Komisija „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije objavila je u srijedu 10. srpnja 2024. priopćenje u povodu najave uvođenja rodnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

… jer Crkva je svjesna da se danas nerijetko u ime „znanstvenosti“ promiče i svjetonazor koji uzdiže čovjekovu apsolutnu autonomiju, odnosno samoodređujuću slobodu koja vodi u besplodan subjektivizam i individualizam.

Neprihvatljivost ideologije roda i rodnih teorija u svrhu zaštite dostojanstva ljudske osobe

Najava uvođenja Rodnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izazvala je različite reakcije i podjele u hrvatskom društvu. Osluškujući glas vjerničkog puka, ali i ljudi dobre volje, kao Komisija Hrvatske biskupske konferencije koja ima zadaću promicati pravednost i mir, osjećamo potrebu iznijeti kršćanski stav i istodobno izraziti svoju zabrinutost zbog najave uvođenja takvih studija. Slobodni od svih ideoloških i političkih rasprava, ne zadirući u akademske slobode i pravo pojedinih sveučilišta i fakulteta na znanstveno i akademsko istraživanje u skladu sa zakonitom autonomijom znanosti te u njihovo pravo na osnivanje različitih studijskih programa, ovim priopćenjem samo želimo pridonijeti većoj jasnoći i istaknuti neke vidove rodne teorije koji mogu dugoročno štetiti hrvatskom društvu. Pri tome, želimo istaknuti kako se Hrvatski sabor obvezao u Interpretativnoj izjavi u povodu ratifikacije Istanbulske konvencije da „odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka“.

Želimo podsjetiti i na Izjavu o Istanbulskoj konvenciji Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koju su 2017. uputili čelnicima i državnim tijelima Republike Hrvatske te zainteresiranoj javnosti. U njoj se jasno ističe da u hrvatski obrazovni sustav „ne treba unositi zasade bilo kakve partikularne ideologije, pa ni rodne. Hrvatski se odgojno-obrazovni sustav temelji na hrvatskoj i srednjoeuropskoj obrazovnoj tradiciji, čime se čuva identitet hrvatskoga naroda, zemlje i kulture, te na prihvaćanju i primjeni znanstveno potvrđenih dosega znanosti“. Izjava ističe važnost kontinuiranoga kritičkoga promišljanja i prihvaćanja novih spoznaja koje ulaze u sadržaje obrazovanja, a koji trebaju „biti prihvatljivi za svih pola milijuna djece i mladih u obrazovnome sustavu te njihove roditelje koji imaju prirodno pravo odgajati djecu u vlastitom svjetonazoru. Istanbulskom konvencijom djeci i mladima nametnuo bi se ‚rodno neutralan‘ odgoj, što je posve neprihvatljivo s gledišta slobode odgoja, jer pojam roda u Istanbulskoj konvenciji definira se isključivo ‚ponašanjima, aktivnostima, ulogama‘, a izostavlja se spol kao prirodna konstanta i ontološka danost“.

Nametanje rodne ideologije

Papa Franjo je u više prigoda izrazio zabrinutost zbog promicanja rodne ideologije te istaknuo da je ona jedna od najvećih opasnosti današnjeg vremena. U govoru sudionicima znanstvenog skupa Muškarac – žena, slika Božja. Za jednu antropologiju zvanja (1. ožujka 2024.), pozvao je da se provedu studije o ovoj strašnoj ideologiji našeg vremena koja poništava razlike i čini sve jednakima. Upozorio je da je poništavanje razlika zapravo poništavanje čovječanstva te istaknuo da naše postojanje u svijetu nije puki plod slučajnosti, nego smo dio plana Božje ljubavi. Pozvani smo izaći iz izolacije samoreferentnoga ega i ostvariti Božji plan ljubavi za sebe i za druge.

O rodnoj ideologiji osobito je progovorila Deklaracija Dignitas infinita o ljudskom dostojanstvu Dikasterija za nauk vjere (8. travnja 2024.). Deklaracija jasno ističe da Crkva poštuje i prihvaća svaku osobu u njezinu dostojanstvu, bez obzira na njezinu seksualnu sklonost, te da treba izbjegavati svaki znak nepravedne diskriminacije, posebice bilo koji oblik agresije i nasilja (usp. br. 55). Međutim, naglašeno je da za Crkvu nije prihvatljiva ideološka kolonizacija koja nameće neka nova prava, nedosljedna u odnosu na izvorno definirana prava u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda i koja nisu uvijek prihvatljiva. Rodna ideologija je stoga vrlo opasna, jer zahtjevom da svi budu jednaki briše razlike među ljudima (usp. br. 56). Primjenjivati ljudska prava na način da se potpuno uklanja demokratski pristup i vladajući osjećaj za javni moral i ispravnost stvari, zapravo je određen oblik nasilja.

O znanstvenoj dosljednosti rodnih teorija, o njihovoj prihvatljivosti te koristi i šteti, vode se danas mnoge rasprave u akademskoj zajednici. Crkva pritom postojano podsjeća „da je ljudski život, u svim svojim sastavnicama, tjelesnim i duhovnim, Božji dar, koji treba prihvatiti sa zahvalnošću i koji treba staviti u službu dobra. Htjeti raspolagati samim sobom, kako to propisuje rodna teorija, bez obzira na ovu temeljnu istinu ljudskog života kao dara, ne znači ništa drugo nego pokleknuti pred drevnom kušnjom ljudskog bića koje postaje bogom i tako ulazi u natjecanje s pravim Bogom ljubavi, kojeg nam objavljuje Evanđelje« (br. 57). Potpuno neprihvatljivima smatra one rodne teorije koje žele zanijekati najveću moguću razliku između živih bića: onu spolnu. Ova temeljna razlika, »ne samo da je najveća zamisliva, već je najljepša i najsnažnija: ona postiže, u paru muškarac–žena, najdivniju uzajamnost i stoga je izvor čuda koje nas ne prestaje iznenađivati: dolaska novih ljudi na svijet“ (br. 58).

Ističući štetnost rodne ideologije, Deklaracija naglašava kako ideologija „zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sâm antropološki temelj obitelji. Stoga postaje neprihvatljivo da se neke od tih ideologija, koje teže odgovoriti na određene, katkad neshvatljive težnje, nastoje nametnuti kao neko jednoumlje koje određuje također kako treba odgajati djecu. Ne smije se zaboraviti da se biološki spol (sex) i društveno-kulturna uloga spola (gender) mogu razlučiti, ali ne i odijeliti. Stoga se mora odbaciti sve one pokušaje koji zamagljuju upućivanje na neuklonjivu spolnu razliku između muškarca i žene: ne možemo odvojiti ono što je muško i ono što je žensko iz Božjeg djela stvaranja, koje prethodi svim našim odlukama i iskustvima, i gdje postoje biološki elementi koje je nemoguće ignorirati. Svaki čovjek, tek kada može prepoznati i prihvatiti tu različitost uzajamnosti, postaje sposoban u potpunosti otkriti sebe, svoje dostojanstvo i svoj identitet“ (br. 59). Zanimljivo je uočiti da upravo oni koji se pozivaju na uvažavanje različitosti, one koji su od njih stvarno različiti ne priznaju ili ih uopće ne vide.

Pitanje roda i problem ideologizacije znanosti

Crkva je tijekom povijesti utemeljila mnoga sveučilišta i fakultete njegujući znanost i promičući duh akademskih sloboda. U tom duhu i Izjava ‚Muško i žensko stvori ih‘. Za put dijaloga o pitanju roda u odgoju Kongregacije za katolički odgoj (2. veljače 2019.), ističe da se u pristupu pitanju rodne teorije nužno mora imati na umu razliku između ideologije roda, s jedne strane, i različitih istraživanja o rodu koja su poduzele znanosti o čovjeku, s druge strane (usp. br. 6). Dok se ideologije nastoje nametnuti kao kakvo jednoumlje zatvoreno bilo kakvom znanstvenom dijalogu, znanstveno utemeljena istraživanja o rodu nastoje dublje istražiti način na koji se spolna razlika između muškaraca i žena živi u različitosti kultura (usp. br. 6). I sâm papa Franjo, govoreći o rodu, upućuje na to „da na oblikovanje našeg bića, bilo muškog bilo ženskog, nemaju utjecaj samo biološki ili genetski čimbenici, nego također mnogi elementi vezani uz temperament, obiteljsku povijest, kulturu, proživljena iskustva, stečeno obrazovanje“ (Franjo, Amoris Laetitia, br. 286), kao i druge okolnosti koje iziskuju napor prilagodbe.

Spomenuta Izjava Kongregacije za katolički odgoj jasno ističe kako su znanstvena istraživanja roda pripomogla tomu da nastupe i pozitivne promjene, poput borbe protiv svih izraza nepravedne diskriminacije i podređenog stanja žena, zalaganja za jednako dostojanstvo muškaraca i žena, želje za uspostavom odgoja koji će poštovati dostojanstvo svake ljudske osobe u njezinoj posebnosti i različitosti, kako nitko ne bi zbog svojih uvjerenja i osobnih uvjetovanosti bio izložen nasilju i diskriminaciji, potom u boljem razumijevanju vrijednosti ženskosti koje su proizašle iz istraživanja o rodu, osobito njezina „sposobnost za drugoga“ i razumijevanje stvarnosti na jedinstven način te način kako u radu ostvaruje oblik „čuvstvenoga, kulturnoga i duhovnog majčinstva“, koje je od neprocjenjive vrijednosti (usp. br. 15 – 18).

Već iz ovoga je vidljivo da Crkva nije zatvorena znanstvenom istraživanju roda i otvorena je plodnom dijalogu sa znanostima o čovjeku, ali je isto tako svjesna da se danas nerijetko u ime „znanstvenosti“ promiče i svjetonazor koji uzdiže čovjekovu apsolutnu autonomiju, odnosno samoodređujuću slobodu koja vodi u besplodan subjektivizam i individualizam. Promicanjem shvaćanja roda koji je odvojen od spola, što dovodi do mnoštva rodnih identiteta kao samodoživljaja sebe, nameće se nova antropologija koja nema svoje znanstveno utemeljenje, nego poprima ideološka obilježja. Isticanjem da muški i ženski rod više nije utemeljen na biološkom spolu, nego se razvija unutar određenoga društvenog konteksta te kao takav podliježe različitim socijalnim i drugim utjecajima, te da dva roda, muški i ženski, nisu čovjeku prirodno urođena nego su mu na neki način nametnuti, dolazi do istinskog odmaka od antropološki utemeljenog poimanja braka kao naravne zajednice muškarca i žene.

Gledajući iz kršćanske perspektive, ne mogu se prihvatiti tvrdnje onih koji smatraju da je rodni identitet plod isključivo kulturnih čimbenika, potpuno podložan pojedinačnoj slobodi, ili da se vrijednosti koje izražavaju spolnu različitost ukorijenjene u nekoj kulturi trebaju promatrati isključivo kao rodni stereotipi čije je uklanjanje prijeko potrebno kako bi se žene „oslobodilo“ od stanja koje ih potlačuje. Papa Franjo upozorio je da takve ideologije zamišljaju društvo bez razlika između spolova i pokreću obrazovne nacrte i zakonodavna usmjerenja kojima se promiče poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti, a koji su korjenito odcijepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene (usp. Franjo, Amoris Laetitia, br. 56). Zanijekati činjenice, samu prirodu stvari, u temelju je svake ideologije. Kršćanska antropologija jasno ističe „da ne možemo odvajati ono što je muško i ono što je žensko iz Božjeg djela stvaranja, koje prethodi svim našim odlukama i iskustvima, i gdje postoje biološki elementi koje je nemoguće ignorirati“ (Franjo, Amoris Laetitia, br. 286).

Promičući oblike nazovi braka koji niječu ovu temeljnu narav ljudske spolnosti, koja je biološkog, antropološkog, općeljudskog reda, a nalazi izričaj u svim dosadašnjim religijama i kulturama, istinska je promjena samog temelja poimanja braka i obitelji u kojoj se žena kao supruga, majka i odgojiteljica potvrđuje, a ne zarobljava. Ne poričući pozitivne doprinose koje je dalo znanstveno istraživanje o rodu, vjernici, ali i ljudi dobre volje, pozvani su promicati i podržavati dijalog između vjere i znanosti te ne dopuštati niti upadati u ideologizaciju znanosti. Crkva je pozvana naviještati cjelovitu antropologiju koja je kadra uskladiti sve dimenzije koje čine čovjekov tjelesni, psihički i duhovni identitet, odnosno koja ističe da čovjek, dušom i tijelom jedan, ima vlastitu narav koju je dužan poštovati i kojom se ne može manipulirati.

Upitnost/neprihvatljivost rodnih studija

Zbog svega dosad rečenoga, s pravom si postavljamo određena pitanja i izražavamo zabrinutost u povodu najave uvođenja Rodnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Svjesni smo da se između rodnih studija i ideologije roda ne može staviti znak jednakosti, ali kolegiji koji se nalaze u predloženom programu rodnih studija, poput Feministička teorija, Rodna povijest, Feministička metodologija, Queer lingvistika, ipak stvaraju dojam da se (ne)izravno nastoji uvući rodnu ideologiju u obrazovni sustav Republike Hrvatske. S tim u vezi postavljamo određena pitanja.

(1) Pitanje rodne ideologije vrlo je kompleksno jer je ona sama vrlo fluidna i ima mnogo podvrsta i smjerova. Povijesno gledano, na njezino oblikovanje utjecalo je mnogo čimbenika i različite ideologije, a među njima značajnu ulogu ima i marksistički feminizam na koji se upravo oslanjaju rodni studiji koje se želi kod nas uvesti. Prema toj teoriji, ženu ne čini spol nego društveno okruženje te je žena u svojoj ulozi u obitelji zarobljena i potlačena. Stoga se s pravom nameću određene sumnje i pitanje treba li nam nakon iskustva komunističkog režima ponovno uvođenje neomarksističkih ideja u hrvatsko društvo?

(2) Dosadašnje iskustvo u drugim državama jasno pokazuje kako rodni studiji često promiču koncept rodne ideologije prema kojoj spola uopće nema. Svatko, jer je »slobodan čovjek« može samovoljno izabrati svoj spol, spolnu orijentaciju, rodni identitet i rodni izražaj. Papa Franjo je jasno istaknuo da brišući razlike između spola i roda, zapravo se niječe njihova važnost, te poziv na nediskriminaciju zapravo skriva ideologiju koja niječe naravnu razliku i uzajamnost muškarca i žene. Različitost među ljudima, međutim, ne predstavlja diskriminaciju. Brisanje razlike između spola i roda istodobno rađa individualistički mentalitet koji ne razlikuje istinsku slobodu od shvaćanja prema kojemu svatko može činiti što ga je volja i da je sve dopušteno (usp. Franjo, Amoris Laetitia, br. 34). Ovakvo ideologizirano shvaćanje čovjeka zapravo nužno vodi u ideologizirano shvaćanje roda, a što za posljedicu ima otvoreno nijekanje smisla i značenja spola i spolne različitosti u oblikovanju osobnog identiteta pojedinca. Stoga se nužno treba pitati hoće li predloženi Rodni studiji promicati znanstveno istraživanje o rodu ili ideologizaciju roda i rodnih teorija.

(3) Zanimljivo je primijetiti da u vremenu kada sve veći broj zemalja Europske unije, ali i pojedine države i sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, dokidaju rodne studije, naša akademska zajednica pokušava ih uvoditi. Smatramo, stoga, da je dobro promotriti i iskustva drugih država i društava te uočiti posljedice uvođenja takvih studija. Svjedoci smo da danas sve veći broj država ne samo da ukida takve studije kao neznanstvene, već uvode i zabranu hormonske i kirurške intervencije, odnosno promjene spola prije navršene 18. godine života, ističući pritom zablude rodne ideologije te se okreću „terapiji razgovora“.

(4) Nije nevažno ni pitanje gdje će se po završetku studija zaposliti polaznici tih studija. Može se očekivati da će oni biti egzistencijalno zainteresirani za širenje rodne ideologije pa se pitamo jesu li oni potrebni hrvatskom društvu. Vrijedno je naglasiti da i zakonodavac ima pravo, čak i dužnost, ograničiti i zabraniti studijske programe na javnim sveučilištima koji nisu u skladu s uvjerenjima većine građana, ili umjesto znanstvene misije promiču ideološki aktivizam.

Poštujući vrijednost i dostojanstvo svake osobe, ne smijemo zaboraviti podsjetiti da je dužnost svake vlasti, u zakonom predviđenoj proceduri, poštivati ljudska prava, ali i onemogućiti ideološki aktivizam, isključivost i teror postavki koje niječu ne samo Božju istinu, nego i evolucijske činjenice. Teror manjine nad većinom ne smije voditi nijekanju temeljnih civilizacijskih postavki i profaniranju ljudske osobe, svodeći je na kategorije/identitete nepoznate zdravom razumu. Produbljivanje ideoloških sukoba ne pridonosi razvoju hrvatskog društva, nego rađa izvore novih zala čije će neslućene posljedice, kao golem teret, na svojim leđima nositi naraštaji koje dolaze. Promicanje ideologije u pitanje dovodi temeljne postavke opstojnosti i budućnosti naraštajâ hrvatskoga društva koji dolaze i koji imaju zadaću očuvati vlastiti identitet u vremenu za mlade zbunjujućih, neprirodnih i održivosti ljudske civilizacije protivnih tumačenja. Može se reći da je Bog stvorio slobodu, ali je grijeh našeg doba što smo tu slobodu odvojili od istine koja nas jedina čini slobodnima (usp. Iv 8,32).

Pozivamo sve odgovorne u državi i društvu da i u okviru kritične demografske slike hrvatskoga naroda promisle je li potrebno ili pogubno uvoditi rodne studije u visokoobrazovni sustav Republike Hrvatske, te o dalekosežnim posljedicama koje takvi studiji mogu imati na odgoj djece i mladih, te općenito za daljnji razvoj općega dobra hrvatskoga društva.

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

✠ Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Komisije HBK-a Iustitia et pax

Glumac i filmski redatelj Mel Gibson napisao je pismo ohrabrenja nadbiskupu Carlu Mariji Viganòu nakon što je Vatikan objavio da je umirovljeni papinski nuncij ekskomuniciran, što znači da je isključen iz zajedništva s crkvom te mu je zabranjeno vršiti svećeničke dužnosti.

Pismo je doista šokantno s obzirom na koji način Mel Gibson govori o papi Franji, poglavaru Katoličke Crkve.

U pismu poziva Vigana da dođe služiti svetu misu u njegovu osobnu crkvu. Prenosimo pismo u cijelosti:

Dobrodošao si u moju crkvu

Poštovani nadbiskupe, siguran sam da ništa drugo niste očekivali od Jorgea Bergoglia. Znam da znaš da on nema nikakve ovlasti – pa nisam siguran kako će to utjecati na tebe u budućnosti. Nadam se da ćete nastaviti služiti misu i sami primati sakramente – doista je znak časti izbjegavati lažnu, postkoncilsku crkvu.

Imate moje suosjećanje što javno trpite ovu tešku nepravdu. Za mene i mnoge druge ti si najhrabriji heroj. Kao i uvijek, pogodili ste čavao u glavu što se tiče Franjine nelegitimnosti.

Vi izražavate ključne probleme s institucijom koja je zasjenila pravu Crkvu i pozdravljam vašu hrabrost u izražavanju toga, ali više od toga u održavanju vjernosti pravoj Crkvi!

Ti si moderni Athanazije! Iznimno poštujem način na koji branite Krista i Njegovu Crkvu. Slažem se s vama 100% da je postkoncilska crkva Drugog vatikanskog sabora krivotvorena crkva. Zato sam sagradio katoličku crkvu koja služi samo tradicionalno bogoslužje. Dobrodošao si doći i služiti misu tamo bilo kada.

Teške riječi “On je, dakle, raskolnik”

Naravno, biti nazvan raskolnikom i biti ekskomuniciran od strane Jorgea Bergoglia je poput znaka časti kada smatrate da je potpuni otpadnik i da vas izbacuje iz lažne institucije.

Zapamtite da pravi raskol zahtijeva inovaciju, nešto što vi niste učinili, ali nešto što Bergoglio čini svakim dahom.

On je, dakle, raskolnik! Međutim, on se već ipso facto ekskomunicirao svojim mnogim javnim krivovjerjima (kanon 188 u zakoniku iz 1917.).

Kao što već znate, on nema moć izopćiti vas jer čak nije ni katolik. Zato se radujte! S vama sam i nadam se da će me Bergoglio izopćiti i iz svoje lažne crkve. Bergoglio i njegove kohorte imaju odjeću i zgrade, ali vi imate vjeru. Bog te blagoslovio i čuvao. Ako ti bilo što treba samo pitaj, potrudit ću se da ti pomognem. S divljenjem i beskrajnim poštovanjem. Mel Gibson.

Podsjetimo Vigano je učestalo javno govorio kako je papa Franjo lažni papa, optuživao ga za krivovjerje zbog čega je prošli tjedan izopćen iz Katoličke crkve. Iako pozvan na Sud da se očituje, nije se pojavio te je presuda koja je odjeknula svijetom, donesena bez Viganove prisutnosti. Vigano prima ohrabrenja ljudi diljem svijeta, tako u tom nizu i Mel Gibsona, redatelja između ostalog najačeg filmskog prikaza o Isusu Kristu u povijesti –  filma Pasije.

izvor: Vjera.hr

Alamo na naš način iliti hoće li miješanje gena Venerijanaca i Marsovaca na tlu SAD-a i Europe dati boljeg i uspravnijeg Čovjeka!?

Što je u početku stvoreno kao loše, protokom vremena ne može postati dobro!

Slika: Blanton – Mars promatra Veneru koju je ranio Kupid

   Pokušajmo napokon dokučiti je li Alamo hrvatski ili srpski i što nas povijest uči kroz komunistima tako omrznuti revizionizam!

   Ne znam koliko Hrvata prati dokumentarnu seriju Drevni izvanzemaljci no za vjerovati je, u dobu kad se svatko bori za opstanak i malo mjesta pod suncem da to i nije neki veliki broj. Među ostalim, propitkuje se jesu li nam oni dobri ili loši, drže li kome stranu i, ako nam pomažu, zašto to rade. Na tisuće je dokaza da su bili tu, da su možda još uvijek tu i povremeno kanaliziraju sudbinu čovječanstva u pravcu kojeg su zacrtali. Pisac ovih redaka od malih je nogu u tim vodama pa je kao rezultat na površinu isplivao i roman NOVO SJEME, predmnijevajući rečeno i niz ljudskih odviraka i propalih pokušaja koji se tek trebaju otkriti ili se otkrivaju. Zašto je to bitno? Da bi se odgovorilo na to pitanje, trebalo bi se vratiti kojih 60 milijuna godina u prošlost, barem, i potom nešto detaljnije objašnjavala uzročno posljedična veza koja nas je dovela do Alama i Vukovara no, premalo je ovdje prostora a strpljenje i „akademskih“ čitatelja isparava u potpunosti nakon prvih dvadesetak rečenica pa ćemo ovdje sublimirati najvažnije.

   Dakle, ako je za vjerovati da su tu i da imaju svoj plan, onda je razvidnije da su, osim što su i sami dobro skriveni od očiju javnosti pa se svatko tko govori drugačije od ustanovljenog, tko revizionira i razmišlja svojom glavom po uzoru na učenje Zaratustre, proglašava se budaletinom i teoretičarem zavjere, pripadnici znanstvenih krugova koji vide dalje od nosa dobivaju anatemu i ekskomunikaciju a revizionizam stavlja na sami rub ili izvan zakona! Jer, razmišljanje u stadu strogo je zabranjeno! Zbog društvenog mira i samoodrživosti sustava posloženog upravo po njihovoj mjeri! No, kad se malo bolje protuzakonito promisli, nije li uzaludan svaki posao dok su oni na vlasti, glasali mi za njih ili ne i ne dođe li, ovako ili onako, sve opet onako kako su oni zamislili!? Jer, kažu upućeni, politika nije samo vještina mogućeg, ona je toliko strukovno važna da se ne smije dati u ruke običnom puku! Pa onda demokracija kao „najmoderniji i najpravičniji društveni zasad“ pada u vodu i to s otežim kamenom oko vrata!

   No vratimo se mi izvanzemaljcima čiji smo proizvod na njihovu sliku i priliku, izvana i iznutra, valjda! A oni koji su bliže oltaru, bolje misu čuju, posebice ako nema akustike. Onim izvanzemaljcima za koje se kaže da su ratovima i boleštinama razrjeđivali narod, unaprijed planirajući, poput vrtlara koji uklanja korov a kultivirane biljke sadi tako da ne guše jedna drugu. U rasadniku, pa onda i u vrtu koji sigurno ima svoje granice. Tako dakle i njima treba rasadnik u kojem će eksperimentirati, križati i planirati, neometani od drugih koji bi ih ometali i krali im ideje! Jer, Venera, Mars i Faeton su izgorili pa brodolomnike negdje treba smjestiti.

   Zapitajmo se stoga, koja je prva ideja bila o razlozima stvaranja današnjeg SAD-a, iako je i prije bilo laboratorija o kojima se ne govori, osim onom u kojem su živjeli Adam i Eva! I Lilit!

   Ako su Utnapištim, Mojsije, Arjuna i još neki starci mogli iz vimana spoznati da je Zemlja okrugla, ako su se Quetcalcoatlom mogli voziti američki prastarosjedioci, onda su sigurno i izvanzemaljci koji su ih vodili na izlet znali za to. I Henok je to vidio, kako kaže! Posebice nakon propasti civilizacija na američkim kontinentima a koja su potom zauzeli primitivni domorodci koje danas zbirno i pogrešno nazivamo Indijancima. Koje traćenje prostora! Kao kad na pustopoljini s nekoliko straćara i odredom šmrkave djece već u glavi vidite luksuzno zdanje s ekskluzivnim stanovima i trgovačkim centrom. Samo još te prljavce treba riješiti nekako, izbaciti ih, riješiti ih se po svaku cijenu! U interesu viših ciljeva! Pri tom je nebitna boja kože i porijeklo! Jednostavno, odbačeni, nepotreban ljudski genetski materijal koji se ne uklapa u formulu!

    Iako su Hrvati sa svojim brodovljem i svojim posadama mnogo godina prije osnovali kolonije diljem budućih Amerika i ostavili nebrojeno tragova, trebalo ih je pobrisati, zanijekati jer Hrvati nisu imali isti plan kao duboka država. Hrvati su obučavali zatečeno stanovništvo. S druge strane, zamišljeni je plan trebalo iz teorije sprovesti u djelo, ukloniti tragove i uništiti „loš“ gen. Dakle, najprije britanske (!!!) kolonije koje su se poput tumora širile američkim kopnom i gazile sve pred sobom a potom i rat za nezavisnost koji je 1776-e izlučio prvih trinaest američkih država koje su, ponovimo, uz Kaliforniju i danas sjedište duboke države na američkom tlu a potom sve više i više „teritorija“ koji postaju američki a potom i države. Bez obzira tko na njima do tada živio, bio je brisan ili kupljen. Tako se kupuje Luizijana, kupuje se Florida ali Meksiko koji je neovisnost stekao 1810-e nakon krvavih bitki sa Španjolcima, odbija bilo koju primisao da novonastaloj naciji Amerima, koji su bacili oko na buduću Arizonu, Utah, Kaliforniju, Novi Meksiko i Teksas a da bi zaokružili cjelinu i dovukli se do obala Tihog oceana, ustupi i pedalj teritorija! Pa su nadrapali, kao što zdravi organizam nadrapa pred najezdom tumora i pridruženih metastaza, kao što su nadrapali i Indijanci, što direktnim masakrima, što masakrom nad krdima bizona a što zaraženom odjećom koju su im bijelci davali kao „pomoć“!

   Za usporedbu, kad se već Alamo uspoređuje sa Vukovarom kod polupismenih „akademskih građana“ a Teksas sa Hrvatskom, to je kao serpski plan „povratka“ serpskih teritorija, do 13-og stoljeća nepostojećeg naroda, do tada Rašana imenom po hrvatskoj pokrajini a kasnije po služnosti svakom tko bi im bio od koristi, Servi, novokomponovani Srbi a koji je na tlu Hrvatske potegnuo granice Vinkovci-Karlobag-Zadar a ostalo bi valjda pripalo Italiji, kako su Briti već dogovorili! Dakle, u tom su slučaju Meksikanci na svom teritoriju branili svoje gradove pa, priča o Santa Aninim „koljačima“, kako ih je nedavno etiketirao jedan gospodin, nikako ne stoji! Meksikanci su svim silama nastojali istjerati okupatora sa svojeg tla pa tako i iz Alama! No, vidjeli smo posljedice a i kasniju posvemašnju denuncijaciju samog generala! Začudo, povijest piše pobjednik pa su svi njegovi neprijatelji koljači, zločinci, fašisti, nacisti, zatucani konzervativci! A jedan od aktera one emisije s početka priče, Drevni izvanzemaljci, pita se zauzimaju li i oni stranu i favoriziraju li nekog, iz samo njima znanih razloga! Što ima veze što će pri tom poginuti na desetke tisuća ljudi! Kao u priči iz Starog Zavjeta gdje Bog kaže Mojsiju da će ih odvesti u zemlju Kanaansku i da se ne boji jer će njegovi anđeli letjeti ispred i iza kolone i čistiti im put! Treba li razmišljati kakva je to čistka bila kad pobiješ cijeli narod na jednom području da bi naselio drugi!? Ili je dovoljno sjetiti se našeg zadnjeg rata i genocidne tvorevine zvane RS na hrvatskom svetom tlu gdje su Hrvati, islamske i katoličke vjeroispovijesti masakrirani i istjerivani da bi se na njihovim ognjištima naselili drugi, podjednako uz pomoć „anđela“ koji su prijetili polijetanjem i bombardiranjem Hrvata iz Avianija!? Ili se je dovoljno sjetiti Vukovara!? S tom razlikom što su nam rekli da smo ga ipak vratili pod hrvatsku kontrolu, nakon što su Servi uz pomoć Tuđmana imali dvije godine za premještanje masovnih grobnica pobijenih Hrvata i pražnjenje naftnih polja a Meksi Alamo nisu! Tamo je sada Teksas, bogat naftom i grobnicama domoljubnih pobunjenika, tamo je San Antonio! U kolijevci demokracije! Zbog viših interesa!

   Stoga, a da ne idemo dalje u priču o razlozima robovlasništva na tlu Konfederacije i kasnijem t. zv. Građanskom ratu a u stvari genocidnokoljačkoj politici u liku zločinca i masovnog ubojice Abrahama Linkolna kojeg slave kao osloboditelja crnaca, učimo li doista iz povijesti ili je ona doista suvišan školski predmet, obzirom da djeca ionako ne uče istinu a svako promišljanje na osobnoj razini zapriječeno je društvenim normama, nametnutima od onih kojima je revizionizam odbojan i prava hereza a oni koji je pronose podložni anatemi! Prema Inkviziciji, Crkvi, komunistima i globalistima! I izvanzemaljcima valjda!

Za slučaj da neka ovca digne glavu i upita se što se događa, uvijek postoji Jasenovac, rasni zakoni, rodna ideologija, lomača i Maleus Maleficarum. I vrhovni inkvizitor, barem što se Hrvatske tiče koja više nije tako bijela pa je upitno ono  „…na svoju sliku i priliku…“!

   Dakle, je li Alamo izvanzemaljski i jesu li Crocket i Bowie samo metastaze glavnog tumora na zdravom tkivu!? Alkosi i plaćenici koji bi za srebrni dolar ili euro i rođenu majku dali inkvizitoru! A razlozi kupnje Aljaske od Carske Rusije…, da im ne viri u dvorište!? Eh…! Još da nam je znati u kojem je laboratoriju na tlu SAD-a nastao Covid, ebola, HIV, ptičja i obična gripa, kuga…, ona iz 13-og stoljeća!

   A eto, i Vigano više nema (plavu) iskaznicu! Srećom, Beyonce privlači izgledom. Upitno je fiziološko poboljšanje!

Pametnom dosta! I previše!

Bog i Hrvati!

Autor: Mario Škorin