunjava hrvatska vlast i diplomacija umjesto da ga matira, oni uzmiču! Jadno!
Nedićeva Srbija popularan naziv za profašističku srpsku državu koja je nastala 1941. i nestala je sa svjetske pozornice 1944. pred slomom Hitlerova 3. Reicha. Unutarnja politika Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističke ideologije i Ljotićeve profašističke stranke ZBOR.
Odmah nakon proglašenja Vlade nacionalnog spasa, unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni. Osnivaju se i prvi logori Banjica, i Sajmište i započinje progon i interniranje Židova i Roma. Nedićeva Srbija je organizirala sve ekonomske snage u podržavanju vojnog napora Sila osovine, kao i u zadovoljavanju okupatoru kroz brzo uspostavljanje rasnih zakona, kroz uništavanje nepodobnih kao Židova i Roma u koncentracijskim logorima Banjica i Sajmište u kojima je nastradalo oko 150,000 ljudi
Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u kolovozu 1942. izjavio je da je Beograd bio prvi grad u Europi koja je postala Judenfrei, te da je Srbija prva zemlja koja je riješila židovsko pitanje.
A kako Srbija kažnjava zločince najbolje se vidi kroz rehabilitaciju četničkog vojvode Draže Mihajlovića 14,svibnja 2015 godine, kada su poništavanju presude bili nazočni kralj Aleksandar Karađorđević i neizostavni Vojislav Šešelj.
A zamislite si samo da Hrvatska rehabilitira dr. Antu Pavelića?
Pa to bi bila vriska po cijelom svijetu, ha, ha, ha
Milorad Pupovac dignuo bi i mrtve na noge, samo ne istinu o dr. Šreteru!
Znači može se, uvijek se može reći : mali Slobo itekako je Srbija „bila na strani Hitlera, itekako su Židovi i Romi nosili žute trake“, itekako ste bili prvi koji ste proglasili judenfrei!
MOŽE SE I TREBALO BI ISTINOM PROTIV LAŽI, DOMOLJUBLJEM ILI RODOLJUBLJEM I NIKAKO DRUGAČIJE !
A SVEGA TOGA NEMA U HRVATSKOJ POLITIČKOJ „ ELITI“
Obrana nacionalnih interesa nije prioritet, bitno je samo sačuvati vlast, privilegije, i fotelje do slijedećih izbora i onda prividom demokracije obećati sve što očekuje ovom jadnom, prevarenom, i izmučenom narodu.
I prevariti ga opet nakon izbora neprincipjelnim i nelegitimnim koaliranjem.
Napomena: Na slici je spomenik 12 redarstvenika u Borovu selu, koje su pobili i masakrirali četnici i JNA Vidi li se iz teksta na spomeniku tko ih je to masakrirao? Neee, nigdje to ne piše! Zar ti mladi ljudi koji su život dali za slobodnu Hrvatsku nisu zaslužili da se na spomeniku napiše od čije su ruke stradali?
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Država Hrvatska nastala je na pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)
Svi koji tvrde drugačije krše Ustav! Tu nikakve dvojbe nema!
Čestitam svim Hrvaticama i Hrvatima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti a posebno dragovoljcima i braniteljima Dan hrvatskih branitelja!
Konačno je došlo vrijeme da se nakon 33 godine prekine sa jugoslavenstvom, titoizmom i kompartijom.
Hrvatsku je napala JNA sa crvenom zvijezdom petokrakom, skupa sa velikosrpskim četnicima i domaćim petokolonašima.
Granate sa oznakom JNA i petokrakom razarale su hrvatske gradove i sela i ubijale Hrvate; žene, djecu i starce.
Tito je bio zapovjednik , Maršal te JNA i vrijeme je da njegovo ime skupa sa nestankom JNA, NESTANE sa parkova, trgova, obala i ulica.
Prema tome svi pokušaji, sve inicijative sa antifašizmom, da je Hrvatska nastala na antifašizmu, a time i optužbe za ustaštvo su ustvari negacija hrvatske samostalnosti. Udar na suverenitet i integritet Republike Hrvatske.
Inzistiranje na antifašizmu je održavanje na životu Titove Jugoslavije i tekovina NOB-a! Suštinski to je opet nepriznavanje samostalne, demokratske države Hrvatske!
Prema tome NOB, TITO i partizani, odnosno SAB-ovci nisu u temeljima države Hrvatske. Njihova država Jugoslavija za koju su se borili u ratu 1941-1945 godine ne postoji više, i po Ustavnoj Odluci Hrvatskog Sabora od 8.10 1991.godine ne može biti ugrađena u temelje države Hrvatske. Za to nema nikakve Ustavne ni zakonske osnove.
Isto tako ne ulazi u temelje države Hrvatske ni NDH, koja je nestala 1945. godine. RH ne može biti sljednik države koja je nestala prije skoro 80 godina. Upravo stoga su neutemeljene, zlonamjerne i lažljive sve objede o ustaštvu države Hrvatske. To naročito potenciraju Srbi, SAB-ovci i jugo-nostalgičari iz čiste mržnje prema državi Hrvatskoj.
Jugo vrijednosni sustav ne vrijedi više u Hrvatskoj i ne treba dopustiti da nam ga stalno, iznova nameću. U Hrvatskoj vrijedi Hrvatski vrijednosni sustav, sa našim pozdravima „Bog i Hrvati“ i „Za dom spremni“ jer je 15 840 hrvatskih branitelja spremno branilo i život dalo za dom i domovinu!
SAB-ovci bi se htjeli izjednači sa hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, pa čak pišu i govore da su oni stvorili RH u ovim granicama, a branitelji je samo obranili. Obranili od koga, od njih, jer je JNA je sljednik NOVJ-narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, a SAB-ovci su sljednici- Saveza udruženja boraca NOB. To znači da su hrvatski branitelji pobijedili „stvoritelje“ RH u ovim granicama, što je totalni apsurd, i za to nemaju nikakve Ustavne ni zakonske osnove.
Kao dokaz postoji niz Rezolucija i odluka koje potvrđuju samostalnost države Hrvatske:
- REZOLUCIJA o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika NN 8/1991
- Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.)
- Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ NN 53/1991
Hrvatski je sabor dana 8. listopada 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ
- Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
- Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
- Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
Jasno da jasnije ne može pisati. Svatko pismen može pročitati da Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela bivše SFRJ.
Prema tome program rada SABA RH u dijelu koji se odnosi na NOB i maršala Tita, nije u skladu sa Ustavom i sa Odlukom o razdruživanju sa SFRJ.
Treba prekinuti konačno sa titoizmom, prestati od njega raditi turistički brand i čvrsto stati uz svoje stvoritelje hrvatske branitelje!
U tom dijelu program rada SABA RH suprotan je i Rezoluciji EU Parlamenta od 19.9 2019. godine
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
- Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
- Članak 17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
- Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Dakle svi nazivi , svi spomenici vezani uz Jugoslaviju i Tita trebali bi po Rezoluciji EU Parlamenta biti uklonjeni.
I ne samo po Rezoluciji EU Parlamenta, nego i po Ustavnoj Odluci Hrvatskog Sabora od 8.10 1991.godine o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ.
Komemoracije događaja iz 2. svjetskog rata Milorada Pupovca i njegova SNV-a , su protuustavne i protivne Rezoluciji EU Parlamenta od 19.09 2019.
Sve te manifestacije, udruge i organizacije neka se sami financiraju, a ne da im plaća država Hrvatska. Hrvati su kao narod bili žrtve dvije Jugoslavije!
U Hrvatskoj je nađeno da 2 000 godine, kada je komisija ukinuta, 850 grobišta.
Sloveniji je nađeno 620 grobišta sa najviše hrvatskih kostiju.
Ukupno 1450 masovnih do sada otkrivenih grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organiziranih zločina.
Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u pod Sljemenskoj zoni.
Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence sa slikama dokumentirano je ubijenih 664 katoličkih svećenika sa još 200 svećenika ubijenih u Sloveniji.
Usporedivši sa Slovačkom koja je po broju stanovnika i površini približna sa Hrvatskom ubijeno je 14 svećenika!? U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.
Likvidacijama u iseljeništvu je pobijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.
Montirani politički procesi, za neistomišljenike, što je danas ljudsko pravo ugrađeno u Deklaraciju o ljudskim pravima i Ustavu RH. Od 1945-1990 je bilo 30 000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i kako su bili skupni osuđeno je 100 -120 tisuća ljudi .
Partizanska vojska u Hrvatskoj je od rujna 1944. do svibnja 1945. upravljala u Hrvatskoj s 19 koncentracijskih logora, u kojima je Titov režim držao zatočeno desetke tisuća hrvatskih civila i manji dio vojnih ratnih zarobljenika. Među poznatije zarobljeničke i koncentracijske logore spadaju:
Logor Knićanin,
Radni logor Valpovo,
Sabirni logor Josipovac
Politički logori Goli otok. Sv. Grgur, Stara Gradiška, Lepoglava, Požega…
Hrvatski demograf Vladimir Žerjavić, danas najpriznatiji autoritet za pitanja ratnih gubitaka, na temelju demografskih izračuna i sustavnog pregleda brojnih dokumenata, procijenio je početkom 1990. žrtve na 322.000 mrtvih, a neke procjene su i do 554 000 ubijenih u poraću.
Komunisti su likvidirali velik broj intelektualaca, pisaca, gospodarstvenika i novinara.
Prema knjizi Tihomira Dujmovića- „Hrvatske novinarske tragedije 1945-1995“. 1972. nakon hrvatskog proljeća, čak je 50 novinara završilo u zatvoru, a 172 na crnim listama. Kad se zbroje ubijeni, protjerani i zabranjeni iz 1945. i stradali iz 1971., dolazi se do pet stotina novinara koji su u prvih 25 godina komunizma: ubijeni, zabranjeni, protjerani, onemogućeni. Pet stotina novinara!
Franjo Tuđman je bio mudar čovjek i bio je svjestan ove neželjene i neočekivane situacije. Vjerovao je ipak u „hrvatsko pomirenje“ i zaista ga je iskreno promicao. Znao je da je rat s velikosrpskim pretenzijama za hrvatskom zemljom neizbježan pa nije želio da se dogodi i „raskol“ u tijelu hrvatskoga naroda, koji je uz to bio i razoružan. Sjetimo se, samo dva tjedna prije Tuđmanove pobjede, na izborima, oružje Teritorijalne obrane Hrvatske, drug Ivica Račan predao je na „čuvanje“ Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je ubrzo zajedno s četničkim hordama napala razoružanu Hrvatsku.
U rat su krenuli hrvatski domoljubi, a „djeca komunizma“ su uglavnom bila na sigurnom mjestu, daleko od ratišta, pa i daleko od Hrvatske, na raznim studijima u Europi ili negdje drugdje, u diplomaciji, ovisno tko je bio čiji sin ili kćer. A oni drugi „crveni tateki i njihovi sineki“, vršili su žestoki pritisak na Tuđmana da provede žurnu privatizaciju. Radila je ta „peta kolona“ iz petnih žila protiv Tuđmana i protiv Hrvatske.
Prisjetimo se, 1994. godine pokušaja državnog udara, svrgavanja Tuđmana od strane Mesića i Manolića. Bilo je to čak godinu dana prije „Bljeska“ i „Oluje“. Kroz kakve li nas je „scile i haribde“ vodio tih dana hrvatski junak dr. Franjo Tuđman.
Mnogi se neće suglasiti samnom, ali kasnija detuđmanizacija dokaz je da nas je dr. Tuđman vodio ka ostvarenju suverene države hrvatskog naroda, ostvarenje sna generacija Hrvata.
Nakon smrti dr. Franje Tuđmana, jugo-komunisti polako počinju preuzimati i HDZ i hrvatsku državu. Uništili su gotovo sva obilježja Hrvatske kao države hrvatskog naroda i njegova identiteta, od naziva Hrvatskog državnog sabora, imena Hrvatske vojske, Oltara Domovine, kulture, školstva do Pravosuđa koje nije u službi hrvatskog naroda nego Titovih pionira.
Sjajnu pobjedu u Domovinskom ratu pretvorili su sa petom kolonom u jugo-četničku okupaciju Hrvatske točno po Memorandumu SANU 2. Bez ispaljenog metka okupirali su medije, pranjem novca pokupovali zemljišta po Jadranskoj obali, preuzeli školstvo i kulturu. Odgajaju naše mlade u uvjerenju da je Bl. Alojzije Stepinac bio zločinac!?
Rade Šerbedžija suvereno se šepuri i kao paun raširio krila na Brijunima i s Lepom Brenom i njenom snajkom okupirali su kulturu, dovode u Hrvatsku istočnjačku opančarsku kulturu cajki i literarni šund.
Magdalena Vodopija sa Dežulovićem i Ivančićem iz Pupovčevih Novosti, Sajam knjiga u Puli pretvorila je u veličanje jugo-opančarske književnosti, a to sve ne bi bilo moguće bez potpore Vlade RH.
Budimo konačno ponosni Hrvati u svojoj državi Hrvatskoj za koju je živote dalo 15 840 hrvatskih branitelja, čija su imena upisana na kenotafu crkve SV. Mati Slobode! Budimo ponosni na svoju državu i svoj hrvatski identitet. Na svoju Katoličku vjeru, na svoj jezik i na svoju tradiciju. Nemojmo dopustiti da nas uništavaju sljednici onih koji su se borili za Jugoslaviju, jer ti mrze našu vjeru, naš jezik i sve što nas čini Hrvatima.
Bezbroj je primjera do ovog zadnjeg Rade Borić, koja mrzi vjeru, koja nas hoće preodgojiti, koja u konačnici mrzi Hrvatsku, koju nije željela ni htjela, ali kada je već tu onda da ne bude država Hrvata, već njihova nova Yuga!
Ima jedna pjesma koju su istarski Hrvati pjevali pod talijanskom okupacijom, koja vrijedi i danas. SVOJU ZEMLJU NE DAMO!
Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Druže Habulin i druže Milošević vaša proslava direktno je i alarmantno podrivanje temelja države Hrvatske, jer je hrvatski narod 1991. ustao da se zaštiti i sačuva goli život od JNA i velikosrpske agresije i pobijedio je u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)
Hrvatski je narod 1991. razoružan od strane JNA, ustao i hrvatski su branitelji sa krunicom oko vrata i Za dom spremni otišli braniti svoj dom i svoju domovinu, bez odora, bez naoružanja, samo s onim naoružanjem što su si privatno kupili !
Taj ustanak, koji vi obilježavate, povijesna je krivotvorina i laž još iz doba jugo- komunističke Jugoslavije!
Savka Dapčević Kučar je još 1971, zapisala nakon povratka iz Srba da je to velikosrpski četnički dernek „„Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska…“
Nije točno da su srpski i hrvatski narod bili zajedno u toj borbi, srpska laž i manipulacija.
27. srpnja 1941. su oružane partizansko – četničke horde podržane od talijanskih postrojbi upale u hrvatska i muslimanska sela u okolici Srba, izvršili neviđeni pokolj i to nazivaju antifašističkom borbom protiv NDH!?
Hrvati katolici iz Drvara i Petrovca bili su dan prije, 26. srpnja, na blagdan svete Ane, na hodočašću u Kninu. Sljedeći dan, 27. srpnja, na povratku iz Knina, dočeli su vlak četnici iz Srba i pobili sve hodočasnike Hrvate katolike, njih oko 300, među njima i žene i djecu, a njihovog pratitelja svećenika Jurja Gospodnetića mrcvarili i živoga pekli na ražnju!? Koje je to neviđeno barbarstvo!
Zločini su nastavljeni i sljedećih dana pa su već 28. srpnja u obližnjem selu Brotnju, između 44 stanovnika sela, ubili njih 37. Sljedeća dva dana u selima Rudopolju i Mazinu zaklali su 24 mještanina, među njima 7 žena i nekoliko djece. U Krnjeuši su 9. i 10. kolovoza ubili 219 mještana Hrvata, među njima gotovo pedesetero djece do 12 godina. Borićevac su opljačkali i spalili sve kuće i crkvu, pritom su pobili sve Hrvate , ekshumirane su 24 žrtve od kojih je najmlađa Jakov, a najstarija Boja Ivezić. Jakov je imao tri godine, a Boja 79.
Borićevac su ne samo spalili i žitelje pobili, nego su jugo-vladajući zabranili povratak Hrvatima na svoja ognjišta i svoju djedovinu do dana današnjega.
Vi te pokolje slavite i to plaća država Hrvatska kao kulturnu manifestaciju srpske nacionalne manjine. Dobili ste 11 000 eura za proslaviti četničko orgijanje!
“Radi borbe ustanika, Hrvatska je bila na pravoj strani povijesti na kraju 2. svjetskog rata, ZAVNOH i antifašizam su ugrađeni u Ustav zahvaljujući ustanicima i njihovoj borbi”, rekao je Milošević
Reče dalje u Banskom Grabovcu mlađahni, nadobudni političar Boris Milošević, kojemu svakako treba više i bolje poznavanje povijesnih činjenica;
“Domaći fašisti su bili ustaše koji su otvarali logore za domaće stanovništvo. Ubijali su i terorizirali domaće stanovništvo, te ih nikakva revizija povijesti ne može oprati od počinjenih zločina i činjenice da su bili ratni saveznici fašizmu”, rekao je saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević, te naglasio da, kada se govori o hrvatskom antifašizmu i hrvatskim partizanima, nema hrvatskog antifašizma bez Srba u Hrvatskoj.
Nema Srba antifašista! Srbi su po razmišljanju i opredjeljenju svetosavski velikosrbi i četnici. Čast malobrojnima koji su se u Domovinskom ratu borili za Hrvatsku koju smatraju svojom domovinom!
Ti ustaški zločini su kažnjeni i nema revizije povijesti kada se radi o partizanskim zločinima , već je to istina. Kod prvog počinjenog zločina komunisti-partizani izjednačili su se sa fašistima i nacistima. Zločin je zločin ma tko ga počinio i u ime koje ideologije ga počinio. Druže Miloševiću izvolite pročitati Rezoluciju EU Parlamenta od 19.9 2019 i ne obmanjujte javnost.
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
Kažnjeni su zločini ustaša i četnika da vas malo podsjetim, da za zločine komunizma nitko nije kažnjen, jer to u Jugoslaviji naprosto nije bilo moguće.
Brojna su bila suđenja od 1945-1948, koja su bila pretvorena u montirane sudske procese, farse, potkrijepljene iznuđenim priznanjima optuženika. Takozvani veliki sudski procesi vođeni su i postavljeni bez mogućnosti efikasne procesne obrane optuženika. Posebno onih iz državnog sustava NDH, iz redova pristaša HSS-a i redova katoličkoga svećenstva. Mnogi od njih au bili optuženi , pogubljeni i podvrgnuti kazni u montiranim sudskim procesima.
Suđenja za ratne zločine u Jugoslaviji vođena su pred vojnim i redovnim civilnim pravosudnim tijelima prema Uredbi o vojnim sudovima i ustrojstvu i nadležnosti vojnih sudova od 24. svibnja 1944.godine i Zakonu o zločinima protiv naroda i države od 15. kolovoza 1945. godine., s izmjenama, 16. srpnja 1946.godine preimenovan u Zakon o zločinima protiv naroda.
U devet suđenja glavnim domaćim ratnim zločincima, suradnicima okupatora i njihovim pomagačima – četvorici u Beogradu i Zagrebu i jednom u Ljubljani – od 275 optuženih, 201 je osuđen na smrt, 2 na doživotni zatvor i 68 na vremenske kazne s prisilnim rada, a 4 su optuženika oslobođena.
Vojni sudovi su od 1945.-1949. godine, za ratne zločine osudili 1.392 njemačka ratna zarobljenika. Sudilo im je vijeće Vojnog suda u Beogradu za sudjelovanje u strijeljanju i ubijanju civila, zarobljenih partizana, bolesnika i ranjenika. Pravomoćno su osuđena 922 optuženika – preko 40 ih je pogubljeno, 52 su smrtne kazne promijenjene u razne druge kazne, a ostali su pušteni na slobodu.
U još tri velika beogradska suđenja ratnim zločincima iz redova okupatora, 26 optuženih, među kojima i general-pukovnik Alexander Lehr, 21 je osuđen na smrt, 4 na kaznu zatvora s prisilnim radom, a jedan njemački časnik pušten je na slobodu.
Jugoslavenski sudovi osudili su oko 2.000 ratnih zločinaca,
- Beogradski proces, bilo je suđenje skupini kolaboracionista za veleizdaju i ratne zločine. Sudilo se skupini od 24 optuženika iz redova četnika, vlade u egzilu i vlade Nedićeva režima.
https://hrcak.srce.hr/file/307891
- Suđenje Filipovic-Majstorović Miroslava i družine, šestorica su osuđena na smrt vješanjem i trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine , a 43 njih na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine
https://dokumen.tips/reader/f/presuda-vojnog-suda-komande-grada-zagreba-miroslavu-filipovicu-
- Suđenje visokim hrvatskim časnicima u svibnju 1945.godine u Beogradu
Suđenje 35-torici visokih časnika HOS-a započelo je pred Vojnim vijećem Vrhovnog suda Demokratske Federativne Jugoslavije 13. rujna 1945.godine i trajalo je do 22. rujna iste godine. Ovako neobično dugo suđenje od devet dana (nedjelja je neradna) vrlo je neuobičajeno za komunistička suđenja neposredno nakon rata. Razlog tomu bio je što su optuženi bili bivši pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije, koji su prešli u službu novonastale NDH. Zbog toga je većina, optuživana za izdaju „otadžbine“. Predsjednik sudskog vijeća bio je pukovnik dr. Josip Hrnčević, dok je tužbu zastupao potpukovnik Josif Malović. Sam tijek suđenja bio je čista farsa.
- Treća grupa suđenja visokim dužnosnicima NDH
https://hrcak.srce.hr/file/312709
- Jugoslavenska tajna služba ubijala je i izvan granica Jugoslavije. 78 je ubijeno ili nestalo, a 24 je preživjelo atentat. Zadnji je ubijen 1989.godine.
- Suđenje Perković-Mustač u Njemačkoj očiti je dokaz nespremnosti osude komunističkih zločina, jer su na vlasti djeca i unuci jugo-komunista. Perković i Mustač tako su prvi i jedini osuđeni za zločine počinjene u ime komunističke jugo-ideologije.
Upravo ste vi druže Miloševiću zoran primjer djece i unuka komunizma.
ZAVNOH je samo u povijesnoj preambuli Ustava, kao i Kraljevstvo Hrvata uspostavljeno u X. stoljeću, pa Hrvatska nije Kraljevina. A antifašizma u Ustavu RH NEMA , to su vaše floskule, već se Hrvatska po Ustavu definira kao ;
„Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.“
“Današnja Europa i Hrvatska utemeljene su na vrijednostima antifašizma i pobjedi antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu. Iako, svjedoci smo potpune razgradnje spomenutih vrijednosti na praktično cijelom europskom prostoru, a o razlozima zašto je to tako mogli bismo ispisati čitave studije”, rekao je predsjednik SABA-e Franjo Habulin na komemoraciji.
Pogrešno druže Habulin, pogrešno jer komunistički antifašizam se pretvorio u diktaturu i fašizam. I nema tih vrijednosti koje bi opravdale zločine počinjene „ u ime naroda“ U ime naroda ubijati vlastiti narod! I zato nema antifašizma u Ustavu RH, nego demokracija i poštivanje ljudskih prava.
Sve vam jasno piše u Rezoluciji EU Parlamenta od 19.9 2019. koju vi „pametnjakovići“ iz SABA RH naravno ne priznajete!? Jer vi sebe uzdižete iznad demokratski izabranog EU Parlamenta!( ma moš misliti)
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
Drug Habulin po običaju izvrće i manipulira povijesnim činjenicama!
Svi koji imalo poznaju povijest vide tipični jugo-komunistički agitprop koji šire članovi SABA RH. Tu su većinom isluženi „društveno-politički“ neradnici, koji se uhljebe u SABA i pričaju nebuloze , kao što ih govori drug Milošević iako nije član SABA.
“Ustanici su počinili zločine i mi žalimo zbog njih”, izjavio je Milošević te poručio da “zločini ne mogu poreći pravednost i legitimitet potrebe za ustankom.”
Zločini itekako poništavaju pravednost i legitimitet, jer se sa svakim zločinom svrstava u zločince, a zločin je kazneno djelo, pogotovo ratni zločin koji ne zastarijeva!
„ Pozvati na ustanak baš tada, u srpnju 1941., značilo je imati golemo povjerenje u vlastiti narod, značilo je vjerovati u pravednost borbe i u njezin pobjedonosni ishod, rekao je Franjo Habulin, predsjednik SABA.
Druže Habulin u konačnici vi ste gubitnici, a ne pobjednici! Ne vi osobno, jer niste zbog godine rođenja ni mogli sudjelovati u NOB, već udruženje koje predstavljate.
Sve za što ste se borili, nestalo je, nema više! Dakle vaša je borba bila uzaludna! Hrvatski branitelji pobijedili su vašu JNA i srbočetnike i samim time nestala je JNA, nestala je Jugoslavija!
- Jugoslavije nema, nestala prije 30 godina.
- S njom su nestale i stečevine NOB-a, jer je Jugoslavija nastala u NOB-u
- JNA nema, nestala skupa s Jugoslavijom! Nestala JNA, nestao Maršal!
- Nema lika i djela druga Tita! Ništa od njegova lika i djela nije ostalo, čak ni nesvrstani.
- Nestalo bratstvo i jedinstvo, koje su razbili Srbi sa svojom granicom na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Prema tome i prema Ustavnoj Odluci Sabora od 8.listopada 1991. kojom se prekidaju sve državno-pravne sveze sa SFRJ
SABA RH kao pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 16. svibnja 1948. nisu smjeli biti ni registrirani u RH , a kamo li da ih financira Ministarstvo hrvatskih branitelja!
Ponavljam; Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ, a SUBNOR je osnovan 1948. godine, znači da je Ministarstvo uprave prekršilo Ustavnu odluku Hrvatskog Sabora o razdruživanju sa Jugoslavijom od 8.listopada 1991.godine, kada je registriralo SABA RH.
U Hrvatskom pravnom sustavu ima toliko apsurda, jer Pravosuđe nije neovisno, indoktrinirano je jugoslavenstvom i politički dirigirano, pa se kršenje Ustavne Odluke o razdruživanju sa SFRJ uopće ne procesuira, a to je direktno i alarmantno podrivanje temelja države Hrvatske!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Vaš antifašizam zločinačka je ideologija koja je donijela smrt, teror i strahovladu, a ne slobodu i suživot, Arduino Matoševiću…
Odgovor je to predsjedniku Udruge antifašističkih boraca Poreštine Arduinu Matošević, na otvaranju spomen kuće Joakimu Rakovcu! ( Provjerila sam istu izjavu ponavlja iz godine u godinu) Inače svi ti istrošeni političari uhljebe se u SAAB RH! Da SAAB-ovci tvrde da nisu komunisti, oni su antifašisti??? A da ih podsjetim ; tko je vodio NOB? Tko je bio na čelu NOB? Tko je vodio državu Jugoslaviju? Komunistička partija Jugoslavije! I njihov voljeni maršal Tito!
To znači da su samo promijenili naziv iz komunista i preobukli se u antifašiste!
Pitam otvoreno te tzv. antifašistički borce, koji u NOB nisu uopće sudjelovali kako mogu tako bezočno lagati i manipulirati sa takvim nebulozama i to 79 godina nakon završetka 2. svjetskog rata, kada se većina njihovih pomno sakrivanih tajni otkrila?
Vaš antifašizam zločinačka je ideologija koja je donijela smrt, teror, progone i strahovladu, a ne demokraciju, slobodu i suživot.
Prije svega taj komunistički antifašizam nije donio demokraciju, jer je totalitarni , diktatorski, jednopartijski, komunistički režim!
Nije donio slobodu nego je samo zamijenio fašizam i istim metodama terora, progona i zabrana ukinuo slobodu kretanja, slobodu izbora i slobodu mišljenja.
Najžalosnije i veoma neljudski je činjenica da su Talijani i Nijemci činili zločine nad sebi tuđim narodima, a partizani nad svojim vlastitim narodom i to po završetku ratnih operacija.
Kada je kapitulirala Italija Istrani su se proglasom od 13.rujna 1943.godine opredijelili za priključenje „matici zemlji Hrvatskoj, odnosno svojoj hrvatskoj braći“. Ali „narodna vlast“ kada je konačno došla u vidu Narodnooslobodilačkih odbora, nije donijela ni slobodu, ni jednakost, ni pravdu. Upravo suprotno, donijela je teror tih Narodnooslobodilačkih odbora, donijela je strahovladu, nejednakost, nepodobnost, totalitarizam i nepravdu.
Vaš antifašizam donio je jame-fojbe;
- na Labinštini Okno Tupljak, Jamu Golji, Golubinicu, Mišetovu Jamu, Šumu Brščina u koje su partizani-antifašisti bacali ljude bez suda i presude. Prema izvoru iz “Crne knjige„ i knjige “Istarska crkva u ratnom vihoru“ spominje se osim zabetoniranog okna Tupljak, u kojeg je ubačeno preko 100 žrtava, i jama Golji, a tragično su skončale mnoge žrtve u jami Golubinici, Mišetovoj jami, u šumama Brščine na potezu od Gologorice do Tupljaka. Ljudi su stradali, jer su vjerovali u čovjekoljublje i domoljublje, Smrt fašizmu , sloboda narodu!
Fojba Vinež i danas izgleda zastrašujuće jer se s njezinog ruba od velike dubine dno ni ne vidi, a zbog sigurnosti ljudi već je godinama ograđena čvrstom žicom. U njezinoj neposrednoj blizini netko je prije nekoliko godina postavio križ. Nando Golja na čijem je zemljištu jama Vinež, sjeća se da mu je najprije bilo čudno odakle potječe nesnosni smrad. U početku je mislio da je to od uginulih životinja, da bi kasnije od starijih ukućana doznao da dvojica partizana, jedan s „mitraljom“, a drugi kao šofer, noću obilaze domaćinstva i autom odvoze muškarce za koje su sumnjali da su surađivali s fašistima.
Nažalost, o žrtvama fojbe Vinež već desetljećima nitko ne govori javno. Zbog njih se ne održavaju komemoracije, političari tamo ne polažu vijence, niti se grade spomen obilježja. A potomci ubijenih u Vinežu žive među nama, plaćaju porez i glasuju na izborima. Krajnje je vrijeme da se i kraj fojbe na Vinežu izgradi prikladno spomen obilježje. (Nenad Čakić )
https://istarski.hr/node/277-tomislav-ravnic-ne-govori-istinu-demantira-ga-fojba-vinez
Jame Širočica i Mandaljevica blizu Pazina, Cerovica blizu Pićna, Bršljanovica blizu Lupoglava, Golubinčina blizu Raklja.
Za svaku od tih jama tužne su priče o odvođenju i likvidiranju bez suda i presude.
Vlč. Kurelović iz Pićna je za jamu Cerovica kod Jurani i ispričao priču nalik na scenario iz nekog filma. Jedan od bačenih u jamu uspio se u padu uhvatiti za nekakvu izbočinu i zaustaviti u padu, a potom se nekako popeo do izlaza i ispuzao iz nje. Možemo samo zamisliti u kakvom se stanju nalazio i naravno da je došao do najbližih kuća i zatražio hrane. Nitko ga nije izdao, ali pročulo se, pa su ga ubojice ponovo uhvatile i bacile u jamu, ovaj put uspješno.
Od domaćih ljudi saznalo se su žrtve iz jame Bršljanovica dubine 93 metra, dijelom ekshumirane, a posmrtni ostaci prebačeni su u Rijeku (KBC…), a potom „premješteni“ u Buzet na groblje. Na spomeniku piše „Neznanim civilnim žrtvama rata i poslijeratnog razdoblja s područja Ćićarije“
Jama u Goljima jedna je od najvećih fojba u Istri i nema dvojbe da s vremenom njeno obilježavanje postaje sve veći izazov za vlasti, Općinu Sv. Nedelja na čijem s području nalazi, ali i Grada Labina i cijele Labinštine, pa i Istarske županije.
Mnogi su čuli priče povezane za stradanjima u njoj. Jedna priča sa sretnim završetkom ilustrira kakvo je tada bilo stanje. Dakle, jedan od onih koji su skupljali žrtve jedne je večeri upao u stan čovjeku i prijeteći mu revolverom pred ženom i djecom zapovjedio da pođe s njim. Kada ga je čovjek pitao što je učinio, odgovorio mu je da je fašist. Čovjek je ostao na sto čuda, jer s fašistima nikada nije imao veze, ali uzalud, vezali su mu ruke žicom i ukrcali na kamion gdje su već sjedile ostale žrtve. Odvezli su ih do jame u Goljima. Naravno, oni nisu znali kamo ih voze. Kad je čovjek iz priče zajedno s ostalima iskočio iz kaminona, opazio je da sa svake strane stoje naoružani stražari. Jedan od njih bio je njegov dobar znanac. Taj se začudio što ga vidi i upitao ga je što radi ovdje, a on mu je odgovorio da pojma nema. I tada se dogodilo ono o čemu je vozeći su kamionu vjerojatno maštao: znanac mu je odvezao ruke i rekao da pođe kući.
Vratio se pješice kući, a ujutro je, što bi drugo, otišao na posao. Došavši na posao ugledao je svog jučerašnjeg krvnika. „O, pa ti si živ!“ „Jesam. Večeras dolaziš opet?“ Krvnik je samo odmahnuo rukom. Nesuđena žrtva je s obitelji prvom prilikom optirala za Italiju. (Tekst: Robi Selan)
2. Svećenici nisu bili fašisti, a proganjali su ih nemilice
Samo iz Porečke i Pulske biskupije 82 su svećenika bila u zatvoru, u vremenskom rasponu od 15 dana do 6 godina.
Blaženi Francesco Bonifacio (Piran, 07. 09. 1912. – Radanići, 11. 09. 1946.)
Na mjestu gdje je poratna vlast 11. rujna 1946. godine „kidnapirala“ mladog svećenika, pretpostavlja se da je u nekoj od jama u Peroju Grožnjanskome, postavljen je spomenik koji je u ravnini sa okolnim zemljištem. Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje drži do dostojanstva ljudske osobe obilježilo je mjesto otmice sa 2,6 metara visokim bijelim križem 12. kolovoza 2022. godine.
Blaženi Miroslav Bulešić (Čabrunići, 13. svibnja 1920. – Lanišće, 24. kolovoza 1947.), hrvatski katolički svećenik i mučenik. Proglašen je blaženikom 28. rujna 2013. godine u pulskom amfiteatru pred 17 000 ljudi.
U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom “Svećeničkog zbora sv. Pavla”, koji je okupljao svećenike Hrvate, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve, a pridonio je i međunarodnom priznanju pripojenja Istre “Hrvatskoj u Jugoslaviji”
Poznata je rečenica Vladimira Bakarića na sjednici biroa CK KPH održanoj 1. svibnja 1946.godine „U popove se ne treba dirati dok se te stvari vani ne svrše“
Miroslav Bulešić je tada 19.lipnja 1945.godine upisao u svoj Dnevnik župe Baderna „Partizani su zauzeli upravu u Istri preko svojih odbora. Na odborima nagomilavanje ljudi, većinom nesposobnih za uredni rad. Rukovodi sve Komunistička partija…“!
Nakon što je zaslugom istarskog svećenstva zaključkom Pariške mirovne konferencije Istra pripala Hrvatskoj odnosno FNRJ, Ivan Motika, sada već javni tužitelj u Labinu pozvao je Božu Milanovića i Tomu Banka na razgovor, odnosno upozorenje „ da će vlast nastupiti protiv svećenstva, ako bi u narodu stvaralo neku opozicijsku skupinu“ Tu je dakle najavljen progon istarskog svećenstva, nacionalizacija odnosno oduzimanje crkvene imovine.
Počela je medijska hajka na svećenike, progoni i optužbe za špijunažu, proglašavani su narodnim neprijateljima, razbijanje i rušenje kapelica i križeva krajputaša, podjela svetih sakramenata izvrgnuta je napadima i na kraju Crkvi su oduzete su matične knjige, na osnovu kojih je Istra pripala Hrvatskoj odnosno FNRJ.
Komunisti su spriječili krizmu u Buzetu, a slijedeće nedjelje 24.8 1947. trebala se održati u Lanišću, koju su komunisti isto namjeravali spriječiti. Do mons. Ukmara i svećenika došle su otvorene prijetnje „da će krvavo kamenje padati na Lanišće“ Vjernici su se pripremili i organizirali stražu. Misa je počela u 8 sati, umjesto u 9 kako je bilo najavljeno, a u crkvi je bilo malo muškaraca, jer su bili vani čuvajući crkvu od napadača. Krizma je održana, sveta potvrda podijeljena, pa su se svećenici povukli u župni stan. Župnik Lanišća Stjepan Cek svjedočio je što se događalo nakon krizme kada je uslijedio napad na župni stan.
U župni stan provalila je grupa naoružanih ljudi, napali su i izudarali don Mira, bacili ga na pod i Slavko Sanković iz sela Brgudac ( partizansko selo) izvukao je nož i zaklao ga u prisustvu narodne milicije. Krv je šiknula iz rane po zidu i razlijevala se po daskama na podu…
Ubilački čin Slavka Sankovića, proizvod je te po čovjeka užasne, opake i opasne komunističke ideologije koja iza sebe sije samo smrt, a oprost Bl. Miroslava Bulešića dokaz snage Božje ljubavi koju donosi vjera.
Moja osveta je oprost-bl. Miroslav Bulešić
On je simbol Istre, istarskog mučeništva, stoljećima pod tuđinskom vlasti, a ipak ostao čovjekom. Predosjećajući smrt u svoj je dnevnik zapisao; „Puče moj, Bog želi da se njemu obratiš. Moja je zadnja preporuka: budite pravi kršćani. Bogu služite i bit će vam dobro, na ovom svijetu i na drugom. Zbogom! Od svih tražim oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put.“
Bl. Miroslav Bulešić je unaprijed oprostio. Može se oprostiti i onima koji ne traže Oprost, jer oprostom se prekida spirala zla.
Ubojica je izašao iz župne kuće, ostavio za sobom vidljiv krvavi trag i oprao ruke na pojilu za stoku između kuće i crkve. Pritom je ponavljao posljednje svećenikove riječi:“ Isuse primi dušu moju“ uz svoj gnjusni komentar –„ ali sam mu je ja primio!“
To je ta razlika u ljudskosti čovjeka vjernika, koji vjeruje u Božju ljubav i komunističke zločinačke ideologije koja tu ljubav ubija!
I upravo na primjeru Bl. Miroslava Bulešića očituje se zločinački, pokvareni, lažljivi , licemjerni, podli karakter totalitarne komunističke ideologije i njihova antifašizma!
Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Za laniške nerede, jugoslavenske su vlasti optužile župnika Stjepana Ceka te je osuđen na montiranom procesu u Pazinu u listopadu iste godine, makar je bio nevin. Od 1947. bio je zatvoren u Staroj Gradiški šest godina. Biskupija u Trstu otvorila je postupak za proglašenje mons. Jakoba Ukmara blaženim i svetim.
Počinitelji zločina i inicijatori ubojstva su dobili smiješno male kazne – i to za banalno kazneno djelo protiv javnog reda i mira, za razliku od osoba koje su pokušale spriječiti zločin, koje su dobile višegodišnje zatvorske kazne. Lanišćanski župnik Cek, koji nikoga nije fizički udario, osuđen je na šest i pol godina zatvora.
Eto to je ta demokracija, sloboda, suživot – konvivenca, antifašista zločinaca.
Komunističkoj ideologiji vjera je konkurencija i zapreka pridobivanju ljudi za osvajanje vlasti i stoga je u „Narodnooslobodilačkoj borbi“ i nakon rata od 1941-1949.godine samo u Istri , ubijeno 6 svećenika,1 sjemeništarac i 1 bogoslov. Svi su ubijeni u ime „naroda“ totalitarne ideologije koja si je umislila da iza nje stoji cijeli narod, da vladaju u ime naroda.
Nisu ubijani samo svećenici, nego i svi viđeniji i pismeniji ljudi vezani uz Crkvu.
Tako su jedne večeri odveli i Antuna Milovana, oca biskupa u miru mons. Ivana Milovana!
Milovan Antun (1907.-1945.)
Rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, vjernik i ponosan narodnjak. Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima te je bio širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličko tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naići će na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri. Antunov utjecaj u selu je bio velik te kao dobro stojeći seljak imao je mogućnosti dobivati katolički tisak i bolje upoznati doktrinu komunističkog režima. Pojedini partizani su se željeli dočepati i dijela njegova bogatstva te je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. „Osudili su ga za šest najtežih izmišljenih optužbi protiv pokreta“ Optužnica nije postojala, a to potvrđuje činjenica da odbornik Antun Štoković ništa nije znao, a kad se sutradan zanimao za Antuna kod partizanske komande, njegov suseljan mu je zaprijetio pištoljem da se vrati kući ako želi ostati živ. Navodno suđenje je moglo biti iste te noći kad i smaknuće zbog opasnosti da se mještani pobune. Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavit će se i nakon rata.
E sada o licemjerstvu i pokvarenosti komunista po onoj njihovoj „Revolucija jede i vlastitu djecu“
Tako su i Joakima Rakovca ubili njegovi.
Među najistaknutijim vođama NOP-a Istre bio je poznati narodni partizan Joakim Rakovac. O njemu B. Milanović piše: „Dne 18.1.1945. poginuo je već poznati nam mladi bistroumni í odvažni seljak, više narodnjak ili komunist, Joakim Rakovac iz Rakovci kod Baderne, član najvažnijih partizanskih i komunističkih odbora… Kako je njegova obitelj bila partizanskim kolovođama stalno i poznato uporište, tog su je dana Nijemci i fašisti posve opljačkali. Hranu, stoku i pokućstvo odvezli u Poreč, Joakimova pobożnog oca Ivu, koji je sve do smrti shvaćao partizanstvo kao narodni pokret, odveli su tada u pazinski zatvor, da bio odveden u Njemačku. Trag mu se zauvijek zameo” (isto, 97).
Vrijedi konačno danas, nakon 79 godina, iznijeti nova saznanja o stradanju J. Rakovca. Citat iz Wikipedije ,,Za vrijeme sastanka NOO u selu Korenići iznad Limske drage upadaju Nijemci, te svatko bježi na svoju stranu; Rakovac je pogoden dum-dum metkom, ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen je drugi dan, mrtav u snijegu – tako barem glasi inačica događaja kojaRakovčevi suborci desetljećima ponavljali u službenim prigodama (makar danas s nešto manje sigurnosti).
Druga inačica istog događaja je da su ga ubili elementi iz sastava partizanskog pokreta koji su po nalogu vodstva KPJ u tom razdoblju pod kraj rata diljem Hrvatske sustavno eliminirali one vođe NOP-a za koje se ocijenilo da nisu dovoljno na partijskoj liniji, što se osobito osjetilo među istarskim kadrovima. Krajem rata i poslije rata, nova jugoslavenska vlast se krvavo obračunala s tzv. istarskim narodnjacima (zvjersko ubojstvo Mate Peteha) i narodnim svećenicima (npr. Kazimir Paić). U toj čistki maknut je sav matični istarski partizanski kadar, smijenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovoditelji Istre, mnogi su sumnjičení i zlostavljani. Zbog svega toga je smrt Joakima Rakovca ostala krajnje sumnjiva do danas.
„A istina je da je posve sigurna da je Joakim Rakovac ubijen po nalogu Partije. Navodim najprije podatak što mi ga je malo prije svoje smrti iznio Mario Mikolić (+2016) ponajbolji poznavatelj NOP-a Istre (doktorirao je tom temom). Njemu je u nekoj prigodi jedna žena Prikodražanka u povjerenju ispričala kako su se u njezinoj kući one večeri prije Rakovčeva ubojstva partizani preoblačili u njemačke uniforme. Netko joj je od njih čak rekao: „Noćas ćemo ubiti Rakovca“ “Ako zasto?”Je doša urdin odzgora.” Pa iako je kod samih sudi akcije, ali i kod ljudi onih sela, godinama vladala zavjera šutnje. Kao i (smrtni ) strah reći bilo sto drukčije od službene verzije o Joakimovoj smrti, ipak se tijekom vremena u užem krugu počela pomalo iznositi istina. Saznale su se, dapače, pojedinosti: upucala ga je mlada pazinska skojevka N.R. a nekima je iz skupine, koji su mu htjeli pomoći da ne iskrvari (jer nisu su se upućeni u zavjeru), rečeno: ,,Pustite ga, bježimo.”
Priču o sumnjivoj smrti svoga oca potvrdio je njegov sin, pisac, Milan Rakovac. U dokumentarnom filmu MILAN, jasno je rekao da sumnja u službenu verziju kako je umro njegov otac. Jer od cijele ekipa koja je kao upala u zasjedu, samo se njegov otac nije vratio!
Joakima Rakovca suvremenici su zapamtili sa šeširom na glavi; tek kasniji umjetnički prikazi stavljaju mu na glavu „partizanku“, kako bi ga se prepoznalo kao dio jugoslavenskog NOP-a. Nigdje nije zabilježeno da je on narodu ili borcima govorio o komunizmu, makar se suglasno piše je pristupio Komunističkoj partiji i da je bio član partijskog rukovodstva za Istru.
Posmrtni ostatci Joakima Rakovca nalaze se danas u Poreču ispod kipa podignuta njemu u čast, na trgu koji nosi njegovo ime. Mladi, bistroumni i odvažni seljak narodnjak i vjernik (uvijek s molitvenikom ,Oče budi volja ja u džepu), čovjek velike energije i predanosti radu, zanesenjak u borbi nacionalno oslobođenje – doživio je sudbinu mnogih narodnjaka. Ipak tu razliku što su njegove kosti dostojno pohranjene pod spomenikom u Poreču, a kosti drugih nevino likvidiranih narodnjaka i dalje trunu u istarskim jamama.
Ivan Milovan, Istarska Danica, 2022, str. 143-145
Pravdaju se komunisti da su partizanska hapšenja i egzekucije 1943. pogađala ponajprije deklarirane i kompromitirane fašiste (koji su u regiji, logično, gotovo u potpunosti Talijani), istaknute ličnosti vladajuće klase koje su povezane s režimom te hrvatsko-slovensko-talijanske kolaboracioniste. Pritom, određeni je broj priveden samo zbog sumnje za fašizam ili zbog članstva u fašističkoj partiji (u to je vrijeme članstvo bilo de facto obvezno za sve javne službenike), a u takvom su kaotičnom ratnom kontekstu odjednom oslobođenog pritiska represivne države bilo i epizoda osobnih osveta. Zamislite tu i tamo su se neki malo svetili.
Pa Tako Franjo Habulin kaže: „ Na kraju rata dogodila se mrlja i bačena je sjena na konačnu pobjedu nad nacifašizmom na ovim prostorima. Pobjednik se u tom momentu nije znao nositi s veličinom pobjede, a osvete su se dogodile usprkos Titovoj zapovijedi da sa zarobljenicima postupe prema Ženevskim konvencijama. U tome se nije uspjelo ni kod nas ni u drugom evropskim državama, ali moram reći da ta sjena ne može zasjeniti pobjedu nad fašizmom“
A sam Tito je izjavio u Ljubljani ;
Bilo je to plansko, sistematsko likvidiranje svih koji su bili potencijalna oporba komunističkoj diktaturi.
I ne može se mjeriti različitim mjerilima, zločin je zločin bez obzira na ideološku pozadinu i bez obzira tko ga počinio. Negirati fojbe ili holokaust ima jednaku težinu.
Samo što „antifašisti“ sebe smatraju pozitivcima, iako su počinili grozne masovne zločine. To je to ideološko ispiranje mozga! Mi nismo zločinci iako smo počinili zločine jer oni su to zaslužili! Ali su se time svrstali među zločince, što je i Rezolucija EU Parlamenta od 19.9 2019. potvrdila. https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
- podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
Lili Benčik/hrvatskepravice
-
Vijesti7 dana ago
STOTINE TISUĆA kršćana koji slave Isusa…
-
Vijesti3 tjedna ago
PONOVNO AKTUALNA SENZACIJA IZ SAD Croatan Indijanci – Strijele koje lete do Sunca!
-
Vijesti3 tjedna ago
BRILJANTNO odgovorio voditelju na provokaciju: Matematičar i filozof Lennox u svom elementu!
-
Vijesti3 dana ago
ŠOKANTNO Deklasificirani dokumenti SAD: Državni udar Washingtona i slobodnih zidara koji su “pokrenuli II. Vatikanski”
-
Vijesti7 dana ago
Što čeka Francusku nakon debakla s Olimpijskim igrama…? Putin je već nešto obećao Parizu i Marseillesu…
-
Vijesti24 sata ago
STUDIJA VELIKOG OBRATA? Je li Viganò doista raskolnik?
-
Vijesti5 dana ago
PRIJELOMNO Japan pokreće istragu o mRNA cjepivu protiv COVID-a, kojom će identificirati ‘odgovorne za patnju i bol…’
-
Vijesti3 tjedna ago
Boris Maruna (Nešto kao oporuka, 1986.) Ovo ne ćete pročitati u ‘Obuljenkinoj lektiri’