Vijesti
ZAHUKTAJE SE Još o Benediktovom odreknuću
Ponovno se u „tradicionalnim“ krugovima uporno šire glasovi o navodnoj iregularnosti odreknuća Benedikta XVI., i to također iz crkvenih krugova koji nisu imali nikakve zamjerke nedavnim pokoncilskim papama.
Čini se gotovo da je Franjin izbor doveo do kvalitativne promjene krize kao da dosada crkvene vlasti nisu širile nikakve zablude i da je situacija sada eksplodirala.
Ostavljajući zasada postrance taj vidik, prigovori odreknuću, čini se, ne obraćaju se više metafizičkoj mogućnosti čina u sebi (već smo na to bili odgovorili), nego na tobožnje pritiske, ucjene i strahove, ako ne i duhovne pridržaje koje bi činile ništavnim čin Benedikta XVI. Svi su pročitali nedavne izjave fatimologa oca Kramera i brojna izvođenja zaključaka i govorkanja koja kruže webom o neizrecivom moralnom nasilju koje je izvršeno nad Ratzingerom da ga se „prisili“ na korak koji je, po riječima tih ljudi, Crkvu bacio u bezdan (kao da prije Franje nisu bili Koncil, nova misa, zloporabe i hereze na svakoj razini). Čak za vlč. Kramera Franjo nije Papa jer širi teoriju o trajnosti starog saveza za židove; jedan od starih leitmotiva Ratzingera i Ivana Pavla II…
Je li čin izvršen zbog velikog straha uvijek nevaljan? Zar nema nikada vrijednost? Pogrješna je takva interpretacija, u slučaju da su sva ta šaputanja i glasovi istiniti i da se mogu dokazati. U stvarnosti, valja se prisjetiti moralnog načela, prije nego pravnoga: jedan čin izvršen pod prijetnjom i zbog teškog straha, samo ako nije takav da posve oduzima slobodu i uporabu razuma, ljudski je i dobrovoljan čin za koji je čovjek odgovoran. Inače mučenici ne bi imali nikakvu zaslugu, jer su svi bili zbog teškog straha i mogli bi opravdati svoje otpadništvo kao „nevaljano“. Samo ako strah dovodi do ludila (doslovce) ili ako nada mnom vrše potpuno fizičko nasilje (uzimaju mi primjerice ruku da me prisile da potpišem), mogu reći da čin nije moj. Zbog teškog straha, izbor da ne popustimo i da ne učinimo čin protiv savjesti pod prijetnjom smrti, nije samo moguć nego je i dužnost. Ne postoji nikakva prijetnja koja opravdava izvršenje moralno zlog čina.
Ali zna se, ljudi smo, i katkad popuštamo. Pozitivno pravo, crkveno, a također i građansko, odredilo je slučajeve u kojima čini (dobrovoljni, dakle) ljudi pod teškom prijetnjom ili strahom nemaju svoje pravne učinke. Ne stoga sto su po sebi nevaljani, nego jer vlast želi izbjeći štete koje slična djela mogu imati. Klasičan je primjer brak koji je nevaljan ako je sklopljen zbog straha od teške ucjene: ne stoga što po sebi suglasje nije stvarno (odbiti i podnijeti učinke prijetnje uvijek je moguće, teoretski), nego stoga što je Crkva odredila zapreku za brak. Štoviše, u starom zakoniku kanonskog prava ne čini svaki teški strah nevaljanim brak, nego samo onaj koji je definiran kao „nepravedno uliven“. Tako i za neke ugovore u građanskom pravu. Jasno, tko bi popustio i oženio se pod prijetnjom, znajući da će upravo sklopiti prividni brak, teško bi sagriješio hineći svjesno sakrament premda ga Crkva – radi općeg dobra – čuva od posljedica veze koju sklapa.
Tako bi podupiratelji Ratzingera koji tvrde da je njegovo odreknuće učinjeno pod prijetnjom, ponajprije trebali uzeti u obzir (još prije nego što se zapitaju je li bilo nevaljano) da ga optužuju zbog iznimno teškog grijeha. Štoviše, tim bi grijeh bio teži ako je Benedikt XVI. bio svjestan da se „tobože“ odriče službe. Mogli bi ga opravdati samo ako bi slike koje smo vidjeli bile s holograma, a glas nekog trbuhozborca. Očigledno se ovdje upada u znanstvenu fantastiku, a naši prijatelji nikada nisu tvrdili slične stvari. Čin odreknuća ostaje valjanim ako je i izvršen zbog teškog straha: a to stoga što ostaje dobrovoljnim, ljudskim činom, odabranim i željenim, možda i malodušno, ali jasno izrečenim kao osobno odlučenim, možda radi izbjegavanja većih zala od kojih smo se osjećali ugroženima. Crkveno pravo koje proglašava nevaljanim brak sklopljen zbog teškog straha, ne čini isto s odreknućem: budući da se ne nalazi doista nikakva norma o tome, valja podsjetiti na načela naravnog prava i priznati da dobrovoljni čin ima svoje posljedice ako nisu zapriječene zakonom. Da je odreknuće valjano i ako je učinjeno zbog teškog straha, to ne izmišljamo mi, to kažu i stručnjaci za kanonsko pravo najviše razine kao otac Coronata [1] i otac Cappello [2]: obojica priznaju da ni teški strah, ni prijevara ne mogu utjecati na vrijednost odreknuća od papinstva, a ni neizrečeni pridržaji. Ako je jedanput na bilo koji način očitovano, odreknuće je valjano i nema povratka unatrag. Prije nego što se progovori o sličnim temama, trnovitima i za učenjake, trebala bi se barem pročitati literatura kanonskog prava o tome.
Razlog je zbog kojeg pravo ne čini nevaljanim takvo odreknuće bjelodan: težak strah, prijevara ili pridržaji bi se morali dokazati: ali kako je posrijedi osobni Papin čin, koji bi se sud mogao proglasiti mjerodavnim da odredi ove slučajeve? I kada bi se moglo pozitivnim pravom proglasiti odreknuće nevaljanim, ne bi li se otvorila situacija šizme? Norma koja bi odreknuće učinila nevaljanim učinjeno zbog teške ucjene koju nitko ne bi mogao pravno odrediti, otvorila bi goru nesigurnost od drugih zala.
Sam Ratzinger, unatoč zbrci o naslovu i odijelu, jasno je pokazao da se više ne drži papom, određujući da se otvori konklava nakon njegova povlačenja: čini mi se činom najviše zakonske vrijednosti koji isključuje posebne prividne nedokazive „pridržaje“.
Na koncu, pitam vlč. Kramera: je li zbilja nužno odbaciti Franju i ponovno pasti pod papu Benedikta kojega je on sam, u knjizi Đavlova konačna bitka optužio (s pravom) da se „približava herezi, da se upotrijebi eufemizam“ i da je zamračio lažju i prijevarom fatimsku tajnu?
Ako smo proživjeli brisanje tridentske Mise i cijele rimske liturgije pod Pavlom VI., spektakularne ekumenske susrete Ivana Pavla II., sudjelovanje na luteranskim obredima Benedikta XVI. i njegova kolegijalistička učenja, trebamo li se čuditi Franji i njegovim bizarnostima? Pravne se činjenice pravno određuju, a ne ćakulama i pričama iz kuloara: ako bismo i mogli iznijeti dokaze najgorih ucjena ili pridržaja, pravo ne bi poništilo epohalni čin Josepha Ratzingera koji je javno i dostatno očitovan na konzistoriju 11. veljače 2013.
don Mauro Tranquillo
[1] Institutiones iuris canonici, sv. I, br. 316
[2] De curia romana, II, Rim, 1913., str. 6-7
Izvor: https://www.sanpiox.it/
Vijesti
Sporazum WHO-a o pandemiji poražen, barem za sada
Pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove WHO-ovog sporazuma o pandemiji i amandmana na Međunarodne zdravstvene propise prije krajnjeg roka 24. svibnja, ali neki kritičari prijedloga upozorili su na preuranjeno slavlje – piše Michael Nevradakis Ph.D., u The Defender.
Građani SAD-a: Zahtijevaju od Kongresa da istraži skokovito visoke stope smrtnosti
Ovaj je članak izvorno objavio The Defender — web mjesto za vijesti i poglede Children’s Health Defense.
Pregovori za predloženi “sporazum o pandemiji” Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – ili “ugovor o pandemiji” – i izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) nisu uspjeli, barem za sada.
New York Times je izvijestio da pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove dvaju dokumenata prije 24. svibnja, krajnjeg roka za razmatranje i glasovanje na ovogodišnjoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini koja se održava ovaj tjedan u Ženevi, u Švicarskoj.
WHO je rekao da su prijedlozi namijenjeni pripremi za “sljedeću pandemiju”.
Ali kritičari su prijedloge nazvali globalnim “grabežom moći” koji je prijetio nacionalnom suverenitetu, zdravstvenoj slobodi, osobnim slobodama i slobodi govora, dok su promicali rizična istraživanja o stjecanju funkcije i “zdravstvene putovnice”.
“Sporne točke”, prema The Timesu, uključivale su “pravičan pristup cjepivima i financiranje za uspostavu sustava nadzora”.
Umjesto razmatranja kompletnog skupa prijedloga iz oba dokumenta, skromniji “konsenzusni paket [IHR] izmjena” bit će predstavljen ovaj tjedan, prema predloženom tekstu Radne skupine za izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.) ( WGIHR).
Tekst ne predstavlja potpuno dogovoreni paket izmjena i dopuna i namijenjen je pružanju pregleda trenutnog statusa i napretka rada WGIHR-a. …
Mandat supredsjedatelja i Ureda WGIHR-a sada je završio, ali mi smo spremni podržati sljedeće korake dogovorene na Sedamdeset i sedmoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, uključujući olakšavanje daljnjih rasprava ako se tako odluči.
U konačnom izvješću Međunarodnog pregovaračkog tijela (INB) za “sporazum o pandemiji” od 27. svibnja stoji “INB nije postigao konsenzus o tekstu”.
Mary Holland, izvršna direktorica Children’s Health Defense (CHD), pripisala je globalno protivljenje prijedlozima WHO-a za njihovo zatvaranje. Za Defender je rekla:
Ogromno je priznanje građanskom djelovanju što su ugovor i propisi WHO-a očito propali. Iako su delegati Svjetske zdravstvene skupštine još uvijek uključeni u pregovore u zadnji čas, izvan odobrenih procedura nemaju konsenzus da krenu naprijed s pravnom infrastrukturom za provođenje operacija COVID-a.
Ovo je sjajna vijest za građane svijeta i pokazuje nam koliko možemo biti moćni kada kreativno radimo zajedno.
Times je izvijestio da pregovarači planiraju tražiti više vremena. Prema Straits Timesu, “zemlje su izrazile obvezu da će nastaviti gurati za postizanje sporazuma.”
Otvarajući Svjetsku zdravstvenu skupštinu u ponedjeljak, glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus sugerirao je da će se nastaviti napori da se dovrše dva prijedloga.
“Svi bismo željeli da smo uspjeli postići konsenzus o sporazumu na vrijeme za ovu zdravstvenu skupštinu i prešli cilj”, rekao je Tedros, u primjedbama koje citira The Straits Times. “Ali ipak ostajem uvjeren da hoćemo, jer gdje postoji volja, postoji i način.”
Internistica dr. Meryl Nass, osnivačica Door to Freedom – organizacije koja radi na odbijanju prijedloga WHO-a – pozdravila je vijest i sugerirala da su napori WHO-a nepovratno propali.
“Ugovor je sklopljen”, napisao je Nass na Substacku. “Ništa u ugovoru ne može ustati iz pepela pregovora o kojima će se glasovati ovaj tjedan.” Vijest je okarakterizirala kao pobjedu u “prvoj rundi” “u ratu demokracije protiv jedne svjetske vlade”.
Prijedlozi WHO-a se ‘odvijali kroz laži i prikrivanje’
Pregovori su propali unatoč naporima Tedrosa i drugih da uvjere pregovarače i države članice WHO-a da se dogovore o dva teksta na vrijeme za glasovanje na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini.
Na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u siječnju, Tedros je upozorio na prijetnju pandemije koju predstavlja još nepoznata “Bolest X” i rekao da nam sporazum o pandemiji “može pomoći da se pripremimo za budućnost na bolji način jer se radi o zajedničkom neprijatelju.”
U ožujku je više od 100 bivših svjetskih čelnika, uključujući bivšeg premijera Ujedinjenog Kraljevstva Tonyja Blaira – zagovornika “putovnica cjepiva” i digitalne osobne iskaznice – potpisalo pismo u kojem poziva države članice WHO-a da završe pregovore o “sporazumu o pandemiji”.
Dužnosnici Bidenove administracije koji su pregovarali u ime SAD-a također su se zalagali za finalizaciju dvaju dokumenata.
Loyce Pace, pomoćnica tajnika za globalna pitanja u američkom Ministarstvu zdravstva i društvenih usluga, rekla je za The Times. “Mi u javnom zdravstvu shvaćamo da bi nova pandemija doista mogla biti iza ugla.”
U prosincu 2023. Pace je svjedočila pred Kongresom u prilog ta dva dokumenta. “Samo je pitanje vremena kada će se svijet suočiti s još jednom ozbiljnom prijetnjom javnom zdravlju”, rekla je, ističući ulogu SAD-a u izradi nacrta nekih od predloženih izmjena IHR-a.
Ali prema Nassu, cijeli projekt pripravnosti na pandemiju pokrenut je kroz “laži i prikrivanje”.
“Globalisti su stvorili pravne dokumente prepune eufemizama i kitnjastog jezika, uvijek prikriveni kako bi sakrili prave namjere dokumenata”, rekla je. “Ali prozreli smo ih i nismo im dopustili da se izvuku.”
Nass je napisao da je “konsenzus” o prijedlozima IHR-a koji su dostavljeni Svjetskoj zdravstvenoj skupštini “cvjetni, a ne smisleni jezik”.
Postoji jedna iznimka, rekao je Nass. Osvrćući se na članak 5 amandmana na IHR, primijetila je da su “pregovarači dobro govorili državama da nadziru svoje građane i bore se protiv dezinformacija”
Cijeli članak pročitajte ovdje
Vijesti
HITNO UPOZORENJE: Jemenski Hutiji su upravo izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u CRVENOM MORU
Pobunjenička skupina preuzela odgovornost za napad nakon što je izvijestila o 16 ubijenih u američko-britanskim napadima na pokrajinu Hodeidah.
Jemenski Hutiji kažu da su izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u Crvenom moru kao odgovor na smrtonosne američke i britanske napade na Jemen – navodi Al Jazeera.
Vojni glasnogovornik Houthia Yahya Saree najavio je napad na nosač Eisenhower u petak; grupa je ranije tvrdila da je najmanje 16 ljudi ubijeno u američkim i britanskim napadima na provinciju Hodeidah, što je najveći javno priznati broj mrtvih u višestrukim rundama napada zbog napada grupe na brodove.
Posljedice napada u četvrtak objavljene su na televiziji Al Masirah, kanalu pod kontrolom Hutija, koji je emitirao video koji prikazuje ranjene civile koji se liječe u Hodeidi. Izvještava se da su najmanje 42 osobe ozlijeđene. "Američko-britanska agresija neće nas spriječiti da nastavimo s našim vojnim operacijama u potpori Palestini", rekao je Houthi dužnosnik Mohammed al-Bukhaiti na X, upozoravajući da će pobunjenici "eskalaciju dočekati eskalacijom". Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM) priopćilo je na X da su napadi na 13 Houthi ciljeva "uspješno uništili" osam letjelica bez posade, ili dronova, u područjima pod kontrolom Houthia u Jemenu i iznad Crvenog mora.
MOŽDA JE SAV PAKAO TU UPRAVO da bi se pustio s lanca (Zamislite zasad samo da ga je generirala AI) prema X profilu Matt Wallace-a
URGENT ALERT: Yemen’s Houthis JUST LAUNCHED A MISSILE ATTACK ON A UNITED STATES AIRCRAFT CARRIER IN THE RED SEA
— Matt Wallace (@MattWallace888) May 31, 2024
ALL HELL MAY BE ABOUT TO BREAK LOOSE‼️ (Imagine generated by AI) pic.twitter.com/9Mcw3jXsv4
Vijesti
PREDSTAVLJANJE KNJIGE “GLOBALIZACIJA I EUROPA NA RASKRIŽJU” PROF. ANĐELKA MILARDOVIĆA
Čast nam je pozvati Vas na predstavljanje knjige prof. dr. sc. Anđelka Milardovića
GLOBALIZACIJA I EUROPA NA RASKRIŽJU. EUROPA OD VOLJE ZA MOĆI DO VOLJE ZA NIŠTA.
Predstavljanje će se održati u Splitu, 4. lipnja (utorak) 2024. godine s početkom u 18:45 sati.
Gradska knjižnica Marka Marulića – Dalmatina, Zagrebačka 4.
Sudjeluju:
- dr.sc.Anđelko Milardović, autor knjige,Institut za europske i globalizacijske studije, Split-Zagreb;
- Mislav Vušković, urednik knjige, Institut za europske i globalizacijske studije, Split-Zagreb;
- Vlaho Kovačević, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu;
- Željko Primorac, Splitsko-dalmatinska županija;
- Mario Popović, Hrvatska udruga Benedikt.
Organizatori promocije su Institut za europske i globalizacijske studije Split-Zagreb i Hrvatska udruga Benedikt. Predstavljanje će biti u razgovornom formatu radijske emisije.
Prof.dr.sc. Anđelko Milardović
Anđelko Milardović (1956. Ogulin), politologiju je studirao u Ljubljani i Zagrebu. Godine 1981. diplomirao
je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu kod profesora Davora Rodina s temom Znanost
kao proizvodna snaga .
Na istom fakultetu 1986. uspješno je obranio magistarski rad Pojam djelovanja u filozofskoj antropologiji
Arnolda Gehlena kod profesorice Branke Brujić.
Dana 10. listopada 1989. doktorirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Doktorat
Spontano i institucionalno političko djelovanje. Sociologijsko političko i politologijsko određenje dva
modaliteta političkoga djelovanja obranio je kod profesora Vukašina Pavlovića.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti3 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti5 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti4 dana ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja