Connect with us

Kultura

WALSH: Zašto je Tomi Lahren katastrofalno u krivu što se tiče pobačaja

Published

on

Tijekom vikenda, Tomi Lahren tvrdila je da bi konzervativci trebali odustati od borbe protiv pobačaja i prestati pokušavati preokrenuti presudu Roe v. Wade. Rekla je da bi bilo “pogrešno izazivati poziciju” koju “podržava većina Amerikanaca”. Trebali bi se fokusirati na poreze, imigraciju i vanjsku politiku i “prestati se petljati s društvenim pitanjima”. Vlada je nesposobna, rezonirala je Lahren, stoga bi trebali prestati pokušavati “regulirati društvena pitanja”. Iako se osobno ne bi odlučila na pobačaj, inzistira, ona također vjeruje da vlada nema pravo “odlučivati” o toj temi. Dakle, predajmo ovu malu i beznačajnu stvar masovnog pokolja 60 milijuna ljudskih bića i umjesto toga okrenimo se važnijim temama poput promjenjive stope poreza.

Mislim da je Lahren u krivu na bar osam ili devet različitih razina. Sada ću se usredotočiti samo na tri:

1) Ona nije prva koja sugerira da okrenemo leđa “društvenim pitanjima” i umjesto toga pokušamo osvojiti srca i umove blebetanjem o porezima. Ona u ovom slučaju jednostavno ponavlja klasičnu republikansku razgovornu točku, koja se posljednjih 50 godina sve više i više udaljava od kulturne relevantnosti. Problem napuštanja društvenih pitanja je taj što su republikanci već napustili društvena pitanja, a mi još uvijek čekamo pozitivne rezultate koje je ta strategija trebala stvoriti. Mislim da ćemo čekati zauvijek.

Ispada da ljudi nisu prvenstveno motivirani svojim novčanicima, a još manje strašću za rješavanjem problema u stranim zemljama. Ljudi se najdublje brinu o pitanjima koja se bave njihovim temeljnim vrijednostima i načelima. Ljudi žele osjećati da se bore za nešto stvarno, nešto važno, nešto moralno. Dok republikanci bježe poput preplašenih jelena od bilo kakve rasprave o moralnosti, ljevica gotovo sve svoje argumente stavlja u okvir moralnih pojmova. Oni to rade na pogrešan i nepošten način, ali ostaje činjenica da koriste moralni jezik. I to funkcionira. Republikanci kažu: “Usvojite naše stajalište jer će vas to učiniti prosperitetnim i sigurnim”. Ljevica (netočno) kaže: “Usvojite naše stajalište jer je ono ispravno i etično”. Pogodite tko osvaja srca i umove — naročito srca i umove mlađe generacije?

Naravno, ironija je ovdje da su ljevičari moralni relativisti i materijalisti. Oni nemaju osnove na kojima bi mogli načiniti moralni argument, ali oni to svejedno čine. Konzervativci imaju osnove, ali to ne čine. Oni bi također trebali voditi borbu protiv najvećeg zvjerstva što se tiče ljudskih prava u povijesti svijeta, ali mnogi od njih to ne žele. Oni izjavljuju da nitko nije zainteresiran za borbu protiv povijesnih zala, iako je povijest puna priča o ljudima koji su se pobunili protiv vlasti, obarali carstva, jurišali na plaže i umirali mučeničkom smrću zbog niti jednog drugog razloga osim da se bore protiv tih povijesnih zala. Čak i kad pokret za život u Americi skupi četiri ili pet stotina tisuća ljudi svake godine, usred zime, za marš koji obično privlači malu medijsku pozornost i kojem najistaknutije konzervativne osobe ne žele dati svoju pomoć u njegovom promoviranju.

A ipak, Tomi Lahren stoji po strani s podsmijehom, zijevajući i kaže: “Nikoga nije briga o tim glupim društvenim pitanjima”. I nakon toga odlazi i po 15. puta snimi strastveno blebetanje protiv Beyonce.

2) Mi za-život smo ili u krivu ili u pravu. Ne možemo biti ništa između. Mi ne ostavljamo Tomi Lahren niti bilo kome drugome mogućnost da sjedi na dvije stolice. Naša tvrdnja je previše radikalna, previše apsolutna, previše ozbiljna. Mi inzistiramo da se na tisuće stvarnih ljudskih osoba svakodnevno ubija na legalan i sustavan način. Mi inzistiramo da je posljednjih nekoliko desetljeća 60 milijuna takvih osoba izgubilo živote. Mi inzistiramo da su čitave generacije izbrisane iz postojanja. Ako smo u krivu, onda nema razloga da nas poštujete, podržavate ili da se “osobno slažete” s nama na bilo kojoj razini. Mi smo manijaci i tlačitelji i tako bi nas trebali i nazivati.

Ali ako smo u pravu, onda ova stvar zaslužuje vašu nepodijeljenu pozornost. Ako smo u pravu, naša borba je najvažnija borba na svijetu. Ako smo u pravu, onda ovo puko “društveno pitanje” zajsenjuje bilo koje drugo, a jedina kritika koju možete uputiti našoj taktici i našoj retorici je da nije dovoljno radikalna. Svakako, ako smo minimalno u pravu, onda je pobačaj holokaust i naša vlada bi trebala ukinuti taj holokaust iz istog razloga kao što je ukinula i Hitlerov. Još veći razlog za njegovo ukidanje je taj što zapravo direktno učestvuje omogućavanjem i financiranjem tog holokausta. Dakle, morate se ili radikalno složiti s nama ili radikalno suprotstaviti. Ne vidim kako bi bilo koja racionalna, promišljena osoba mogla sjediti na sredini. Ovdje nema mjesta za kompromis.

Tomi i ostatak njezinog kampa trebali bi odabrati stranu. Oni su već odabrali stranu, ali nisu intelektualno iskreni o strani koju su odabrali i posljedicama tog odabira. Sada ću objasniti te posljedice.

3) Ako se slažete s ljevicom da bi pobačaj trebao ostati legalan, onda se slažete s ljevicom oko pobačaja. Otvor za spašavanje tipa “osobno se protivim” ili “ja osobno to ne bih učinio” je čisto retorički i beznačajan. Jedino relevantno pitanje je treba li ubijanje ljudskog bića u maternici biti legalno. Ako je vaš odgovor da, vaše osobne rezervacije prema tom pitanju su ili izmišljene ili, još gore, indikacija vašeg moralnog kukavičluka i osobnog interesa. Ali što znači da se slažete s ljevicom oko pobačaja?

Prvo, to znači da vjerujete kako ljudski život nema intrinzičnu vrijednost ili dostojanstvo. Možda može tijekom vremena steći vrijednost i dostojanstvo, ali samo uvjetno. Po svojoj prirodi on ne posjeduje te kvalitete. Što znači da uopće ne posjeduje te kvalitete. Te kvalitete mu može dati samo društvo i to kada ono odluči da ih je privremeno vrijedan.

Drugo, to znači da vjerujete kako je moralnost subjektivna. Ili vjerujete da je moralnost objektivna i izravno ubijanje nevinog, bespomoćnog ljudskog života je, ili može biti, objektivno moralno. Ova druga opcija nije prijedlog koji će braniti većina onih pro-pobačaja. Umjesto toga, reći će ono što je Tomi rekla: “Pa, to možda nije dobro za mene, ali ja ne mogu reći da li je to dobro ili loše za bilo koga drugoga”. To se naziva moralnim relativizmom. Pretpostavlja da je moralnost čin u potpunosti ovisan o željama i sklonostima učesnika. Pretpostavlja, jednostavnije, da moralnost ne postoji.

Ali to je problem: odbacivanje intrinzične vrijednosti ljudskog života znači biti materijalista. Odbacivanje objektivnosti moralnog zakona znači biti moralni relativist. Materijalizam i moralni relativizam su dva osnovna potporna stupa, dvije filozofije koje definiraju, podupiru i animiraju moderno ljevičarstvo. Kako može osoba potvrditi te stupove, usvojiti ih, argumentirati u njihovo ime, a s druge strane, istodobno se suprotstavljati ljevici? To je kao da pokušavate srušiti zgradu limenkom raspršivača boja. Možda ćete je zamrljati, ali ona će na kraju još uvijek stajati, uglavnom neozlijeđena. Ako želite srušiti zgradu, morate uništiti potporne stupove.

Ali Tomi stoji ispred tih stupova i traži da spustimo kuglu za rušenje i vratimo se vandaliziranju prednjeg trijema. Ona možda nervira ljevicu, čak može i razumno nastojati biti umjereno neugodna za ljevicu, ali ona nikada neće naštetiti ili odnijeti bilo kakvu značajnu pobjedu njihovoj ideologiji tako dugo dok je brani tamo gdje je stvarno bitno.

Matt Walsh

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina

Published

on

By

Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.

Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.

Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.

U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.

U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.

Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.

HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).

Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni

Published

on

By

Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.

Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat,  zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.

Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju.  Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.

U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.

Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.

Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke

Published

on

By

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved